Zamisli da imaš moć ostvariti svaku svoju zamisao, sve što poželiš! Recimo da želiš postići izvanredne poslovne rezultate, ostvariti materijalno blagostanje ili smršavjeti 10 kg. Bez samodiscipline to je samo još jedna želja ili namjera koja nikada neće biti stvarnost. Sa samodisciplinom to je gotova stvar.

Samodisciplina je vrlina vladanja sobom koja nas potiče da poduzimamo što trebamo i želimo bez obzira na emocionalno stanje u kojem se nalazimo. To je vrlina u kojoj je izražena nadmoć uma nad emocijama (ne osjećajima, nego emocijama - razlika).

U svakom trenutku podložni smo emocijama koje podržavaju ili ne podržavaju naše napredovanje i blagostanje. Emocijama upravljamo vrlinom samodiscipline koju, kad osvijestimo, aktiviramo i kultiviramo, možemo upregnuti za ostvarenje bilo čega u životu - izvanrednih rezultata u poslu, odličnih ocjena u školi, mršavljenja, zdravlja, harmoničnih međuljudskih odnosa itd.

S ovom vrlinom na svojoj strani možemo bez teškoća obavljati ono što nam nije ugodno, i bez vanjskog poticaja.

“Samodisciplina je sposobnost da natjerate sebe da uradite ono što je neophodno iako to ne želite.” - Steve Pavlina “Samodisciplina je činiti jedno, a ne drugo.” - nepoznati autor “Samodisciplina je kad vam savjest kaže da nešto napravite, a vi je bez pogovora poslušate.” - W. K. Hope

Samodisciplina je umijeće vladanja sobom, samokontrole, ustrajnosti, dosljednosti i samomotiviranja za obavljanje aktivnosti koje su potrebne za postizanje cilja. Ona je most između postavljenih i ispunjenih ciljeva.

Samodisciplinu nazivaju i »prosvijetljenom ustrajnošću«.

Drugi sinonim samodiscipline je (samo)obuzdanost. Samodisciplina je uspjeh u obuzdavanju zloduha koji nas sprječavaju u nekoj namjeri. To je vrlina koja nam omogućava da zagospodarimo vlastitim nepodobnim emocijama, željama i sklonostima. Ljudi koji ne ovladavaju svojim emocijama i željama postaju slabi i razuzdani, a i nepouzdani.

Samodisciplina se može definirati i kao upravljanje sobom - opredijeljenost da upravljamo sobom i svojim postupcima, onim što govorimo i radimo, da usuglasimo svoje ponašanje s dugoročnim ciljevima i namjerama. To je odlika iznimne osobe.

Samodisciplina se može definirati i kao upravljanje svojom sudbinom - uistinu, čim kultiviramo samodisciplinu, ona utječe na rezultate u našem životu i time na životni stil i sudbinu.

Rječnička definicija Hrvatskog jezičnog portala:
samodisciplina disciplina koju čovjek nameće samom sebi kako bi postigao neki cilj (u poslu, treningu, tijekom dijete i sl.); autodisciplina

Vrline srodne samodisciplini: samokontrola, umjerenost, ustrajnost, izdržljivost, privrženost, posvećenost, predanost, nepokolebljivost, dosljednost, otpornost, samomotiviranost i druge.

Mane koje se javljaju kad nedostaje samodisciplina i koje nas odvraćaju od samodiscipline: lijenost, odgađanje, odugovlačenje, pohlepa, pohota, cinizam, defetizam (nepovjerenje u vlastite snage, sumnja u pobjedu, odricanje od aktivnosti, osjećaj poraženosti; malodušnost), eskapizam, kompromiserstvo, konformizam, oklijevanje, nemarnost, predaja, odustajanje, kolebljivost, nedosljednost, kritiziranje, jadikovanje, prigovaranje, ogovaranje, bludnost, nezasitnost, neumjerenost, proždrljivost...
 

Samodisciplina vs. disciplina

“Ako netko pobijedi u boju tisuću puta po tisuću ljudi, a drugi pobijedi jedino sam sebe, taj je drugi nenadmašivi pobjednik.”  - Dhammapada

Za razliku od discipline koju nam drugi nameću, od roditelja preko učitelja i šefova do supružnika, samodisciplina je ponašanje prema pravilima koje sami sebi postavljamo. Ona nam omogućuje da se posvetimo onomu što je nužno bez nepotrebnog gubljenja vremena i energije na jadikovanje ili na odgađanje.

Često je teže ponašati se samodisciplinirano nego disciplinirano. Zvuči paradoksalno da nam je lakše ponašati se po tuđim pravilima nego svojima, no to je zato što smo na to navikli od ranih dana i jer su tuđa pravila konkretnija i jasnija. Prvo smo se morali ponašati u skladu s pravilima roditelja, pa odgajateljica u vrtiću, učitelja, profesora, šefova, vlade… Točno znamo koje su kazne ako ne poštujemo pravila: batine, ćošak, loša ocjena, smanjenje plaće, novčana kazna, zatvor…
Kod samodiscipline te kazne nisu tako strogo definirane ni očite pa oni koje motivira kazna nisu skloni samodisciplini ako si nisu sami odredili neku kaznu, što gotovo nitko ne čini. Ni pravila koja sami sebi postavljamo često nisu jasno definirana pa ih se zato mnogi ni ne drže.

Recimo da želiš smršavjeti desetak kilograma pa odlučiš da nećeš više jesti slatkiše. I? Koliko ljudi znaš da takvo što ispoštuje duže od tjedan dana? Ili želiš početi neku fizičku aktivnost, npr. trčanje. Koliko ljudi znaš da su odustali nakon par trčanja? Mnoge još važnije stvari nam izmiču zbog nedostatka samodiscipline.

Kod samodiscipline je problem što nam kazna nije dovoljno jasna, tj. štetne posljedice nisu dovoljno uvjerljive. Točno znamo što će nam se dogoditi ako vozimo auto brže od ograničenja i budemo uhvaćeni na djelu pa nam je to dovoljno da se disciplinirano držimo propisane brzine. A znamo li što će nam se dogoditi ako ne meditiramo? Znamo li što će nam se dogoditi ako se ne hranimo zdravo i ne vježbamo redovito? Znamo li koje posljedice nosi to što ne poduzimamo potrebne korake do nekog cilja? Znamo otprilike, ali možemo živjeti i bez toga, zar ne?

Htjeli bismo vježbati/trčati, ali nam je mrsko. Ne želimo se prejesti slatkiša, ali nas požuda natjera da ipak to učinimo rekavši "samo još danas". Trebalo bi nešto napraviti, ali je baš dobar film na televiziji i nećemo si priznati da se radi o lijenosti. I tako emocije upravljaju nama, a razum koji nam govori drugo koristimo za razne izgovore. Kad se uspijemo otrgnuti emotivnom stanju koje nas sprječava u akciji, onda ćemo sigurno uraditi svaki put ono što znamo da je bolje za nas. Kako se osloboditi destruktivnih emocija, bit će govora u nastavku u segmentu Kako kultivirati samodisciplinu

Sačuvat ću ovaj keks za kasnije                                                       Sad je kasnije              
 

Zablude o samodisciplini
U startu je bitno osloboditi se par uvriježenih zabluda o samodisciplini da bi je svatko mogao bez problema aktivirati i kultivirati u cilju ostvarenja uspjeha i blagostanja. Najveća je zabluda da je samodisciplina vještina, a ne vrlina. Sve dok živiš u toj zabludi, imat ćeš teškoće kultivirati samodisciplinu - ako misliš da je to nešto što trebaš vježbati, da za to treba vremena da se izgradi, da je to naporno, da zahtijeva odricanja i žrtvovanja. To su kriva uvjerenja, a vidjet ćeš i zašto. Upravo se zato mnogi ne odlikuju samodisciplinom, kao što se može vidjeti na svakom koraku koliko ljudima nedostaje ta vrlina, i upravo je ovaj pomak u razumijevanju prave prirode samodiscipline ključan za transformaciju i uspjeh u životu.

Najveća zapreka u prakticiranju samodiscipline je zabluda da se radi o vještini koja se treba uz napor, odricanje i žrtvovanje vježbati. Čim je tako doživljavamo, odmah nam je odbojna i zastrašujuća a time i nedokučiva. Zato mnogi ljudi ni ne prakticiraju samodisciplinu jer su uvjereni u krivu interpretaciju samodiscipline. Ovdje i sad ćemo jednom za svagda raščistiti ovu zabludu i tako osloboditi te svih zapreka za kultiviranje ove neizostavne vrline za uspjeh i blagostanje.

Dokazi da je samodisciplina vrlina, a ne vještina:

Mnogi ljudi krivo svrstavaju samodisciplinu u vještinu pa ćemo ovdje argumentirati to da je ona vrlina, a ne vještina.

Vještina je nešto što se treba uvježbavati da bi se razvilo, a vrlina je nešto što treba aktivirati i kultivirati. Vrline su nam urođene, a većina vještina nisu (one koje su urođene, njih nazivamo talentom).

Do samodiscipline se ne dolazi vježbanjem jer je i za samo vježbanje potrebna samodisciplina. Stoga ne možemo do nečega doći nečim što nemamo. Neki će reći da se vježbanjem samodisciplina razvija, a mi ćemo reći, ne vježbanjem, nego kultiviranjem. Za samodisciplinu se opredjeljujemo, a ne uvježbavamo je. Nju aktiviramo, a ne treniramo.

Dokle god samodisciplinu doživljavaš kao vještinu a ne vrlinu, kao nešto što moraš razvijati napornim vježbanjem, ona ti je odbojna i zastrašujuća a time i nedokučiva, ali samo u stvarima do kojih ti nije stalo. No, kad nešto voliš, i sam(a) znaš da ti za to uopće nije ni potrebna samodisciplina, odnosno da takoreći disciplinirano uredno i redovito to radiš jer uživaš ili u tome ili u onomu što ti to donosi. Isto je i kad nekoga voliš, pa tako roditelji samodisciplinirano čine mnogo toga što inače ne bi. Znači, druga najveća zapreka u prakticiranju samodiscipline je nedostatak ljubavi. Aktiviranjem bezuvjetne ljubavi rješava se problem samodiscipline, a ne vježbanjem kao kod vještina.

“Ja sam, uistinu, kralj jer vladam sobom.”  - Pietro Aretino, satiričar i dramaturg (1492-1556)

Dokaz da samodisciplina nije vještina je i činjenica da kad imamo neku vještinu, onda je imamo stalno, što se za samodisciplinu ne može reći. Recimo kad si vješt(a) u prodaji, u sportu ili umjetnosti, onda tu svoju vještinu ne možeš jedan dan imati, a drugi dan ne, i možeš je prakticirati u svakoj prilici. Sa samodisciplinom to nije slučaj. Većina ljudi koja iskazuje samodisciplinu u jednoj stvari, u nečem drugom to ne čini. Tako imamo odlične učenike, poduzetnike, sportaše i umjetnike koji su u tom polju vrlo samodisciplinirani, no u privatnom životu nisu, kao naprimjer u međuljudskim odnosima, pitanjima zdrave prehrane i drugim aspektima života. Prenosivost samodiscipline na druge životne situacije moguća je kad je ona shvaćena kao vrlina, a ne vještina. Oni kojima je samodisciplina vrlina lako je iskazuju u svim životnim aspektima.

Viđenje samodiscipline kao vještine sprječava prenosivost samodiscipline na druge aspekte života i zato je potrebno osloboditi se te zablude. Čim se osjećamo prisiljeni da se trebamo žrtvovati, odricati, tjerati i slično u svim aspektima u životu, to postaje nemoguće. No čim shvatimo izvor i pravu prirodu samodiscipline, to postaje lako i moguće. Čim se oslobodimo svake zablude, otvaramo se mogućnosti ostvarenju blagostanja. Tko ne živi u blagostanju, znači da živi u zabludi. Gotovo nitko si to ne želi priznati i zato im blagostanje nije dostupno. Gotovo nitko ne želi prihvatiti činjenicu da ima kriva uvjerenja jer su kriva uvjerenja odraz ega i ego ne dozvoljava čovjeku da prizna svoje zablude - u tome leži razlog što mnogi pametni i vješti ljudi ne žive u blagostanju i nikad neće sve dok se ne oslobode ega i zabluda. Kultiviranje skromnosti, poniznosti i sličnih vrlina u tome pomaže.

Dok god samodisciplinu smatramo i predstavljamo kao vještinu, bit će je teško razviti, što se i očituje u svakodnevici jer većina ljudi ne živi u blagostanju iako sebe smatraju uspješnima. Dok god na samodisciplinu gledamo kao nešto što trebamo uvježbavati i što je teško i što traje dugo, bit će nam je teško kultivirati. No, čim samodisciplinu prepoznamo kao vrlinu koja nam je urođena, dakle nešto što samo trebamo aktivirati i prirodno kultivirati, onda to postaje puno lakše i ostvarivo.

Samodisciplina je stvar stava, osviještenosti i volje, a ne vještine. Kad jednom stvorimo stav koji podržava samodisciplinu onda će nam samodisciplina doći prirodno i nećemo trebati ništa vježbati ni mučiti se za to. O tome kako to točno postići bit će govora u nastavku u segmentu Kako kultivirati samodisciplinu.

Samodisciplina je stvar odluke, a ne vještine. Kad jednom čvrsto odlučimo kultivirati samodisciplinu, ne trebamo ništa vježbati, nego samo držati se svoje odluke. To je lako kad iza odluke stoje čvrsta uvjerenja. O tome ćemo više u nastavku u segmentu Kako kultivirati samodisciplinu.

Dok ne popravimo ogradu, morat ćemo se pouzdati u samodisciplinu.

Jedan od razloga zašto se samodisciplinu miješa s vještinom je taj što se samodisciplina najčešće očituje u kontekstu neke vještine iako ona sama nije vještina. Zbog te zablude se samodisciplina vidi kao vještina. Naprimjer, da bismo naučili svirati klavir, trebamo godinama vježbati tu vještinu, a za to nam je potrebna samodisciplina. Ne trebamo vježbati samodisciplinu, već sviranje klavira. Kultiviranje vrline samodiscipline pomaže nam razviti bilo koju vještinu.

Dakle, samodisciplina nije sposobnost, što karakterizira svaku vještinu, jer nije nešto za što su neki sposobni, a drugi nisu, već je to vrlina koja nam je svima urođena, no mnogi je ne kultiviraju jer je nisu osvijestili ni aktivirali i jer žive u zabludi da je nju potrebno naporno vježbati uz odricanja i žrtvovanja.

Iako samodisciplina nije sposobnost ni vještina, možemo reći da je ona umijeće u istom smislu kao što možemo govoriti o umijeću ljubavi i drugih vrlina. Kao što se ljubav ne treba vježbati i kao što za ljubav ne kažemo da je vještina, tako je i sa samodisciplinom. Čim shvatiš pravu prirodu samodiscipline, moći ćeš je lako kultivirati.

Ovaj modul ukazuje na to kako aktivirati i kultivirati ovu vrlinu, a ne kako vježbati ovu tzv. vještinu. Dakle, ne trebaš ništa vježbati ni tjerati se ni na što, ni odricati ni žrtvovati, nego samo promijeniti stav, kratko rečeno.

Jedi me. Pij me. Puši me.

Druga zabluda koje se svatko treba osloboditi je ta da je samodisciplina samokažnjavanje ili odricanje ili žrtvovanje i time nepoželjno. Mnogi ljudi definiraju samodisciplinu kao odricanje ali ne ono odricanje na koje se na prvi pogled pomisli. Pod tim se misli na odricanje prolaznih zadovoljstava i iskušenja koja tolike ljude odvode na stranputicu, a umjesto toga discipliniranje sebe na činjenje samo onog za što znamo da je ispravno i da donosi dugoročnu i plemenitu zadovoljštinu. Samodisciplina zahtijeva odloženo zadovoljenje želja, opredjeljenje za odgađanje kratkoročnog užitka i razonode kako bi se poslije uživalo u vrednijem i dugoročnijem zadovoljstvu. Dakle, samodisciplinom se odričemo od onog što nam šteti ili nas odvlači od pravog puta do trajnog blagostanja.

Studije su pokazale da oni koji imaju najjaču samodisciplinu ne provode svo svoje vrijeme opirući se iskušenjima nego stvaraju okružja koja ograničavaju njihovu izloženost bilo čemu što ih može omesti ili iscrpiti. - Izvor

Preduvjeti

Većina ljudi nema samodisciplinu da do kraja pročita naše module koji im daju odgovore na što, zašto i kako kultivirati određenu vrlinu ili osloboditi se određene mane u cilju ostvarenja blagostanja. Iako vjerojatno znaju da im je to potrebno, ipak to ne učine. To možemo usporediti s bilo čime što je zdravo ili korisno. Iako mnogi ljudi znaju da je zdravije pojesti, recimo, makrobiotičku hranu, ipak se češće odluče za fast food ili nešto drugo nezdravo. Ništa ne koristi to što znaju. Znanje nije od koristi. Isto tako, mnogi znaju da je štetno pušiti, uzimati droge, opijati se, markirati, varati, krasti, odgađati i da ne nabrajamo, no svejedno to čine. Samo znanje nema neko značenje ako nije podržano određenim vrlinama. Samodisciplina je jedna od njih.

Preduvjet za kultiviranje neke vrline je oslobađanje od povezane mane. Tako i za kultiviranje samodiscipline pogoduje oslobođenje od nekih mana. Za poduzimanje određenih stvari koje vode do uspjeha i prosperiteta nužno je upregnuti samodisciplinu, umjesto da nas motiviraju mane kao što su strah, pohlepa i druge.

Kako to stručnjaci kazuju i dokazuju, nažalost, većinu ljudi više motivira strah nego pogodnost pa ako im ukažemo na štete koje će imati ako nešto određeno ne poduzmu, onda će to prije poduzeti nego ako im ukažemo na blagodati koje će imati poduzmu li to.

Osim straha, često je glavni pokretač pohlepa, a time i adut prodavačima pa često igraju na tu kartu - podražuju pohlepu kupaca naglašavajući što će im kupnja sve pružiti, omogućiti ili dati. Mnoge ljudske slabosti i mane služe drugim ljudima da iskoriste nečiju slabost za svoje dobro. Zašto to spominjemo u ovom kontekstu? Da ti ukažemo na prirodu stvarnosti u kojoj možeš uvidjeti koliko je kultiviranje samodiscipline presudno za uspjeh u tvom životu, na svim poljima. Samodisciplinom se oslobađaš raznih mana i slabosti zbog kojih postaješ lak plijen drugima koji to žele iskoristiti.

Naprimjer, koncerni prerađivačke industrije igraju na tvoju lijenost i liniju manjeg otpora i prodaju ti gotovu smrznutu hranu koja je prepuna štetnih tvari. Da kultiviraš samodisciplinu, hranio/la bi se zdravo. Nije to neka vještina koju trebaš vježbati, već vrlina koja ti je urođena i time prirodna - osvijesti je i time aktiviraj i kultiviraj.
Zatim, prodavači sigurnosnih i zaštitnih uređaja i raznih drugih stvari igraju na kartu straha od zle kobi i kazna pa tako trošiš stvari na nepotrebne stvari. Kultiviraj samodisciplinu i nećeš se trebati bojati kazni ni nesreća.

Mi nećemo igrati na kartu tvojih slabosti pa ti nećemo nabrojati sve nepogodnosti kojima si izložen(a) dok god ne prakticiraš samodisciplinu, ni reći ti da se trebaš natjerati pročitati ovaj modul do kraja niti da se trebaš odreći nečega da bi mogao/la izdvojiti vrijeme za čitanje ovog modula; nećemo ti reći da se trebaš katkad u životu žrtvovati pa tako i sada ovim čitanjem. Ništa od toga ti nećemo reći jednostavno zato što je sve to nepotrebno za kultiviranje samodiscipline i ostvarenje blagostanja.
Nećemo ti ni prijetiti da, nećeš nikako ostvariti uspjeh ni blagostanje ako ne budeš kultivirao/la samodisciplinu iako je to istina. Nećemo ti prijetiti iako znamo da je to učinkovita metoda; nećemo jer to nije potrebno.

Što je onda potrebno? Potrebno je osvijestiti samodisciplinu kao vrlinu koja je urođena u svakom od nas pa i u tebi, potrebno ju je aktivirati i kultivirati, i to sve prirodnim, lakim putem koji ćemo izložiti u nastavku u segmentu Kako kultivirati samodisciplinu.

Ako pročitaš ovaj modul do kraja, uvjerit ćeš da već imaš samodisciplinu i da je samo potrebno da usvojiš određeni stav kako bi ti kultiviranje ove vrline postalo prirodno i lako. Koji je to stav i kako ga usvojiti, bit će predočeno u spomenutom segmentu u nastavku.