"Što se mene tiče, draži mi je tihi porok nego razmetljiva vrlina." - Albert Einstein

Vrline su zlatna sredina
Vrlina nije suprotno od mane jer ako se vrlinu otjera u njezinu krajnost, ako se njome razmećemo, ona prestaje biti vrlinom i postaje biti mana. Stari grčki filozof Aristotel, koji je bio veliki zagovornik vrlina kao sredstva za sreću, definirao je vrlinu kao točku između manjka i viška neke osobine, odnosno kao sredinu između dvije krajnosti. I manjak i višak vrline su mane.

Na primjer, velikodušnost je vrlina između dvije krajnosti: škrtosti i rasipnosti, hrabrost je vrlina između kukavištvoa i nesmotrenosti; samopouzdanost je vrlina između samoomalovažavanja i taštine. Daljnji primjeri su: slabost - snaga - grubost; nepovjerenje - povjerenje - lakovjernost; inferiornost - skromnost i dostojanstvo - oholost; zabrinutost - zadovoljstvo - samozadovoljstvo. Više primjera »

Naprimjer, vrlina hrabrosti ne znači suprotno od bojažljivosti niti označava neustrašivost, nego je to zlatna sredina između te dvije krajnosti. Ne moramo biti bez straha da bismo bili hrabri. Hrabrost znači ne prepustiti se strahovima, suočiti se s njima i spoznati da je nešto drugo važnije od straha. Možda je to nešto kakva plemenita namjera ili velebni cilj ili dobrobit tvoje obitelji ili takvo što. Kaže se da su nam u strahu velike oči, ali nam je zato u hrabrosti veliko srce!

"Poroci su ponekad samo vrline s kojima se pretjeruje!" - Charles Dickens

Trebamo, međutim, napomenuti da čin vrline nije naprosto središnja vrijednost između dvije krajnosti. Najblagorodniji izraz neke vrline ne počiva u točnoj sredini između ekstrema, nego u tzv. zlatnoj sredini, koja je nešto bliža jednoj krajnosti (onoj pozitivnijoj) nego drugoj.

Prema Aristotelu, vrlina je izvrsnost u bivanju ljudsko biće. Ne radi se o tome da budemo sveci, nego da budemo uravnotežene osobe. Tvrdio je da se vrlina postiže održavanjem zlatne sredine, što podrazumijeva odgovarajući balans između dva ekstrema.

U kineskoj je filozofiji sličan koncept, tzv. Doktrina sredine, koja potječe od Konfucija koji je naučavao da je višak slično manjku, zagovarajući umjerenost naspram prekomjernosti i tvrdeći da je vrlina sredina između krajnosti.
Budistička filozofija također ima sličan koncept koji nazivaju Srednji put.
Grčki filozof Sokrat govorio je da sve što na ovaj ili onaj način ne posjeduje mjeru prirodnih proporcija nužno će pokvariti svoj sastav i sebe.
Katolički filozof Toma Akvinski u svojoj "Teološkoj sumi" isticao je da je kršćanska moralnost konzistentna sa zlatnom sredinom. Njegove riječi: „… evidentno je da moralna vrlina ogleda zlatnu sredinu.“
Citat iz Biblije (Propovjednik, 7:16): “Ne budi prepravedan i ne budi premudar; zašto da se uništavaš?”
Islam također zagovara sredinu. Muhamed je rekao da je najbolji izbor onaj u sredini. U Kuranu se veličaju ravnoteža i umjerenost.

"Poroci su ponekad samo vrline koje dotjeramo u krajnost." - Charles Dickens

Jednostavno rečeno, čuveni filozofi i mudraci tvrde da biti osoba s vrlinama ne znači pretjerivati u nečemu, nego ponašati se negdje u sredini. Dakle, kod vrlina se ne radi o tome da budemo pretjerano dobri u nečemu, nego da budemo uravnoteženi. To ne znači da se možemo nazivati vrlima ako se ponašamo češće pozitivno nego negativno. Ne govorimo o toj vrsti sredine, nego o modusu između dvije suprotnosti, naginjući malo više prema pozitivnijoj strani.  

U kontekstu toga da su ekstremi mane, to znači da su potrebna dva "sastojka" za vrlinu: proporcija i sklad. Bilo da razgovaraš s filozofima, psiholozima, guruima, poslovnim savjetnicima ili učiteljima joge, u današnja vremena nijedna riječ ne izaziva toliko pažnje kao balans. To je ideal koji slave i antički i suvremeni doajeni.

Kako budeš sve više i više živio/živjela svjesno umjesto nesvjesno, primijetit ćeš da je zapravo lako posegnuti za vrlinama umjesto manama u svakoj situaciji, da je lako odlučiti se za biti snažan umjesto slab. To je zaista stvar izbora. Ova spoznaja osnažit će te da budeš snažniji/a, mentalno, emocionalno i fizički. Tvoje je tijelo snažno kada živiš u istini, odnosno kad se povodiš svojom dušom, a ne egom, kako ćemo otkriti u idućem poglavlju. Naši mišići su detektori laži, pomoću kojih razlikujemo istinu od laži tako što su nam oni snažni ili slabi kad se suočimo s pitanjem. Kako se koristiti mišićima za otkrivanje istine i laži, objašnjeno je u poglavlju o vrliniziranju, u posljednjem segmentu o korištenju tijelom za reprogramiranje svojih staničnih memorija ili podsvijesti.

Vrline naspram psihičkih stanja

Gotovo se sve kvalitete smatraju više kao osjećaji, emocije i mentalna stanja, dakle kao psihička ili duševna stanja, a ne toliko kao vrline. Takvo je shvaćanje ograničeno jer reducira svaku tu kvalitetu na emociju ili mentalnu aktivnost ili čin, na nešto što osjećamo ili mislimo ili činimo, umjesto što jesmo.

Stoga, oni koji doživljavaju, recimo, ljubav samo kao osjećaj, emociju ili stanje uma, ograničavaju svoju mogućnost i kapacitet voljenja jer misle da mogu voljeti samo onda kad netko ili nešto pobudi ljubav u njima. Tako žive u uvjerenju da sami nemaju utjecaj na svoju ljubav, nego da ona sasvim ovisi o drugima, o ukusu ili o nekoj eksternoj, mističnoj sili pa zato rijetko uživaju u ljubavi. Međutim, kad shvatiš da ljubav nije samo emocija ili stanje uma, nego da je puno više od toga, da je to urođena vrlina, odnosno dio ljudske prirode, onda ti to shvaćanje otvara nove dimenzije ljubavi i dovodi tvoju ljubav na novu razinu, pa vidiš dugu i tamo gdje je nema, tj. gdje je drugi ne vide. Možda će ti drugi prebacivati da živiš u oblacima, ali bolje u oblacima, nego u otpacima, zar ne?
Kada prihvatiš ljubav kao svoju vrlinu, kao svoju karakternu osobinu ili imovinu, da se tako izrazimo, onda ona prestaje biti privremena stvar i postaje dio tvoje prirode po kojoj temeljiš sve svoje odluke, ciljeve i djelovanje. Tada djeluješ vođen(a) ljubavlju, umjesto egom, tj. vođen(a) vrlinom ili snagom, a ne manom ili slabošću. Opširnije o ljubavi

Isto vrijedi za sve druge spomenute vrline koje mnogi percipiraju samo kao emocije ili stanja uma, pa tako i, recimo, radost, nije samo nešto što osjećamo, nego i modus svijesti, način bivanja u svijetu.

Vrline naspram vještina

Također, mnogi ljudi shvaćaju neke gore navedene vrline više kao vještine, što one  donekle i jesu, no nisu samo to. Kad nešto poimaš kao vještinu, onda imaš odmak od toga jer shvaćaš to kao nešto što nisi ili što nemaš pa moraš mukotrpno vježbati da bi to usvojio/la. No kad shvatiš da ti je to u stvari vrlina za koju možda nisi svjestan/na da je već već imaš, onda će ti ta osviještenost pomoći to jednostavno aktivirati i lako kultivirati.

Radi se o tome da odlučiš asocirati svaku tu odliku s vrlinom ili unutarnjom snagom percipirajući to kao nešto što jesi, a ne nešto što činiš! Radi se o izboru poimanja svake te odlike kao karakterne crte i načina bivanja u svijetu, a ne kao vještine. Radi se o aktiviranju svoje urođene vrline, oslobađanju svog punog potencijala, kao i o dopuštanju. Dopusti svojim vrlinama da se izraze i da budeš najbolja verzija sebe.

Mnogi ljudi smatraju da nemaju, recimo, samodisciplinu, što nije istina. Njihovo krivo uvjerenje proizlazi iz krive interpretacije samodiscipline. Oni na to gledaju više kao vještinu, nego vrlinu. Dokaz da ipak imaju samodisciplinu jest taj što je u nekim situacijama očevidno imaju, kao što je kod pranja zubi, ranog ustajanja radi odlaska na posao ili u školu, obavljanja raznih obveza u domaćinstvu, itd. To što je u nekim drugim situacijama nemaju, samo se radi o izboru. Za samodisciplinu se opredjeljujemo, a ne stječemo je ili uvježbavamo. Nju aktiviramo, a ne radimo na njoj. Opredjeljujemo se za to da tu odliku asociramo s vrlinom ili unutarnjom snagom percipirajući je kao nešto što jesmo, a ne nešto što činimo! Na svakom od nas je izbor da poimamo samodiscipliniranost kao svoju karakternu crtu i način bivanja u svijetu, baš kao što se opredjeljujemo i za to da budemo dobra i iskrena osoba.

Najveća prepreka u prakticiranju samodiscipline, kao i kod nekih drugih vrlina, jest zabluda da se radi o vještini koju se treba uz napor, odricanje i žrtvovanje vježbati  da bi je čovjek stekao. Čim je tako doživljavaš, odmah ti je odbojna i zastrašujuća, a time i nedokučiva, ali samo u stvarima do kojih ti nije stalo.

No, kad ti je do nečeg stalo i kad nešto voliš, kao što su tvoj posao ili hobi, i sam(a) znaš da ti za to uopće nije ni potrebna samodisciplina, odnosno da takoreći disciplinirano i redovito to radiš jer voliš ili to ili ono što ti to donosi. Isto je i kad nekoga voliš pa tako roditelji samodisciplinirano čine mnogo toga što inače ne bi. Znači, druga najveća zapreka u prakticiranju samodiscipline jest nedostatak ljubavi. Manjak samodiscipline rješava se, u mnogim slučajevima, aktiviranjem bezuvjetne ljubavi, a ne vježbanjem, kao kod vještina.

U nekim drugim slučajevima, sve što je potrebno jest inspiracija za iskazivanje samodiscipline. Jer, kada si inspiriran(a), to te nadahnuće navodi da djeluješ te si prirodno zainteresiran(a) i predan(a), bez potrebe za disciplinom.
Drugi alat za prirodno prakticiranje samodiscipline je automatizacija – stvoriti navike i običaje, tako da mnoge stvari činiš automatski, a ne trudeći se ili disciplinirajući se.
I, naravno, poznavanje tvog specifičnog odgovora na "zašto", tj. dubljeg razloga zbog kojeg nešto činiš, od vitalne je važnosti, tako da ne podlegneš zamkama za instant zadovoljstva, nego da održiš svoju motivaciju za planiranim djelovanjem radi kasnijeg, dugoročnijeg, smislenijeg zadovoljstva.
Čak i kad se radi o samodiscipliniranosti za suzdržavanje od jedenja slatkiša ili pušenja, nema potrebe za vještim treniranjem ili kontroliranjem svog uma, nego je dovoljno aktivirati vrlinu samodiscipline i dodatno se poslužiti nekom od povezanih vrlina, kao što smo to objasnili u modulu na temu samodiscipline.

"Vrlina ne dolazi od bogatstva, nego bogatstvo, i sve druge dobre stvari dolaze od vrline." - Sokrat

Vrline su nam urođene pa se one ne stječu, nego aktiviraju ili afirmiraju i utvrđuju iskustvima i uvjerenjem u njihovu ključnu ulogu u ostvarenju osobne sreće i uspjeha. Najljepša stvar o vrlinama je ta da njih ne trebamo učiti ili se mučiti da ih usvojimo, zato što smo s njima rođeni, baš kao i sa svim organima i prirodnim sposobnostima i tjelesnim funkcijama. Sve vrline već imamo i znamo sve što treba znati o njima – da služe dobru i napretku. Jedino što trebamo je uvjeriti se u njihovu vrijednost i moć te ih aktivirati i kultivirati.

Razlikovanje vrlina
Postoji puno pomutnje oko razlika između vrlina i mana, s obzirom na to da mnogi smatraju neke mane vrlinama i obrnuto. U našem istraživanju o vrlinama u javnosti došli smo do šokantnog otkrića. Velika je većina ljudi tvrdila da su određene vrline zapravo mane, što dokazuje nužnost podizanja svijesti o stvarnoj vrijednosti svake pojedine vrline. Na primjer, kada smo pokrenuli temu velikodušnosti, gotovo svatko tko se pridružio raspravi pokušavao nas je uvjeriti da je velikodušnost loša stvar, zapravo mana, jer se to navodno takvim pokazalo u njihovim iskustvima. Kad smo zadrli dublje, ispostavilo se da ispitanici začudo nisu imali pojma što je to zapravo velikodušnost jer su navodili primjere koji nisu imali veze s velikodušnošću, nego se radilo o nečem drugom.

U konkretnom slučaju, jedna je žena rekla kako je velikodušnost loša osobina jer je nju dovela do obiteljske svađe i zbog toga je izgubila sestru i nećake. Objasnila je da je velikodušno pozajmila veliku sumu novca svojoj sestri kad joj je to bilo jako potrebno, i kad joj ga sestra nije vratila u dogovoreno vrijeme, a ni kasnije, a njoj samoj je taj novac bio potreban, posvađala se sa sestrom oko toga, što je dovelo do toga da njih dvije uopće više ne razgovaraju i zbog toga više ne vidi ni svoje nećake. Osim toga, ženi je trebao njezin novac za nešto važno, a kako ga joj ga sestra nije vratila, našla se u vrlo teškoj situaciji neko duže vrijeme. Po tome je zaključila da je velikodušnost loša stvar i odlučila da više nikada neće biti velikodušna prema drugima.

Mnogi će ljudi uvidjeti da njezin postupak nema veze s velikodušnošću i da žena očito pogrešno razumije što znači velikodušnost. Ako bismo se vodili njezinom definicijom velikodušnosti, onda bi to značilo da su banke velikodušne jer i one pozajmljuju novac drugima očekujući povrat. Pozajmljivanje novca nije velikodušnost! Dati nešto i očekivati to natrag, ili nešto drugo za uzvrat, nije velikodušnost! Da je gospođa dala sestri novac, a da ga nije tražila natrag ili nešto drugo zauzvrat, onda bi to bio velikodušan čin i ne bi uopće došlo do sukoba zbog toga, nego upravo suprotno, one bi se i dalje voljele i pomagale jedna drugoj kad zatreba. To ne znači da nema vrline u njezinu činu pozajmljivanja novca sestri, dapače; moguće da je to učinila iz ljubavi, suosjećanja, dobrote, ili neke druge vrline, ali ne iz velikodušnosti.

U mnogim slučajevima velikodušnost nije ono što se čini, nego gesta samopromocije, proračunatosti, savjesti, krivnje, kajanja ili nepromišljenosti, ili se osoba želi praviti važna, ili nešto drugo. U obiteljskim situacijama uglavnom pomažemo jedni drugima ne zato što smo velikodušni, nego zato što smo dobri prema svojima, ili zato što je normalno da u obitelji jedan drugomu pomaže, ili zato što se to od nas očekuje, ili zato što znamo da kad pomognemo nekoj osobi, ona će i nama pomoći kad nama bude trebalo, ili jer mislimo da moramo pomoći jer inače će dotična osoba misliti loše o nama, i slično. Mnogi ljudi doniraju novac u plemenite svrhe, ali ako to čine da bi se pravili važni, pokazali kako su plemeniti, ili nešto takvo, onda to nikako nije velikodušnost. Postoji mnogo dubljih razloga zašto nešto činimo i oni očiti nisu uvijek oni pravi. Ne smijemo brkati vrline s prikrivenim manama jer će nas ta iluzija na kraju povrijediti.

Vrline su urođene

Većina ljudi misli o sebi da se odlikuje vrlinama, barem do nekog stupnja. Ipak, previše ljudi misli da neke određene vrline nisu u njihovoj prirodi pa se koriste time kao izgovorom zašto ne idu za svojim snovima. Stoga naglašavamo da su SVE vrline urođene SVIM ljudima. Samo što većina ljudi još nije aktivirala sve svoje vrline. Budući da su sve vrline urođene svim ljudima, nepobitna je istina da su svi ljudi stvoreni jednaki, da ih je obdario njihov Stvoritelj određenim neotuđivim pravima među kojima su pravo na život, slobodu i potragu za srećom – kao što to ističe Deklaracija neovisnosti SAD-a. Nije ni čudo da se za to kaže da je to "jedna od najpoznatijih rečenica na engleskom jeziku", koja navodno sadrži "najmoćnije i najznačajnije riječi u američkoj povijesti". Sva su ljudska bića jednako rođena sa svim vrlinama jer su stvorena na Božju sliku i priliku (Imago Dei), kao što to tvrde teološke nauke židova, kršćana, sufijskih muslimana i drugih. Pojam da su nam sve vrline urođene samo je dio još većeg koncepta: sve je dio nas i mi smo dio svega.

Imajući to na umu, nitko nema pravo vjerovati da im nedostaju vrline neophodne za uspjeh i napredovanje. Nikomu ne nedostaju vrline, no nedostaje njihova primjena. Vrline se trebaju aktivirati i kultivirati. Prisvoji ih! Ne trebamo ih naučiti ni steći jer su već dio naše ljudske prirode. Dakle, proces vrlinologije nije učenje, nego podizanje svijesti, prisjećanje, aktivacija i kultiviranje. Iz tog razloga, mi nismo ovdje da bismo te nešto naučili niti ti bilo što dali, nego da ti pomognemo osvijestiti tvoje urođene "alate" za blagostanje – tvoje vrline.

Vrline nam daju moć

"Čuda se ne događaju u suprotnosti s prirodom, nego samo s onim što mi podrazumijevamo pod prirodom." - Sveti Augustin

Postoji jedna izvrsna izreka: „Ja ne vjerujem u čuda, nego se uzdam u njih.“ To parafraziramo tvrdeći da: „Ako želiš iskusiti čuda, ne vjeruj u moć vrlina, uzdaj se u nju.“

Kažu da je znanje moć. Ili da je obrazovanje moć. Naravno da to može biti tako. No, samo po sebi svako znanje nije moć, nego može biti ili dati moć. Budimo iskreni, nemaju moć svi koji imaju znanje ili visoko obrazovanje, tako da ta uvriježena tvrdnja nije istinita. Ruku na srce, nemaju moć ni svi koji kultiviraju neke vrline. To je zato što također kultiviraju i neke mane koje im oduzimaju moć. Sve su vrline moćne, ali ne u svim situacijama, naravno. Ne vjerujemo u hijerarhije, stoga ne pokušavamo staviti ništa iznad ili ispod. Sve ima svoju vrijednost i moć u pravom kontekstu.

Jedna od moćnih vrlina je mudrost, koju treba naglasiti kad spominjemo znanje. U nekim je situacijama korisnije imati znanje, a u nekima mudrost. Škole ne poučavaju mudrost. Mi to činimo u okviru programa vrlinologije.

Zašto jedni imaju moć, uspjeh i sreću u životu, a drugi ne, bez obzira na to što su završili iste škole? Zato što uspjeh i sreća ne ovise isključivo o znanju, nego i o vrlinama i nekim vještinama (koje su produkt određenih vrlina). Vrline su X-faktor. One nam daju supermoći. Znanje, talent, vještine, tehnologije, sistemi i djelovanje su pomoć, ali vrline su moć. Sva ta pomoćna sredstva nemaju nikakvu vrijednost, osim ako nisu primijenjena s vrlinama, a mogu biti čak i kontraproduktivna ako nisu poduprijeta vrlinama. Znanje je imanje, a vrline su imetak. Vrline su urođena, prirodna bogatstva i valentni instrumentarij koji nam daje moć da kreiramo i gradimo svoju stvarnost. Nije svako znanje imanje, ali svaka vrlina jest imovina. Vrline su naši udjeli koji nam osiguravaju dobitke i "pribavljaju" nam blagostanje.

Ne postoji nijedan valjani argument protiv vrijednosti vrlina, ipak vrline nisu ni približno toliko cijenjene kao znanje, talent i vještine, te se ne podučavaju u školama, stoga je i osmišljena vrlinologija. Do vrlina se drži još od samih početaka civilizacije, međutim, ovisno od kulture do kulture, stoljećima su vrline dobivale i gubile visoku poziciju na listi vrijednosti. Nažalost, u današnje doba u većini kultura vrline ne kotiraju tako visoko kao neke druge vrijednosti. Ovisno o regiji, većina ljudi cijeni znanje, vještine, diplome, priznanja, odobravanje, novac, sistem, tehnologiju, izgled, i stil više od vrlina. Nema potrebe za hijerarhijom vrijednosti, ali postoji potreba za podizanjem vrijednosti vrlina općenito jer je većina ljudi nisu svjesni pa zato i ne kultiviraju sve potrebne vrline, što se onda odražava i na razinu njihova uspjeha i sreće.

Vrline nisu uvijek ono što se čine. Mi ljudi volimo za sebe misliti da smo dobri i obdareni raznim vrlinama i doista smo u pravu, međutim, u mnogim situacijama ne upotrebljavamo određene svoje vrline kao što bismo trebali. U mnogim slučajevima padamo u napast nekoj mani koja se prikazuje kao vrlina. To je razlog zašto mnogi površni ljudi nisu uvjereni u vrijednost i moć nekih vrlina pa ih zato potpuno zanemaruju.

U svijetu biznisa, na primjer, vrline su uglavnom marginalizirane. Na popisu vrijednosti, prioritet se uglavnom daje profitu, znanju i izgledu/dizajnu, ostavljajući vrline po strani. Nije ni čudo da se onda mnoge tvrtke prije ili poslije nađu se u škripcu. Kod zapošljavanja ljudi, kadrovske službe gotovo nikad ne uzimaju u obzir vrline kandidata, osim ako se radi o vrlo naprednim službama. Životopisi obično sadrže popis iskustva, obrazovanja i vještina. Zašto vrline nisu tražene? Zato što se ne drži dovoljno do vrlina. To se mora promijeniti jer je nedostatak vrlina ono što uzrokuje probleme, gubitke i neuspjehe.

Pitajte bilo koju upućenu, stručnu osobu koji je uzrok nedavne globalne krize i svi će vam reći da je uzrok jedna jedina riječ: pohlepa. Drugim riječima, ljudska mana. A suficit neke mane ukazuje na deficit srodne vrline. Dakle, gospodarska kriza nije uzrokovana nedostatkom znanja ili vještina, nego nedostatkom vrlina. Prema tome, trebamo obnoviti vrline ako želimo izbjeći krize i pridobiti moć za uspostavljanje trajnog blagostanja.

Vrline su naš kapital

Vrline su najmoćnije oruđe koje postoji u obrani od štetnih sila i za kreiranje uvjeta za ostvarenje blagostanja (sreće i uspjeha). Zapravo, ne trebamo ništa ostvariti u smislu mukotrpnog postizanja, nego jednostavno to dopustiti, s pomoću vrlina. Ostvarivanje bilo čega je uistinu samo stvar dopuštanja, prihvaćanja, primanja, priznavanja, potvrđivanja ili manifestiranja. Najbolje znanje nije ono koje dobivamo učenjem, nego ono intuitivno, koje smo primili prihvaćanjem ideja koje nam dolaze iz Višeg izvora (ujedinjeno polje) a koje su često neshvatljive ljudskom mozgu i umu, no spoznatljive kroz srce, želudac, kožu (naježenu; žmarci, trnci, crvenilo, temperatura…), nos, šesto čulo, itd.

Vrline su naš kapital, isto kao i novac, samo još puno vrjednije, jer njima možemo dobiti sve, a novcem ne. Novcem ne možemo kupiti mnogo toga, uključujući ljubav, potpuno zdravlje, trajnu sreću itd., dok vrlinama to možemo. Vrlinama možemo dobiti novac, ali novcem ne možemo dobiti vrline. Očito, vrline su puno moćnije od novca.
Drugim riječima, vrline su najvrjednija valuta.

Vrline su valuta 21. stoljeća. Neki tvrde da su to ideje i informacije. Postoje mnoge valute, no vrijednost svih vrlina je neupitna, dok se to ne može reći za vrijednost svih ideja i informacija, jer ih većina nema neku ili veliku vrijednost. Ovisno o kontekstu, neka valuta može imati više vrijednosti od drugih, ali općenito, vrline su uvijek i svugdje jedina sigurna imovina, koja donosi više vrijednosti nego zlato bilo kad i bilo gdje.

Kad kultiviramo vrline, ne treba nam kapital jer njima privlačimo sve što nam treba, pa i novac ako treba. Mnoge stvari za koje nam inače treba novac, uz pomoć vrlina dobivamo besplatno ili zauzvrat za nešto, kao razmjena. Kad izražavamo vrline, svijet nam je toliko naklonjen da nas nagrađuje bez prestanka i bez granica.

Novac ili kapital nije prirodno bogatstvo, dok vrline to jesu jer su dio ljudske prirode. One su prirodne, a novac umjetan. One su opće dobro, a drugo oskudni resurs. Vrline su oruđe, a novac je oružje. Potonjim vlasnici krupnog kapitala drže ljude i cijele nacije u šaci. Da novac ne postoji, oni ne bi imali nikakvu moć nad drugima. Budući da je u kapitalizmu novac neophodan za život, on služi kao sredstvo prisile. Zbog kredita, tj. dugova imperijalističkim silama, mnoge su zemlje prisiljene pokoriti se i bez oružanog napada. Prema tome, iako ima i svoje pozitivne strane, kapital u obliku novca ima toliko destruktivni karakter u krupnom planu da ne bio smio biti temelj društvenog uređenja i pokretač gospodarstva. U novom sustavu, gdje primarni način razmjene više nije novac, već ostale "valute", nitko neće biti nadređen ili podređen.

Znanje je imanje, a vrline su kapital. One su ulog koji nam osigurava dobit. Vrlinama osiguravamo blagostanje. Nije svako znanje imanje, ali svaka vrlina jest kapital.

Prema tome, njegujmo svoje vrline!

Ovdje smo pripremili inspirativni, multimedijalni program za jačanje vrlina. Svaki mjesec ćemo dodavati novi sadržaj, stoga nas posjećujte redovito - Označi stranicu

Svakako pročitaj "Deklaraciju o globalnoj etici " koju je usvojila Skupština svjetskih religija 1993. godine, a koja proklamira zlatno pravilo "Ne čini drugima što ne želiš sebi" kao zajedničko načelo za mnoge religije. Deklaraciju je sastavilo 200 akademika, a potpisalo ju je 143 predstavnika svih najvećih svetskih religija.
(Prijevod deklaracije u pdf-u; Originalna verzija na engleskom jeziku)

Glavna formula etičkog razmišljanja u etičkoj filozofiji Immanuela Kanta je Kategorički imperativ. Kant je kategorički imperativ formulirao na više načina. Jedan od mogućih je:
"Djeluj samo po onoj maksimi, za koju možeš u isto vrijeme htjeti da postane opći zakon." (Kritika praktičnog uma). Primjer njegove upotrebe: "ako ne želim da laganje postane opći zakon, onda ne smijem ni ja lagati".

Pročitaj i Rečenicu nad rečenicama, koja sadrži vrlinu nad vrlinama, koju ako prakticiraš, ne moraš ništa drugo jer ćeš njome privući blagostanje, umjesto da se mučiš ostvariti ga.

Pružite nam podršku i budite zaslužni za jačanje neke vrline ili vještine u našem društvu - Postanite kuma(a) određene vrline, mane ili vještine koje obrađuje program Životne škole!

Slijedi popis svih vrlina s linkovima na module - Vrlinopedija.
Vrlinopedija je enciklopedija o vrlinama. Kao što je to slučaj sa svim enciklopedijama, one objašnjavaju samo što je nešto i ponekad zašto je to nešto važno ili korisno ili nužno.
Odgovor na to kako svaku pojedinu vrlinu aktivirati i kultirati nudi naš program Vrlinologije, čiji su moduli (bez popratnog tečajnog sadržaja kao što su zadaće, testovi i diploma) također u okviru VIP članstva. Osnažen(a) vrlinama, imaš sve što ti treba osloboditi se svih zapreka (mana i ega)