Ovaj multimedijalni modul pruža alate za razumijevanje, aktiviranje i kultiviranje vrlina samoinicijativnosti, proaktivnosti i samostalnosti, odgovarajući na što, zašto i kako.
On je sveobuhvatan jer u kontekstu edukacije nudi i teoriju i praksu. Dakle, apsolutno svatko od vas dobit će priliku iskazati i razviti ove svoje vrline u praksi. Životna škola nudi svakom samoinicijativnom i proaktivnom pojedincu plaćeni angažman u svjetski renomiranoj organizaciji. O tome će biti govora na kraju.
Krenimo sa značenjem ovih vrlina. Upiši "samoinicijativnost" u Google i vidjet ćeš da nećeš naći ni jedan jedini članak na tu temu, no ipak postoje na desetke tisuća internetskih stranica na tu temu - uglavnom sve s oglasima za posao. Ova se vrlina naveliko traži prilikom zapošljavanja, a ključna je i u poduzetništvu i liderstvu, pa kako to da je nitko ne obrađuje i ne poučava?! Čak je ni u rječniku nema! Ni formalno obrazovanje nije nas oboružalo ovom vrlinom, obzirom na to da se u njemu uglavnom potiče suprotnost: poslušnost, konformizam i slično.
Rječnička definicija Hrvatskog jezičnog portala:
samoinicijativan koji je samostalan, bez tuđe sugestije
samoinicijatíva poticaj, pobuda, pokretanje čega na vlastitu inicijativu
samostálnōst stanje onoga koji je samostalan (koji je sam za sebe, neovisan o drugima; nezavisan)
proaktivnost i proaktivan nisu u rječniku
Sinonimi i srodne vrline: proaktivnost, samostalnost, samomotiviranost, autonomnost, liderstvo, ambicioznost, poduzetnost, produktivnost, marljivost, dinamičnost, agilnost, okretnost, pokretnost, pokretljivost, žustrost, žustrina, energičnost, vitalnost, poletnost, revnost, gorljivost, čilost, bodrost, srčanost, snalažljivost, optimizam, savjesnost, predanost, nepokolebljivost, samomotiviranost, samouvjerenost, samopouzdanje...
Antonimi i mane koje se javljaju kod manjka samoinicijativnosti: nepoduzetnost, neproduktivnost, nedjelovanje, nečinjenje, tromost, inertnost, pasivnost, indolentnost, lijenost, letargija, bezvoljnost, odgađanje, odugovlačenje, oklijevanje, kolebljivost, predaja, odustajanje, nedosljednost, kompromiserstvo, konformizam, nemar, ravnodušnost, nezainteresiranost, učmalost, rezignacija, strah, obeshrabrenost, apatija, apatičnost, pesimizam...
Samoinicijativnost je vrlina kojom ljudi djeluju po svom vlastitom, unutarnjem nagonu i iz vlastitih pobuda, bez potrebe za vanjskim poticajem. To je vrlina kojom imamo običaj sami inicirati, tj. pokretati ili započinjati nešto. Njome preuzimamo odgovornost za svoj život.
Samoinicijativnost je i umijeće samomotiviranja za obavljanje aktivnosti koje su potrebne za postizanje cilja.
“Samoinicijativnost je raditi pravu stvar, a da nam se to ne mora reći.”
- Victor Hugo |
Samoinicijativnost se može definirati i kao upravljanje svojom sudbinom - uistinu, čim kultiviramo samoinicijativnost, ona utječe na rezultate u našem životu i time na životni stil i sudbinu.
Samoinicijativnost, proaktivnost i samostalnost su izražajne vrline uspješnih ljudi. Njih kultiviramo kada nešto radimo ili učimo, a da nas nitko za to ne treba poticati ili nagrađivati niti nas to tražiti ili nam naređivati. To znači učiniti prvi korak, a ne čekati "bolje vrijeme" ili da netko drugi to učini ili zahtijeva od nas.
Samoinicijativnost je sredstvo koje pretvara maštu u stvarnost.
Mnogi ljudi žive "po defaultu". Život im se jednostavno dogodi, a oni uglavnom samo reagiraju na sve što im se događa. Ne donose značajne odluke ili se boje ili nemaju vremena jer su zatrpani stvarima koje im se događaju i iz kojih se pokušavaju izvući. Svoje vrijeme i energiju troše reaktivno, ne proaktivno. Ovaj modul služi tomu da takvima pomogne to promijeniti i time ostvariti željene rezultate.
Proaktivnost
Riječ "proaktivan" skovao je 1946. psihijatar Viktor Frankl da označi osobu koja preuzima odgovornost za svoj život u svoje ruke i ne traži uzroke svoje situacije u vanjskim utjecajima ili drugim ljudima. Taj je izraz popularizirao Stephen Covey u knjizi "7 navika uspješnih ljudi". Više o tome bit će govora u segmentu Kako kultivirati samoinicijativnost, proaktivnost i samostalnost.
Primijetit ćeš da gotovo sve što se tiče proaktivnosti jednako se tako tiče i samoinicijativnosti.
Proaktivnost podrazumijeva preuzimanje kontrole u donošenju odluka i njihovu izvršenju. Proaktivnost znači i preuzimanje odgovornosti, kao i donošenje odluke o prestanku prebacivanja krivnje na roditelje, supružnika, djecu, poslovne partnere, suradnike i sve druge za bilo što u svom životu. Proaktivni ljudi odgovorni su i svjesni da sami kreiraju svoje okolnosti svojim odlukama, odabirima i ponašanjem. Proaktivni ljudi odabiru svoje ponašanje za izazov pred njima - ne reagiraju samo. Koriste se i proaktivnim izražavanjem: „mogu“, „hoću“, „želim“, za razliku od reaktivnih ljudi koje prepoznajemo po frazama kao što su „ne mogu“, „moram“, „kad bi samo…“.
"Proaktivna osoba ne čeka da joj ono što želi ili treba padne s neba; ona će ciljano djelovati, poduzeti nešto da se to što želi doista i dogodi. I preuzet će odgovornost za svoje odluke, izbjegavajući zamke u razmišljanju da je netko drugi kriv ako nešto krene neželjenim tijekom." - Vlasta S. Cerkvenik
"Proaktivnost počiva na aktivnosti, isprobavanju novih stvari, inovacijama, usavršavanju itd. Proaktivne se osobe preispituju, stvaraju viziju o tome što bi željele da im se dogodi, a onda ulažu energiju da mi se te želje i ciljevi ostvare. One se usude i katkad pogriješe, no spremne su riskirati za vlastitu dobrobit, vjerujući da se tako uistinu može profitirati." - Davor Škreblin
Proaktivne ljude pokreću vrijednosti i s obzirom na to da imaju postavljen čvrst sustav temeljnih vrijednosti onda im je lako u svakom trenutku znati što i kako se za njih zauzeti ili izboriti. Oni su gotovo u svakom trenutku svjesni svojih pravih vrijednosti. Oni na njima temelje i donošenje odluka kojih se uvijek drže, čak i onda kad se njihove vrijednosti ne podudaraju s onim što se smatra društveno popularnim ili smislenim. Recimo, vjerojatno i sami poznajete ljude koji su iznenada dali otkaz na dobro plaćenom poslu da bi se bavili nečim manje plaćenim, ali za njih prihvatljivijim jer se podudara s njihovim temeljnim vrijednostima. Nerijetko će se s vremenom taj novi biznis, iako u početku ne toliko profitabilan ili perspektivan, pokazati isplativijim i smislenijim nego prethodni posao.
Radi usporedbe da kažemo da oni koji nisu proaktivni nego su reaktivni, takve osobe, uglavnom žive „po defaultu“ i čekaju da se ono što žele dogodi samo od sebe. Žive „od danas do sutra“ i okrivljuju druge za svoju tešku ili nepovoljnu situaciju. Ako se prepoznaješ u tome, za tvoje blagostanje važno je da ovaj modul pročitaš u cijelosti.
Samoinicijativnost vs. poslušnost
“Nemojte samo postojati na ovom svijetu, nego uhvatite životni potencijal za rogove. Osmjelite se biti sve što možete biti. Učinite svoj život povijesnim - pažnje vrijedan izraz ostvarenja. Učinite da vam život bude misterij - izazovna, smjela avantura. Učinite život srčanim - trajnom, poetskom romansom. Što god učinili s vašim svijetom, živite u bajci.”
- Richelle E. Goodrich |
Često je teže ponašati se samoinicijativno nego poslušno. Zvuči paradoksalno da nam je lakše ponašati se po tuđim zahtjevima nego svojima, no to je zato što smo na to navikli od najranijih dana i jer su tuđi zahtjevi najčešće određeniji, decidiraniji i odlučniji a nerijetko je uz njih i vezana specifična nagrada ili kazna. Od ranih smo dana morali slušati roditelje, odgajatelje, učitelje, profesore, pa onda šefove i ostale nadređene, ali i neke druge (partnere, stariju braću i sestre, supružnike, članove obitelji itd.) pa smo na to navikli i zbog toga nam je to lakše. Mnogima je lakše raditi na tuđu inicijativu jer im drugi daju odrednice pa ih ne trebaju sami smišljati. Pritom točno znaju koje su kazne ako ne poslušaju: batine, ćošak, loša ocjena, smanjenje plaće, novčana kazna ili koje su nagrade ako to učine.
Kod samoinicijativnosti kazne i nagrade nisu tako strogo definirane ni očite pa oni koje takvo što motivira nisu skloni samoinicijativnosti ako si nisu sami odredili neku kaznu ili nagradu, što gotovo nitko ne čini. Pritom ni pravila često nisu jasno definirana pa zato do njih mnogi ni ne drže.

"Kad ćeš preuzeti inicijativu, Findley?"
"Kad mi to kažete, gospodine." |
Samoinicijativnost je kod mnogih kratkog vijeka, tj. nisu dosljedni u kultiviranju te vrline. Recimo, mnogi samoinicijativno odluče poduzeti što treba da bi smršavjeli pa odluče da neće više jesti slatkiše. I? Koliko ljudi znaš da takvo što ispoštuje duže od tjedan dana? Isto je s odlukom za neku fizičku aktivnost, npr. trčanje. Koliko ljudi znaš da su odustali nakon par trčanja? Mnoge još važnije stvari izmiču nam zbog nekontinuiranog kultiviranja samoinicijativnosti, dosljednosti i samoinicijativnosti.
Većina ljudi ima bolje rezultate kad ima trenera, šefa, konzultanta ili nekog nadređenog tko im decidirano određuje što im je za činiti da bi postigli rezultate i kojem su poslušni. A ovisno o čemu se radi, to obično košta i vlastiti rezultati ovise o drugima. Sve ima svoje prednosti i mane, no kultiviranje samoinicijativnosti, proaktivnosti i samostalnosti u svakom slučaju isplati se jer nismo ovisni ni o kome i ništa nas ne košta.
Inspirativna poezija
Ima jedna poznata lirska pjesma koja je opjevala važnost samostalnosti i samoinicijativnosti, a koju je sročio američki pjesnik Robert Frost. On je jedan od najomiljenijih pjesnika na svijetu, a najpoznatiji je upravo po toj pjesmi nazvanoj "Put kojim nisam pošao". Ova pjesma o odabiru nezavisnog smjera i hodanju neutabanim stazama primjenjiva je na sva područja u životu. Metaforički nam Frost ukazuje na to da ne bismo trebali pratiti čopor i ne poduzimati ništa samo zato što nitko drugi ništa ne poduzima u vezi s nečim. Također, drugim riječima upućuje na to da trebamo činiti ono što sami smatramo da je ispravno, bez obzira na druge. Važnost izbora vlastitog puta opjevana je u zaključku pjesme – izborom „neutabane staze“ nakon toga ništa nije bilo kao prije. Doslovno, svi ljudi kojima se divimo krenuli su u jednom momentu svog života nekim neutabanim putom i upravo su zbog toga bili u stanju istaknuti se napravivši nešto posebno.
Od samog Frosta su očekivali da bude farmer, odvjetnik, a zatim učitelj. Probao je baviti se farmerskim poslom, ali ga je ostavio. Upisao se studij prava da bi postao odvjetnik, što je bila želja njegova djeda, ali se veoma brzo ispisao. Napustio je Harvard jer je jako obolio, možda baš zbog toga što je uporno pokušavao ići putom kojim su svi išli. Međutim, poezija je bila u njegovu srcu, a kada je krenuo tim putom kojim malo njih kroči, imao je priliku iskazati svoju autentičnost i nakon toga ništa nije bilo kao prije. Danas uživamo u njegovoj poeziji upravo zbog tog izbora koji je napravio - zbog toga što se na svoju inicijativu odlučio ići neutabanim, rizičnim životnim putom.
Frostova pjesma poziva nas da se ne obraćamo pozornost na pritisak okoline i umjesto toga da znamo da ako zaista želimo istinski promijeniti svoj život nabolje, to možemo postići jedino ako ne činimo stvari zbog toga što to svi čine i što svi kažu da baš tako treba raditi. Ako živiš svoj život prema tuđim mjerilima, koji je smisao tvog života? Put kojim svi idu omogućit će ti da se dobro uklopiš i budeš prihvaćen(a) u društvu, ali ti nikad neće omogućiti da napraviš ili postigneš nešto značajno.
Put kojim nisam pošao
autor: Robert Frost; prijevod: Talidari
Račvala se puteljka dva u šumarku žutom,
Tužan što na obje strane ne mogoh
I jer putujem sam, dugo tako stajao sam
I motrio dokle pogled mi seže
Kako jedan put zavija u šipražje;
I onda krenuh onim drugim, utabanim,
Možda zato što se boljim doimao,
I jer me onako travnat prizivao,
Iako bih oba, njima prolazeći,
Zapravo podjednako izgazio.
I oba se tog jutra jednako pružahu
U lišću još od koraka neokaljanom.
E, kanio sam prvim krenut drugi dan!
Al' znajuć kako nas inače putovi nose,
Sumnjao sam da ikad vratit ću se tu.
O ovome ću s uzdahom pričati jednom,
Negdje nakon mnogo godina dugih:
Kroz šumu račvahu se púta dva, a ja -
Krenuh onim neutabanim,
I nakon toga ništa nije bilo kao prije. |
The Road Not Taken
By Robert Frost
Two roads diverged in a yellow wood,
And sorry I could not travel both
And be one traveler, long I stood
And looked down one as far as I could
To where it bent in the undergrowth;
Then took the other, as just as fair,
And having perhaps the better claim,
Because it was grassy and wanted wear;
Though as for that the passing there
Had worn them really about the same,
And both that morning equally lay
In leaves no step had trodden black.
Oh, I kept the first for another day!
Yet knowing how way leads on to way,
I doubted if I should ever come back.
I shall be telling this with a sigh
Somewhere ages and ages hence:
Two roads diverged in a wood, and I—
I took the one less traveled by,
And that has made all the difference. |