Blagostanje, materijalno i duhovno, osobe i šire zajednice ovisi o raznim vrijednostima, kao što su zdravlje, bogatstvo, međuljudski odnosi, sloboda, mir i drugo. Za vecinu ljudi financije igraju vitalnu ulogu u postizanju blagostanja (održanju zdravlja, slobode, mira, dobrih odnosa i obilja), a one su pod utjecajem osobne i nacionalne privrede. Naša privreda, odnosno gospodarstvo, kao i ono većine zemalja u svijetu, utemeljeno je na znanju.
Europsko vijeće u Lisabonu postavilo je strateški cilj za Europsku Uniju: biti najkompetentnije i najdinamičnije gospodarstvo svijeta
utemeljeno na znanju, sposobno za održivi gospodarski rast sa sve više boljih radnih mjesta i većom socijalnom kohezijom.
Kako to da uza sve znanje i sve stručnjake, specijaliste, eksperte, intelektualce i ostale visokoobrazovane građane na najvišim gradskim, vladinim i gospodarstvenim funkcijama, imamo situaciju da je naša zemlja, kao i većina drugih, ako ne u krizi, onda u dugovima?
Kako to da većina visokoobrazovanih članova našeg društva živi bilo na rubu egzistencije, bilo u konstantnoj borbi za opstanak?
Je li znanje stvarno ono najvažnije? Temelji li se uistinu uspjeh osobne i nacionalne ekonomije na znanju?
Odgovor koji pruža "Životna škola" jest taj da imamo kolaps, krizu ili klimavo (nestabilno) gospodarstvo upravo zato što se uspjeh, osobni, poslovni ili društveni, temelji uglavnom na znanju. Znanje kao glavni ili jedini temelj nema snage održati gospodarstvo.

Model za izlazak iz krize kao i za trajni uspjeh, sreću, održivost i razvoj, koji predlaže Životna škola (odnosno Talidari), je taj da se naše gospodarstvo, naše društvo i uspjeh njegovih pojedinaca temelji na minimum tri stupa - znanju, vještinama i vrlinama, s naglaskom na vrline:

Ono što nedostaje kao temelj, bilo osobnog, bilo društvenoga gospodarstva, jesu vrline i vještine - kao fundament, a ne samo kao dodatne "cigle" i "alati" kojima gradimo uspjeh.
Što nam vrijedi sve znanje ovoga svijeta ako nemamo određene vrline kojima to znanje možemo prikladno upotrijebiti za ostvarenje blagostanja.
Vrline kao što su: ljubav (prema svom poslu i drugima), vjera (u sebe, u svoje mogućnosti, u vrijednosti od onoga čime se bavimo itd.), odgovornost, autentičnost, poduzetnost, samoinicijativnost, samodiscipliniranost, radost, entuzijastičnost, optimističnost, fascinantnost, kreativnost, ustrajnost, upornost, odlučnost, izdržljivost, otpornost, dosljednost, strpljivost, povjerenje, poštenje, marljivost, mudrost, itd.
Marginaliziranje i zanemarivanje vrlina dovodi do korupcije, neodgovornog ponašanja, malverzacija, prevara, pohlepe i sličnih mana, što vodi u propast i patnju.
Formalnim obrazovanjem usvajamo ponajviše znanje, a obiteljskim odgojem, životnom školom i neformalnim obrazovanjem još i vrline i vještine. Nažalost, često roditelji nemaju dovoljno vremena i umijeća prenijeti svojoj djeci sve što treba da bi usvojila potrebne vrline i vještine. Isto tako, uobičajeno je da obitelji uz formalno obrazovanje dodatno omogućavaju svojoj djeci jedino sportske aktivnosti i učenje stranih jezika, na račun neformalnog obrazovanja specijaliziranog za vrline i određene vještine. Nažalost, danas većina ljudi marginalizira vrline – polažu veću vrijednost na znanje, talent, vještine, tehnologije i sustave na štetu vrlina.
Da ove važne stupove na kojima počiva naša egzistencija ne bismo gradili navrat-nanos, izradili smo neformalni obrazovni program pod nazivom "Životna škola" i e-tečaj "Vrlinologija" koji nude podršku u usvajanju vrlina i vještina.
Znanje na kojem se temelji gospodarstvo ustvari su informacije, a ne istina. Postoji razlika između informacija i istine, čak i ako je informacija istinita. Poznavanje činjenica i informiranost nije isto što i posjedovanje znanja jer poznate činjenice nisu uvijek točne ni dovoljne. Sve je relativno osim istine pa je tako i znanje relativno jer ovisi o nizu faktora. Indirektno ili preneseno znanje koje primamo od drugih ljudi i iz medija nije isto što i direktno ili izvorno znanje koje primamo, recimo, povišenim stupnjem svijesti, intuicijom, instinktima, idejama, inspiracijama, imaginacijom i savješću, a koje je prava istina o stvarnosti. Pravo znanje dobivamo visceralnom percepcijom, a ne intelektualnu. Prema tome, pri ostvarenju kako osobnog, tako i društvenog blagostanja, ono za čim trebamo težiti i na čemu trebamo temeljiti svoj život nije znanje, nego istina ili vrlina mudrosti.

No, istina je nažalost često kompromitirana zbog različitih interpretacija, percepcija i konteksta. Mnogi ljudi traže istinu u Bibliji, Kuranu, Vedama i drugim religijskim spisima, i općenito u knjigama. Mnogi umjetnici i geniji istinu traže u mašti ili imaginaciji, dok je znanstvenici traže u svojim laboratorijima – za njih je istina uglavnom ono što se može znanstveno dokazati i izmjeriti; povjesničari je traže u prošlim događajima, itd. Različiti ljudi i kulture imaju različite izvore istine, pa čak i različite istine. Međutim, iako ne postoji konsenzus o tome što je istina i njezin pravi izvor, nedvojbeno je da se do nje dolazi s pomoću vrlina kao što su mudrost, osviještenost, intelektualnost, razboritost, razumnost i otvorenost, stoga su vrline obvezni temeljac za uspjeh i blagostanje.
„No instinkt je nešto što nadilazi znanje. Mi, nesumnjivo, imamo stanovita fina vlakna koja nam omogućuju da prozremo istine kada su logička dedukcija ili bilo koji drugi napor mozga uzaludni.
Vjerujte svom instinktu. Ne dajte da vas znanje zavede.“ – Nikola Tesla |
Jedan od najvećih znanstvenika svih vremena, Nikola Tesla, zagovarao je upotrebu instinkata i mašte nasuprot razumu kao način kojim možemo krojiti svoju sudbinu: "Naši su prvi pothvati čisto instinktivno stimuliranje živopisne i nepokorne mašte. Što smo stariji, razum nam se nameće, pa postajemo sve više i više sistematičniji i lukaviji. No ti su rani impulsi, iako nisu odmah produktivni, naši najvažniji trenuci koji mogu oblikovati naše sudbine."
Jedan je drugi genij, Leonardo da Vinci, shvatio da se znanje ne krije u knjigama i školi: "Priroda je izvor sveukupnog istinskog znanja. Ona ima vlastitu logiku, vlastite zakone i nema učinka bez uzroka niti izuma bez nužde."
I ne smijemo zaboraviti što je rekao jedan od najmudrijih ljudi u povijesti čovječanstva, Sokrat: "Znam da ništa ne znam. Znati znači znati da ne znate ništa. To je istinsko znanje."
Činjenica da se pravo znanje ne nalazi u školama i knjigama očita je u samoj prirodi i njezinim neobrazovanim i nenačitanim ali ineligentnim i uspješnim stvorenjima. Primjerice, pčele znaju napraviti košnicu, dok to najveći ljudski stručnjaci ne umiju? Bez imalo znanja matematike i fizike, bez diplome inženjera i arhitekta, pčele uspijevaju ono što čitava ljudska rasa, sa svom svojom inteligencijom i tehnologijom, nije u stanju – od četrdeset grama voska izgraditi košnicu u koju stanu dva kilograma meda. Bez stručnih uputa i konzultacija, ravnajući se isključivo prema urođenim instinktima, pčele su u stanju izgraditi geometrijski nevjerojatno egzaktne, šesterokutne ćelije saća. Da nije tako, med bi se začas razlio. I to uspijevaju u potpunom mraku, od građe koju same proizvode - voska. Nije li to fascinantno?! Nitko zapravo ne razmišlja o tome; uzimamo to zdravo za gotovo, no zbilja je fascinantno to što znaju.
„Moj je mozak samo prijemnik, u Svemiru postoji jezgra iz koje dobivamo znanje, snagu I inspiraciju. Osobno nisam uspio prodrijeti u tajne ove jezgre, no znam da ona postoji.“
– Nikola Tesla
|
Isto vrijedi i za sva ostala Zemaljska stvorenja – svatko od nas ima na raspolaganju sva potrebna znanja, koja ne trebamo posebno učiti. Svi smo rođeni s gotovo svim znanjima koja nam trebaju da bismo uspješno ispunili svoje pojedinačne životne misije. Sve nam je znanje na raspolaganju kad se povežemo sa svojim Višim Ja, svojom dušom, koja nam prenosi znanje putem instinkata, intuicije, savjesti, vizija, snova, šestog čula, osjećaja, inspiracija, ideja, mašte, "slučajnosti", znamenja (omena), slutnji, itd. Slobodni smo to znanje nadograđivati obrazovanjem, no u principu sve se svodi na dopuštanje (a ne učenje) znanja, na usklađivanje s izvorom znanja, sveznajućom Višom silom. Kada se otvorimo tom izvoru svega znanja, bivamo vođeni i dobivamo razne ideje i inspiracije koje zatim trebamo slijediti kako bismo ispunili svoju viziju ili misiju što nam omogućava blagostanje.
Kako napredni kineziolozi i mnogi drugi znanstvenici i metafizičari tvrde, sve znanje je zapravo kodirano u našem tijelu, u staničnoj memoriji i eteru koje obavija naše tijelo, tako da instinktivno i intuitivno znamo sve, a ovo se znanje može lako dokučiti na više načina, na primjer meditacijom, ali i testiranjem mišićnih reakcija na pitanja, kao što to poučava kineziologija. Naime, naše je tijelo (točnije, mišići) snažno kada je odgovor na pitanje potvrdan ili pozitivan, a oslabljeno kada je odgovor negativan. No postoji kvaka: da bismo mogli percipirati ispravan i točan odgovor ili znanje, trebamo biti u modusu neke potentne vrline, tj. podići svijest na što viši, pozitivni modalitet. To objašnjavamo u modulu na temu svijesti.
Ukratko, svi najbolji umovi naše povijesti tvrdili su da pravo znanje nije u knjigama, nego u sveznajućem izvoru u prirodi kojem imamo pristup ne učenjem ili rasuđivanjem, nego percipiranjem znanja povezujući se sa svojom prirodom, svojom sviješću, s pomoću intuicije, slutnje, šestog čula, osjećaja, ideja, inspiracije, mašte, vizija, savjesti, instinkata i tako dalje.
Znamo da za osobnu sreću i uspjeh nisu dovoljna postignuća u samo jednom životnom aspektu, već je potrebno briljirati u svim osnovnim životnim aspektima, ili barem u većini. Tako za osobu koja briljira na poslovnom planu i ima visoka primanja, no lošeg je zdravlja i/ili ima problematične obiteljske odnose, nema mira ni slobodu kao ni dovoljno slobodnog vremena za obitelj i prijatelje, za takvu osobu ne možemo reći da je uspješna i sretna. Blagostanje, tj. potpuna sreća i uspjeh, podrazumijeva barem pet vrijednosti:
BLAGOSTANJE
(duhovno i materijalno)
Zdravlje
Fizičko i psihičko
Odnosi
Međuljudski - obiteljski, romantični, poslovni, prijateljski...
Obilje
financijsko, materijalno i duhovno bogatstvo, poziv...
Sloboda
slobodna volja, izbor...
Mir
duševni, emotivni, s drugima, u zemlji... |

Uravnoteženost
Da bismo ostvarili trajnu sreću i uspjeh, trebamo razumjeti zakon polariteta, biti uravnotežene osobe i balansirati između suprotnih polova unutar sebe, kao i između tendencija od kojih su dvije najprisutnije - materijalno i duhovno.
Osoba koja je neuravnotežena ne može ostvariti blagostanje (duhovno i materijalno). Oni koji teže isključivo materijalnim postignućima i time zanemaruju svoju duhovnu stranu, neće nikad ostvariti puninu života, a time ni potpunu sreću i uspjeh. Isto tako, oni koji se razvijaju ponajviše na duhovnom planu, a zapostavljaju materijalni svijet u kojem žive, također su neuravnoteženi i ne mogu se snaći u materijalnom svijetu, stoga doživljavaju to da ih financijske poteškoće pritišću i da su često ovisni o tuđoj milostinji (time kreiraju karmičke dugove).
Za svaki uzlet i let potrebna su oba krila, i materijalno i duhovno. Samo s jednim je ili teško ili nemoguće. Mogli bismo to usporediti s time da nam za lako koračanje kroz život trebaju dvije noge. Može se i jednom, ali je teže. Prema tome, upotrijebi oba svoja krila ili obje svoje noge i sve će biti u redu. Za to upotrijebi svoje vrline.