Uzrok

Kao prvo, dobro je znati pravi uzrok zašto Vaše dijete nema volju za učenjem i prema tome poduzeti odgovarajuće mjere. Svako je dijete drugačije i ono što jedno motivira, ne mora i drugo. Ovdje ćemo se prvo pozabaviti traženjem i pronalaženjem pravog uzroka kako bismo mogli prijeći na pravo rješenje.

Kada dijete ne voli učiti, većina roditeljai misli da je problem u djetetu, no često je problem u roditeljima. U tom slučaju, najbolji je način da promijenimo našu djecu taj da promijenimo sebe. O tome kako to postići bit će riječi u trećem segmentu (dolje u nastavku).

Najčešće se događa da roditelji misle jedno, a iza djetetova ponašanja krije se nešto sasvim drugo.

Neki od uobičajenih uzroka averzije prema učenju i pada motivacije su

• Pobuna protiv sistema – djeca nisu naivna, i ona shvaćaju da većina školskog gradiva nije potrebna u životu te da ocjene i visoko obrazovanje nisu garancija za uspjeh i sreću u životu - imaju priliku u svojoj okolini (ako ne u vlastitom domu) susresti ljude koji imaju diplome, a svejedno teško žive. Rješenje »
• Zastarjele tehnike podučavanja - škole ne idu ukorak s modernim tehnologijama pa je djeci, koja su navikla svakodnevno biti stimulirana sjajnim, specijalnim vizualnim i audio efektima holivudskih produkcija i računalnih igrica, analogno prenošenje znanja i informacija predosadno i destimulativno. Nudimo nekoliko rješenja niže u segmentu "Praktični potezi" odavde nadalje »
  
• Pobuna protiv roditelja – može biti da Vam se dijete svjesno ili nesvjesno osvećuje zbog nečega. Znajući da Vam je bitno da uči i ima dobre ocjene, koristi to kao način da Vam protuslovi i osvećuje se zbog nečega za što ste mu se zamjerili. Djeca koja poštuju i vole svoje roditelje, ako ni zbog čega drugog, uče iz ljubavi i poštovanja prema roditeljima. Nažalost, malo je djece koja u tinejdžerskoj dobi drže do svojih roditelja, zato je bitno da roditelji primjereno postupaju. Rješenje »
• Žrtva je mobbinga u školi, bilo od strane djece ili učitelja. Rješenje »
• Loše društvo - ako je Vaše dijete upalo u loše društvo, lako je moguće da ga ono odvlači od učenja
• Nesretna ljubav - Rješenje »
• Pubertetske mušice
  
• Lijenost Rješenje »
• Nezainteresiranost za određeni predmet ili gradivo Rješenje »
• Problemi s koncentracijom - pad koncentracije pri učenju, misli brzo odlutaju u sasvim desetom smjeru i prođe vrijeme a jako malo toga se nauči, zapamti ili ponovi. To može frustrirati i time se izgubi volja za učenjem Rješenje »
• Preopterećenje - sagorijevanje Rješenje »

Uzrok nije opravdanje
Naglašavamo da pronalaženje uzroka koristi samo za pronalaženje najboljeg načina za rješavanje ovog problema jer postoji mnogo odgojnih metoda koje bi se mogle primijeniti kod učenja.
Uzrok pada motivacije i averzije prema učenju ne smije nikada poslužiti kao izgovor ili opravdanje. Učiti se treba, i to cijeli život. Učimo dok smo živi. Zato je potrebno pomoći djeci da od malih nogu shvaćaju da je učenje preduvjet za sretan i uspješan život, i da se ne uči samo u školi i samo za ocjene.
Onog trena kad počnemo "opravdavati" svoje dijete određenim životnim okolnostima, trenutnim raspoloženjima i slično, mi ga učimo da će danas-sutra na poslu, u društvu, u braku, bilo gdje, svi ostali isto tako imati razumijevanja za njegove loše dane/nesretnu zaljubljenost/"ne da mi se" stav, a neće ga imati.
Bolje da odmalena nauči da to ne prolazi u životu i da, odbacivanjem svojih odgovornosti, odbacuje i svoja prava kao i svoje prilike u životu. Puno je bolje da ga Vi učite odgovornosti, nego da ga uči život sam. Razvijanje osjećaja odgovornosti jedan je od najjačih aduta kad se radi o motivaciji za učenje i pohađanje nastave.

     Praktični potezi

     Neki od poteza i pothvata koji Vam svakako mogu pomoći:

• nikako ne prisiljavati djecu na učenje, nego pronaći načina da ih se motivira, privoli i zainteresira za učenje. Pohvala je često najbolja ili dovoljna motivacija. Poticati na učenje ne znači i tjerati na učenje. Važno je djecu poticati, ali nikako tjerati. Potiče ih se s ljubavlju.
   

• "Vidiš, postoji nešto što se zove obveza...i kao što tata i ja imamo obvezu da idemo na posao svaki dan i zarađujemo za to da ti pružimo hranu, odjeću, krov nad glavom i sve ostalo, tako i ti imaš obvezu ići u školu i učiti...to je tvoja jedina obaveza i od tebe očekujemo da je ispunjavaš...a, tko ne ispunjava svoje obaveze, gubi svoja prava - to je tako u životu....prema tome, zaboravi na izlaske, provod, kupovinu i ostalo, sve dok ne dokažeš da si odgovoran/na prema sebi i svojoj obitelji"

  Usaditi svome djetetu osjećaj odgovornosti što ranije.    
  Objasniti djetetu da u životu postoje stvari koje se jednostavno MORAJU odraditi, sviđalo se to nama ili ne. Svako drugo podilaženje, u vidu instrukcija, izigravanja tutora ('ajde da te mama presluša), upisivanja u drugu školu i sl. samo je medvjeđa usluga gdje se prst upire u nešto drugo, a ne u dijete kome se naprosto ne da učiti. Iluzorno je i nema nikakve svrhe tražiti opravdanja u vanjskim okolnostima. Kao da smo mi imali zanimljiviji nastavni program ili kreativnije nastavnike pa smo ipak izašli na kraj s nedostatkom motivacije i završili školovanje. Od samog početka dijete treba poticati na samostalnost i odgovornost te stjecanje radnih navika kako bi samo izvršavalo sve svoje školske obveze, uredno i na vrijeme. U početku je dijete potrebno usmjeravati i nadzirati, pregledavati mu domaće zadaće, kontrolirati zadatke za vježbu, ispitivati ga gradivo, pomagati mu oko nejasnoća.
   
• Ne učite i ne pišite zadaće umjesto svog djeteta - tako činite više štete nego koristi. Nemojte mu davati gotova rješenja. Kad djetetu nešto nije jasno, roditelji ponekad gube strpljenje i pribjegnu lakšem načinu pa djetetu ponude gotovo rješenje. No time mu odmažu i onemogućavaju njegovo osamostaljivanje. Bolje je djetetu pružiti podršku, uputiti ga kako riješiti zadatak ili problem, ali samostalno. Dijete će na taj način imati veći osjećaj uspjeha i samopouzdanja. Bolje je da, ako treba, padne godinu i nauči se odgovornosti, nego da iz ove situacije nauči da ćete Vi za njega podmetati leđa kad posustane i preuzimati odgovornost i poslove onda kad se njemu to baš ne da. Pustite ga neka plati cijenu svog nerada - nema drugog načina da odraste. Jedna je izgubljena godina nebitna i nadoknadiva, a odrasla neodgovorna osoba nepopravljiva je i tužna pojava.
   
• Ako primijetite da je averzija prema učenju vezana uz pobunu protiv sistema, objasnite svome djetetu da može pobijediti sistem samo tako da bude bolji, a ne lošiji od njega. To znači da se treba oboružati pravim kompetencijama, znanjem, vještinama i vrlinama koje će mu pomoći da ostvari svoje želje. Stoga neka uči zbog sebe, a ne zbog drugih niti zbog ocjena. I ako to ne želi činiti kao svi, kroz formalno obrazovanje, neka to barem čini kroz neformalno i samoobrazovanje. Poduprite ga/je u tome da u svoje slobodno vrijeme što više čita, istražuje i izgrađuje svoje vrline i vještine na način koji njemu/njoj najviše odgovara. Upišite ga u neki centar neformalnog obrazovanja, kao što je "Životna škola" ili razne druge radionice, tečajeve i seminare.
  Nemojte toliko brinuti za ocjene, nego se više potrudite da razvije potrebne vrline i vještine koje ionako ne dobiva u školi, već u kućnom odgoju. Sasvim sigurno i sami znate da ocjene nisu mjerilo pameti. Uvjerite svoje dijete da je obrazovanje preduvjet (ako ne garancija) za uspjeh i sreću u životu, no uz obrazovanje treba razvijati i mnoge vrline te usvajati određene vještine kako bi se ostvarilo svoje snove.
   
• Ako znate da je averzija prema učenju vezana uz pobunu protiv roditelja, jedno je od mogućih rješenja pronaći alternativni uzor - pronaći nekoga u široj obitelji ili od prijatelja, tko bi se mogao posvetiti Vašem djetetu i uvjeriti ga/je u dobrobiti učenja i odgovornosti. To što Vaši savjeti i primjeri kako se uči ne dopiru do njega dosta je uobičajeno između roditelja i djece u određenoj dobi pa zato predlažemo da potražite pomoć od nekog odraslog u Vašem  okruženju tko bi mogao poslužiti umjesto Vas. Važno je da Vaše dijete poštuje tu osobu i po mogućnosti je voli.
  Drugi i bolji način je da preuzmete stvari u svoje ruke i doprinesete promjeni tako što ćete početi s promjenom u sebi. U sljedećem segmentu linkovi su za savjete koji Vam po tom pitanju mogu itekako pomoći.

  Udruga "Djeca prva", Hrvatskog Proljeća 34 (Dubrava, Zagreb), Tel: 01/2947-055

  
   
• Ako saznate da je averzija prema učenju vezana uz mobbing koji doživljava u školi, potražite pomoć pedagoga i/ili psihologa u svojoj školi i/ili pomoć udruga kao što je recimo "Djeca prva"
   
• Ako je u pitanju lijenost, ponekad je dovoljno uvesti strogoću. Ne znamo kakvi ste Vi, no mnogi roditelji čine svojoj djeci medvjeđu uslugu kad im previše popuštaju. Uvedite mjere koje će ih potaknuti da se prime knjige. Neka djeca bolje reagiraju na zabrane, a neka bolje na nagradu. Bitno je da saznate što bolje djeluje na Vaše dijete.
  • nagradite dijete ili ga poučite da se nagrađuje samo za uloženi trud. Recimo za svaki uspješno položen ispit neka se počasti nečim što može samo ako položi ispit - recimo uvesti odlaske u kino ili neku drugu zabavnu (a po mogućnosti i poučnu) aktivnost za svaku peticu ili položeni ispit; neka to bude kao ritual za koji se zna da se zaslužuje samo kroz učenje. Nemojte ni slučajno plaćati djeci za položene ispite i dobre ocjene! Time se djecu uči da sve gledaju kroz novac. Ako uči radi novca, a ne radi sebe, neće od toga imati nikakve dugoročne ni prave koristi u životu.
  • zabranite mu/joj stvari koje voli dok ne nauči ili popravi ocjene. Bitno je držati se toga i ne popuštati. Ne dajte se izmanipulirati, jer su mnoga djeca jako dobra u tome.
    Molimo bez batina - Opširnije »
  • pročitajte članak Lijenosti je kraj »
  
  
• Ako je dijete naredalo jedinice, najozbiljnije mu zaprijetite nečim, recimo da ćete ga prebaciti u njemu najgoru školu ako se ne sredi. Jednostavno mu objasnite kako u životu funkcionira zakon uzroka i posljedica: "Budući da imaš 5 jedinica, nemaš što tražiti vani dok te jedinice ne popraviš" i točka.
   
• Pomozite djetetu naći smisao - još bolje od nagrada, kazni i prijetnji djeluje samomotiviranost.
  Djeluju li poticaji u obliku nagrada kao što su one novčane kod učenja? Znanost dokazuje da za jednostavne mehaničke zadatke takva vrsta motiviranja funkcionira, no kod zahtjevnijih, kompliciranijih zadataka, onih za koje su potrebne veće kognitivne sposobnosti - konceptualno i kreativno razmišljanje - ovaj model poticanja donosi obrnute rezultate - ako ih se motivira samo novcem a ne i određenim drugim faktorima, njihova učinkovitost opada! Novac je često motivator, no ono što ostvaruje bolje izvođenje umnih zadataka (uključujući učenje) nije novac nego ova 3 faktora:
  1. autonomija/samostalnost
  2. samousavršavanje/vičnost
  3. svrha/doprinos.
  Dakle, kako bismo motivirali (i za učenje) kreativnu, bistru, visokointeligentnu djecu, moramo im omogućiti slobodu da djeluju samostalno, bez nadzora, dati im priliku da se usavršavaju, da budu vičniji u onome što zadatak zahtijeva (da usavršuju, recimo, neki svoj talent kroz učenje) i pružiti im uvid u to kako njihov rezultat (poznavanje gradiva i implementacija znanja u praksi) pridonosi njihovom boljitku, ali i cjelokupnoj zajednici.
  U ovom videu Dan Pink otkriva iznenađujuću istinu o onome što nas motivira.
  Drive: The surprising truth about what motivates us
  
  Daniel Pink on the surprising science of motivation »
   
• Ako primijetite da Vaše dijete nema problema s učenjem općenito, nego samo s učenjem određenih predmeta, tada doskočite njegovoj nezainteresiranosti za gradivo tako što ćete mu pokazati zašto je bitno naučiti određeno školsko gradivo, ako treba za svaki pojedini predmet.
  • mnogi kojima recimo ne ide matematika, bune se što će im to u životu. Objasnite im da u konkretnim životnim situacijama, poznavanje matematike omogućava donošenje boljih odluka - npr. ako u dućanu vide da je nešto sniženo 20 %, znat će odmah izračunati koliko je to manje od cijene na etiketi i može li si to priuštiti. Bit će motiviraniji ako im se pojasni da kroz svladavanje matematičkih zadataka jačaju svoje moždane stanice pa će zbog toga moći u životu bolje razlučivati i donositi bolje odluke te time imati više uspjeha. Osim toga, objasnite im kako matematikom razvijaju sposobnost logičkog razmišljanja, zaključivanja i generaliziranja, strateške vještine, sposobnosti rješavanja problema, koncentraciju, ustrajnost, sistematičnost, temeljitost, preciznost, shvaćaju prirodne zakonitosti itd. A sve to će im pomoći da u raznim životnim situacijama izvuku samo ono najbolje. Potkrijepite to primjerima. Predočite da su zabavne stvari kao kartanje, glazba i origami isto matematika. Kompozicije su tim bolje što su matematički savršenije.
    Matematika jača u nama kreativnost i daje nam dublje razumijevanje kako stvari u životu funkcioniraju, po kojim principima i formulama. Kroz matematiku jačamo svoju sposobnost uočavanja veza i odnosa koje možemo primijeniti u raznim životnim situacijama. Rješavanjem matematičkih zadataka vježbamo umijeće i snalažljivost u rješavanju problema općenito.
    Jedan je profesor od svojih studenata zatražio da prouče biografije poznatih matematičara. Skoro svi studenti rekli su mu da su čitajući o raznim životnim iskušenjima matematičkih velikana dobili pozitivniju sliku o matematici kao znanosti.
  • ako mu ne ide zemljopis, možete ga motivirati tako da mu objasnite kako će mu to znanje odlično doći jednog dana kad bude putovao svijetom. Bit će u mogućnosti bolje se snaći u drugim zemljama, izvući najviše iz svog boravka u njima, zadiviti druge svojim poznavanjem informacija o drugim zemljama itd.
     
• Izmislite igru pronalaženja pozitivnog u naizgled dosadnim stvarima. Dajte joj neko svoje luckasto ime. Za svaku pronađenu pozitivnost dobije se, recimo, bod, a određeni broj bodova donosi neku nagradu i slično. To je umijeće nalaženja pozitivnog u negativnom. Pomozite svom djetetu da nauči samog sebe uvjeriti da mu se sviđa sve što uči, da pokuša u svemu što uči naći nešto pozitivno, da se uvjeri da kad sjedne i krene učiti što treba učenje nije problem, da će biti lako ako u gradivu pronađe zabavnu ili korisnu notu.
   
• Prikažite učenje kao natjecanje - većina ljudi ima natjecateljski karakter i žele biti bolji od drugih ili barem tako izgledati. Pronađite osobu u djetetovom krugu školskih kolega, nekoga tko je približnih kapaciteta i uspoređujte ih redovito kako bi Vaše dijete dobilo motivaciju da pokaže da je bolje od drugoga. Pitajte redovito za postignuća te druge osobe i komentirajte nešto poput "Kako to da on/a bolje zna?"
   
• Učenje trebaju shvatiti ne kao nužno zlo, već da može biti i gušt. Kada to shvate, željet će učiti sami i neće učenje poistovjećivati s nečim negativnim, opterećujućim ili frustrirajućim. Pitanje je kako učenje pretvoriti u užitak: tako što im se ukaže na sve pogodnosti koje će imati od njega, tako što će im se pomoći da pronađu najbolji i najzabavniji način učenja, kao što je učenje u paru s prijateljem, putem slika, kroz iskustvo i slično, tako što će im se učenje prikazati kao natjecanje, što će ih se nagrađivati za uspjehe u školi...
   
• pomozite pronaći djetetu svoj stil učenja - u nekim je slučajevima uzrok averzije prema učenju taj što učenik ne zna učiti na način na koji je naučen učiti (slušanjem nastavnika i čitanjem udžbenika) pa je isfrustriran i tako gubi volju za učenjem. Ako uspije pronaći svoj stil, povratit će mu se volja za učenjem. Ovisno je li više vizualni, audio/slušni ili kinestetički/motorički tip, neka tomu prilagodi učenje, umjesto da uči kako drugi uče. Svi primamo informacije svim osjetilima, no nekim ipak više i bolje nego drugim pa bi trebalo slijediti ono što nam najlakše ide. Neka djeca bolje uče uz glazbu ili otvoren televizor, dok drugima treba potpuni mir.
                     
  
  

  slušno	vizualno	motorički
  učenje naglas	korištenje slika, dijagrama, filmova	učenje hodanjem lijevo-desno, glumljenjem, igrom
  učenje u paru tako da ti druga osoba čita ili objašnjava	zaokruživanje, podcrtavanje, crtkaranje, bojanje, vizualiziranje, mentalne mape	izvođenje pokusa, učenje dodirom, zapisivanje
  učenje u tišini	učenje u određenom prostoru za učenje	učenje u prirodi

  
  

  Istraživanja pokazuju da je:
  - 35% učenika vizualan tip - njima je važno slikovno gradivo
  - 25% učenika auditivan tip - njima su važna predavanja i diskusije
  - 40 % učenika kinestetski tip - njima je važan pokret i rad rukama

  Najbolje se pamti kada je u učenje uključeno više različitih osjeta. Poznata je teza da zapamtimo 30 % onoga što čujemo, 40 % od onoga što vidimo, a 60 % onoga što napravimo. Zapamti se 90 % kada se vidi, čuje, kaže i onda napravi. Kod svakoga je način učenja kombinacija saznanja, obrade i vrednovanja informacija i iskustvo.
  


• Poučite svoje dijete tehnikama koje pospješuju učenje:
  • predložite grupno učenje ili učenje u paru- za neke je puno lakše učiti uz nekoga, pogotovo ako ta druga osoba nema problema s učenjem
  • učenje naglas je SPAS! - kažu mnogi
  • poučite svoju djecu da, kada uče, nastoje natuknice prepisivati u računalo ili bilježnicu i tako ponavljati, raditi zabilješke na samim udžbenicima/skriptama - proces pisanja upisuje sve u memoriju puno jače nego samo čitanje ili izgovaranje naglas
  • ostale tehnike uskoro u članku (ilustriranom priručniku) namijenjenom djeci i mladima pod nazivom "Kako učiti" (ekskluzivno za članove).

• Saznajte što inače najviše motivira Vaše dijete i iskoristite to u kontekstu učenja.

• Pomozite svome djetetu razviti sposobnost koncentracije

  Mnogima koji imaju problema s koncentracijom pomoglo je učenje u NSB-u ili u nekoj knjižnici, jer je tamo tišina, mir i nema se što drugo raditi. Bilo kako bilo, za učenje treba imati sistem. Treba saznati koje je to doba dana kada se tko može najbolje skoncentrirati. Nekome je koncentracija bolja ujutro, nekome navečer. Dobro je imati realan plan učenja - danas toliko, sutra toliko, a prekosutra toliko itd. I jedan trik koji uvijek funkcionirao kod mnogih: NIKADA ne učiti zadnji dan prije ispita. Osim toga, otvorite prozor, jer svjež zrak i pravilno disanje pomažu pri koncentraciji i razbistravanju uma. Redovit boravak u prirodi također pomaže "napuniti baterije".

  "Imao sam isti problem kroz cijeli život. Nisam se mogao koncentrirati ni u osnovnoj ni u srednjoj. Onda sam na faksu dobio savjet koji mi je pomogao, a taj je: ne uči vremenski nego količinski. Dakle, učenje za ispit podijelim na recimo 10 dana. Svu literaturu odnosno stranice knjiga isto tako podijelim na recimo 8 dana, a zadnja dva ostavim za ponavljanje. Dok ne obavim dnevnu kvotu ne stajem i ne smijem raditi ništa osim jesti i ići na wc. To ubrza učenje jer želim što prije obaviti što trebam, a poslije sam slobodan. Ako učiš vremenski onda zujiš okolo i čekaš da vrijeme prođe. Ovo je kod mene stvarno upalilo i imao sam bolje ocjene na faksu nego u srednjoj." - flatoos na forum.hr

  Postoji niz tehnika pomoću kojih se može uvježbati sposobnost koncentracije - sport (npr. (stolni)tenis, badminton), borilačke vještine (npr. aikido), igre (npr. šah, kompjutorske igrice), joga, meditacija usredotočivanja (npr. na plamen svijeće, na disanje), pravilno disanje Sir Ken Robinson - Changing Education Paradigms

  
  
• Promjena gledišta
  U filmu niže profesor Philip Zimbardo objašnjava (na engleskom) zašto današnja djeca imaju problema s učenjem u školama. Moderna tehnologija programirala je i digitalizirala njihove mentalne sklopove tako da im klasična analogna nastava nije primjerena i zato im predstavlja dosadu. Izvan škole su navikli na stimuliranje sjajnim specijalnim vizualnim i audio efektima holivudskih produkcija i kompjutorskih igrica i na to da, uz pomoć računala, mogu kreirati vlastiti svijet koji je uzbudljiv, u kojem su oni ti koji odlučuju i određuju stvarnost (sami svoji gospodari). U učionicama im je dosadno jer nemaju kontrolu i moraju pasivno prihvaćati što im se servira na staromodan način.
  
  Druga je neusklađenost škola s dječjom stvarnošću ta da je u obrazovanju fokus na budućnosti, dok su djeca u toj dobi više orijentirana na sadašnjost. Pa tako sve priče o tome što će od toga imati u budućnosti ili kako će se njihovi sadašnji potezi odraziti u budućnosti, kod mnoge djece nemaju očekivanog učinka. Djeca dobro znaju za negativne posljedice njihova ponašanja koje nije u skladu s očekivanjima odraslih, no svejedno se i dalje tako ponašaju. I dalje se ne primaju knjige kad to treba, potajno puše, drogiraju se, upuštaju u nezaštićene spolne odnose i da ne nabrajamo. Nije ih briga za poslije, nego za sada. Nisu oni krivi, jer je to prirodno za svu djecu, svi smo rođeni s orijentiranošću na sadašnji trenutak, no s godinama se kod većine to mijenja pa neki žive više za sutra, a neki žive u prošlosti.
  
  Umjesto da lupamo glavom o zid i prisiljavamo djecu na njima neprirodno ponašanje, profesor Philip Zimbardo predlaže da ne podcjenjujemo važnost i učinak novih tehnologija na našu djecu te da se prilagodimo modernim uvjetima i potrebama suvremene djece. On tako zagovara život "sada i ovdje", na preusmjeravanje usredotočenosti s budućnosti na sadašnjost, baš kao što to djeca čine, kao boljim modelom od onog na koji ih prisiljavamo (svega se odricati zbog nečeg boljeg u budućnosti). Sve se svodi na revoluciju vremena koje nije isto kao kad smo mi išli u školu. Sad je svaka sekunda puno vrjednija nego prije i djeca ne žele čekati i odlagati svoje zadovoljstvo za neka druga vremena. Profesorova je poruka da se rješenje za većinu teškoća koje imamo (uključujući ovu koja je tema ovog članka) nalazi u promjeni gledišta, pogotovo u orijentaciji na budućnost, umjesto na sadašnjost te nas potiče da prigrlimo tehnologiju i nova vremena pa će i naša djeca moći nesmetano iskoristiti svoje skrivene potencijale koji ne bi smjeli biti ograničeni na klasično obrazovanje.
  
  
   
• Nesretna ljubav - sin ili kći Vam je nesretno zaljubljen(a), pa mu/joj to otežava motiviranost i koncentraciju za bilo što drugo, uključujući učenje. Objasnite mu/joj kako su prve ljubavi uvijek nekako nesretne, jer još uvijek nemamo iskustva koja bi nam pomogla ostvariti sreću u ljubavi. Objasnite da, ako voli nekoga tko ga/je ne šljivi ili ga/je vrijeđa, vrijeme je da otvori oči i uoči da ta osoba nije jedina na svijetu i da ima puno boljih koji samo na njega/nju čekaju. Bez obzira na to što je uvjeren(a) da je osoba koju voli ona prava za njega/nju, da nema bolje, stvarnost je, više nego sigurno, drugačija. Kad bi mogao/la pomoću neke napredne tehnologije otputovati nakratko u budućnost i razgovarati sa sobom - starijom verzijom sebe - ono što bi čuo/la od nje sasvim sigurno je ono što bismo svi mi koji smo malo stariji i iskusniji sebi rekli da smo mogli kad smo bili u istim godinama i u istoj situaciji, a to je: da samo znaš kakve te još ljubavi u životu očekuju, koliko ćeš partnera promijeniti tijekom života, ne bi sad gubio/la vrijeme na ovu osobu koja te ne voli. Pusti ju/ga i zavoli nekog drugog ili nešto drugo - posveti se omiljenom hobiju koji voliš i neka te to ispunjava, a nova ljubav će zasigurno već skoro pokucati na tvoja vrata, kad to i najmanje očekuješ. Otpusti stare emocije i budi slobodan/na!
   
• Promijenite ploču i ne opterećujte se ocjenama. One nisu najvažnije, a svakako nisu važnije od ljubavi, zdravlja i mira. Pokažite više ljubavi svome djetetu i dokažite mu da ga volite i kad nema dobre ocjene, odnosno da ga volite bez obzira na sve. Ljubav je izrazito učinkovito oružje. Iz ljubavi prema Vama s vremenom će se dijete samo od sebe primiti knjige i popraviti ocjene. Osim toga, puno je važnije u životu ono u kakvu osobu dijete stasa nego koliko informacija sadrži u svojoj glavi. Ne dajte se uvjeriti u klišej da je obrazovanje najvredniji resurs u gospodarstvu baziranom na znanju, jer je u stvarnom životu gajiti vrline (pogotovo ljubavi i suosjećanje) puno vrjednija imovina nego baratati informacijama. Informacije se uvijek mogu kad-tad prikupiti, ali ne i vrline. Znate i sami da ćete puno radije poslovati i družiti se s nekim tko je ljubazan i drag, a možebitno ne zna izračunati logaritme ili nešto takvo, nego s nekim tko sve zna, ali je ohol i nepošten. Čak i u profesijama kod kojih je ključno znanje, ako ono nije popraćeno vrlinama, nema vrijednost, nego može više štetiti nego koristiti.
   
  
• Prestanite paničariti oko ocjena, odbacite krivu ideju da su ocjene i školski uspjeh mjerilo inteligencije i vrijednosti djeteta, da je titula mjerilo znanja i vrijednosti čovjeka i slično. To je nešto što nam je svima od djetinjstva utiskavano u mozak pa se toga nije baš lako riješiti. Ali morate to učiniti, ako ni zbog čega drugog, onda zato jer bi to bilo iznimno korisno za Vaše dijete. Prestanite braniti njegovu inteligenciju misleći da je ona napadnuta jedinicama, jer jedinice o toj inteligenciji ne govore baš ništa. Opširnije » o odnosu ocjena i inteligencije.
   
• Ne pravite od popuštanja u školi slona - to je normalno i događa se većini kad-tad, ali nije potrebno angažirati psihologe, tražiti instrukcije i izmišljati kojekakve metode. Dijete mora naučiti snositi odgovornost za svoje postupke, samim tim i ispravljati svoje greške i propuste.
   
• Uvijek budite pozitivni - pohvalite dijete ne samo kada ostvari konačni cilj, npr. kada dobije dobru ocjenu ili položi ispit već i kad uspješno obavlja korake koji vode prema cilju, primjerice, kada Vam točno prepriča neko gradivo ili riješi zadatke iz matematike i slično. Takve pohvale motiviraju dijete da ustraje u učenju. 
• Razgovarajte otvoreno s djetetom
  • i od malih nogu steknite njegovo/njezino povjerenje i poštovanje te ga/je naviknite da u Vama uvijek ima dobrog prijatelja i pomagača;
  • kao s odraslom osobom, pokazujući poštovanje i interes za njegov/njezin život i osjećaje i izvan škole;
  • izrazite svoju zahvalnost za sav trud koji ulaže u učenje kako bi ga/je to potaklo da se i dalje i još više zalaže.
    
    
     
• Ako je stvar u sagorijevanju, tj. preopterećenju, treba pronaći izvor iz kojeg može uvijek ponovno crpiti snagu: uredne pauze u kojima će ili meditirati, ili otići u park, ili neko drugo mirno mjesto u prirodi sa svježim zrakom, ili popiti vruću čokoladu, ili vježbati jogu... Najpraktičnije je izvor snage pronaći u sebi kako se ne bi moralo ovisiti o raznim okolnostima, a to se postiže meditacijom u kojoj se vlastita duša povezuje sa svojim izvorom i vizualizira se punjenje energijom.
   
• Preko vikenda ili praznika odvedite djecu na selo, poljoprivredno dobro ili nekamo gdje ih imate priliku teško zaposliti pa će se uvjeriti da je učenje lako i prava sitnica u odnosu na ono što ih čeka ako ne završe obrazovanje kako spada.
   
• Osigurajte svom školarcu ugodno mjesto za učenje, bez drugih podražaja koji bi mu mogli odvući pozornost.
   
• Unesite više smijeha u život svog školarca, što će donijeti mnoge fiziološke i psihosomatske promjene u njegov život i koje pogodno djeluju na motiviranost za učenje. Smijeh je, uz duboko disanje, najbolje sredstvo protiv stresa, pridonosi porastu entuzijazma, strasti... Opširnije »
   
• Osigurajte svojem školarcu prehranu za bolje pamćenje i učenje - riba, soja, jaja, povrće, gljive, sjemenke, orašasti plodovi, ružmarin, tekućine poput čaja i vode jako su zdrave i korisne za mozak. Od njih nam mozak radi brže, svježiji je, lakše stvara i čuva pamćenje te nadoknađuje masnoće koje gubi razmišljanjem. Također su vrlo preporučljivi: B1 i B2 vitamini (nalazimo ih u grašku, grahu, orasima, mesu, mlijeku, jajima, žitaricama), beta-karoten koji je ključan za pamćenje (zeleno povrće, mrkva, naranče) te cink, koji sprječava depresiju, senilnost i slabo pamćenje (morski plodovi, cjelovite žitarice, južno voće). Potrebno je izbjegavati zasićene životinjske masti (mast, maslac, masno meso, masne sireve i mlijeko) i alkohol, jer se tom hranom smanjuje dotok krvi u mozak, a samim time i sposobnost učenja i pamćenja.
   
• Šećer na kraju: proslijedite im ilustrirani priručnik na ovu temu prilagođen djeci i mladima, s praktičnim uputama kako poboljšati motivaciju, koncentraciju i pamćenje te trikovima za dobivanje boljih ocjena. Besplatan je i dostupan svim našim članovima. Ako niste već učlanjeni, molimo učlanite se » - članarina je samo 15€ za cijelu godinu, a sve pogodnosti imaju neprocjenjivu vrijednost.

Molimo Vas da nam javite ako smo Vam pomogli i/ili ako nađete neko drugo rješenje za Vaše dijete, kako bismo mogli to objaviti i pomoći drugim roditeljima koji imaju iste teškoće.
 

Uzor

Najbolji je način da promijenimo svoju djecu taj da promijenimo sebe.
Želimo li postići da naša djeca čine ono što od njih očekujemo i/ili zahtijevamo, potrebno je pridobiti njihovo poštovanje i ljubav, ako to nedostaje u nekoj mjeri.

Predlažemo da pročitate neke od naših savjeta/članaka koji savjetuju kako promjenom sebe možemo postići djetetovu promjenu, poglavito kad se radi o motivaciji za učenje:
 

Videoprilog