Joyance (radosnost) kip dječaka s leptirom, kipar Sir Williamom Goscombe Johnom, u Thompson Parku, Cardiff, Wales, VB

Glavna namjera vrlinologije nije moralna obuka, nego pomoć u podizanju osobne svijesti, po mogućnosti do bezuvjetne radosti i više, kako bi svi živjeli s onim što Nijemci nazivaju Lebensfreude i Francuzi joie de vivre, za što nema odgovarajuće riječi u našem jeziku osim uživanje u životu ili radost življenja. No, radi se o modalitetu svijesti koji je više od pukog radosnog pristupa životu, pa zato to radije nazivamo radosnost.

Sve što činiš u svom životu svodi se na potragu za jednom jedinom stvari. Bez obzira na to radi li se o karijeri, vlastitom biznisu, novcu, slavi, obitelji, ljubavi, slobodi, miru ili nekom duhovnom cilju, za svim tim žudiš samo zato što želiš samo jednu jedinu stvar: radost.

Zašto je radost tako klizak teren, tako teška za održavanje kao konstante u vlastitom životu? Zato što na nju gledaš kao na puku emociju koja je podložna vanjskim faktorima i jer ne prepoznaješ pravi izvor radosti.

Na radost mnogi ograničeno gledaju kao na puku emociju koja je posljedica određenih povoljnih okolnosti, dok je ona u stvari povod za povoljne okolnosti i, prije svega, vrlina. Kad prestaneš poimati radost kao puku reakciju i spoznaš da je ona dio ljudske, tj. tvoje suštine, ona tada raste i traje.
Kad radost izvire iz tebe, onda ti je nitko ne može oduzeti!

Oda radosti

Jeste li znali da je radost snažnija od ljubavi i vjere kada se radi o moći privlačenja i manifestiranja? Do toga su došli Dr. Hawkins i njegov tim svojim studijama i istraživanjima. Na skali svijesti, koja ukazuje na moć privlačenja pojedinih vrlina, radost kalibrira na 540, dok je vjera na 535, a ljubav na 500, što u logaritamskim pojmovima predstavlja ogromnu razliku. Moramo napomenuti da bezuvjetna ljubav kalibrira isto kao radost - na 540, što znači da imaju istu privlačnu moć. Dakle, kada kultiviraš radost, automatski imaš veću privlačnu moć nego kada kultiviraš ljubav ili vjeru. To, naravno, ne znači da je jedna vrlina bolja od druge, nego da, kada govorimo o privlačenju i manifestiranju, radost ima veću moć.

Stoga, ako se pitaš zašto ne manifestirašzamišljeno, iako voliš ono čime se baviš, odgovor je vjerojatno taj da pritom uopće ne uživaš u tome kako spada - ne kultiviraš radost u dovoljnoj mjeri. Mnogi ljudi daju previše sebe u svoj posao iz snova, odveć se zamaraju pojedinostima i pojedinim aspektima posla, živciraju se zbog njih, preuzimaju previše na sebe, preopterećuju se, brinu o ishodu, možda čak i sumnjaju u sebe i svoje mogućnosti, da pritom najčešće sasvim zaborave uživati u samom poslu i čak se muče. Onda nije ni čudo da nemaju željene rezultate. Radost je ono što donosi iznimne rezultate! Ili je barem jedan od ključnih faktora. Radost je voljena, privlačna, impozantna, zarazna, energizira nas, revitalizira i podiže, i u tome se nalazi njezina moć. Iskorištavaj je, stoga, za svoje dobro.

Uvijek će nam se događati stvari koje će nam zapapriti život - primitivni ljudi, prekidi, razočaranja, nećemo uvijek moći odmah pronaći ključeve od auta, netko će nas uvrijediti, ili nešto što bi nam trebalo uzeti jedan sat, uzet će nam puna tri sata, i slično. Stoga, ako želimo živjeti pretežito u blagostanju, trebamo imati pravi pristup životu, prije svega prema životnim poteškoćama, što se svodi na to da trebamo znati bezuvjetno se radovati. To znači da trebamo gledati na sve životne prilike i neprilike iz perspektive uravnotežene osobe čija radost ne ovisi o tuđim utjecajima, tj. vanjskim faktorima, nego o vlastitim vrlinama. Sve što ti je potrebno za očuvanje trajne radosti u dobru i zlu već imaš, a otkrivamo ti to upravo ovdje, na ovoj stranici.

Radost je enigma, zagonetan čvor koji ne može biti odgonetnut lukavošću, ali su ga raspleli oni koji smatraju da su "nitko poseban". Prozrijeti tajnu radosti ima svoju cijenu: poniznost. - Sr. Joseph A. Bogdanowicz

Radost je od temeljne važnosti za ljudski opstanak i blagostanje, a ipak je nedokučiv fenomen koji se opire definiciji. Kada se radi o emocijama, radost svoje mjesto osigurava na vrhu ljestvice kao jedna od najpoželjnijih emocija, no iz neobjašnjivog razloga je najmanje proučavana i rijetko se kultivira. Psiholozi i filozofi se gotovo uopće ne bave njome; vjerski učenjaci, kao i propovjednici i duhovni učitelji spominju je tek u prolazu; čak ni Wikipedija, koja pokriva gotovo sve pojmove, uopće nema stranicu na temu radosti kao takve. Stoga nije ni čudo da je radost vrlina koja je često pogrešno shvaćena i miješa je se s ostalim sličnim pojmovima (zabava, zadovoljstvo i sl.), pa je zato tako nedostižna na duge staze.

Budući da je marginalizirana od strane akademskih i duhovnih vođa, interpretacija radosti je prepuštena pojedincima, tako da je radost vrlina koju se najčešće pogrešno tretira kao emocija ili osjećaj koji je uvijek samo posljedica, a nikad uzrok, i koju se uzima kao cilj umjesto kao sredstvo do cilja. Dok god radost gledamo ograničeno - isključivo kao posljedični osjećaj, ona će nam ovisiti o okolnostima i zato biti ograničena i kratkotrajna. Međutim, čim napravimo pomak u paradigmi, preokrenemo sklop u svojoj glavi, čim proširimo i podignemo svoju svijest te se uvjerimo da je radost više od posredne emocije, da je to i stav prema životu, a pogotovo da je urođena vrlina, tada će ona ovisiti samo o nama, a ne o drugima i time nam biti dostupna u svako vrijeme, pa i u nevolji, te će postati uzrokom novih radosnih okolnosti.

Kada malo razmisliš, zar nije suludo davati drugima moć da određuju razinu tvoje radosti, da si na milost i nemilost drugih za doživljavanje radosti? Nije li besmisleno dopuštati drugima da ti "oduzimaju" tvoju radost, pogotovo onima koje osobno ne poznaješ (nesmotrenim vozačima, političarima i drugima) kao i onima za koje smatraš da nisu vrijedni toga da tuguješ (kolege, šefovi i drugi)? Uz preokret paradigme koja će se sad dogoditi, preuzet ćeš tu moć u svoje ruke, i tako napraviti trajni preokret od nemoći do moći, od žalosti do radosti. Jadikovanje je za one koji nemaju pojma o stvarnosti, dok je radovanje za one kojima je stupanj svijesti na visini. Naravno, znamo da je to lakše reći nego činiti, tako da ćemo ovdje otkriti kako se to točno čini, odnosno biva. Ali krenimo od osnova, prvo da redefiniramo radost.

Za neke je ljude najveća radost piti pivo i gledati nogomet, za druge je biti u ljubavnoj vezi sa supermodelom, ili se voziti u vrhunskim sportskim kolima, ili živjeti u vili pored mora, ili ići na luksuzna egzotična putovanja, ili dobiti posao vojih snova, ili nešto tako. To je sve dobro, i nećemo staviti na to "ali", nego to malo proširiti, pa krenimo od toga kako se radost definira.

Definiranje radosti kao "osjećaja velikog zadovoljstva i sreće" isto je kao opisivanje šampanjca kao mjehuraste tekućine a zaboraviti sve o njegovoj zlatnoj boji, dašku zrelih krušaka i svježe pečenog kruha u njegovoj aromi, ili tragovima jabuka, vanilije, kvasca, i oraha u njegovom okusu i, naravno, njegovu sposobnost da nas opije. - Miroslav Volf

Rječnička definicija: osjećaj ponesenosti i dragosti izazvan ljepotom, ljubavlju, skladom i unutrašnjim zadovoljstvom.

Sinonimi: veselje, dobra volja, raspoloženje, raspoloženost, razdraganost, čilost, živahnost, milina, milje, dragost, sladost, ponesenost, užitak, uživanje, naslada, naslađivanje, sreća, ushit, ushićenje, blaženstvo, oduševljenje, zadivljenost, divljenje, ushit, ushićenje, ushićenost, zanos, strast, entuzijazam, euforija, razdraganost, zadovoljstvo, vjera u budućnost, vedrina...

Istina, radost jest emocija i osjećaj, i to uzvišeni osjećaj, ali je i više od toga - ona je urođena vrlina. Radost je također i svjesnost o tome da je sve kako treba biti jer stalna izmjena pozitivnosti i negativnosti u životu i svijetu omogućuje dinamiku koja je potrebna za rast i razvoj. Radost je sredstvo do cilja a ne samo cilj. Radost je i svjesnost o obilju, kao i duboko zadovoljstvo koje imamo kada smo u mogućnosti pomoći drugima i kad im dobro ide u životu. Radost je naše prirodno stanje kad smo povezani sa svojom dušom koja je pravi izvor radosti. Vođen svojom dušom čovjek jest radost, umjesto da samo osjeća radost.

“Ponekad je tvoja radost izvor tvog osmijeha, a ponekad tvoj osmijeh može biti izvor tvoje radosti." - Thich Nhat Hanh

Za većinu ljudi radost je reakcija na ugodna iskustva i ništa više. Iako je po definicije radost izazvana određenim uvjetima, važno je shvatiti da ona nije samo simptom određenih životnih okolnosti, nego je i njihov uzrok. Što se više radujemo u životu, to ćemo više privlačiti okolnosti koje nas raduju, jer se sličnosti privlače. Svakoga od nas više privlače veseli ljudi nego oni koji su mrgodni ili žalosni pa tako ovaj princip privlačenja djeluje ne samo na ljude, nego i na okolnosti. Kultiviranjem i širenjem radosti privlačimo nove radosne okolnosti po tzv. bumerang-efektu kao i po prirodnim zakonima privlačenja i kauzaliteta (što sijemo, to žanjemo). Prema tome, prigrli radost ne kao cilj, nego kao sredstvo do cilja.

“Bivanje, a ne djelovanje, moja je primarna radost." - Theodore Roethke

Vrlinologija promiče stav da prava radost nije primarno efekt vanjskih okolnosti, kao što se obično pretpostavlja, nego da je ona uzrok vanjskih okolnosti, da prava radost nije primarno emocija nego vrlina. Kada napravimo taj preokret paradigme, taj preokret u glavi, i uvidimo da je radost unutarnja vrlina te je stoga kultiviramo bez obzira na trenutne okolnosti jer je ona jednostavno dio naše naravi, onda će naša unutarnja radost zasigurno privući još više radosti izvana.
Radost je u izravnom odnosu s načinom na koji doživljavamo stvari, a ne s time što stvari same po sebi jesu. Nikad nje stvar u tome što nam se događa u životu, nego u tome kako na to reagiramo! Isti događaj različiti ljudi različito doživljavaju. Radost može donijeti još više radosti jedino kada je spoznamo kao vrlinu.
Kada radost ne poimaš samo kao emociju, nego više kao vrlinu, i kada je ne smatraš kao puku posljedicu, nego više kao uzrok, kada uvidiš da ona prije svega dolazi iznutra, a ne izvana, onda ćeš je lako kultivirati bezuvjetno, što znači ne samo u dobru nego i u zlu, ali više o tome kako iskoristiti ovaj urođeni, beskonačni izvor radosti bit će riječi niže u nastavku.

Osim shvaćanja da je radost i uzrok i posljedica, cilj i sredstvo do cilja, važno je spoznati da istinska radost nije samo emotivno nego i mentalno i duhovno stanje. To znači da, ako želiš svoju radost podići na višu razinu, imati je više i iskoristiti njezinu transformacijsku i magnetsku moć, trebaš je dovesti sve od emocionalne do duhovne razine, pritom integrirajući sve razine. Ovo nije stvar biranja ili-ili, nego i-i.
Kako kultivirati radost u svakoj situaciji, bezuvjetno, u dobru i zlu, opisano je u segmentu Kako kultivirati radost »

Prava radost je bezuvjetna radost, radost koja ne proizlazi iz iskustava vanjskog svijeta, nego od prepoznavanja radosti kao svoje ljudske prirode, kao svoje urođene vrline. Prava radost nije doživljaj radosti, nego njegov uzrok i posljedica - generator i geneza doživljaja radosti, kao i njegova nuspojava - kada i dalje osjećaš radost i nastavljaš biti radostan/na bez nekog razloga i bez obzira na okolnosti, u dobru i u zlu.

“Zato slavim veselje, jer nema čovjeku sreće pod suncem nego u jelu, pilu i nasladi. I to neka ga prati u njegovoj muci za života koji mu Bog dade pod suncem." - Biblija, Propovjednik 8:15

Radost je stvar duše, baš kao i sve druge vrline. Ona je plod Duha, kako to kršćanska Biblija kaže u Galaćanima 5.
U budizmu, altruistična radost neiskvarena vlastitim interesima jedno je od četiri "božanskih stanja" ili "plemenita čina" (brahmavihara). Ona se smatra cjelovitim stavom radovanja sreći i vrlinama svih živih bića. Ona označava zadovoljstvo koje proizlazi iz uživanja u tuđoj dobrobiti.
U židovskom Talmudu (Shabbat, 30b) stoji da je Božja zapovijed (mitzvah) biti radostan i da Božanska prisutnost počiva na radost.

Radost ima moralnu dimenziju i iz tog je razloga ona vrlina. Kada značenje radosti reduciraš na fizičku, mentalnu ili emocionalnu dimenziju, ono može biti lako iskrivljeno (npr. euforija u nacističkim skupovima), kao i egocentrično  (radost zbog neke osobne koristi i dobrobiti), ali i perverzno (radovanje tuđoj nesreći). Dakle, radost na nižoj razini nije uvijek pozitivna stvar, zbog čega je trebaš podići na duhovnu razinu vrlina. Kada radost podcjenjujemo percipirajući je kao puku emociju ili stanje uma, ona gubi na vrijednosti jer gubi svoje moralne kvalitete. Na emocionalnoj razini radost ima objekt - radujemo se nečemu. Radost je, dakle, podložna uvjetima i subjektivnim prosudbama. Na duhovnoj razini ona je istovremeno i subjekt i objekt, odnosno ni jedno ni drugo jer se ne radujemo nečemu određenom ili zbog nečega, nego se radujemo jer je to jednostavno dio naše prirode.

"Prava, konstruktivna i moćna radost jest vrlina koja je ukorijenjena u duši i izražena na svim razinama, emocionalnoj, fizičkoj, mentalnoj i duhovnoj." - Talidari

Za razliku od emocionalne radosti, prava, duhovna i trajna radost nema veze s kupnjom luksuznog automobila, lijepe odjeće, ili najsuvremenije tehnologije. Ona nema nikakve veze s pronalaženjem savršenog partnera, ili s putovanjem na egzotične destinacije, ili sa zarađivanjem milijuna u svom biznisu. Prava radost ne ovisi o tome imaš li sve željene materijalne stvari, ili jesu li tvoje želje ispunjene. Ona uopće nije u uskoj vezi sa življenjem bezbrižnim životom.

Umjesto toga, prava radost je visok i moćan modalitet svijesti koji je konstruktivan, plodonosan i uzdižući čak i kada se čini da se svijet ruši oko nas. Prava je radost naročito vjerodostojna kada prolazimo kroz poteškoće, patnju i bol. Ona se temelji na esencijalnom znanju da u krupnom planu, na duge staze, sve će biti dobro i u stvari već jest dobro, dok god održavamo pozitivan stav. Radost privlači radost jer se sličnosti privlače. Održavanje radosti stvar je izbora. Prava je radost nešto što odabiremo. Najčešće se svodi na biranje toga želimo li biti u pravu ili biti radosni.

Radost nije ovisna u materijalnom imetku jer bogatstvo nipošto ne jamči radost, niti je siromaštvo sprječava. Ona također nije samo puka posljedica toga što se sve odvija prema planu. Radost je, kao duhovna vrlina (umjesto puke emocionalne reakcije na vanjske podražaje), dio „osobnog kapitala“; pokazuje nečiju unutarnju snagu, sposobnost i povezanost s Izvorom sveukupne radosti.

Radost nasuprot zabavi

Sada je dobro vrijeme da konačno razlučiš zabavu i radost kako bi mogao/la profitirati od radosti. No, nije li radost samo drugo ime za zabavu? Ne baš. U oba slučaja si dobro raspoložen(a), ali postoji nekoliko velikih razlika. Kao što znaš, možeš se radovati i bez zabave, a isto tako možeš se zabaviti i bez radosti. Neki ljudi misle da je zabavno gledati horor filmove ili se voziti u roller-coasteru, no to ne izaziva radost. Isto tako, ono što nam pruža radost nije uvijek zabavno; mnogo je više od toga, kao što je pomoć nekome kome je to potrebno, ili gledanje svog malog djeteta kako čini svoj prvi korak. Radost je mnogo opsežnija od zabave. Može se imati više zabave a manje radosti. Isto tako, postoje stvari koje su sama radost no nisu nimalo zabavne, kao što je velik dio roditeljstva.

Zabava je razigrana, uzbudljiva aktivnost koja rezultira zadovoljstvom. Pritom se uglavnom radi o zadovoljavanju samog sebe. Prepuštaš se užicima prije svega za svoje vlastito dobro. Zabava je u potpunosti materijalna - svjetovni užitak. Radost, s druge strane, može biti materijalna ili duhovna. Dok je zabava je razigrana, radost je iskrena. Velik dio zabave često je povezan s porocima kao što su pijanstvo, nevjera, kockanje, drogiranje, nedopušteni seks, bogohulni humor, lov (ubijanje drugih bića), pa čak i krađe. Vrlina radosti, s druge strane, nikad nije povezana s manama, kao što nijedna vrlina nema nikakve veze s grešnim djelima. Radost je ukorijenjena u drugim vrlinama, zabava nije. Zabava nam daje samo dobre emocije, a radost nam daje i dobre osjećaje. Zabava služi emocijama, odnosno egu, a radost duši.

Zabava je nešto što doživimo, dok poduzimamo neku akciju. Zabavljamo se dok nešto činimo. Zabava je više aktivna, a radost je više pasivna. Osjećamo radost kada određene misli prolaze kroz naš um, što se ne može reći za zabavu. Nitko se ne zabavlja samim razmišljanjem. Zabava je nešto u čemu se angažiramo, što trebamo poduzeti, jer moramo činiti stvari da bismo se zabavili - moramo ići van da bismo se proveli sa svojim prijateljima, tražiti zabavna mjesta, ljude ili stvari, i često moramo potrošiti novac da bismo dobili zabavu. Zabava je neprirodna, namještena i čak ponekad usiljena, a radost je prirodna, nenamještena i neusiljena. Zabavu nije tako lako dobiti. Radost je, s druge strane, stanje bivanja a ne djelovanja. Vrlo je lako i jednostavno do nje doći, nakon što osvijestimo unutarnji izvor radosti. Zabava donosi smijeh i dosta buke. Radost je tiha i više unutarnje iskustvo. Zabava je većinom iskustvo koje dijelimo s drugima, dok za uživanje u radosti nitko drugi ne mora biti prisutan. Radost je u potpunosti unutarnje djelo, unutarnja igra, jedinstvena za svakog pojedinca. Zabavu se može kupiti i prodati. Radost nije na prodaju, ne možemo je kupiti. Radost nije nešto što se može unovčiti niti uvjeriti ljude da plate za nju jer radost dolazi iznutra, a ne izvana. Da bi nešto pružilo radost, trebaš to učiniti besplatno iz srca, iz velikodušnosti duha.

Usto, zabava je kratkotrajno ili prolazno zadovoljstvo, dok je radost permanentna. Također, ono što nam je zabavno sada, moguće je da neće više biti zabavno nakon nekog vremena, no radost je postojana i neprevrtljiva. Ljudi kojima je zabava prioritet, oni koji teže za što više zabave u životu, ne poznaju dubinu radosti koja se ne ograničava samo na zabavu. Zabava nema moralnu ni duhovnu dimenziju. Zabava je uglavnom povezana s uzbuđenjem, a radost je uglavnom povezana s mirom i spokojem. Zabava ne utječe na našu sudbinu koliko to radosti čini.

Radost zadire mnogo dublje od sreće. Kada je tvoja definicija sreće iskrivljena, kada se svodi na zabavu umjesto na radost, onda ćeš prije ili kasnije morati platiti za to, pa će te to ponekad koštati braka, zdravlja, posla ili bilo čega drugog. Mnogi se ljudi zavaravaju misleći da će neka zabavna aktivnost ili neko instant zadovoljstvo donijeti im sreću koju tako očajnički žele. Kada provodiš dane ganjajući krive predodžbe sreće, možeš lako izgubiti iz vida svoje mogućnosti za uživanjem u radosti svakog dana. Kada iščekuješ buduće užitke, propuštaš radost ovdje i sada. Neprocjenjivi trenuci radosti skližu ti tako kroz prste. Obično su upravo obične stvari koje nam omogućuju neobičnu radost u životu. U trenutku kada se odlučimo redefinirati svoju definiciju sreće i konačno prepoznamo izvor radosti u sebi, radost nam postaje prirodna.

Zabava je mnogima postala više bijeg od stvarnosti i način da se zataškaju depresivne misli, no nakon nekog vremena sve to što se zabavom nastojalo zaboraviti ili "zgurati pod tepih", ipak izađe kad tad na vidjelo, ali u eksplozivnoj formi pa je bolje to izbjeći.

Ovaj pristup raznim aspektima života koji stalno teži zabavi, recimo u obrazovanju i u poslu, treba preusmjeriti na to da pruža radost. Mnogi se žale da im je u školi, na poslu, ili u crkvi dosadno jer si krivo predstavljaju da bi im tamo trebala biti ponuđena zabava, umjesto da uvide da je radost vrjednija, a ona dolazi od njih samih a ne od drugih, ovisno kako su posložili u svojoj glavi neke stvari i koliko dopuštaju svojoj duši, umjesto egu, da dođe do izražaja.

Slobodno se riješi predodžbe da učenje i posao trebaju pružati zabavu. Dokazano je da zabavne metode nikada nisu uopće onako učinkovite kao što se misli da bi trebale biti. Rezultati i uspjeh dolaze od radosti, a ne iz zabave. Uvođenje igara i zabave na radno mjesto i u učionice moglo bi biti učinkovito da je naglasak više na radosti umjesto da se pritom potiče natjecanje (rivalstvo), frustracije, ljutnju i druge negativnosti koje umanjuju radost tijekom zabavnih iskustava. Radost ne bi trebalo biti nešto što dolazi tek na kraju (nakon pobjede ili nekog postignuća ili dobitka), nego nešto što je tu od početka i tijekom procesa.

Zabava nam može pružiti radost, no kada ona prestane, prestaje i radost, kako bismo je ponovno osjetili prilikom sljedećeg zabavnog iskustva. Jedini dugotrajni učinci koje zabava ima na nas zapravo su negativni. Jesi li se ikad negdje toliko zabavio/la da si se drugi dan probudio/la požalivši? Jesi li ikad pričao/la ili slušao/la neki sočan trač o nekome, upijajući sve zabavne detalje, samo da bi se kasnije posramio/la jer si saznao za opravdanje osobe koju se ogovaralo, ili jer si gubio/la svoje vrijeme na nešto tako trivijalno? Jesi li ikada učinio/la nešto u ime zabave, da bi potom požalio/la zbog istog i pokajao/la se? Ako si doživjeo/la nešto od nabrojanog, nisi sam(a), jer je mnoge od nas obmanulo uvriježeno vjerovanje kulture u kojoj živimo po kojem je zabava poželjna i navodno sastavan dio dobrog života. Međutim, nitko ne spominje da, općenito gledajući, zabava daje dobar osjećaj, za razliku od jest dobar osjećaj. Osjećaji dođu i prođu. Ono što je prolazno nije stvarno i nema stvarnu vrijednost. Dakle, ako nas zanima trajna radost, a prolazna zabava nije način da to dosegnemo, koji je onda pravi način? Put do trajne radosti popločen je vrlinama. Koje to vrline vode do radosti, ili pojačavaju njezin intenzitet, navest ćemo u nastavku, stoga nastavi čitati.

Činiti plemenitu stvar rijetko kad je zabavno, naprotiv, često je teško i problematično, odnosno suprotno zabavi. No zabava se nikako ne može mjeriti s osjećajem radosti koji dobivamo dok radimo nešto plemenito, koliko god to tegobno bilo. Radost koja nas prožima dok ostvarujemo neke više, plemenite ciljeve i pružamo neku značajnu vrijednost drugima koji su u gorem položaju nego mi, pomaže nam da postanemo svjesniji svojih privilegija i da ih više cijenimo – to je užitak s kojim se nijedna zabavna epizoda ne može mjeriti. To nam ostavlja dublji osjećaj, tj. osjećaj samozadovoljstva koji nas ispunjuje jer proizlazi iz prevladavanja raznih izazova i iskušenja i iz radosne spoznaje da smo (bez pompe) pomogli onima kojima je pomoć potrebna. Radost zadire mnogo dublje od zabave. Oni koji se fokusiraju na zabavu riskiraju to da ih ona obmane i spriječi u tome da posegnu za vrijednostima ponad zabave.

Ovdje je pregled razlika između radosti i zabave:

ZABAVA	RADOST
materijalno/svjetovno	duhovno
ovisi o vanjskim čimbenicima	neovisno o vanjskim čimbenicima
vanjske stimulacije	unutarnje stimulacije
vanjska igra	unutarnja igra
vanjsko iskustvo	unutarnje iskustvo
zajedničko iskustvo	samotno iskustvo
prolazno	postojano
kratkotrajno	permanentno
razigrano, uzbudljivo	iskreno
zadovoljavanje samog sebe	nesebično
služi egu	služi duši
povezano s porocima	povezano s vrlinama
dobre emocije	dobar osjećaj
više aktivno	više pasivno
djelovanje	bivanje
često košta	uvijek besplatno
na prodaju i kupnju	nije na prodaju, ne može se kupiti
glasno	tiho

Srodno: prilog kolumne "Radost vs. Zabava" »

Iako naše preživljavanje ne predstavlja problem kao što je to bilo našim precima i iako si danas prosječan građanin može priuštiti mnoge stvari koje čak ni kraljevi nisu mogli prije stotinjak godina, svejedno većina ljudi ne može reći da sve to stvarno cijene u tolikoj mjeri da uživaju u svemu tome potpuno ili dugotrajno. Kao civilizacija imamo takvu udobnost i tehnologiju kao nitko u povijesti čovječanstva (ne uzimajući u obzir neke legende), ali jesmo li ispunjeniji radošću, mirom i ljubavlju? Teško je reći, ali poanta je u tome da bismo mogli biti puno više.

Stvar je u tome što, kako iskustvo pokazuje, razinu radosti ne određuje razina udobnosti, obrazovanja, vještina, bogatstva ili tehnologije. To su izvori nekih povremenih, prolaznih i površnih radosti, koji pružaju iluziju kratkovidnim i plitkim ljudima da nam je sve to potrebno da bismo imali radost. Međutim, istina je da je radost interna stvar, stoga ništa izvan nas neće ikada dostajati, barem ne na duge staze i na svim razinama.

Suočimo se s tim da svijet nije radosno mjesto. Postoji toliko ljepote i manifestacija svjetla, no većina ljudi odabire radije vidjeti što nije u redu sa svijetom. Zašto? Ljepota je u očima promatrača. Ružnoća također. Krivo usmjeravanje pažnje društveni je poremećaj pa pod utjecajem sredine pojedinci olako podlegnu tome. Zbog toga svatko od nas treba započeti razmišljati svojom glavom i početi stavljati mnogo toga u pitanje.

Koliko si puta u životu proživio/la cijeli dan radosno – bez ijednog trenutka tjeskobe, uznemirenosti, iritacije ili stresa? Kad si zadnji put osjećao/la istinsku radost? Koliko često doživljavaš radost? Je li tvoj život organiziran tako da imaš više radosti nego ne-radosti? Je li tvoj svijet radosno mjesto?

Kamo god se okrenemo, posvuda nas zasipaju lošim vijestima, ljudi se žale, kukaju, kritiziraju, nema se, razočaranja na svakom koraku, kriminala kao u priči, gubici na sve strane, glavešine nas ubijaju u pojam i tako u beskraj. Nije ni čudo da većina, pogotovo labilni mladi, padaju u depresiju i apatiju  i imaju kronični osjećaj nezadovoljstva. Ali to što nije čudo, ne znači i da je O.K. ili ispravno. Najlakše je ići linijom manjeg otpora, predati se, prepustiti se pesimizmu, frustriranosti i bezvoljnosti, očajavati, dati krila raznim strahovima i brigama. Sve to činimo kad smo preslabi da bismo se suprotstavili ovim zlodusima, ovim napastima, ovim slabostima. Uvijek je bilo i bit će razloga za nezadovoljstvo, ali isto tako, pa i više, ima razloga za zadovoljstvo, za one koji se ne predaju tako lako i potrude otvoriti oči i za dobre stvari u životu.

Mladenački, donekle bezbrižni idealizam ne temelji se na ograničenom ili zaslijepljenom pogledu na stvarnost, kako to tzv. “realisti” interpretiraju. Dapače, takav pogled na svijet je puno širi i dalekovidniji od onog koji imaju tzv. “realisti” jer oni ne vide prevladavajuću pozitivnu stranu stvarnosti nego samo ono loše, dok ljudi na više stupnju svijesti uviđaju pozitivno i u negativnom. Stvarnost nije uvijek ono što se čini, i različiti ljudi je različito doživljavaju s obzirom na to da svi oblikujemo svoju stvarnost prema sebi, prema vlastitim projekcijama. U istim okolnostima jedni jadikuju dok drugi uviđaju priliku i pouku. Optimistički, radostan pristup proizvod je volje, izbora, strasti, maštovitosti i drugih vrlina, o kojima će biti riječ u nastavku.

Ako ti trenutna paradigma ne pogoduje, nije li vrijeme da nađeš neku bolju za sebe? Nije li glupo nastaviti slijediti nešto što ti ne pogoduje? Koliko ćeš još dugo živjeti s modelima koji nisu po tvojoj mjeri?
Vrijeme je za preokret paradigme.
Tvoj život ovisi o tome.
Naši životi ovise o tome.
Moramo svi shvatiti da ako ne učinimo prave stvari, prave stvari neće nam se ni dogoditi.

Tvoj uspjeh u svijetu bitno ovisi o tome koliko dobro iskorištavaš umijeće svog uma, emocija i tijela. Postoji dovoljno značajnih medicinskih i znanstvenih dokaza koji potvrđuju da naše tijelo i um funkcioniraju najbolje kada smo u radosnom stanju. Kaže se da kad bismo bili radosni dvadeset i četiri sata, naše bi se intelektualne sposobnosti gotovo udvostručile.

Prema tome, za postizanje uspjeha, radost treba biti temeljna kvaliteta u tebi, neovisna o vanjskim podražajima. Ako još uvijek tražiš radost u ljubavnoj vezi, zaradi, flaši, drogama, ili nastojanjima da završiš u raju, to znači da izvor radosti stavljaš negdje izvan sebe, što je recept za neuspjeh. Vino ili raj, ustvari je radost to što tražiš. Najbolje je osloboditi se potrebe za bilo kakvim vanjskim stimulansima za radovanje i održavanje svoje radosti.

Važno je imati na umu da jasnoća donosi ogromnu radost. Dakle, ako držiš do obrazovanja, no ono ti ne pruža jasnoću i radost, nego uglavnom stres, zbunjenost i muku, ako ne pronađeš način da to preokreneš, sa sigurnošću se može reći da to nije put za tebe. Imaj to na umu. Nastoj povećati jasnoću kako bi se povećala tvoja radost. Doduše, ova kauzalnost nije uvijek direktna, nego više indirektna.

Ključna komponenta za razumijevanje radosti je ta da se radi o povezanosti s nečim što je izvan nas samih, bilo da se radi o odnosu s drugim ljudskim bićima, ili s Višim ja, ili s Višom silom. Dakle, radost sadrži element transcendencije. Nadići vlastiti ego i povezivati se s drugima na razini duše kao i s Jednotom zasigurno donosi radost. Prava radost pretpostavlja pravi odnos prema pravom dobru.

Možda najbolje riječi koje dočaravaju značenje radosti su: "Radost je nepogrešiv znak Božje prisutnosti", koje je izgovorio poznati francuski idealistički filozof i jezuitski svećenik Pierre Teilhard de Chardin. Drugim riječima, možemo reći koliko je netko produhovljen ili blizu božanskog izvora po tome u kojoj mjeri izražava radost. Što je osoba dalje od božanskog ili Više sile, to manje radosti ona uživa. Prema tome, posjedovati radost znači posjedovati moć. Dakle, put od bespomoćnosti do moćnosti je kroz kultiviranje vrline radosti. A put do radosti vodi kroz kultiviranje vrline ljubavi, kao što to skala svijesti pokazuje.

U Bibliji (Evanđelje po Ivanu 15:11) je Isus rekao: „To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna.“ Dakle, smisao je njegovih učenja omogućiti radost, a ipak, mnogi ljudi ne uspjevaju u potpunosti živjeti u radosti, no to je zato što izgovorena istina ne dopire do njih, tj. oni joj se odupiru ne slijedeći je, odnosno ne slijedeći zapovijedi – drugim riječima držeći se određenih mana, umjesto odgovarajućih vrlina. Glavna je Isusova zapovijed ta da ljubimo jedni druge, ali većina ljudi ne vole sve druge, nego samo nekoliko njih odabranih. Podudarnost radosti i ljubavi jako je dobro izrazila Majka Tereza, rekavši: "Radost je snaga: radost je ljubav; radost je mreža ljubavi kojom možete uhvatiti duše" kao i Toma Akvinski koji je napisao da je radost reakcija na "sjedinjenje" s onim što volimo.

Blagostanje je tvoje prirodno stanje, a ako ti se čini da tebi to nije prirodno, to je zato što imaš neku neprirodnu smetnju koju trebaš otkloniti. U tvojem je svijetu previše umjetnih utjecaja koji te odvlače od tvoje prave prirode i prirode općenito. Umjetna je inteligencija toliko napuhana da ljudima ne pada na pamet da je ona samo nadomjestak, poput proteze. Zašto bi itko tko ima pravu inteligenciju želio umjetnu inteligenciju?

Okreni se Višoj inteligenciji, umjesto da se zadovoljavaš onom umjetnom, bez obzira na njezin fantastičan i blještav dizajn. UI može biti tako varljiva da pomodari i obični ljudi s niskom svjesnošću i prosječnim kognitivnim sposobnostima, prikovani uz blistave predmete i najnoviji hit, teško mogu odbaciti umjetne objekte i prihvatiti one prirodne.
Proteklih 150 godina dokaz je da nam tehnologija donosi samo udobnost i praktičnost, a ne zadovoljstvo i radost.

Kad god vanjski uvjeti stave tvoju radost na kušnju jer se čini da imaš više razloga da osjećaš tugu nego radost, a ne možeš se dovesti u stanje ljubavi, onda možeš posegnuti za vrlinom nade, prepuštanja, vjere, zahvalnosti ili smisla za humor, da bi se postupno i brzo vratio/la u stanje radosti, ali više o tome kako doći do bezuvjetne radosti otkrit ćemo u nastavku.

Bilo da je radost emocija ili vrlina, uzrok ili posljedica, cilj ili sredstvo do cilja, subjektivna ili objektivna, intenzivna ili blaga, prolazna ili trajna, radost nije samotna vrlina, te se poklapa s ostalim vrlinama. Ukorijenjena je u ljubavi, vjeri, nadi, odgovornosti, zahvalnosti i drugim vrlinama. Također nije izolirana od vlastitog karaktera niti od okolnosti. Ima svakako puno veze s karakterom i preuzimanjem odgovornosti za vlastiti život (uključujući radost) više nego što ima veze s tim da je sve u životu bajno. Kada karakterom upravlja ego, tada je radost nepostojana, no kada njime upravlja duša, tada je ona trajna. Prava radost nije ovisna o okolnostima jer je njezin izvor izvan okolnosti, kao što ćemo objasniti kasnije u segmentu "Izvor radosti".

O radosti se ne može govoriti a da se ne uvaže njezine suprotnosti. Ne možemo ostvariti potpunu radost negirajući njezine kontraste jer su oboje suštinski povezani i međuzavisni, dopunjujući se više nego se sukobljavajući. Nikada ne bismo znali za radost da ujedno ne znamo i iskusimo njezin pandan. To je poput toga da ne možemo imati gore bez dolje ili desno bez lijevog. Prirodno, iskustvo jednog pojačava svijest o drugom. Mnogi ljudi smatraju da su doživjeli najveću radost upravo prevladavanjem nekog suprotnog iskustva – znači, da njega nije bilo, ne bi bilo ni radosti. Dakle, tugu, žalost, bol, jad, bijedu, nevolju, suze, patnju i slično ne treba ignorirati ili izbjegavati, nego prigrliti, iskoristiti kao sredstvo za postizanje nove razine radosti, i na koncu se izdignuti iznad njih.

"Radost je u borbi, u pokušaju, u pripadajućoj patnji, a ne u samoj pobjedi." – Mahatma Gandhi

Sasvim je u redu plakati zbog gubitka nekoga ili nečega, privremeno se osjećati tužno ili povrijeđeno. Nema ništa loše u tome da priznamo da smo ranjivi jer je to naprosto tako za sve ljude, svi smo ranjivi. Takvi tmurni momenti nam pomažu identificirati se i poistovjetiti s drugima koji proživljavaju iste ili slične stvari te im tako pomoći to prevladati, pružajući podršku i osjećaj pripadnosti kao i jedinstva.

Kroz svoje osobne nevolje ne samo da možeš jačati i imati više razumjevanja za tuđe, nego, znajući da si i sam(a) prolazio/la kroz isto ili slično, drugi te mogu bolje prihvatiti kao netko tko zna o čemu govori, pogotovo ako si učitelj, terapeut ili netko tko pruža podršku u tim stvarima. Teško je slušati savjete onih koji ne mogu znati kako se osjećamo jer sami nisu to proživjeli. Teorija nije isto što i praksa. Prolazeći kroz teške faze možeš ojačati svoju autentičnost, kredibilnost, empatičnost, suosjećajnost i ljubav, što su sve vrline koje vode do radosti. Pjesnik Halil Džubran tvrdio je da "onaj koji nije upoznao tugu neće nikad upoznati radost." Radost je napredovanje od tuge, što pak vodi do duševnog mira, kao što to skala svijesti prikazuje. Kao što je ljubav sredstvo za postizanje radosti, tako je radost sredstvo za postizanje mira.

Znaš li himnu Europske unije? Od svih pjesama odabrana je upravo Oda radosti. I ne bez razloga, jer radost je ono što bi nas trebalo povezivati i voditi naprijed. Oda radosti svečana je pjesma posvećena radosti koju je Friedrich Schiller napisao 1785. Naročito je poznata kao završni dio Beethovenove Devete simfonije. Godine 1972. prihvaćena je kao himna Vijeća Europe, a 1985. i EU ju je prihvatila za svoju himnu. Stihovi »
Na kraju ove stranice u rubrici Videopriloga možeš pogledati video s ovom skladbom u izvedbi čelistice Ane Rucner i drugih glazbenika, koji je produciran u svrhu promocije hrvatskog turizma.