Bližilo se vrijeme Božićnih blagdana, kad joj je Nina došla s idejom da preurede bar u prizemlju hotela koji je zjapio prazan. Vlasnik joj je dao odriješene ruke da da taj prostor preuredi kako god želi. Odriješene ruke, ali ne i odriješenu kesu, kako se kasnije ispostavilo. Ona ga je mislila dotjerati i pozivati u goste sve koje zna. Magda nije imala nekog posla pa joj se pridružila.
Zajedno su otišle do bazara da nabave Božićne dekoracije i neke druge ukrase, što i nije bio neki doživljaj jer je, ipak, bila to muslimanska zemlja. Svejedno su se uspjele zabaviti. Pritom je Magda saznala da Nina sve to kupuje novcem iz svog džepa jer joj vlasnik nije odobrio nikakva sredstva, i ne samo to, nego je još bila i vrlo široke ruke pri kupovini. Magdu je to fasciniralo, jer nije mogla dokučiti što je to nagoni da bude toliko velikodušna i uređuje tuđi prostor na svoj trošak, i to bez ikakve naknade. Teško joj je bilo vjerovati da je jedna obična prostitutka mogla biti toliko dobra i neproračunata. Kad smo već kod toga, bilo joj je teško vjerovati da bi itko bio toliko dobar, a kamoli jedna prostitutka. Sve joj je više postajalo jasno da je jedna kurva bila bolja osoba od nje.
Predrasude i ego na stranu, glavna je tema za nju ovdje bila velikodušnost. Istini za volju, koncept velikodušnosti je bio prilično stran za našu Magdu. Činjenica da joj je ta vrlina imponirala otkriva da joj je ona, ustvari, nedostajala. Velikodušne osobe su je privlačile više nego druge, ne zato što joj je bilo potrebno njihovo darivanje već zato što joj je bilo potrebno da je zaraze njihovom velikodušnošću, budući da je željela biti objekt Božje velikodušnosti i darežljivosti. Jedini način da dobijemo što želimo, jest da budemo ono što želimo. Kako se sličnosti privlače, tako velikodušnost privlači velikodušnost. Stoga je Magda trebala izgraditi tu kvalitetu u sebi, baš kao što bismo i svi mi trebali, kako bi privukla na sebe božanske izljeve velikodušnosti. Dva glavna demona koji nas sprječavaju ostvariti financijsku slobodu su pohlepa i škrtost, a izražavanje velikodušnosti je dobar način da ih se pobijedi. Naravno, velikodušnost sama po sebi neće nam donijeti bogatstvo, ali je ona, po Demiru, ključni faktor ili oruđe. Ne može se reći da je Magda bila toga svjesna u to vrijeme, ali, budući da je stremila bogatstvu, bila je prirodno privučena načinima kako ga steći.
Što se tiče velikodušnosti, toliko je krivo interpretirana da se mnogi ljudi ustručavaju izražavati je, misleći da je ona zapreka a ne sredstvo do cilja. Mnogi ljudi pogrešno misle da gube kad daju i da posuđivati znači biti velikodušan. Oni misle da im njihova velikodušnost nije donijela nikakvo dobro jer nisu dobili ništa zauzvrat od pojedinaca kojima su iskazali svoju velikodušnost, ne uviđajući da im se dobro dobrim itekako vratilo, ali s drugih strana. Prije svega, posuđivanje nije velikodušnost, inače bismo za bankare govorili da su velikodušni, jer i oni naveliko posuđuju novce. Isto tako, očekivanje nečega zauzvrat nije velikodušnost i ima drugo ime: trampa. Ako smo darežljivi samo prema našoj obitelji i prijateljima, a ne prema drugima, to ne znači da smo doista velikodušni jer vrlina je samo onda vrlina kada je bezuvjetna i neproračunata. Kada dajemo samo onima koji i nama daju, onda je to najobičnija razmjena. Magda je znala samo za ovu vrstu davanja, pa kad je naišla na ljude koji bi kao Nina pomogli nepoznatima bez nekog razloga, to ju je impresioniralo i inspiriralo. Zato je Nina i ostavila tako duboki dojam na nju.
Čudilo ju je to što se Nina prihvatila posla oko hotelskog bara, a da od toga nije imala nikakve koristi. Nije baš da nije imala ništa od toga jer je, ipak, stvarala prostor za sebe i ostale u kojem će se osjećati kao doma. Njoj je to bio dom daleko od doma, i imala je priliku ovdje stvoriti sebi kutak u kojem je moglo biti po njenom. S malo truda i puno ljubavi, preobrazila je barski prostor u pravi dnevni boravak. Podesila je osvjetljenje tako da je prostoru davalo mekoću i toplu atmosferu, a stoliće i fotelje je razmjestila tako da djeluju što ugodnije. I sve u svemu, pospremila je i očistila cijeli salon da se sav sjajio. Magda joj je pripomogla, ali nije bila ni približno toliko entuzijastična. Kao prvo, sve su to radile za badava, a kao drugo, uprava ni da bi hvala rekla. No, Ninu nije uopće zanimala zahvalnost, nego užitak da može svoja podneva provoditi u ugodnom prostoru i da ima gdje pozvati sebi drage ljude. Bio je tu čak i jedan stari klavir koji nisu nikad dotad čule da svira.
Nina je imala dosta frendica, većinom Ruskinja, koje su radile po noćnim klubovima - neke kao plesačice, a neke kao prostitutke poput nje, i sve ih je pozivala da je posjete u slobodno vrijeme. Mnoge od njih su počele sve češće navraćati, tu se nalaziti i provoditi vrijeme zajedno se zabavljajući. Bilo im je to kao neko utočište. Često su znale, onako iz gušta, zasvirati klavir i zapjevati, čak i zaplesati. Neke cure su bile vrlo talentirane pa su privukle mnoge znatiželjnike. U početku su to bile njihove male privatne zabave, no onda se pročulo za to mjesto pa su počeli dolaziti i drugi, nepoznati gosti. Budući da su bile vrlo zgođušne, lako su zapele za oko pa nije ni čudo da su ubrzo počeli navraćati i lokalni muškarci. Kavaliri kakvi su bili, častili su djevojke pa je posao procvao. Magda je tu i tamo pomagala Nini za barom, iako nisu primale plaću za to. Nije im to ni bilo toliko važno jer su dobivale dosta napojnica, a osim toga nisu se ni prihvatile tog posla radi zarade već radi zabave. Kroz taj angažman, Magda je imala prilike bolje upoznati mnoge cure koje su se bavile prostitucijom i začudila se kako su gotovo sve, baš kao i Nina, bile vrlo dražesne i visokoobrazovane. Nažalost, u njihovoj domovini nisu mogle naći posao ni pristojno živjeti pa su bile prisiljene na takav rad u inozemstvu. Za posao u struci nisu mogle dobiti radnu dozvolu, te im ništa drugo nije preostalo nego da se prime ilegalnih načina zarade kao što su plesanje i prostitucija. Mnoge od njih bile su već i majke, što je bio dodatan poticaj da prihvate bilo kakav izvor prihoda kako bi mogle zbrinuti svoju djecu. Kroz interakcije s njima Magda je uvidjela kako prostitutke ne samo da nisu nemoralne i loše osobe, već naprotiv. S mnogima od njih se super skompala.
Promet u njihovom hotelskom baru zahuktao se zahvaljujući Nininoj viziji i velikodušnosti. Udahnula je život tom prostoru i bila zaslužna za njegov procvat. Kapa dolje. Apropo velikodušnosti, s obzirom na to kako sudbina djeluje, ne čudi da je nedugo zatim Nina upoznala nekoga tko joj je ponudio posao snova, tako da se zauvijek oprostila s najstarijim zanatom na svijetu. Mada, njezina velikodušnost ju je možda dovela do tog čovjeka, ali joj je jedna druga vrlina osigurala posao iz snova.
Kako joj je Nina ispričala, upoznali su se u njihovom baru i on ju je zamolio da mu se pridruži u njegovoj hotelskoj sobi i prenoći s njim. Prihvatila je to za dobru cijenu. Doimao se imućnim jer je imao dosta keša sa sobom. Ujutro joj je rekao da ide samo skoknuti iza ugla po cigarete pa je ostala sama u sobi. Trebalo mu je dugo, ali nije ju smetalo. Kad se vratio bio je zadovoljan što ga je čekala. Nije bila sigurna je li to bila neka vrsta testa ili ne, ali ostavio je dosta novca i neke vrijedne stvari u sobi u vrijeme dok ga nije bilo. Nije je poznavao, nije znao njezino pravo ime ni gdje živi, tako da se lako mogla pokupiti sa svom gotovinom, ali nije. Ona je bila prostitutka, ali ne i lopov. Njega je toliko impresioniralo njezino poštenje i činjenica da nije bila pohlepna, da joj je ponudio menadžerski posao u svojoj tvrtki, jer je trebao nekog čestitog kome će moći vjerovati. Uvjerio se iz prve ruke da ona nije netko tko bi ga potkradao, i to je cijenio dovoljno da joj ponudi da mu bude desna ruka u poslu. Prema njezinim riječima, nikada je nije tražio za bilo kakve nedolične usluge. Čak ni onu noć nisu spavali skupa, osim što su dijelili isti krevet. Tako je Magda shvatila da se velikodušnost i poštenje isplate i da naplaćivanje seksa ne utječe na moralnost osobe. Nije toliko važno što radimo u životu, već kako to radimo.
– To me podsjetilo na nešto, ovo s curama koje su s frajerima zbog love, tu mi nije sve čisto. Baš me neki dan Muzaffer optužio za to. Ne kužim zašto to bogatim frajerima toliko smeta? Šta bi htjeli, zbog čega bi mi trebale biti s njima? Recimo da frajer očekuje da si s njim zbog njegova izgleda ili pameti. Zašto on misli da je to vrednije od njegova bogatstva? Na koncu konca, to su sve njegove prednosti. To što ima para, govori da je sposoban i da će ti moći priskrbiti udoban život. Šta ima loše u tome da ti se to sviđa na njemu, da ti je to važnije od toga kak' izgleda ili kol'ko je pametan? Svi bi oni htjeli potvrdu da su pametni, zgodni, seksi, zabavni... – Magda je htjela i dalje o tome, ali ju je Lena presjekla u pola rečenice:
– To je zato što nisu sigurni u sebe pa trebaju nas da im stalno potvrđujemo da su sve to. Žalosna je istina da ustvari baš i nisu svime time obdareni kako bi željeli biti. Ako je neka ženska s nekim frajerom samo radi njegove love, onda je to zato što on nema ništa drugo za pružiti, zato što nema drugih kvaliteta. Ako nekog tipa to brine, onda treba sebe kriviti, a ne curu. Nije cura kriva što on nema vrednije kvalitete zbog kojih bi trebala biti s njim! Kad smo već kod toga, jesi s njim zbog love ili nisi? – nije mogla a da ne pita.
Magda si je uzela sekundu-dvije da promisli, i zatim mudro odgovorila: – Ne, ali mi njegova lova pomaže da izdržim njegovu narav, da se razvedrim kad me naljuti. Ustvari, nije njegova lova ta koja me razvedri ili to što mi se sviđa kod njega, nego njegova darežljivost. Prema tome, rekla bih da sam s njime ne zbog love već zbog njegove velikodušnosti, ali i zbog nekih još dugih njegovih kvaliteta kao što su brižnost, dobroćudnost, šarm, muževnost i druge.
– Dobro, je l’ bi onda bila s njim da nije tako dobro potkovan, da je siromašan? – Lena ju je izazivala.
– Da ti pravo kažem, nemam pojma. Volim biti komotna, papat' u finim restoranima, vozit' se u dobrim kolima i dobivat' skupe poklone. Mislim da ga toliko volim jer mi između ostalog sve to omogućava, osim što ima dobro srce. Znaš već, znamo se često posvaditi, i lakše mi je pomiriti se ako uz kajanje pokaže i velikodušnost. Zna se da velikodušnost ima posebno mjesto u ženskom srcu, kaj ne?! Bila bih s njim i da nije pri lovi, al' ne znam koliko bi dugo izdržala u vezi. Po meni je to dio njegove čari, to što me može obradovati poklonima i lagodnim životom, a ne samo šarmom. Njegova sposobnost da preobrazi pomanjkanje u obilje i tugu u radost, za mene je vrlo privlačna. Ne mogu to svi.
– Zvuči kao stvoren za mene – čula se Lena.
 Povezani članak Životne škole "Velikodušnost"
|
Suvremena priča o djevojci koja putuje diljem svijeta kako bi pronašla 