Mnogi ljudi smatraju da nemaju, recimo, samodisciplinu, što nije istina. Njihovo krivo uvjerenje proizlazi iz krive interpretacije samodiscipline. Oni na to gledaju više kao vještinu, nego kao vrlinu. Dokaz da ipak imaju samodisciplinu jest taj što je u nekim situacijama očevidno imaju, kao što je kod pranja zubi, ranog ustajanja radi odlaska na posao ili školu, obavljanja ranih obveza u domaćinstvu, itd. To što je u nekim drugim situacijama nemaju, samo se radi o izboru. Za samodisciplinu se opredjeljujemo, a ne stječemo je ili uvježbavamo. Nju aktiviramo, a ne radimo na njoj. Opredjeljujemo se za to da tu odliku asociramo s vrlinom ili unutarnjom snagom percipirajući je kao nešto što jesmo, a ne nešto što činimo! Na svakom od nas je izbor da poimamo samodiscipliniranost kao svoju karakternu crtu i način bivanja u svijetu, baš kao što se opredjeljujemo i za to da budemo dobra i iskrena osoba.

Najveća zapreka u prakticiranju samodiscipline, kao i kod nekih drugih vrlina, jest zabluda da se radi o vještini koju se treba uz napor, odricanje i žrtvovanje vježbati  da bi je čovjek stekao. Čim je tako doživljavaš, odmah ti je odbojna i zastrašujuća, a time i nedokučiva, ali samo u stvarima do kojih ti nije stalo.

No, kad ti je do nečeg stalo i kad nešto voliš, kao što su tvoj posao ili hobi, i sam(a) znaš da ti za to uopće nije ni potrebna samodisciplina, odnosno da takoreći disciplinirano i redovito to radiš jer voliš ili to ili ono što ti to donosi. Isto je i kad nekoga voliš, pa tako roditelji samodisciplinirano čine mnogo toga što inače ne bi. Znači, druga najveća zapreka u prakticiranju samodiscipline jest nedostatak ljubavi. Manjak samodiscipline rješava se, u mnogim slučajevima, aktiviranjem bezuvjetne ljubavi, a ne vježbanjem, kao kod vještina.

U nekim drugim slučajevima, sve što je potrebno jest inspiracija za iskazivanje samodiscipline. Jer, kada si inspiriran(a), to te nadahnuće navodi da djeluješ te si prirodno zainteresiran(a) i predan(a), bez potrebe za disciplinom.
Drugi alat za prirodno prakticiranje samodiscipline je automatizacija – stvoriti navike i običaje, tako da mnoge stvari činiš automatski, a ne trudeći se ili disciplinirajući se.
I, naravno, poznavanje tvog specifičnog odgovora na "zašto", tj. dubljeg razloga zbog kojeg nešto činiš, od vitalne je važnosti, tako da ne podlegneš zamkama za instant zadovoljstva, nego da održiš svoju motivaciju za planiranim djelovanjem radi kasnijeg, dugoročnijeg, smislenijeg zadovoljstva.
Čak i kad se radi o samodiscipliniranosti za suzdržavanje od jedenja slatkiša ili pušenja, nema potrebe za vještim treniranjem ili kontroliranjem svog uma, nego je dovoljno aktivirati vrlinu samodiscipline i dodatno se poslužiti nekom od povezanih vrlina, kao što smo to objasnili u modulu na temu samodiscipline.

"Vrlina ne dolazi od bogatstva, nego bogatstvo, i sve druge dobre stvari dolaze od vrline." - Sokrat

Vrline su nam urođene pa se one ne stječu, nego aktiviraju ili afirmiraju i utvrđuju iskustvima i uvjerenjem u njihovu ključnu ulogu u ostvarenju osobne sreće i uspjeha. Najljepša stvar o vrlinama je ta da njih ne trebamo učiti ili se mučiti da ih usvojimo, zato što smo s njima rođeni, baš kao i sa svim organima i prirodnim sposobnostima i tjelesnim funkcijama. Sve vrline već imamo i znamo sve što treba znati o njima – da služe dobru i napretku. Jedino što trebamo je uvjeriti se u njihovu vrijednost i moć te ih aktivirati i kultivirati.

Vrline nisu uvijek ono što se čine, nisu ono za što ih se često smatra. Većina ljudi shvaća vrline kao ekstreme, što je neispravno. Na primjer, smatramo nekog kao osobu punu ljubavi jedino ako iskazuje ljubav u ekstremnim oblicima, kao što su geste i riječi pune ljubavi. Međutim, kada netko napravi nešto što nam se ne sviđa ili nas kazni, odmah pomislimo da nas ta osoba ne voli i da nije puna ljubavi. Kada neki roditelj ne dopušta svojem djetetu da ide van ili ga sili da uči umjesto da se igra ili ga čak kazni, pomišlja li itko da takav roditelj ne voli svoje dijete? Roditelji to uglavnom čine iz ljubavi. Iako se djeca s time ne slažu i to ne razumiju, ipak je i to izraz ljubavi.

Dakle, kako definirati vrlinu tako da njena vrijednost bude neprikosnovena i svima sasvim jasna? Ako je definiramo isto kao rječnici, leksikoni i enciklopedije, onda to neće biti dovoljno, odnosno neće dati pravu sliku vrlina. Vrlina je puno više od moralne izvrsnosti osobe,  odlike koja krasi koga, lijepog svojstva, poželjne crta karaktera, dobre strana, dobrog svojstva, prednosti, kreposti i sposobnosti umnog djelovanja u skladu sa najvišim ljudskim i božanskim normama, kao što to piše u rječnicima i Wikipediji.

Prema Aristotelu, svrha je ljudskog djelovanja život u skladu s vrlinom (ili vrlinama). Prema stoicima, vrlina je jedino bezuvjetno dobro. U Kršćanstvu je primarna vrlina pokornost Božjoj volji.

Riječ „vrlina“ u engleskom jeziku (virtue) preuzeta je iz latinskog jezika, od riječi „virtus“ koja sadrži konotacije časti, nečeg vrijednog poštovanja i građanske dužnosti, ali u današnja su vremena vrline širok pojam koji obuhvaća čitav niz odlika pa su tako i njegove konotacije šire.
Wikipedija definira vrlinu kao moralnu izvrsnost osobe, između ostalog, što je reducira na moralnost, međutim postoje mnoge vrline koje nemaju nikakve veze s tim, kao što su mir, radost, vjera, nada, optimističnost, strpljivost, samopouzdanost, ustrajnost, hrabrost i mnoge druge.

Ove su definicije sve istinite, ali iz njih ne saznajemo cijelu istinu. Da bismo otkrili cijelu istinu, trebamo pustiti lingvistiku i okrenuti se filozofiji, religiji, duhovnosti, ekonomiji i ostalim područjima.

Po nama je vrlina ono što dobivamo kada neku pozitivnu emociju ili stanje uma uzdignemo van tih okvira i dopustimo im da budu nešto više, da ne budu nešto što činimo, mislimo ili osjećamo, već nešto što jesmo. Vrline su način bivanja u svijetu. One su konstruktivni modaliteti svijesti koji konstruiraju povoljne karakterne osobine i kreiraju pozitivne učinke.

Vrline su ljudske izvrsnosti, vrsnoće koje igraju ključnu ulogu u čovjekovom pozitivnom životnom tijeku i u kvaliteti civilnog društva. Vrline pridonose ljudskom napretku i prosperitetu, međutim, one nisu samo sredstvo za postizanje cilja.

"Što se mene tiče, draži mi je tihi porok nego razmetljiva vrlina." - Albert Einstein

Vrline su zlatna sredina
Vrlina nije suprotno od mane jer ako se vrlinu dotjera u njezinu krajnost, ako se njome razmećemo, ona prestaje biti vrlinom i postaje biti mana. Aristotel definira vrlinu kao točku između manjka i viška neke osobine, odnosnu kao sredinu između dvije krajnosti. I manjak i višak vrline su mane. Na primjer, velikodušnost je vrlina između dvije krajnosti: škrtosti i rasipnosti, hrabrost je vrlina između kukavištvoa i nesmotrenosti; samopouzdanost je vrlina između samoomalovažavanja i taštine. Daljnji primjeri su: slabost - snaga - grubost; nepovjerenje - povjerenje - lakovjernost; inferiornost - skromnost i dostojanstvo - oholost; zabrinutost - zadovoljstvo - samozadovoljstvo. Više primjera »
Najveći izraz neke vrline ne leži u točnoj sredini, već u tzv. zlatnoj sredini koja je bliže jednoj krajnosti nego drugoj.

Razlikovanje vrlina
U našem istraživanju o vrlinama u javnosti došli smo do šokantnog otkrića. Velika je većina ljudi tvrdila da su određene vrline zapravo mane, što dokazuje nužnost podizanja svijesti o stvarnoj vrijednosti svake pojedine vrline. Na primjer, kada smo pokrenuli temu velikodušnosti, gotovo svatko tko se pridružio raspravi pokušavao nas je uvjeriti da je velikodušnost loša stvar, zapravo mana, jer se to navodno takvim pokazalo kroz njihova iskustva. Kad smo zadrijeli dublje, ispostavilo se da ispitanici začudo nisu imali pojma što je to zapravo velikodušnost jer su navodili primjere koji nisu imali veze s velikodušnošću, već se radilo o nečem drugom.

Na primjer, jedna je žena rekla kako je velikodušnost loša osobina jer je nju dovela do obiteljske svađe i zbog toga je izgubila sestru i nećake. Objasnila je kako je velikodušno posudila veliku sumu novca svojoj sestri kad joj je to bilo jako potrebno, i kad joj ga sestra nije vratila u dogovoreno vrijeme, a ni kasnije, a njoj samoj je taj novac bio potreban, posvađala se sa sestrom oko toga, što je dovelo do toga da njih dvije uopće više ne razgovaraju i zbog toga više ne vidi ni svoje nećake. Osim toga, ženi je trebao njezin novac za nešto važno a kako ga nije dobila natrag od sestre našla se u vrlo teškoj situaciji neko duže vrijeme. Po tome je zaključila da je velikodušnost loša stvar i odlučila da više nikada neće biti velikodušna prema drugima.

Mnogi će ljudi uvidjeti da njezin postupak nema veze s velikodušnošću i da žena očito pogrešno razumije što znači velikodušnost. Ako bismo se vodili njezinom definicijom velikodušnosti, onda bi to značilo da su banke velikodušne jer i one posuđuju novac drugima. Pozajmljivanje novca nije velikodušnost! Dati nešto i očekivati to natrag, ili nešto drugo za uzvrat, nije velikodušnost! Da je gospođa dala sestri novac bez da ga traži natrag ili nešto drugo zauzvrat, onda bi to bio velikodušan čin i ne bi uopće došlo do sukoba povodom toga, već upravo suprotno, one bi se i dalje voljele i pomagale jedna drugoj kad zatreba. To ne znači da nema vrline u njezinom činu pozajmljivanja novca sestri, dapače; moguće da je to učinila iz ljubavi, suosjećanja, dobrote, ili neke druge vrline, ali ne iz velikodušnosti.
 
U mnogim slučajevima velikodušnost nije ono što se čini nego gesta samopromocije, proračunatosti, savjesti, krivnje, kajanja ili nepromišljenosti, ili se osoba želi praviti važna, ili nešto drugo. U obiteljskim situacijama, uglavnom pomažemo jedni drugima ne zato što smo velikodušni, već zato što smo dobri prema svojima, ili zato što je normalno da u obitelji jedan drugome pomaže, ili zato što se to od nas očekuje, ili zato što znamo da kad pomognemo nekoj osobi, ona će i nama pomoći kad nama bude trebalo, ili jer mislimo da moramo pomoći jer inače će dotična osoba misliti loše o nama, i slično. Mnogi ljudi doniraju novac u plemenite svrhe, ali ako to čine da bi se pravili važni, pokazali kako su plemeniti, ili nešto takvo, onda to nikako nije velikodušnost. Postoji mnogo dubljih razloga zašto nešto činimo i oni očiti nisu uvijek oni pravi. Ne smijemo brkati vrline s prikrivenim manama jer će nas ta iluzija na kraju povrijediti.

Vrline nam daju moć

"Čuda se ne događaju u suprotnosti s prirodom, nego samo s onim što mi podrazumijevamo pod prirodom." - Sveti Augustin

Postoji jedna izvrsna izreka: „Ja ne vjerujem u čuda, nego se uzdam u njih.“ To parafraziramo tvrdeći da: „Ako želiš iskusiti čuda, ne vjeruj u moć vrlina, uzdaj se u nju.“

Kažu da je znanje moć. Ili da je obrazovanje moć. Naravno da to može biti tako. No, samo po sebi svako znanje nije moć, nego može biti ili dati moć. Budimo iskreni, nemaju moć svi koji imaju znanje ili visoko obrazovanje, tako da je ta uvriježena tvrdnja nije istinita. Ruku na srce, nemaju moć ni svi koji kultiviraju neke vrline. To je zato što također kultiviraju i neke mane koje im oduzimaju moć. Sve su vrline moćne, ali ne u svim situacijama, naravno. Ne vjerujemo u hijerarhije, stoga ne pokušavamo staviti ništa iznad ili ispod. Sve ima svoju vrijednost i moć u pravom kontekstu.

Jedna od moćnih vrlina je mudrost, koju treba naglasiti kad spominjemo znanje. U nekim je situacijama korisnije imati znanje, a u nekima mudrost. Škole ne poučavaju mudrost. Mi to činimo u okviru programa vrlinologije.

Zašto jedni imaju moć, uspjeh i sreću u životu, a drugi ne, bez obzira na to što su završili iste škole? Zato što uspjeh i sreća ne ovise o znanju, nego o vrlinama i nekim vještinama (koje su produkt određenih vrlina). Vrline su X faktor. One nam daju supermoći. Znanje, talent, vještine, tehnologije, sistemi i djelovanje su pomoć, ali vrline su moć. Sva ta pomoćna sredstva nemaju nikakvu vrijednost, osim ako nisu korištena s vrlinama, a mogu biti čak i kontraproduktivna ako nisu poduprijeta vrlinama. Znanje je imanje, a vrline su imetak. Vrline su urođena, prirodna bogatstva i valentni instrumentarij koji nam daje moć da kreiramo i gradimo svoju stvarnost. Nije svako znanje imanje, ali svaka vrlina jest imovina. Vrline su naši udjeli koji nam osiguravaju dobitke i "pribavljaju" nam blagostanje.
 
Ne postoji nijedan valjani argument protiv vrijednosti vrlina, ipak vrline nisu ni približno toliko cijenjene kao znanje, talent i vještine, te se ne podučavaju u školama, stoga je i osmišljena vrlinologija. Do vrlina se drži još od samih početaka civilizacije, međutim, ovisno od kulture do kulture, kroz stoljeća su vrline dobivale i gubile visoku poziciju na listi vrijednosti. Nažalost, u današnje doba u većini kultura vrline ne kotiraju tako visoko kao neke druge vrijednosti. Ovisno o regiji, većina ljudi cijeni znanje, vještine, diplome, priznanja, odobravanje, novac, sistem, tehnologiju, izgled, i stil više od vrlina. Nema potrebe za hijerarhijom vrijednosti, ali postoji potreba za podizanjem vrijednosti vrlina općenito jer je većina ljudi nisu svjesni pa zato i ne kultiviraju sve potrebne vrline, što se onda odražava i na razinu njihova uspjeha i sreće.

Vrline nisu uvijek ono što se čine. Mi, ljudi, volimo za sebe misliti da smo dobri i obdareni raznim vrlinama i doista smo u pravu. Međutim, u mnogim situacijama ne koristimo određene svoje vrline kao što bismo trebali. U mnogim slučajevima padamo u napast nekoj mani koja se prikazuje kao vrlina (vuk u janjećem ruhu). To je razlog zašto mnogi površni ljudi nisu uvjereni u vrijednost i moć nekih vrlina  pa ih zato potpuno zanemaruju.

U svijetu biznisa, na primjer, vrline su uglavnom marginalizirane. Na popisu vrijednosti, prioritet se uglavnom daje profitu, znanju i izgledu/dizajnu, ostavljajući vrline po strani. Nije ni čudo da se onda mnoge tvrtke prije ili kasnije nađu se u škripcu. Kod zapošljavanja ljudi, kadrovske službe gotovo nikad ne uzimaju u obzir vrline kandidata, osim ako se radi o vrlo naprednim službama. Životopisi obično sadrže popis iskustva, obrazovanja i vještina. Zašto vrline nisu tražene? Zato što se ne drži dovoljno do vrlina. To se mora promijeniti jer je nedostatak vrlina ono što uzrokuje probleme, gubitke i neuspjehe.

Pitajte bilo koju upućenu, stručnu osobu koji je uzrok nedavne (i kod nas tekuće) globalne krize i svi će vam reći da je uzrok jedna jedina riječ: pohlepa. Drugim riječima, ljudska mana. A suficit neke mane ukazuje na deficit srodne vrline. Dakle, gospodarska kriza nije uzrokovana nedostatkom znanja ili vještina, već nedostatkom vrlina. Prema tome, trebamo obnoviti vrline ako želimo izbjeći krize i pridobiti moć za uspostavljanje trajnog blagostanja.

Vrline su naš kapital

Vrline su najmoćnije oruđe koje postoji u obrani od štetnih sila i za kreiranje uvjeta za ostvarenje blagostanja (sreće i uspjeha). Zapravo, ne trebamo ništa ostvariti u smislu mukotrpnog postizanja, već jednostavno to dopustiti, s pomoću vrlina. Ostvarivanje bilo čega je uistinu samo stvar dopuštanja, prihvaćanja, primanja, priznavanja, potvrđivanja, ili manifestiranja. Najbolje znanje nije ono koje dobivamo učenjem, nego ono intuitivno, koje smo primili kroz prihvaćanje ideja koje nam dolaze iz Višeg izvora (ujedinjeno polje) a koje su često neshvatljive ljudskom mozgu i umu, no spoznatljive kroz srce, želudac, kožu (naježenu; žmarci, trnci, crvenilo, temperatura…), nos, šesto čulo, itd.

Vrline su naš kapital, isto kao i novac, samo još puno vrjednije, jer njima možemo dobiti sve, a novcem ne. Novcem ne možemo kupiti mnogo toga, uključujući ljubav, potpuno zdravlje, trajnu sreću itd., dok vrlinama to možemo. Vrlinama možemo dobiti novac, ali novcem ne možemo dobiti vrline. Očito, vrline su puno moćnije od novca.
Drugim riječima, vrline su najvrjednija valuta.

Vrline su valuta 21. stoljeća. Neki tvrde da su to ideje i informacije. Postoje mnoge valute, no vrijednost svih vrlina je neupitna, dok se to ne može reći za vrijednost svih ideja i informacija, jer ih većina nema neku ili veliku vrijednost. Ovisno o kontekstu, neka valuta može imati više vrijednosti od drugih, ali općenito, vrline su uvijek i svugdje jedina sigurna imovina, koja donosi više vrijednosti nego zlato bilo kad i bilo gdje.

Kad kultiviramo vrline, ne treba nam kapital jer njima privlačimo sve što nam treba pa i novac, ako treba. Mnoge stvari za koje nam inače treba novac, uz pomoć vrlina dobivamo besplatno ili zauzvrat za nešto, kao razmjena. Kad izražavamo vrline, svijet nam je toliko naklonjen da nas nagrađuje bez prestanka i bez granica.

Novac ili kapital nije prirodno bogatstvo, dok vrline to jesu jer su dio ljudske prirode. One su prirodne, a novac umjetan. One su opće dobro, a drugo oskudni resurs. Vrline su oruđe, a novac je oružje. Potonjim vlasnici krupnog kapitala drže ljude i cijele nacije u šaci. Da novac ne postoji, oni ne bi imali nikakvu moć nad drugima. Budući da je u kapitalizmu novac neophodan za život, on služi kao sredstvo prisile. Zbog kredita, tj. dugova imperijalističkim silama, mnoge su zemlje prisiljene pokoriti se i bez oružanog napada. Prema tome, iako ima i svoje pozitivne strane, kapital u obliku novca ima toliko destruktivni karakter u krupnom planu da ne bio smio biti temelj društvenog uređenja i pokretač gospodarstva. U novom sustavu, gdje primarni način razmjene više nije novac, već ostale "valute", nitko neće biti nadređen ili podređen.

Zašto jedni imaju uspjeha i sreće u životu, a drugi ne, bez obzira što su završili iste škole? Zato što uspjeh i sreća ne ovise o znanju, nego o vrlinama i nekim vještinama (koje su skup određenih vrlina). Vrline su naš kapital. Znanje je imanje, a vrline su kapital. One su ulog koji nam osigurava dobit. Vrlinama kupujemo blagostanje. Nije svako znanje imanje, ali svaka vrlina jest kapital.

Krivo je znanje opasnije od neznanja!

Trulo znanje je ono kojemu je istekao rok, koje nije primjenjivo u novo doba, koje nas može čak i zatrovati.
Apstraktno (nepraktično) znanje je ono koje je dobro znati, ali nema koristi od njega. Takvo je većina znanja koje se dobiva kroz formalno obrazovanje. (Bez obzira na to, formalno obrazovanje ima svoje mnoge druge vrijednosti.)
Praktično znanje je ono, koje kad ga primjenjujemo donosi neku korist. Naglasak je na primjeni. Znanje samo po sebi nema koristi, osim ako ga primjenjujemo. A za primjenu nam trebaju upravo vrline i vještine. Bez njih znanje nema moć i često je čak kontraproduktivno. Mnogi koji su završili visoke škole, a svoje znanje nisu potkrijepili vrlinama, već manama (npr. pohlepa, korupcija, arogancija, bahatost, škrtost...), kad tad loše završe.
Intuitivno znanje je ono koje dobijemo kad se povežemo s višom, božanskom, kozmičkom svijesti. Ono se ne uči nego otkriva - pomoću svojih vrlina i vještina.

Prema tome, njegujmo svoje vrline!

Ovdje smo pripremili inspirativni, multimedijalni program za jačanje vrlina. Svaki mjesec ćemo dodavati novi sadržaj, stoga nas posjećujte redovito - Označi stranicu »

Svakako pročitaj "Deklaraciju o globalnoj etici " koju je usvojila Skupština svjetskih religija 1993. godine, a koja proklamira zlatno pravilo "Ne čini drugima što ne želiš sebi" kao zajedničko načelo za mnoge religije. Deklaraciju je sastavilo 200 akademika, a potpisalo ju je 143 predstavnika svih najvećih svetskih religija.
(Prijevod deklaracije u pdf-u; Originalna verzija na engleskom jeziku)

Glavna formula etičkog razmišljanja u etičkoj filozofiji Immanuela Kanta je Kategorički imperativ. Kant je kategorički imperativ formulirao na više načina. Jedan od mogućih je:
"Djeluj samo po onoj maksimi, za koju možeš u isto vrijeme htjeti da postane opći zakon." (Kritika praktičnog uma). Primjer njegove upotrebe: "ako ne želim da laganje postane opći zakon, onda ne smijem ni ja lagati".

Pročitaj i Rečenicu nad rečenicama, koja sadrži vrlinu nad vrlinama, koju ako prakticiraš, ne moraš ništa drugo jer ćeš njome privući blagostanje, umjesto da se mučiš ostvariti ga.

Pružite nam podršku i budite zaslužni za jačanje neke vrline ili vještine u našem društvu - Postanite kuma(a) određene vrline, mane ili vještine koje obrađuje program Životne škole!

Slijedi popis svih vrlina s linkovima na module - Vrlinopedija.
Vrlinopedija je enciklopedija o vrlinama. Kao što je to slučaj sa svim enciklopedijama, one objašnjavaju samo što je nešto i ponekad zašto je to nešto važno ili korisno ili nužno.
Odgovor na to kako svaku pojedinu vrlinu aktivirati i kultirati nudi naš program Vrlinologije, čiji su moduli (bez popratnog tečajnog sadržaja kao što su zadaće, testovi i diploma) također u okviru VIP članstva. Osnažen(a) vrlinama, imaš sve što ti treba osloboditi se svih zapreka (mana i ega)