Ključ uspjeha
ODGOVORNOST
autor: Talidari

Kada je netko sjeo s tobom i poučio te važnosti i dobrobitima odgovornosti? Naravno, događalo se da su te  prekoravali da si neodgovoran/na i naređivali ti da trebaš biti odgovoran/na pa otprilike znaš da je odgovornost nešto što je potrebno. No, moguće je da imaš osjećaj da je to potrebno onima koji žele da budemo odgovorni, a ne tebi osobno. Većina ljudi nije svjesna koliko je vrlina odgovornosti ključna za postizanje vlastitog blagostanja, zdravlja, ljubavi i ostalog. O tome je ovdje riječ.

Odgovornost ne bi trebala biti posljedica, nego uzrok.
Drugim riječima, ne bismo trebali biti odgovorni samo kad nešto time dobivamo, nego biti odgovorni da bismo nešto dobili. Svojom odgovornošću zaslužujemo i ostvarujemo mnoga dobra. Dakle nismo samo odgovorni jer smo namireni,  nego smo namireni jer smo odgovorni.

Nismo odgovorni jedino onda kada nismo u skladu sa svojom istinskom prirodom, sa svojom dušom, tj. kada se povodimo svojim egom umjesto dušom. Bez obzira na životne okolnosti, čim nahranimo svoju dušu i povežemo se s prirodom (svojom unutarnjom i vanjskom), odgovornost dolazi sama od sebe. A potom i sve ostale prirodne posljedice kao što su sreća i uspjeh.

U hinduističkom svetom tekstu Bhagavad Giti ima jedna zanimljiva priča o odgovornosti. Neposredno prije jedne velike bitke Arjuna je očajan što se mora boriti protiv svojih rođaka pa ga Krišna uvjerava da je njegovo djelovanje kao i sve ljudsko djelovanje podložno zakonima prirode (kao što je karma po kojoj žanjemo što sijemo) te da je stvar ljudske taštine uvjerenje da smo sami odgovorni za svoje djelovanje. Po njemu je naše djelovanje uzrokovano silama prirode.
Međutim, Krišna usto dodaje ovo ključno upozorenje:  "Ali čovjek koji zna odnos između sila prirode i djelovanja vidi kako neke sile prirode djeluju na druge sile prirode i stoga ne postaje njihov rob."
Sile prirode možemo iskoristiti da rade protiv ili za nas time što živimo u skladu sa zakonima prirode ili ne. To je naša odgovornost.

Pouka ove priče kao i mnoštva drugih je da nismo uvijek odgovorni za to što smo se našli u nekoj nepovoljnoj situaciji i što prema određenim zakonima prirode djelujemo na ovaj ili onaj način. No, odgovorni smo za to hoćemo li iz tog začaranog kruga izaći li ne, hoćemo li naučiti svoju lekciju i hoćemo li što poduzeti da bismo unatoč nekim nepovoljnim prirodnim okolnostima preokrenuli svoj život nabolje ili ne. U tome je kvaka.
Krišnina opomena namijenjena je tomu da Arjuna obavi svoju dužnost i shvati da biti moralan zahtijeva biti svjestan širih okolnosti u kojima se čovjek nalazi. Nije sve loše što se lošim čini. Katkad su nam potrebne borbe i naoko negativne okolnosti da bismo napredovali ili nešto značajno usvojili ili postigli. Katkad se moramo suprotstaviti zlokobnim silama, pa makar se one nalazile i u bližnjima. Bilo bi neodgovorno uskratiti im lekciju da znaju da moraju snositi posljedice za svoje postupke. U ovom slučaju Arjuna nije uzrokovao sukob. Stjecaj okolnosti doveo je do toga, a na Arjuni je bilo da ne podlegne i kukavički postupi, nego da stoji čvrsto iza svojih vrijednosti i da se izbori za pravdu. Popustiti zlim silama ne služi na čast nikomu. Katkad se moramo izboriti za nešto vrijedno u životu.

Pravo značenje preuzimanja odgovornosti nije u preuzimanju krivice za nedaću u kojoj smo se našli, nego za preokret, preporod, transformaciju. Najlakše je reći "što mogu, takva sam kakva sam" ili "ne mogu protiv sebe" ili "nije mi suđeno" ili "nisam ja kriv(a) što..." Zato postoji većina ljudi koji žive kao žrtve. No oni koji ustanu protiv onog što im smeta ili ne odgovara te poduzmu potrebne korake preuzimajući svoj dio odgovornosti za svoj život, to su oni heroji o kojima slušamo ili čitamo priče kako su prebrodili razne zapreke i postigli velika djela.

Škorpion i žaba Jednom davno škorpion je želio prijeći potok. Na obali je vidio žabu i pitao je bi li ga mogla prebaciti na drugu stranu. "O ne", kaže žaba, "ako te budem nosila na leđima, ubost ćeš me." "Ali zašto bih te ubo kada bismo onda oboje sigurno potonuli?", odgovorio je škorpion. Žaba potom pristane jer shvati da je škorpion imao pravo. Na pola puta, škorpion ubode žabu i oboje su se počeli utapati. "Ali zašto si prešao preko svoje riječi i ubo me znajući da će to biti sigurna smrt za nas oboje?" plakala je žaba. "Što mogu, to je u mojoj prirodi." rekao je škorpion. Neki se ljudi razlikuju od životinja, a neki ne. Kako je s tobom po pitanju odgovornosti?

"Naše namjere, tumačenja i odabiri odlučuju koje ćemo događaje privući u svoj život te kako ćemo ih shvatiti i reagirati na njih. Odgovornost prema sebi je prihvaćanje ove duboke istine.

Odgovornost prema sebi upravo je suprotno od toga da se osjećamo prepušteni na milost i nemilost našem unutarnjem programiranju, obrascima, drugim ljudima i okolnostima. To je također suprotno od toga da se osjećamo pretjerano odgovorni za druge ljude i okolnosti.

Lakše je prihvatiti vlastiti poraz ako za to možemo okriviti okolnosti, lošu sreću ili pogreške drugih ljudi. Prihvaćanjem odgovornosti za sebe uklanjamo samosažaljenje, malodušnost, ravnodušnost, pasivno trpljenje, nezadovoljstvo zbog nepravdi života i slično. To nam omogućava da riješimo koji god problem imamo. To nas prisiljava da vidimo stvari onakvima kakve jesu te nam daje više samopoštovanja, integriteta i nade." - CelticLady

Slobodna volja

Preuzimanje odgovornosti za svoj život i time za svoju sreću i uspjeh podrazumijeva korištenje slobodnom voljom. Znamo da je svakom čovjeku dana slobodna volja da donosi vlastite odluke i njima utječe na svoj život. Nitko drugi nije ni kriv ni odgovoran za naše stanje, htjeli mi to priznati ili ne. Slobodna volja fantastičan je dar jer nam omogućava neovisnost o drugima, kao i to da svoju sudbinu sami određujemo. Da, neke su stvari predodređene, ali ništa nije zapisano u kamenu da se ne bi dalo ispraviti - sve se bitno da promijeniti-

Ima nas koji smo skloni prebaciti odgovornost ili, bolje rečeno, krivicu za vlastitu nesreću ili neuspjeh na određene predodređene faktore kao što su geni, siromaštvo, invaliditet, društveni poredak i sl. Ovo sve pada u vodu kad otvorimo oči i uvidimo koliko je drugih ljudi unatoč, ili još bolje rečeno upravo zbog tih nepovoljnih životnih okolnosti postiglo slavu i uspjeh.

Jean-Paul Sartre tvrdio je da su ljudi skloni katkad izbjeći inkriminacije i odgovornost skrivajući se iza predodređenosti: "... mi smo uvijek skloni naći utočište u vjerovanju u predodređenost, ako nam je dana sloboda za to, ili ako nam treba izgovor."
"Čovjek je osuđen da bude slobodan; jer jednom kad je bačen u svijet, odgovoran je za sve što uradi."

Problem sa slobodnom voljom taj je da je ona varljiva. Naoko, svaki čovjek misli da slobodno donosi odluke u svom životu, o tome što će jesti, što će učiniti, reći, misliti i slično. Te odluke uvjetuju nivo sreće i uspjeha, no u većini slučajeva nisu donesene slobodnom voljom, nego su uvjetovane. To znači da prosječan čovjek živi život tako da umjesto slobodne volje njime upravljaju emocije, stara uvjerenja, predrasude, društvene norme, kulturni običaji, navike, potrebe (za pripadanjem, prihvaćanjem, odobravanjem itd.), mediji, vlada itd. Npr. ako misliš da si svoju pastu za zube slobodno odabrao/la, grdno se varaš - nesvjesno biraš onu čija te je reklama navela na izbor. No to i nije neki problem; problem nastaje kad nesvjesno (ne koristeći slobodnu volju) donosimo važne životne odluke. Nažalost, rijetko tko donosi većinu odluka slobodno. Gotovo svi djeluju više nesvjesno, a manje svjesno. No to se da popraviti svjesnijim življenjem i reprogramiranjem svoje podsvijesti.

Dakle, da bismo preuzeli odgovornost, trebamo koristiti slobodnom voljom. Za to je često dovoljno osvijestiti ovu pojavu i biti konstantno svjestan. Linijom manjeg otpora i ne znajući provodimo život kao zombiji poslušno radeći sve ono što i većina radi, ono što se od nas očekuje. Zato i imamo sudbinu većine, koja nije baš zlatna. Samo manje od 2 % ljudi na ovom planetu mogu se pohvaliti da žive životom iz snova, svi ostali uglavnom pate i svakodnevno se bore za male trenutke sreće i uspjeha. Ako želiš promijeniti svoj život nabolje, trebaš preuzeti punu odgovornost za svoj život, iskoristiti svoju moć slobodne volje te promijeniti sve ono što činiš kao i oni koji nisu sretni i uspješni. Ako njima nije donijelo sreću i uspjeh, zašto bi onda tebi donijelo? Čim to osvijestiš i u toj svjesnosti ustraješ, počet ćeš donositi odluke koje će te voditi u drugom smjeru - suprotnom od onog koji ti je dosada donosio većinom nezadovoljstvo i bolesti. Više o konkretnim potezima bit će govora u zadnjem segmentu ovog modula a koji je dostupan onima koji nas podržavaju.

Odgovornost za obrazovanje

Npr. jednom sam tako s djecom razgovarala o temi higijene, između ostalog objašnjavajući važnost pranja zubi i pokazujući pravilne pokrete sa svojom četkicom za zube. Oni su samo blijedo gledali jer se ispostavilo da oni čiste zube tako što otrgnu grančicu s jednog određenog drveta koja ima čekinje i antibakterijska svojstva. Potrošački mentalitet po kojem se kupuje gotovo sve što nam treba nije naišao na plodno tlo kod onih koji su se takvom životu desetljećima odupirali, pa makar i silom prilika. Nama je sasvim normalno kupovati četkice i pastu za zube kao i sve drugo, dok je njima normalno oslanjati se na prirodu i njezine darove.

Iako sam  provela dosta vremena, prvo pripremajući se za ovaj projekt (pola godine u jednom koledžu u Engleskoj), zatim gotovo toliko izvršavajući svoju dužnost, ne mogu se pohvaliti da sam promijenila nešto u njihovim životima. Tko zna, možda jesam nečemu pridonijela, ali ne bih rekla da je moja uloga bila značajna za njihove živote. To je zato što to nije bila moja odgovornost.

odgovornost bila je da odradim svoj posao kako treba i prije svega da širim ljubav, a ne da im promijenim život. O tome je li moja prisutnost nešto njima donijela, ovisilo je o svakom pojedincu. Osobno nisam bila odgovorna za njihove živote ni za njihovo obrazovanje - obrazovali su se samo oni među njima koji su bili voljni obrazovati se, na njima je bila odgovornost. Koliko god da sam uložila vremena, truda, energije i znanja u ovaj projekt, na kraju krajeva svelo se na to da je na svakom pojedincu bilo koliko će upotrijebiti vanjske utjecaje za svoje obrazovanje.

No, iako osobno vjerojatno nisam promijenila ništa značajno u njihovim životima, u svome svakako jesam. Iskustvo boravka na ovoj egzotičnoj lokaciji donijelo mi je mnoge životne poduke koje sam kasnije primijenila u praksi i tako se dovela do toga da postignem blagostanje.

Pouka ove priče je da učitelji imaju odgovornost odraditi svoj posao kako treba prije svega s ljubavlju, no hoće li učenici primiti znanje i obrazovati se, ta odgovornost leži na njima samima. Zato imamo to da, bez obzira na iste učitelje i iste škole, jedni imaju super ocjene, a drugi ne, i to da jedni ostvare sreću i uspjeh u životu, a drugi ne (neovisno o ocjenama ili učiteljima).

Jedan od najčešćih izgovora onih koji nemaju običaj preuzimati odgovornost je "Pa nisam znao/la." Kao da je to neki izgovor ili opravdanje! Na svakom od nas leži odgovornost, koliko se uz formalno obrazovanje dodatno usavršavamo još i neformalnim obrazovanjem i samoobrazovanjem. Mnogi misle da je svršetkom školovanja obrazovanju kraj, no oni sretni i uspješni znaju da tomu nema nikad kraja i da je spremnost za cjeloživotno učenje jedan od ključnih faktora za sreću i uspjeh.
 

Odgovornost za izlječenje

Za vrijeme boravka u Africi, osim vođenja ovog obrazovnog projekta neplanirano sam postala i iscjeliteljica. Ukratko, uvaženi lokalni vrač koji je uz šamanističku praksu izvodio i dužnost svećenika Isusove crkve, uzeo me pod svoje okrilje i u jednom afričko-kršćanskom ritualu u jednoj crkvici, sa sedam drugih svećenika, inicirali su me u apostola s iscjeliteljskim moćima - spustili su Duha Svetog na moje ruke. U Africi je praksa da kršćanski svećenici miješaju afričke i kršćanske religijske obrede te da se uz obavljanje obreda ujedno i brinu za dobrobit zajednice pa se tako bave i iscjeljivanjem, egzorcizmom i sličnim. Spomenuti vrač/svećenik imao je snove i vizije o meni koje su mu objavile da sam ja Božji apostol pa je poduzeo mjere da me usmjeri i upotrijebi u svojoj iscjeliteljskoj i euharistijskoj praksi. Kako u ovom plemenskom naselju nisu imali večernju zabavu kao što su TV, kino, klubovi i slično, imali su običaj svaku večer naći se u dvorištu kolibe ovog vrača, gdje su održavali misu i potom pjevali, pa i plesali. Znaš već iz filmova kakve su crnačke mise - puno se plješće, pjeva, maše rukama i bokovima...

Nakon što je ovaj svećenik/vrač objavio da sam ja Božji apostol, očekivalo se od mene da prilikom svake mise na kojoj sam prisustvovala služim euharistiju (nazovimo to tako) sa svećenikom. Budući da je u to vrijeme vladao građanski rat, za bijelce je bio uspostavljen policijski sat koji nam je zabranjivao kretanje izvan kuće poslije 18 sati. Morala sam se iskradati iz kuće i kradom dotrčati do crkvene kolibe pa me zato seljani nisu očekivali baš svaku večer. Otimanje bijelaca za otkup bila je uobičajena praksa u to vrijeme u toj regiji Angole.  

Osim toga, tijekom dana sam, koliko sam stigla pomagala vraču/svećeniku u iscjeliteljskim tretmanima, uglavnom time što sam blagoslivljala vodu u kojoj su se pacijenti trebali oprati prije tretmana. Obično su dolazili prljavi iz polja ili s ribarenja. Istodobno sam naučila njihove metode liječenja. Seljani su imali veliko strahopoštovanje prema meni pa su me običavali zaustavljati na ulicama i moliti da ih dodirnem (blagoslovim) kad su bili bolesni.

Jesu li ozdravili zbog mene, ne znam. Ni to nije bila moja odgovornost. Znam da su mnogi ozdravili, ali ne bih rekla da je to zbog mene. Najviše je ovisilo o njima hoće li moj dodir ili blagoslov pridonijeti njihovu oporavku. Odgovornost ozdravljenja bila je na njima, ja sam bila samo posrednik. Poslije sam dalje putovala svijetom i nikad me nisu ljudi zaustavljali na cesti da ih iscijelim kao tamo, bez obzira na to što se ja nisam promijenila - ostale su mi iste ruke, ista moć. Iako je moja pozitivna energija i vjera u moje iscjeliteljske moći mogla potencirati iscjeljenje, na kraju krajeva je glavna odgovornost ležala na pojedincu. Upravo se zato i kod svih drugih liječnika i iscjelitelja neki ljudi izliječe, a neki ne.

Oni koji se oslanjaju samo na drugoga izliječe se ako mu vjeruju - imaju li vjeru i povjerenje je i opet njihova odgovornost. Oni koji shvate da je odgovornost za izlječenje ponajviše na njima i po tom pitanju poduzmu što treba, njihove su šanse za izlječenjem sigurne. Katkad je potrebno više od vjere u ozdravljenje i/ili u iscjelitelja - potrebno je transformirati obrasce koji su doveli do oboljenja ili poremećaja kao što su misaoni obrasci (npr. oprostiti nekomu umjesto mrziti, preobraziti stara toksična uvjerenja), loše navike, rizična ponašanja, kriva prehrana... I zato je odgovornost za izlječenje na pacijentu, a ne na liječniku. Na liječniku (ili iscjelitelju) je odgovornost da svoj dio posla odradi kako treba.

Istinita priča o tome kako se jedan poznanik izliječio sam od raka u mozgu time što je preuzeo odgovornost za svoje izlječenje - Izliječen karcinom u mozgu bez tretmana »
 

Odgovornost za blagostanje

Ne tako davno sam bila izrazito aktivna u poslovnoj areni, točnije u financijskim vodama. Tu sam od terenskog prodavača napredovala preko raznih voditeljskih funkcija sve do direktorske pozicije. Bila sam jedan od najuspješnijih prodavača, a potom i voditelja na nivou čitave Hrvatske (bilo nas je tisuće). Osobno nisam imala nikakvog prethodnog iskustva ni formalnog obrazovanja na polju financija i svijet brojeva bio mi je stran, ako ne i odbojan, jer sam bila više sklona društvenim znanostima. Kako to da sam onda uspjela zaraditi silno bogatstvo i rezultatima nadmašiti sve one kompetentnije od sebe? Tako što sam preuzela odgovornost za uspjeh na sebe, ali i vrlinama koje su imponirale zaslužnima za moj uspjeh (klijenti i suradnici). Opširnije o tome pisala sam u jednom poglavlju romana "Čarobno drvo". Imala sam iznimno nekompetentnog voditelja, ali sam usprkos toj otežavajućoj okolnosti ipak uspjela ostvariti zavidne rezultate. To dokazuje da šefovi ne trebaju nikomu biti zapreka za uspjeh i ostvarivanje blagostanja. Oni koji vole okrivljavati šefove i ostale za svoj neuspjeh ne shvaćaju da na kraju krajeva nitko nije odgovoran za njihov život osim njih samih. Drugi nam mogu otežavati ili olakšavati, ali ne mogu biti odgovorni ako im mi to ne dopustimo.

Uz višegodišnje rukovodeće iskustvo sa stotinama suradnika, shvatila sam da uspjeh i postizanje blagostanja nisu imali toliko veze sa znanjem i vještinama pojedinaca, koliko s vrlinama. Nerijetko je bio slučaj da su upravo oni s najvišom stručnom spremom imali najviše problema ostvariti zadovoljavajuće poslovne rezultate jer su se oslanjali na svoja znanja i stručnost, a u drugi plan stavljali ostale presudne faktore za uspjeh na terenu, kao što su vrline odgovornosti, ustrajnosti, entuzijastičnosti, optimističnosti, suosjećajnosti, skromnosti, poniznosti, duhovitosti, poštenosti, iskrenosti, samodiscipliniranosti, ljubaznosti, susretljivosti, zahvalnosti itd. Ispostavilo se da su korisnici naših usluga svoje odluke i ne znajući donosili na osnovi osjećaja, a ne toliko razuma, tako da ih suhoparno poznavanje činjenica nije toliko pridobilo koliko karakterne osobine prodavača.

Bez obzira na iste prilike unutar tvrtke i isto znanje koje je svima bilo na raspolaganju, jedni su imali više uspjeha, a drugi manje, što nije ovisilo toliko o kompetencijama koliko o vrlinama (i manama). Oni neuspješni redovito su prebacivali odgovornost za svoj neuspjeh na rukovodstvo, na proizvode, na klijente, na peh i na mnoge druge vanjske faktore. S druge strane, uspješni suradnici bili su najmanje zahtjevni jer su preuzeli odgovornost za svoj uspjeh tako što su se za sve što im treba sami namirili, uz našu podršku. Naravno, sama odgovornost nije bila dovoljna za ostvarenje njihova uspjeha, ali je svakako bila ključna.

"Put prema vrhu počinje onog dana kad preuzmete potpunu odgovornost za sebe i kad prestanete tražiti isprike." - O. J. Simpson

Ako si kao većina u našoj regiji, sigurno misliš da je život težak, sigurno si više nezadovoljan/na nego zadovoljan/na svojim životom. Ako si kao većina, onda sigurno "znaš" i krivce za to, od vlade do članova obitelji. Istina, mnogi nam zagorčavaju naš život, no to je zato što im to dopuštamo ili zato što smo i sami tomu pridonijeli (po zakonu uzroka i posljedica žanjemo ono što sijemo). No postoji način kako izaći na kraj s nezadovoljstvima i privući više zadovoljstva u svoj život - zauzeti stav odgovornosti. To znači više vremena provoditi u preuzimanju odgovornosti za sve što imamo i jesmo, a manje vremena u prebacivanju krivice i odgovornosti na druge.

Istina - okolina, geni, klima, vladajući režim, šefovi, mediji, eksperti, karma i ostali zakoni prirode - sve su to faktori koji koliko-toliko utječu na naš život. Ali postoji još jedan faktor nad faktorima koji određuje nivo sreće i uspjeha svakog pojedinca, a to je slobodna volja potencirana preuzimanjem odgovornosti. Ta volja kod većine i nije toliko slobodna koliko to želimo vjerovati jer je njezina snaga i usmjerenje ipak pod utjecajem gore navedenih vanjskih faktora. Znamo da je svatko odgovoran za svoje postupke, no i oni su često odraz miljea i stupnja izloženosti manipulacijama kojima većina može teško odoljeti. Mislimo da slobodno odlučujemo kad ipak nesvjesno donosimo odluke koje proizlaze iz uvjerenja i iskustva usađenima u našu psihu s pomoću vanjskih faktora. Kako odoljeti vanjskim nepogodnim faktorima saznaj u nastavku.

Da bismo uspjeli transformirati svoj život i napraviti značajni preokret nabolje, bilo na financijskom, zdravstvenom, ljubavnom ili nekom drugom planu, od ključne je važnosti preuzeti odgovornost za svoj život. Između ostalog, to podrazumijeva osvještavanje svoje moći za ostvarenje svojih snova. Da bi se naša svemoć mogla manifestirati, potrebno je svoju slobodnu volju osloboditi od štetnih utjecaja drugih faktora. To znači prijeći na čuvstvenu dijetu koju smo nazvali ču-ču dijeta, o kojoj će biti govora u nastavku.

Kad prihvatimo život kakav on jest, u svoj njegovoj raznolikosti i složenosti, tek tada smo u stanju uistinu se radovati životu, biti zahvalni i preuzeti odgovornost za svaki proživljeni trenutak, kakav god on bio.

Kad preuzmeš odgovornost za svoj život, tada si ti glavni lik u svom filmu. Zašto igrati sporednu ulogu u vlastitom životu? Čemu kročiti kroz život s glavom u oblacima ili u pijesku? Živi život punim plućima jer samo tako možeš ostvariti trajnu sreću i uspjeh. Kad preuzmeš palicu, dobivaš moć promijeniti smjer svog života, kao i odlučiti tko ima pravo na važnu, a tko na nevažnu ulogu u tvom životu. Nijedan scenarij nije zanimljiv ako nema izazova i onih koji zapapre stvari. Katkad do zapleta dovede protagonist, a katkad neki zločesti lik. Nemoj biti zločinac u svom vlastitom filmu time što puštaš svojim slabostima na volju. Radije budi junak i preuzmi odgovornost za rasplete. Samim time što ovo čitaš, već kreiraš pozitivne promjene koje će se manifestirati čim prijeđeš s čitanja na djela.  

Djelovanje je ono glavno. Po prirodnim zakonima netko tko se rodio u siromaštvu i ostat će siromašan ako nešto ne poduzme da to promijeni. Po prirodi takav čovjek nije rođen ili odgajan tako da bi umio olako postati bogat. Za to će trebati prebroditi svoju predodređenost, izići iz svojih okvira, zamijeniti svoje navike siromaštva s onima koje donose obilje te raskrstiti sa svime i svima koji ga sputavaju. Opširnije o tome kako razviti odgovornost bit će govora u nastavku.

Moralna odgovornost

Živimo u svijetu punom ljudi, ovakvih ili onakvih, koji nam mogu pomoći ili odmoći. Nije na njima da odrede koliko će nam pomoći ili odmoći, iako bi mnogi to željeli i u tome uspijevaju ako im dopustimo. Ako im dopustimo - to je ključna izjava. Na kraju krajeva, odgovornost je na nama samima koliko si što dopuštamo, koliko što poduzimamo, koliko što primamo ili pružamo - jer što sijemo, to i žanjemo, kad-tad, ovako ili onako.

Tko zna što smo sve u prošlosti posijali, svjesno ili nesvjesno, i naslijedili pa zato žanjemo to što žanjemo. Zakone prirode ne možemo promijeniti, ali možemo sebe. Prvi korak je preuzimanje odgovornosti za svoj život. To nas navodi na to da, metaforički rečeno, sijemo samo dobro "sjemenje", da poduzmemo sve što je u našoj moći da imamo dobru "žetvu". Doći će doba kad će nam "vremenske" prilike uprskati planove, ili će nam "paraziti" ugroziti "usjev", ili će se ispostaviti da je "zemlja" bila neplodna... Mnoštvo vanjskih okolnosti može nam ugroziti "žetvu". To je možda zato što smo to na ovaj ili onaj način zaslužili svojim prošlim postupcima ili zato što nam je potrebna neka životna lekcija ili promjena. Ne smijemo kriviti ništa ni ikoga, pa ni sebe. Okrivljavanje nikomu nije ništa dobro donijela, ali odgovornost jest.

Prije svega treba shvatiti da zapravo ništa nije dobro ni loše, da je dualnost ljudsko poimanje stvarnosti a ne stvarnost. Polaritet postoji da bi postojalo kretanje, razvoj i napredak. Ne možemo imati sve glatko i "dobro" jer je to neprirodno. Naboj između suprotnih polova mora biti. Bez naboja ili napona nema energije. Čak i ono "loše" je dobro jer nas pokrene da nešto poduzmemo, promijenimo, poboljšamo...

Iako je svatko sam odgovoran za svoj život, to ne smije nikako umanjiti činjenicu da svojim djelovanjem itekako utječemo na druge ljude - prema zakonima prirode, ako utječemo pozitivno, pozitivnim će nam se to i vratiti. Bez obzira na to što ne smijemo preuzeti odgovornost za tuđu sreću i uspjeh, u međuljudskim odnosima vrijedi pravilo da ipak veći dio odgovornosti pada na onoga koji je u provizornoj hijerarhiji na višem stupnju. Ne sva odgovornost, nego veći dio. Tako su roditelji odgovorni za svoju djecu, šefovi za svoje podređene, vlada za svoje stanovnike i tako dalje. Nažalost, mnogi oni na višoj hijerarhijskoj ljestvici nisu dovoljno odgovorni na svojim položajima, stoga se ne bismo trebali na njih oslanjati toliko da nam o tome ovisi život. To što bi oni trebali biti odgovorniji ne znači, ako nisu, da bismo mi trebali biti žrtve. Odgovornost možemo preuzeti na sebe.

U odnosima u kojima smo na većem rangu trebamo osvijestiti svoju odgovornost za situaciju unutar te zajednice, a u odnosima u kojima smo na nižem rangu, ne trebamo svu odgovornost prebacivati na one odgovornije jer time umanjujemo svoju vrijednost.

Roditelji,
kako je s vašom djecom? Imate problema s njima? Znate li drogiraju li se ili kradu? Ili možda maltretiraju drugu djecu? Imaju li problem s gojaznošću ili anoreksijom ili nekim drugim poremećajima? Mnogi roditelji nemaju pojma o problemima svoje djece koji ih navode na nedolično ponašanje ili uzrokuju poremećaje? Mislite da je problem u djeci? A što je s vašom odgovornošću? Uviđate li svoj udio u problemu? Pokazujete li dovoljno svoju ljubav ili mislite da se to podrazumijeva time što ih zbrinjavate?
Brojna znanstvena istraživanja pokazala su da je najčešći razlog zašto dolazi do navedenih problema nedostatak ljubavi - djeca se ne osjećaju dovoljno voljenima. Svi roditelji vole svoju djecu, ali svi ne znaju to pokazati. Osim toga, htjeli to priznati ili ne, roditelji uvijek nesvjesno pokazuju više pažnje i ljubavi jednom djetetu nego drugom pa su tako istraživanja pokazala da ona djeca kojima manjka ljubavi, kojima je očito da roditelji više vole brata ili sestru, nadoknađuju ljubav tražeći je u društvu (opsjednutost osobom suprotnog spola/bolesna zaljubljenost, prihvaćanje opojnih droga samo da bi ih drugi voljeli ili da ih ne bi zbog odbijanja manje voljeli, mršavljenje da bi se drugima svidjeli), u "nabavci" predmeta koje vole, a za koje nemaju novca, u kažnjavanju sebe izgladnjivanjem, ranjavanjem, zapadanjem u nevolje nastojeći pridobiti ljubav i pažnju rizičnim ponašanjem...
Odgovornost roditelja je da djetetu pruži dovoljno ljubavi, pažnje i vremena, da svojoj djeci budu uzor, a ne da jedno podučavaju, a drugo rade (laganje, pušenje, vikanje itd.).

Preuzeti odgovornost za pogreške koliko i za zasluge moguće je kad shvatimo koliko su one dio života i potrebne za razvoj. To ne znači, naravno, da bismo pogreške trebali ponavljati, nego na njima učiti i s pomoću njih se jačati i usavršavati. Pogreške su neizbježan dio života i nije toliko problem u tome da je netko pogriješio ako snosi odgovornost za ispravak. Time je težište skinuto s pogreške i stavljeno na preuzimanje odgovornosti za popravljanje pogreške.

Ne bismo se trebali zamarati "negativnom" stranom života, žaliti se, prigovarati, kukati, kritizirati i slično jer u širem kontekstu života to su sve pogodne okolnosti ako preuzmemo odgovornost da od njih nešto naučimo i time pridonesemo promjeni nabolje.

Roditelji, imate li neodgovornu djecu? Na koga su se ugledali? Imate li običaj često se žaliti i kukati, a manje preuzimati svoju odgovornost za neželjene posljedice? Jeste li odgovorni za svoju djecu, ne samo kad briljiraju, nego i kad podbace? Ili samo očekujete da oni budu odgovorni? Ako ne pokazujete svoju odgovornost, nego je samo očekujete, djeca se nemaju na koga ugledati. Rješenje: kada dijete nešto zgriješi i ne želi to priznati niti što promijeniti, najprije mu/joj objasnite da ste svjesni da ste vi djelomice odgovorni za to. Navedite sve što mislite da ste mogli bolje da ne dovedete dijete u situaciju u kojoj se našlo. Zamolite dijete da vam to oprosti i zahvalite mu. To će ga potaknuti da prizna svoj dio krivice i preuzme odgovornost za svoja djela, a najvažnije od svega da to više ne ponovi. Pokazujte svojoj djeci koliko ih volite i koliko ste im zahvalni za sve pa će htjeti još više biti dostojni vaše zahvale i ljubavi. I ne samo to, postat će time sve više i više zahvalni i odgovorni. Ostala rješenja u nastavku »

Neizmjerno je bitno prihvatiti svoj dio odgovornosti u tome kako se naša djeca razvijaju i ponašaju. Naravno, djeca bi trebala preuzeti svoj dio odgovornosti za svoje ponašanje, no u međuljudskim odnosima vrijedi pravilo da je uvijek odgovorniji onaj koji je viši u provizornoj hijerarhiji. Kao dolični uzori utječemo na to da nam se djeca ponašaju kako dolikuje. Ne trebamo biti lumeni da bismo uvidjeli da će se djeca odnositi prema drugim ljudima i stvarima s nepoštovanjem i nebrigom ako nisu prethodno razvili poštovanje u roditeljskom domu. Ako mislite da ste ih poučili odgovornosti, a očito je da to nisu usvojili, moguće je da se vaše podučavanje ne poklapa s vašim ponašanjem u praksi. Nažalost, ima nas koji jedno podučavamo, a drugo radimo. Kad su nam djeca uzorna, vrlo rado preuzimamo odgovornost za njihovo vladanje i postignuća - ističemo kako smo ih dobro odgojili. No kad počnu problemi i nevolje, odjednom je krivo loše društvo, televizija, kompjutori, škola i da ne nabrajamo. Naravno, sve ima svoje, pa tako i okolina utječe na djecu, no u kojoj mjeri ovisi o kućnom odgoju. Kao u svemu, tako i u odgovornosti postoje dvije strane medalje. Nema smisla ukazivati na krivicu koliko na utjecaj koji imamo nad svojom djecom.

Nitko ne voli neodgovorne ljude. Kad iskazujemo svoju odgovornost, pridobivamo simpatije okoline te inspiriramo druge da i sami budu odgovorniji, bilo prema nama, prema svojim obavezama, ili svom životu. Osim toga, kad se odlučimo za odgovornost umjesto za neku drugu negativnu emociju, tada osjećamo mir umjesto tjeskobe, nerviranja i stresa.
Prema svemu tome, odgovornost je važnija za nas osobno nego za one prema kojima smo odgovorni.

Savjesno preuzimanje odgovornosti jača našu osobnu moć, spremnost da rješavamo probleme, kao i mnoge vrline poput marljivosti, poduzetnosti, integriteta, dostojanstva, odlučnosti, hrabrosti, a, ustrajnosti, optimizma...

S druge strane, jačanjem odgovornosti oslabljujemo mnoge slabosti/mane/zloduhe kao što su:okrivljavanje, kritičnost ili kritiziranje, jadikovanje, prigovaranje, ogovaranje, mentalitet žrtve, samosažaljenje, žaljenje, krivnja, osvetoljubivost, bezvrijednost, inferiornost, kompromitiranje, dodvoravanje, apatija, nepovjerenje, lijenost, odgađanje, odugovlačenje, frustracije...

Ako zauzmeš stav odgovornosti u svom životu, to će se odraziti pozitivno na gotovo sve aspekte života:

	Zdravlje - odgovornost te čini otpornijim na bolesti. Većina bolesti uzrokovana je psihosomatskim faktorima. Kad smo obuzeti bilo kojom suprotnošću osobne odgovornosti (žaljenje, kukanje, prigovaranje, ogovaranje, krivnja, okrivljavanje, kritiziranje, ljutnja, frustracija, pesimizam, netolerancija, arogancija itd.), u našem tijelu stvaraju se energetske blokade koje uzrokuju pad imuniteta pa time i mnoge bolesti i poremećaje. Umjesto da osjećamo ogorčenost ili bilo koju drugu negativnu emociju prema nekome ili nečemu, ako osjećamo svoju odgovornost i time moć, onda se otklanjaju energetske blokade pa je cirkulacija kisika, krvi i ostalih tekućina nesmetana, što donosi ozdravljenje. Prvi je korak do ozdravljenja ili oporavka preuzimanje odgovornosti, ne toliko za oboljenje koliko za svoje ozdravljenje. Kad smo zdravi ko dren, hvalimo se da je to zato što se pravilno hranimo, vježbamo itd. A što je kad smo bolesni? Mnogi će tvrditi da nisu oni krivi. Bolest navodno pada s neba. No krivnja nije zdrava, treba se fokusirati na odgovornost i preuzimanje zdravlja u svoje ruke.
	"Za tango je potrebno dvoje." - argentinska izreka   Međuljudski odnosi - u svakom su odnosu oba partnera odgovorna za sklad. U događanju između dvoje ljudi nitko nije kriv ni zaslužan, nego suodgovoran. Svaki odnos je obostran; to je ljepota druženja s nekim. Zašto gubiti vrijeme pretvaranjem da smo nemoćni? To je samo igra koju igra svatko sam sa sobom. Zato prihvati odgovornost za skladan odnos i učini ga boljim jer ti to možeš. Za skladan odnos potrebno je dvoje. Kako zadržati romantiku »
	Bogatstvo - ljudi koji su odgovorni imaju bolje izglede od neodgovornih osoba da nađu posao, budu unaprijeđeni i da dobiju povišicu. Kad smo odgovorni, odrađujemo svoje obveze kako treba i time poboljšavamo svoje poslovne izglede. Što više vrijednosti pružamo drugima, to će nam se oni više odužiti. Primanja su u međusobnom odnosu s davanjima. Što više dajemo, to više primamo.
	Moć - preuzimanje odgovornosti daje nam ogromnu moć znajući da, ako smo se mogli uvaliti u neku nevolju, možemo se iz nje i izvući. To je zato što smo mi kreatori svoje sudbine, kapetani svoga broda, glavni glumci u svom filmu, ili kako god to nazvali.
	Sreća i uspjeh - zauzimanjem stava odgovornosti preuzimamo odgovornost, a time i moć nad svojim životom - za razinu svoje sreće i uspjeha. Onaj tko je više odgovoran, a manje prebacuje odgovornost na druge, sretniji je, zrači pozitivnom energijom te time ima više izgleda za uspjeh na svim poljima. Mir i sloboda - mogu se postići samo ako smo slobodni od očekivanja, predbacivanja i ostalih zloduha. Preuzimanjem odgovornosti za svoj život možemo ukrotiti ove zloduhe. Prava je sloboda oslobođenje od svih napasti (zloduha psihe - mana, slabosti, poroka) i nametnutih želja. Tada postižemo pravi mir.