Upute za pisanje eseja na temu "Gospodarstvo temeljeno na vrlinama umjesto na znanju"

Molimo vas da u eseju napišete zašto se gospodarstvo ne bi trebalo temeljiti na znanju te zašto bi se trebalo temeljiti na vrlinama. Kako možete dolje vidjeti, mi smo već naveli dosta argumenata, no zanima nas možete li vi navesti neke dodatne argumente i bolje to obrazložiti.
Ako ste razrednik/ica, možete to predložiti svojim učenicima i proslijediti nam par najboljih eseja, a ako neki esej zadovolji naše kriterije, dobit ćete i vi i učenik/ica/ici članstvo na godinu dana.
Samim sudjelovanjem potvrđujete da odobravate objavu i korištenje vašeg eseja za promociju vrlinologije.
Dužina eseja nije važna.
Uvažavamo eseje napisane bilo na hrvatsko-srpskom ili engleskom jeziku.
Autori odabranih eseja dobit će nagradu u vrijednosti 15 € - članstvo sa svim pogodnostima »

Većina svjetskih gospodarstava utemeljena je na znanju. Na primjer, Europska unija ima strateški cilj biti najkompetentnije i najdinamičnije gospodarstvo svijeta utemeljeno na znanju, sposobno za održivi gospodarski rast sa sve više boljih radnih mjesta i većom socijalnom kohezijom. U zemljama OECD-a gospodarstvo se temelji na znanju i tehnologiji. Znanje se naširoko smatra pokretačem produktivnosti i gospodarskog rasta.  “Knowledge-Based Economy - OECD” »

Međutim, znanje nije isto što i istina ni mudrost te je često zastarjelo ili čak netočno, a mnogo toga je ustvari beskorisno i nepraktično. Teorija se razlikuje od prakse. Formalno obrazovanje je precijenjeno. Većina stvari koja se uči u školama nije uopće korisna za život. S druge strane, mnoge stvari koje su važne za uspjeh i sreću u životu ne uzimaju se ozbiljno samo zato što nisu dio formalnog obrazovanja. Budimo iskreni, većina visokoobrazovanih ljudi svijeta nisu uspješni i žive u dugovima. Istini za volju, s gospodarstvima koja su utemeljena na takvom znanju svijet počiva na klimavim temeljima, što se očituje u činjenici da mnoge kulture doživljavaju kolaps, krize i nestabilno gospodarstvo, a većina ljudi živi u siromaštvu ili u  dugovima.

Pitamo se onda kako to da uza sve znanje i sve stručnjake, specijaliste, eksperte, intelektualce i ostale visokoobrazovane građane na najvišim gradskim, vladinim i gospodarstvenim funkcijama, imamo situaciju da je većina zemalja u dugovima ili čak u krizi?
Kako to da većina čak visokoobrazovanih ljudi u svijetu živi bilo na rubu egzistencije, bilo u konstantnoj borbi za opstanak? S druge strane, imamo jako puno ljudi koji nisu pohađali fakultete, a njihov je životni standard puno veći od onih s visokim obrazovanjem.
Na osnovi toga trebamo se pitati je li znanje stvarno ono najvažnije? Temelji li se uistinu uspjeh osobne i nacionalne ekonomije na znanju? Nedvojbeno, pravo znanje je važno, no je li važnije od svega drugog? Recimo, je li važnije od vrlina?

Kolaps, kriza ili nestabilno gospodarstvo neke zemlje ili organizacije posljedica je upravo toga što se uspjeh (osobni, poslovni ili društveni), temelji na znanju, a ne vrlinama. Znanje kao glavni ili jedini temelj nema snage da održi gospodarstvo. Vrlinologija predlaže model za sprječavanje i izlazak iz krize kao i za održivost i razvoj u kojem se gospodarstvo, društvo i uspjeh njegovih pojedinaca i organizacija temelji na najmanje tri stupa - znanju, vještinama i vrlinama, s naglaskom na vrline.

Ono što nedostaje kao temelj gospodarstva su vrline i vještine - kao fundament, a ne samo kao dodatne 'cigle' i 'alati' pomoću kojih gradimo uspjeh.
Što nam vrijedi sve znanje ovoga svijeta ako nemamo određene vrline kojima to znanje možemo prikladno upotrijebiti za ostvarenje blagostanja. Vrline kao što su ljubav, mudrost, poštenje, kreativnost, inovativnost, odgovornost, marljivost, samoinicijativnost, ustrajnost, autentičnost, samodisciplina, čast, vjera, zahvalnost, radost, odlučnost, izdržljivost, otpornost, dosljednost, strpljenje, povjerenje, poduzetnost, entuzijazam, optimizam, fascinantnost i druge.
Marginaliziranje i zanemarivanje vrlina dovodi do korupcije, neodgovornog ponašanja, malverzacija, pohlepe i sličnih mana, što vodi u propast i patnju, čak i kod visokoobrazovanih osoba, odnosno znalaca i stručnjaka. Fijasko mnogih istaknutih ličnosti naših društava, kao što to gotovo svakodnevno gledamo u vijestima, uvijek se događa zbog zanemarivanja vrlina, dopuštajući pohlepi, korupciji i požudi da uzmu maha.

Znanje na kojem se temelji gospodarstvo su u stvari informacije, a ne istina. Postoji razlika između informacija i istine, čak i ako je informacija istinita. Poznavanje činjenica i informiranost nije isto što i posjedovanje znanja jer poznate činjenice nisu uvijek točne ni dovoljne. Sve je relativno osim istine, pa je tako i znanje relativno jer ovisi o nizu faktora. Indirektno ili preneseno znanje koje primamo preko drugih ljudi i medija nije isto što i direktno ili izvorno znanje koje primamo, recimo, povišenim stupnjem svijesti, intuicijom, instinktima, idejama, inspiracijama, imaginacijom i savješću, a koje je prava istina o stvarnosti. Pravo znanje dobivamo kroz visceralnu percepciju, a ne intelektualnu. Prema tome, pri ostvarenju kako osobnog, tako i društvenog blagostanja, ono za čim trebamo težiti i na čemu trebamo temeljiti svoj život, nije znanje, nego istina ili vrlina mudrosti.

U svijetlu globalnih ekonomskih, ekoloških i kulturnih promjena, kojima smo svjedoci posljednjih godina, postaje sve jasnije da stari sistemi nisu najučinkovitiji te je potrebno ići ukorak s vremenima i prilagoditi koncepte stjecanja potrebnih kompetencija za ostvarenje blagostanja. U moderna vremena zastarjelo formalno obrazovanje nije dostatno za postizanje uspjeha, stoga su neformalno i samoobrazovanje nužna nadogradnja. U razdoblju pojačane individualizacije društva, obrazovanje sve više prelazi u odgovornost pojedinca, pri čemu je vrlinologija izvrsna podrška.

Najnovije objave:
  Članak: Motivacija za učenje » u časopisu Vodič za roditelje (20 i 21 str.)
  Članak: 8 boljih rješenja od batina u časopisu Pozitiva

Redovit smo i na
Facebooku.
Postani naš prijatelj i
pomozi nam širiti glas
o našoj misiji promicanja vrlina.