Najljepša stvar o vrlinama jest ta da njih ne trebamo učiti i mučiti se da ih usvojimo, zato što smo s njima rođeni, baš kao i sa svim organima. Sve vrline već imamo i znamo sve što treba znati o njima – da služe dobru i napretku. Jedino što trebamo je uvjeriti se u njihovu vrijednost i moć te ih aktivirati i kultivirati.
Usto, vrline su naš štit protiv tuđeg ogovaranja. Barem teoretski.
Još jedna "službena" definicija: Vrlina je kada nam netko da zadnji komad svoje omiljene čokolade. Pa čak i kad je na dijeti.
Kad govorimo o vrlinama, ne mislimo na samo par njih kao što su moralnost, plemenitost, dobrota i poštenje, kao što ih mnogi tako reduciraju, nego mislimo na sve njih. Toliko ih je da ih ne možemo sve sad nabrojati pa ćemo navesti samo neke koje obrađujemo programom vrlinologije: ljubav, samilost, suosjećajnost, zahvalnost, velikodušnost, odgovornost, autentičnost, poduzetnost, samoinicijativnost, proaktivnost, snalažljivost, fleksibilnost, samodiscipliniranost, samokontrola, marljivost, hrabrost, velikodušnost, radost, entuzijastičnost, optimističnost, ustrajnost, upornost, predanost, odlučnost, izdržljivost, nepokolebljivost, dosljednost, otpornost, strpljivost, vjera (nereligiozna), vjerodostojnost, povjerenje, pouzdanost, samopouzdanost, integritet, poštenje, iskrenost, čast, pravednost, mudrost, kreativnost, maštovitost, poniznost, skromnost, umjerenost, radoznalost, otvorenost, ljubaznost, unutarnji mir i druge.
Na prvi pogled, mnogi ljudi mogu pomisliti da su neke od spomenutih vrlina prije emocije, stanja uma i sposobnosti. Postoje i drugi sinonimi za vrline kao što su kvalitete, odlike, prednosti, svojstva, atributi itd. Sve su to valjane oznake. Stoga, da se ne bismo izgubili u terminologiji i tumačenjima, kao stručnjaci za vrline koji svoje živote posvećuju težnji za vrlinama, prvo želimo razjasniti eventualne nesporazume.
Vrline objedinjuju psihički (mentalni i emotivni), fizički i duhovni aspekt. Za razliku od mentalnih stavova, emocija i djela, uz psihofiziološku komponentu, vrline uključuju i onu duhovnu koja igra i najveću ulogu. Stoga su vrline više od pukih emocija, osjećaja, stanja uma, sposobnosti i djela jer njih sve objedinjuju i čak ih umnožavaju s obzirom na to da je, kao što znaš, cjelina više od zbroja njezinih dijelova.
Drugim riječima, kada se bilo koji od prethodno nabrojanih modaliteta svijesti ne doživljava samo na jednoj razini, nego na svim razinama ljudskog bića, tada su to vrline. Međutim, kad ti glava govori jedno, a srce drugo, i još k tomu djeluješ treće, što znači da se tvoje glavne značajke međusobno suprotstavljaju, taj nesklad, raskol i konflikt očito ne može nikako biti vrlina.
Na primjer, ako osjećaš ljubav prema nekomu, ali imaš sumnje i rezervacije prema toj osobi, i još k tomu ga/je kritiziraš ili imaš ljubomorne ispade, ta emocionalna ljubav nije vrlina. Tvoja ljubav nije vrlina ako samo osjećaš ljubav, ali je ne iskazuješ. U tom je slučaju tvoja ljubav samo emocija. Ne čudi onda da takva ljubav boli. Slično, mnogi ljudi vole u mislima svoj posao, ili svoju djecu, ali njihovu ljubav nitko ne primjećuje jer je ne iskazuju, čak je ni sami ne osjećaju dovoljno često, što znači da vole samo u teoriji, a ne u praksi. Ni u tom slučaju to nije vrlina, nego samo mentalno stanje. Kad nečija ljubav zaglavi na nekoj razini (bilo u glavi, srcu ili riječima), onda to nije vrlina jer vrlina predstavlja uniju i sklad svih razina tvog bića s naglaskom na pozitivnost.
Vrline nisu uvijek ono što se čine, nisu ono čime se često smatraju. Većina ljudi shvaća vrline kao ekstremne kvalitete, što je neispravno. Na primjer, smatramo nekog kao osobu punu ljubavi jedino ako iskazuje ljubav na krajnje pozitivan način, kao što su geste i riječi pune ljubavi. Međutim, kada netko napravi nešto što nam se ne sviđa ili nas kazni, odmah pomislimo da nas ta osoba ne voli i da nije puna ljubavi. Kada neki roditelj ne dopušta svojem djetetu da ide van ili ga sili da uči umjesto da se igra ili ga čak kazni, pomišlja li itko da takav roditelj ne voli svoje dijete? Roditelji to uglavnom čine iz ljubavi. Iako se djeca s time ne slažu i to ne razumiju, ipak je i to izraz ljubavi.
Dakle, kako definirati vrlinu tako da njezina vrijednost bude neprikosnovena i svima sasvim jasna? Ako je definiramo isto kao rječnici, leksikoni i enciklopedije, onda to neće biti dovoljno, odnosno neće dati pravu sliku vrlina. Vrlina je puno više od moralne izvrsnosti osobe, odlike koja krasi koga, lijepog svojstva, poželjne crte karaktera, dobre strane, dobrog svojstva, prednosti, kreposti i sposobnosti umnog djelovanja u skladu s najvišim ljudskim i božanskim normama, kao što to piše u rječnicima i Wikipediji.
Prema Aristotelu, svrha je ljudskog djelovanja život u skladu s vrlinom (ili vrlinama).
Prema stoicima, vrlina je jedino bezuvjetno dobro.
U Kršćanstvu je primarna vrlina pokornost Božjoj volji.
|
Riječ „vrlina“ u engleskom jeziku (virtue) preuzeta je iz latinskog jezika, od riječi „virtus“ koja sadrži konotacije časti, nečeg vrijednog poštovanja i građanske dužnosti, ali u današnja su vremena vrline širok pojam koji obuhvaća čitav niz odlika, pa su tako i njegove konotacije šire.
Wikipedija definira vrlinu kao moralnu izvrsnost osobe, između ostalog, što je reducira na moralnost, međutim postoje mnoge vrline koje nemaju nikakve veze s tim, kao što su mir, radost, vjera, nada, optimističnost, strpljivost, samopouzdanost, ustrajnost, hrabrost i mnoge druge.
Te su definicije sve istinite, ali iz njih ne saznajemo cijelu istinu. Da bismo otkrili cijelu istinu, trebamo pustiti lingvistiku i okrenuti se filozofiji, religiji, duhovnosti, ekonomiji i ostalim područjima.
Po nama je vrlina ono što dobivamo kada neku pozitivnu emociju ili stanje uma uzdignemo izvan tih okvira i dopustimo im da budu nešto više, da ne budu nešto što činimo, mislimo ili osjećamo, već nešto što jesmo. Vrline su način bivanja u svijetu. One su konstruktivni modaliteti svijesti koji konstruiraju povoljne karakterne osobine i stvaraju pozitivne učinke.
Vrline su ljudske izvrsnosti, vrsnoće koje igraju ključnu ulogu u čovjekovom pozitivnom životnom tijeku i u kvaliteti civilnog društva. Vrline pridonose ljudskom napretku i blagostanju, međutim, one nisu samo sredstvo za postizanje cilja.
Što je najvažnije znati o vrlinama jest to da su one ključni faktori za uspjeh, za ispunjen i sretan život, te da se izražavaju kao zlatna sredina između dviju ekstremnih osobina.
Vrline nisu ničija suprotnost, kao na primjer, nisu suprotno od mane, baš kao što nisu ni ekstrem ničega.
Prema tome, vrlinu možemo pomno definirati ovako: konstruktivni modalitet svijesti koji objedinjuje i usklađuje psihičku, fizičku i duhovnu dimenziju ljudskog bića te je neizostavni instrument blagostanja.
Vrlinologija je, po tome, transformirajući nauk koji omogućava aktiviranje i njegovanje vrlina kojima se objedinjuje i usklađuje mentalna, emotivna, fizička i duhovna dimenzija ljudskog bića i podiže svijest s ciljem uspostavljanja potpunog i trajnog blagostanja (od osobnog k društvenom).
Kada nekoj misli pridružiš ekvivalentnu emociju, onda stječeš uvjerenje, a kada nekoj misli pridružiš emociju i ponašanje, onda gajiš vrlinu ili manu, ovisno o tome je li to troje pozitivno ili negativno.
Postoje samo tri vrste ljudi na svijetu. Oni koji znaju računati i oni koji ne znaju.
Moć broja tri
Moć vrlina leži u moći broja tri, između ostalog. Usklađivanjem triju dimenzija svojeg bića: mentalne, emocionalne i fizičke (podudaranjem svog uma, duha i tijela, tj. onoga što misliš, osjećaš i činiš), stječeš konstruktivnu moć trojke (recimo, za ostvarivanje svojih ciljeva).
Nažalost, većina ljudi jedno misli, a drugo čini ili osjeća pa tom kontradikcijom i nedosljednošću umanjuje svoju moć. No, kad uskladiš to troje, dakle kad staviš u pogon i homogeno usmjeriš svoje vrle misli, emocije i djela, onda se ti aspekti tvojeg bića uzajamno nadopunjuju i osnažuju, dajući ti moć da svoje misli materijaliziraš, da svoje snove pretvoriš u javu.
Tvoj uspjeh na svim nivoima i u bilo čemu ovisi o tvojoj sposobnosti da iskoristiš ovo trojstvo, da izgradiš čvrstu koherentnost ovih triju aspekata tvojeg bića u svim svojim okruženjima kao što su obitelj, tim, prijatelji, stranka, itd. Tu je i trojstvo znanja, vještina i vrlina koje nam daje moć stvaranja idealne stvarnosti.
Suština broja tri jest kreativna moć. Tri je najmanji broj elemenata potrebnih za stvaranje obrasca. Da bismo stvorili neki oblik, trebaju nam najmanje tri točke (trokut). A trokut bez broja tri samo je kut, zar ne? Broj tri je poznat kao broj za stvaranje, formiranje, transformaciju, rast i napredak, što su upravo efekti vrlina.
Vrline stvaraju rezultate i napredak objedinjujući tri dimenzije bića (mentalnu, emocionalnu i fizičku), tri stupa uspjeha (znanje, vještine i vrline) i tri norme (vrliniziranje, zlatna sredina i zlatno pravilo). Te tri trijade čine eneagram vrlinologije, što je alat za podizanje svijesti ili vrliniziranje.
Broj tri označava ono što je čvrsto, stvarno, istinito, supstancijalno, potpuno i cjelovito. Prema latinskoj frazi "omne trium perfectum", sve što je u troje jest savršeno. To također potvrđuje moć broja tri.
Moć broja tri je toliko važna da smo mu posvetili zasebni članak u kojem također objašnjavamo i broj pi te vezu s vrlinama: Moć broja tri i pi »
Latentna moć vrlina nije uvijek vidljiva prostim okom jer je suptilna, dubinska i neizmjerljiva. Ako te zanimaju samo površni, glasni, veliki i brzi formati, onda je moguće da preferiraš druga sredstva uspjeha i tako okrećeš leđa ovom svom prirodnom imetku. Međutim, vrijeme je da preispitaš svoje vrijednosti provjeravanjem kako tvoj trenutni sustav vrijednosti funkcionira za tebe? Je li ti tvoj set vrijednosti povezanih s uspjehom (poput eksternog znanja, obrazovanja, tehnologije, novca, itd.) pomogao da stvoriš idealan život? Ako nije, onda je vrijeme za promjenu paradigme; vrijeme je da upregneš moći brojeva pi i phi, koje su inherentne u tvojim urođenim vrlinama. Uskoro ćeš se upoznati s moći broja phi, zato čitaj dalje.
U kontekstu vrlina, u praktičnom smislu to znači da da bismo iskoristili moć broja tri i vrlina te tako oslobodili svoj neograničeni potencijal, trebamo upotrijebiti i spojiti tri sile u sebi: mentalnu, emocionalnu i fizičku, kombinirati vrline sa znanjem i vještinama, kao i sintetizirati ili neutralizirati pozitivne i negativne energije (vrlina je zlatna sredina između dviju krajnosti).
Jedinstvo trojstva ujedno predstavlja i nadilaženje dualnosti te je puno moćnije od svih oblika razjedinjavanja, nejedinstva i nesklada. Broj tri je dinamička sila jer mobilizira, tako da se svako trojstvo prvenstveno odnosi na proces za progres. Trojstvo obuhvaća paradigmu promjene i transformacije. Tri je glavni broj za manifestiranje, što se ogleda u našem svijetu koji se manifestira u tri prostorne dimenzije (3D – širina, dubina i visina) i tri vremenske dimenzije (prošlost, sadašnjost, budućnost). Da bi se tvoje energije mogle manifestirati ili materijalizirati, potrebna ti je moć trojke, to jest moć vrlina jer one objedinjuju tri dimenzije tvojeg bića (mentalnu, emocionalnu i fizičku).
Vrijednost broja tri je i u tome što spaja suprotnosti i tako stvara cjelinu, što omogućuje progres. Ta (treća) točka između dviju suprotnosti, tzv. zlatna sredina, omogućava pristup neograničenom potencijalu.
Zlatna sredina primijenjena na estetiku, umjetnost, arhitekturu, matematiku i geometriju naziva se zlatni rez i predstavlja se grčkim slovom phi (φ) koje ima vrijednost 1,618... Euklid i renesansni umjetnici nazivali su to "božanskom proporcijom". Suština broja phi, kao i broja dva, jest sklad ili proporcija, zbog čega je phi važan u odnosima, estetici (umjetnost, arhitektura i dizajn) i životu općenito.
Mnogi misle da su vrline izrazito pozitivne osobine, no radi se o neutralnim osobinama. Kao što ćemo sada objasniti, vrline se izražavaju kao zlatna sredina između dviju suprotnih osobina, a ne kao ekstremno pozitivne osobine, kao što to neki misle.