VRLINIZAM
novo društveno uređenje
autor: Talidari

Ovu temu smo izradili i u video formatu pa ako ti je taj format draži, slobodno ga iskoristi

U ovoj epizodi Vrlinologija serijala predlažemo prijelaz iz kapitalizma i postkapitalizma na vrlinizam – ekonomski i politički sustav u kojem je gospodarstvo vođeno vrlinama, a ne kapitalom ili profitom, a društvo i vlada zemlje utemeljeni na vrlinama, a ne na znanju. S vrlinističkim društvima, cijelo čovječanstvo može napredovati na novu razinu evolucije, s višom sviješću i većim moćima, što donosi globalni prosperitet i iskorjenjivanje siromaštva, kao i kriminala uzrokovanog nedostatkom vrlina, tj. manama.

Kapitalizam je zbačen, prešli smo na postkapitalizam, koji otvara vrata vrlinizmu!

Obavezno se ovdje upoznaj s događanjima jer oni koji su u tijeku moći će dorasti prilikama i iz promjena uzeti ono najbolje, umjesto da ih promjene nepotrebno ožaloste ili čak upropaste.

Britanske dnevne novine Guardian još su u ljeto 2015. objavile članak pod nazivom "The end of capitalism has begun", Forbes također, a Maye su još prije u svom kalendaru prorekli kraj jedne ere, a sad, godinama poslije, kraj je više nego očigledan onima koji vide dok gledaju.

Dugoočekivani prijelaz iz kapitalizma u novo društveno uređenje napokon je stvarnost. Postkapitalizam je u tijeku, no on je samo predvodnik još boljem društvenom uređenju koje mi nazivamo vrlinizam. Postkapitalizam su njegovi profeti najavljivali ranih devedesetih, ako ne i ranije, i jedno je vrijeme bio samo manjinski pokret dok se nije pretvorio u socijalni i svjetski preokret.

Zašto ukinuti kapitalizam

Kapitalizam se protivi humanim načelima, uključujući i ona demokratska kao i kršćanska, pa je zato nužno da ga se ukine. Kao i zato što stimulira eksploataciju, ugnjetavanje, patrijarhat, nejednakosti, nemoralnost, nečovječnost, prijevare, konkurenciju umjesto kooperaciju, egoizam, pohlepu, potrošački mentalitet, dugove, uništavanje okoliša, ratove i brojne druge štete.

Kapitalizam je za plutokraciju, a ne demokraciju

Kapitalizam razara demokraciju.
Temeljna načela demokracije i kapitalizma sasvim su oprečna - argumenti:

	"Kapitalistička propaganda propovijeda sistem liberalnog kapitalizma kao sistem koji daje svakome podjednaku šansu što naravno nije istina jer se bogataši nalaze u izrazito povlaštenom položaju u svakom pogledu. Privilegije se baziraju na enormnom kapitalu s kojim lako mogu potisnuti konkurenciju." - Aleksandar Šarović
	Propaganda je demokraciji ono što je nasilje diktaturi. - William Blum

Demokracija i kapitalizam slijede različita načela: u kapitalizmu je mjerna jedinica uspjeha novac, a u demokraciji glasovi građana, u kapitalizmu je dominantan privatni, a u demokraciji javni interes.
Osnovno je načelo demokracije da svi građani imaju jednaku političku moć, a kapitalizma da onaj koji ima više kapitala, ima više moći.
Tko ima više kapitala može financirati snažniju političku kampanju koja može zavesti narod da glasa onako kako kapitalisti (koji financiraju kampanje) žele, ujedno kreirajući privid da birači imaju slobodu izbora, kao i podmititi koga treba, utjecati na medije, fabricirati lažne vijesti i izvještaje, diskreditirati suparnike te orkestrirati izborne prijevare. Time se potkopava demokracija pa je zato kapitalizam antiteza demokraciji.

Osim toga, birači uopće ne biraju kandidate jer ih osobno ne poznaju, nego biraju imidž kandidata koji kreiraju skupocjeni brend menadžeri, politički stratezi i konzultanti, tvrtke specijalizirane za stratešku komunikaciju i spin doktori (stručnjaci za manipuliranje medijima) metodama kontrole uma, propagandama i medijskim zavaravanjem masa. Imidž se kreira iz komercijalnih pobuda pa je i to u korijenu nedemokratsko.

	O nastanku, načelima i idejnom okviru kapitalizma kao i argumentima protiv njega pročitaj u eseju Milana Mesarića:
	"Dugoročna neodrživost tržišnog fundamentalizma i neoliberalnog kapitalizma"

Raskorak između kapitalizma i demokracije potvrđuje i činjenica da korporacije podupiru autokratske režime. Naime, kapitalistička poduzeća, koja čine temelje kapitalističke ekonomije, nisu nimalo demokratska, već funkcioniraju poput autokracija ili čak diktature - radnici nemaju moć ni pravo odlučivanja, nego jedino šef (despotizam); nema transparentnosti kao u demokraciji. Dakle, kapitalisti nisu demokrati, nego autokrati, a neki čak i diktatori.
Demokracija je, dakle, samo privid kojim nas obmanjuje plutokracija.

Demokracija se temelji na društvenim interesima i zauzima za opće dobro, dok je kapitalizam sasvim suprotan - temelji se na profitu i konkurentnosti. U nemilosrdnoj, darvinističkoj tržišnoj utakmici opstaju jači, tj. oni koji imaju više kapitala, što je nedemokratski.
Demokratska vlada nastoji propisima, zakonima i porezima kontrolirati kapitalizam, kao i intervencijama (subvencijama, socijalnom skrbi, itd.) balansirati tržišne nestabilnosti, a sve te mjere spašavanja samo ukazuju na jaz između demokracije i kapitalizma.

Prema tome, da bi društvo funkcioniralo kako treba, ne možemo imati oboje istovremeno jer jedno potkopava drugo. Dakle, ako imamo demokratsku vladu, ne možemo imati kapitalističku ekonomiju. Uz demokratsku vladu pristaje demokratska, tj. mrežna, nepiramidalna ekonomija.
Ako trebaš više dokaza o tome da kapitalizam nije demokratski, educiraj se - recimo, pročitaj ovo istraživanje sveučilišta Harvard.

Najvažnije obilježje kapitalizma jest eksploatacija, koja u novim uvjetima nije moguća kao prije pa zato kapitalizam i kapitalistička poduzeća sve više propadaju. Jedini način na koji kapitalizam može funkcionirati jest eksploatacijom - to je temelj profitabilnosti korporacija. Profit se izvlači iz rada, plaćajući rad manje od onoga što on pridonese vrijednosti svojih proizvoda ili usluga. To znači da se profit ostvaruje samo kad se radnicima plati manje nego što njihov posao vrijedi. Razlika između vrijednosti i naknade radnicima je profit koji kapitalisti stave sebi u džep.

Platiti radnicima manje nego što vrijede jest eksploatacija. Radnici dopuštaju eksploataciju jer su uvjereni da nemaju drugog izbora ili zato što im ne smeta da uprava zarađuje na njima jer po njima to i zavrjeđuju zato što su osnovali poduzeće i omogućili radnicima posao. No, stvar je u kojoj se mjeri to izvršava.
U kapitalističkom uređenju imali smo uvijek izbor: biti eksploatirani ili sami druge eksploatirati. Zato ne možemo zamjeriti eksploatatorima ili izrabljivačima, nego sistemu koji smo svojim glasovanjem doveli na vlast.
Sve osviješteniji ljudi odbijaju kupovati od onih tvrtki za koje se pročuje da pretjerano eksploatiraju svoju radnu snagu pa to uzrokuje pad profita i u sve više slučajeva bankrot. Usto se ljudi današnjice sve manje daju eksploatirati time da otvaraju svoje obrte ili da se zapošljavaju u građanskom ili javnom sektoru pa je i time privatni, izrabljivački sektor u rasulu.

Drugi vid eksploatacije jest iskorištavanje ljudskih slabosti, a svodi se na obmanjivanje. To se najviše odražava kod oglašavanja gdje eksploatitativne organizacije eksploatiraju pojedine ljudske slabosti. U nastojanju da pridobiju kupce, korporacije se oglašavaju igrajući na određene ljudske vrline i mane. Ponekad igraju na povjerenje, ponekad na nadu, a vrlo često i na najniže ljudske pobude kao što su strah, brige, pohlepa, požuda, taština, hedonizam i druge. Pobuđujući neku od tih pobuda reklamne poruke tjeraju vodu na svoj mlin, navodeći povodljiv narod u svoje kolo. Ovakve eksploatatorske manipulacije svojstvene kapitalizmu sve su manje učinkovite u sve osvještenijem i informiranijem društvu.

Uz eksploataciju najvažnije negativno obilježje ili temelj kapitalizma je ekspanzionizam - osvajanje novih tržišta u drugim zemljama, čime se povećava prodaja i time profit. Međutim, ekspanzijom su razne korporacije postale toliko moćne da su ugrozile države i velikim dijelom kontroliraju državnu vlast mnogih zemalja tako što su čelnici korporacija ili potplatili političare ili zauzeli njihovo mjesto pa kroje zakone u svoju korist, a na štetu radnika. Usto, ekspanzionizam podrazumijeva preuzimanje tržišta drugima, tj. nanosi štetu lokalnim ponuđačima. Već samo te dvije posljedice ekspanzionizma, dovoljne su da uvjeri one osviještene da jeftiniji uvozni proizvodi imaju svoju ogromnu, pogubnu cijenu i da je ekspanzionizam sinonim za pohlepu.

Stoga, osviješteni ljudi postkapitalizma svojim kupovinama ne podržavaju ekspanzionističke korporacije, pogotovo one inozemne koje prodaju toksičnu i šrot robu (lista), već kupuju od malih, lokalnih proizvođača (koji nisu ekspanzionisti, ne izvoze na veliko).

Povećanje profita koegzistira s društvenim slomom. Kapitalizam profitira od društvenih kriza pa ih zato i prikriveno kreira ili potiče. Spomenimo, recimo, "šećerni udar"(ogroman polet), koji je kapitalizam bio doživio nakon 1989. kad je pao Sovjetski blok. Dotad je petina globalnog BDP-a bila izvan kapitalističkog sustava, a padom komunizma je odjednom kapitalizam dobio masivan polet, tj. profit zbog jeftine radne snage u tim zemljama koju su imali prilike izrabiti za ostvarenje svog profita, kao i zbog toga što su im se time otvorila nova tržišta koja su bila izrazito željna blještavih (iako toksičnih i šrot) kapitalističkih proizvoda.

Zemlje istočne Europe, između ostalih, postale su žrtve neoimperijalizma - ekonomske kolonije. Izrabljivanje se izvršilo jeftinim plaćama u stranim korporacijama (profit išao strancima), izljevom mozgova i kapitala preko kamatarenja (nepovoljnih kredita inozemnih kreditora), stranih banaka i fondova unutar zemlje, rasprodaje imovine strancima, nametnutih uvoza (uvozimo hranu dok domaći poljoprivrednici nemaju kome prodati svoj urod), prodaje stranih proizvoda i raznih drugih instrumenata.

Nakon što se komunizam srušio u bivšem Istočnom bloku, kapitalizam se mnogima činio kao jedina alternativa pa je njegovo preispitivanje bila tabu tema za akademske ekonomiste. Ugledali smo se na Zapad, no trebalo je taj Zapad, njihov sistem i životni stil sagledati sa svih strana, a ne samo s one svjetlucave koju su nam prezentirali svojim kulturnim kapitalom. No, pravi kriterij bi trebao biti kvaliteta zraka i vode. Zemlje u kojima se mora kupovati voda pa čak i zrak odaju da kod njih od temelja nešto ne valja.

Recimo, SAD su vjerojatno najotuđenija zemlja svijeta, puna stresa, psihičkih bolesnika, zemlja s ogromnom stopom alkoholizma, narkomanije, prostitucije, oboljelih od raka, samoubojstava, serijskih ubojstava, pucnjava po školama, napada vatrenim oružjem, gangsterizma i kriminala, zemlja rasturenih brakova, najviše zatvorenika na svijetu, samotnjaka, čudaka, ovisnika o lijekovima, mentalno retardiranih, depresivnih, gojaznih, onih koji pate od nesanice, koji su neplodni, u ludnicama i slično. A da o nezdravoj, nehranjivoj hrani i nepitkoj vodi i ne govorimo. Naglasimo i spregu vlasti i korporacija, što je, inače, definicija fašizma.
Ništa od svega toga nije palo s neba, to su sve nuspojave kapitalizma.

Zašto smo onda prigrlili njihovo društveno i ekonomsko uređenje?
Što je bilo, bilo je. Nema potrebe za žaljenjem već za optimizmom jer je to sad sve više iza nas.

Postkapitalizam

Postkapitalizam je ušao na stražnja vrata pa je mnogima ostao nezamijećen i neki njegovi efekti zato krivo interpretirani kao negativni. No, sad se ti isti efekti mogu sagledati u krupnom planu i uvidjeti njihovu konstruktivnost i nužnost u kontekstu evolucije.

Kao vratari ili razvodnici u kazalištima i kinima, nositelji novog sistema neprimijećeno su s malenom svjetiljkom na mala vrata uvodili jednog po jednog "gosta", dok su drugi bili zaokupljeni horor filmom i reality showovima koje im je servirao kapitalizam. Ti "gosti" više nisu gosti, nego domaćini jer su se udomaćili, zahvaljujući svojim kvalitetama. I sami "razvodnici" nisu više u podređenom položaju ni ono što su ih kapitalisti prozivali - idealisti, utopisti, anarhisti, disruptori, odmetnici, outlieri, autsajderi, populisti i slično, nego su lučonoše i vizionari.

Pomoću njih su se malo-pomalo udomaćili gostujući postkapitalistički koncepti koji odbacuju kapitalističke vrijednosti, kao što su netržišne transakcije (kupoprodaja preko oglasa i buvljaka, trampa, kompenzacije, poklanjanje, nasljeđivanje, zalog, fiducijarni prijenos itd.), neprofitne organizacije, nevladine udruge, socijalno poduzetništvo, dobrotvorne organizacije, aktivizam, recikliranje, upcycling (prenamjena kojom se otpadu dodaje vrijednost kreativnim redizajnom), skupno financiranje (crowdfunding), besplatna eksternalizacija poslova korisnicima interneta (crowdsourcing), ekonomija dijeljenja, trend življenja izvan sustava (engl. off the grid), pokret za uvođenje univerzalnog osnovnog dohotka, pokret slobodnog pristupa (engl. open-access movement), otvoreni kod (engl. open-source model), projekt Gutenberg, Creative Commons, Freemium, freebies (besplatni proizvodi), besplatan novac (poticajne mjere, potpore, bespovratna sredstva, subvencije, porezne olakšice, povrati, bonusi), pokret Zeitgeist, Linux, blockchain tehnologija, solarna energija, 3D tisak (izrada robe kod kuće), blokatori oglasa (Adblocker), kao i tvrtke kojima je primarni poslovni model besplatna usluga kao što su Google, Hotmail, Wordpress, Facebook, Twitter, Instagram, SnapChat, LinkedIn, Skype, Wikipedija, Pinterest i mnoge druge.

Zahvaljujući profetima postkapitalizma, autorima i govornicima koji su ovaj val prvi uočili te potpomognuti digitalnom revolucijom uspjeli tu i tamo progurati svoje uvide u širu javnost, možemo uvidjeti sve te izolirane i nekoherentne pojave i kao puzzle ih složiti u krupni plan svoje svijesti i doživjeti aha-trenutak! Potom sve počinje imati više smisla i u moru negativnih događaja možemo nazrijeti da se samo radi o "mraku pred svitanje".

U taj prirodni i neophodni "mrak" spadaju raznorazna naizgled tmurna i turobna zbivanja.
Recimo, živimo u doba nevjerojatne hiperkomercijalizacije privatnog života. Zbog poremećenih vrijednosti, odnosno pojačanog vrednovanja novca naspram ljudskih vrlina, u skladu s kapitalističkim vrijednosnim sustavom mnogi su ljudi podlegli komodifikaciji svakodnevnih aktivnosti.

U "naprednom" kapitalističkom svijetu susjeda vam neće besplatno pričuvati djecu, niti će vam bez naknade čuvati macu dok ste na putu, rođaci vas neće ugostiti jer iznajmljuju sobu viška, rijetko tko vas poziva k sebi na ručak ili večeru bez nekog komercijalnog interesa, djeca iznajmljuju svoj bicikl i druge igračke, odlikaši ne pomažu svojim školskim kolegama nego im naplaćuju instrukcije, roditelji plaćaju djeci za dobre ocjene i urađene kućanske poslove, mnoge mlade djevojke postaju sponzoruše pa su u vezi s nekim isključivo radi materijalne koristi, i tako dalje.

Rukovoditi se poglavito financijskim interesima u gotovo svim sferama društvenog života vodi vulgarizaciji života, degradaciji kulturnih, moralnih i duhovnih vrijednosti i općoj civilizacijskoj dekadenciji. Hiperkomercijalizacija osobnog i društvenog života i promicanje egoizma i konzumerizma dovode do redukcije cjelovitog, višedimenzionalnog ljudskog bića na njegovu biološko-animalnu komponentu, navodi Milan Mesarić, doktor ekonomskih znanosti.

U negativne posljedice kapitalizma spada i sve veća privatizacija, a time i komercijalizacija javne sfere, kao što su elektroprivreda, vodoprivreda, komunalne službe, željeznice, autoceste, morske i zračne luke, obrazovanje, zdravstvo, znanstvena istraživanja, socijalne usluge itd.  U nekim izrazito kapitalističkim zemljama došlo je i do privatizacije školstva, vatrogastva, pa čak i policije i zatvora, a ponegdje i javnih urbanih prostora (oko četiri milijuna bogataša u SAD živi u četvrtima ograđenima visokim zidovima u koje nepozvani nemaju pristup). Degradacija je najočitija kod komercijalizacije dviju stvari bez koje čovjek ne može živjeti, a koje su Bogom dane i dio prirode pa bi trebale svima biti dostupne besplatno: voda i zrak. Flaširanu vodu nam prodaju od kad smo prešli na kapitalizam, a počeli su flaširati i prodavati i zrak. Kad bi se tako nastavilo, kao što je slučaj sa zemljom i vodom, uskoro ne bi bilo ni besplatnog zraka.

Usto smo svjedoci globalizacije kojom se ugrožava suverenitet nacionalnih država. Proces globalizacije bitno smanjuje sposobnost države da utječe na državne gospodarske procese, da formulira i sprovodi autonomnu razvojnu politiku. Državne su vlasti izgubile kontrolu nad razvijanjem svojih gospodarstava jer je sudbina nacionalnih gospodarstava postala bitno ovisna o trendovima u svjetskom gospodarstvu i o odlukama centara financijske moći, transnacionalnih korporacija i raznih međunarodnih ustanova i organizacija. Uslijed globalizacije, tj. ekspanzije, korporacije su postale toliko moćne da ugrožavaju države i velikim dijelom kontroliraju državnu vlast mnogih zemalja. Čelnici korporacija zauzeli su mjesto političara pa kroje zakone koji su u službi elite, a ne naroda i vladaju globalnim selom (koje je ne samo mjesto nego i jedna historijska epoha).

Suverenitet nacionalnih država ugrožava i to što sve više ljudi postaju mrežani naspram građani (netizens vs. citizens) jer je život mrežana puno lakši od života građana i jer provode više vremena u virtualnom svijetu nego u geografskom. Mrežani koriste internetsku mrežu za namirenje većine svojih potreba gdje gradovi i države ne igraju nikakvu ulogu i umreženi su u online zajednice koje nemaju veze s nacionalnom pripadnošću i nisu ograničene na neki grad ili državu. Mnogi mrežani stoga ne plaćaju poreze nekoj državi kada se odjave ili kada imaju prijavljeno boravište u više zemalja, te kad koriste platežne usluge kao što su Payoneer ili Paypal ili kriptovalute, kojima mogu zaobići banke i oporezivanje. The internet is the new geography »

Razni drugi neugodni događaji promijenili su dinamiku kapitalizma i dali maha postkapitalizmu: globalna financijska kriza, bankroti velikih uvaženih korporacija, svrgavanja mnogih uglednih kapitalista, blokirani bankovni računi građani, dugotrajna recesija privrede, nestabilnost tržišta - neizvjesne oscilacije uspona i pada kupovne moći društva, kronično velika stopa nezaposlenosti, automatizacija i mehanizacija uvelike nadomjestile ljudski rad i smanjile potrebu za radom, smanjenje broja osoblja u poduzećima, nagle promjene tržišta rada, prezaduženi narod i nacije, ekonomske nepravde, neumoljivi porast socijalne nejednakosti, produbljen jaz između bogatih i siromašnih, individualizam je zamijenio kolektivizam i solidarnost, sve veća socijalna isključenost, propadanje domaćih poljoprivrednika, eksploatacija radnika i nezadovoljstvo robovlasničkim odnosima na poslu, globalno zagrijavanje, manjak energenata, iscrpljivanje prirodnih resursa, padanje broja stanovnika u EU (pad nataliteta, pad broja poreznih obveznika), izbjeglice, raseljavanje i migracije, kršenje privatnosti podataka i drugi.

Svi su ovi događaji posljedice kapitalizma, no velika odgovornost leži i na svim pojedincima koji su prihvatili kapitalističke vrijednosti i stoga podilazili svojim "demonima" kao što su pohlepa, ovisnost, hedonizam i potrošački mentalitet. Na primjer, svi oni koji su ulazili u minuse i kredite kako bi zadovoljili svoj ego i pohlepu ili požudu za stvarima, kupovali sve i svašta što im nije bilo prijeko potrebno, pa nisu mogli vratiti posuđeni novac i stoga se našli u blokadi. Rijetko tko želi priznati da je žrtva svoje pohlepe i poremećenih vrijednosti, nego radije krive druge za svoje probleme i izigravaju žrtvu ovih ili onih, što ne priliči ljudima snažnog duha i visokog stupnja svijesti. Blokirani građani nisu bez razloga blokirani. Sami su si krivi, ali ne žele preuzeti svoju odgovornost nego bacaju krivicu na druge. Takvo što ne doliči onima koji sebe smatraju odgovornim i osviještenim osobama.
 

"Moja mama mi je uvijek govorila: "Koliko dugo ćeš izigravati žrtvu?" Mogu reći da sam bijesan i da mrzim sve, ali ništa se doista ne mijenja dok se ja ne promijenim." - Kendrick Lamar

Naravno, da su banke koje eksploatiraju ljudske mane također djelomično odgovorne, no izigravati žrtvu i bacati svu krivicu na njih, umjesto preuzeti odgovornost za svoje probleme i za svoj život, karakteristika je ljudi s nižim stupnjem svijesti. Tko je više kriv, onaj koji pozajmljuje novac ili onaj koji posudi pa ne vrati?

Svaka čast izuzecima, no ako pogledamo domove ljudi, vidjet ćemo da je pola stvari koje imaju nepotrebno i da ih nisu kupovali, ne bi se našli u blokadi. Svaka čast izuzecima, no ako pogledamo same blokirane građane, koliko su trošili na mobitele, alkohol i razne druge nekonstruktivne stvari te koliko su gojazni i koliko posvećuju vremena tehnologiji, a koliko duhovnim vrijednostima, kao i koliko vremena provode u dućanima i shopping centrima, a koliko u prirodi i meditaciji, onda se može vidjeti koliko je odgovornosti na njima samima, a koliko na bankama.

Pitanje je zašto ljudi posuđuju novac od banaka ako znaju da ga ne mogu vratiti? Zašto troše više nego što si mogu priuštiti? Ne peče li ih savjest zato što nisu vratili posuđeni novac banci? Nije li to na njihovu sramotu? Kako bi se oni ponijeli prema onima koji im ne vrate novac? Je li primjereno da oni koji nisu pošteno vratili svoje dugove da blate pozajmljivače? I zašto glasuju za stranke koje promiču kapitalizam i konzumerizam?

Svi žanjemo što smo posijali "Što sijemo, to ćemo i žeti." - Biblija (2. Korinćanima 9,6-8 i Galaćanima 6,9)

Usto, čak i ako su nekima banke legalno uzele sve što imaju, kako su im one mogle uzeti i želju za životom i stvaranjem bilo čega, kao što to neki tvrde??? Žalosni su ljudi kojima je sve što imaju novac, čije duhovne vrijednosti ništa ne vrijede pa smatraju da bez novca ništa nemaju. Ljudi snažnog duha, koji su na višem stupnju svijesti, koriste negativne situacije da nešto iz njih nauče i da ih svako takvo iskustvo potakne na neke značajne promjene u životu. Bezbroj je primjera onih koji su baš uslijed nekih izrazito negativnih iskustava i gubitaka, totalno promijenili svoj život na bolje i poslije tvrdili da su zahvalni što im se to dogodilo jer inače ne bi uveli konstruktivne promjene kojima su potom došli do blagostanja.

Kao i kod svih velikih promjena, postoje gubitnici i dobitnici, odnosno oni koji se nisu snašli uslijed promjena i onih koji su dorasli izazovima, agilni i prilagodljivi. Svi oni koji se boje promjena, razvoja i evolucije pa se grčevito drže za status quo i za tzv. konzervativne vrijednosti, takvi će nažalost stradati ili izvući deblji kraj. Stoga, preporučujemo svima da stanu na loptu i dobro promisle što i kako dalje. Tu smo da vam pomognemo u ovoj fenomenalnoj tranziciji, ukazujući na važnost podizanja svijesti, odnosno kultiviranja vrlina i potrebu za većom vizijom.

Dok pesimisti očekuju smak svijeta jer tumače tekuća događanja kao nešto negativno, oni osviješteni uviđaju svjetski preporod, početak novog zlatnog doba, prijelaz u novu paradigmu, evolucijski preokret za Zemlju i čovječanstvo. Kao i uvijek u takvim slučajevima, moguće su značajne pretumbacije kako bi se stvorili uvjeti za novo doba, no one imaju i svoj pozitivan karakter. Njih možemo sad nanovo sagledati, iz druge perspektive, u svjetlu tranzicije s kapitalizma na postkapitalizam.

Još je u pretkolumbovskoj Mezoamerici civilizacija Maya izradila kalendar koji predstavlja metafizičku mapu evolucije svijesti te tako otkriva suptilna stanja svijesti koja stoje iza raznih političkih i ekonomskih zbivanja kroz povijest. Taj kalendar prikazuje kozmičke ritmove koji se ogledaju u svijesti ljudske rase.

Tekuće su promjene naviještale i mnoge druge razvijene drevne civilizacije. Tako prema staroindijskim svetim spisima u ovo vrijeme završava tzv. Kali Yuga (Željezno ili Mračno doba), a prema vjerovanju Hopi Indijanaca svijet se 2012. počinje naveliko mijenjati. Stari Egipćani su, kao i Maye, bili izvrsni astronomi te su također prorekli kozmičke promjene u 2012. godini. U staroegipatskom zborniku „Knjiga mrtvih“, u 17. poglavlju njihovi astronomi zapisali su da će se retrogradno kretanje planeta Venere kroz zviježđe Oriona dogoditi 2012. godine. Spominje se događaj koji izaziva da "... sunce izlazi na novom horizontu." To je upravo što se i dogodilo - od 21.12.2012. sunce sije na novom horizontu. Ono sije za sve one koji su se okrenuli novim vrijednostima, dok stara garda, kao dinosauri, nestaje sa svjetske pozornice, jedan po jedan. To uključuje i tipove kao što su notorni Harvey Weinstein i njemu slični. Više se ne toleriraju nedolična djela koja su se tisućljećima tolerirala.

Sunčev sustav i sama Zemlja prolaze kroz značajnu frekvencijsku promjenu, što utječe na promjene ljudskih moždanih funkcija, promjene naše percepcije svijeta te nas primorava da "progledamo", tj. uvidimo mnogo toga što nam dosad nije bilo jasno.

Schumannova rezonancija (elektromagnetska frekvencija Zemlje) usklađena je s alfa i theta stanjima ljudskog mozga pa je u prirodnoj korelaciji s aktivnošću ljudskih moždanih valova. Od lipnja 2014. ona pokazuje nagle poraste vrijednosti od prijašnih 7,83 Hz na 16,5 Hz pa čak i preko 30 Hz. Te akcelerirane frekvencije ukazuju na "stanje budnosti".
Zato imamo dojam ubrzanja vremena, svijesti i napretka.

Čovječanstvo ulazi u novu fazu razvoja, kod čovjeka se razvijaju nove sposobnosti. Pod utjecajem galaktičkih promjena dogodio se važan evolucijski korak u ljudskom razvoju, evolucija (širenje) ljudske svijesti s novim sustavom vrijednosti. Otkrivaju nam se nove dimenzije. Sve više nas ima dostup znanjima kojih dosad nismo bili svjesni svojim ograničenim umom. Sve smo više intuitivni i sinkronizirani s Kozmičkom Inteligencijom.
A tu su i WikiLeaks i drugi dojavljivači (engl. whistle-blowers), kao i psihodelične biljke koji nam "otvaraju oči".

Stoga, možemo sa stopostotnom sigurnošću tvrditi da što god se dogodilo, događa i ima dogoditi, jest za naše dobro dok god kultiviramo svoje vrline kao što su ljubav, mudrost, vjera i ostale, i dok god se ne podajemo napastima kao što su pohlepa, strah, brige, kritiziranje i ostale koje su izričaj ega. Zato preporučujemo da se prije svake značajne odluke, izražavanja i poduzimanja upitaš: je li to po utjecajem mog ega ili duše?
Ili u konfliktima: što je u ovom trenu veće, moj ego ili moja ljubav?

Tranzicija iz jednog društvenog uređenja u drugo nikad nije prošla bez krvi i žrtava. Ljudi su naše regije toga više nego svjesni jer nije prošlo dugo otkad smo imali jednu takvu krvoločnu tranziciju iza nas, onu iz komunizma u kapitalizam, kao i onu prethodnu iz kraljevine u komunizam. Većina ljudi nekomunističkog svijeta nisu morali takvo što proživjeti, pa onu prethodnu tranziciju, iz feudalizma u kapitalizam, nitko nije ni osjetio na svojoj koži.
Ako izuzmemo Arapsko proljeće i rat u Siriji, kod tranzicije u postkapitalizam prolijevanje se krvi uglavnom izbjeglo jer je revolucija digitalna, ali se zato prolijeva kapital.

U stvari, to i nije revolucija, nego renesansa. Revolucije obično pokušavaju reformirati postojeću paradigmu, dok renesansa nadilazi paradigmu tako što se osviješteni ljudi organiziraju i rješavaju probleme na sasvim nove načine.

Čovječanstvo je uznapredovalo od feudalnih davnina pa postoje sofisticiranije metode koje prolijevaju nešto drugo, što je mnogima čak vrjednije od krvi: novac.
Tako je, svi oni koji ne idu ukorak s vremenom i ne pridruže se ovom valu, utopit će se ako već nisu, da se tako izrazimo, tj. bankrotirati.
To se neće dogoditi našim vrijednim čitateljima, koji se ne samo informiraju nego i prilagođavaju tekućim kolebanjima, pozicionirajući se na sredini ove klackalice i održavajući ravnotežu ničim drugim nego svojim vrlinama.

Bankroti se događaju na sve strane, kao što mediji izvještavaju, i bit će ih sve više i više. Propadaju ne samo poduzeća nego i režimi, a zaduženost većine država također vodi ka krahu zastarjelog sistema. No, umjesto da ti to rušenje starih struktura i stradavanja stare garde ulijevaju strah i brige ili daju osjećaj nesigurnosti, nemoj izgubiti vizir krupnog plana, koji je pozitivan jer su to sve samo naznake smjene sistema kojom će svima, prije ili poslije, biti bolje. Naravno, nestabilnost nikomu nije draga ni ugodna, no ona će ti donijeti više koristi nego štete ako je promatraš iz prave perspektive i sukladno djeluješ.

Pitaš se koja je to prava perspektiva? Naravno ona iz pozitivnog kuta gledanja. Umijeće viđenja pozitivnog u negativnom i nije neko umijeće onima koji su osviješteni, odnosno onima koji su upoznati sa zakonom polariteta. Da i mrak i kiša imaju također svoje pozitivne strane, to zna danas i svako malo dijete. Koliko god da ga volimo i cijenimo, sunce ne bi imalo svoju posebnu draž kad bi non-stop sijalo. A na kraju krajeva, ljepše je spavati i plesati u mraku, zar ne? I gdje bismo bili bez kišnih dana? Ne bi bilo ni uroda ni cvata. A da o fascinantnoj nedualnosti i ne govorimo. Dakle, promatraj sve tzv. negativne događaje očima osviještene osobe i probaj uočiti dobro koje iz toga proizlazi.

Da je kapitalizam već davno postao regresivan sistem, to znaju i vrapci na grani. Izraz "kapitalist" već je odavno postao pogrdna riječ kojom se druge vrijeđa jer su kapitalisti omražena vrsta. Pa kad vidiš da nositelji kapitalističkih vrijednosti jedan za drugim gube ili propadaju, nemaš se čega bojati ni brinuti, čak i ako kapitalisti financiraju tvoj život.

Dobivanje otkaza u nekom kapitalističkom poduzeću nije tako strašno kao što se to na prvi pogled čini. Strašno je ako si usmjeren(a) na traženje posla u opet nekom od kapitalističkih poduzeća. Strašno je jer je takvih sve manje i manje pa je dobiti posao u nekom od njih poput dobivanja na lutriji.

No, dobivanje otkaza nije strašno ako se preusmjeriš i tražiš posao u građanskom (civilno društvo) i javnom (država) sektoru, umjesto u privatnom. Dakle, angažiraj se u nekapitalističkim organizacijama i mrežama koje idu ukorak s vremenima pa se ne temelje na profitu nego na vrlinama. To su takozvane neprofitne organizacije, dobrotvorne organizacije i socijalna poduzeća, kao i kooperativi (zadruge) i mreže samostalnih djelatnika (freelanceri) kao što su, recimo, vrlinolozi.

Kapitalizam je u procesu krahiranja jer su njegova tržišta formirana na principu oskudice robe, no u današnjem svijetu najdinamičnije robe - informatičkih dobara, ima u izobilju. Dinamo postkapitalizma i most prema vrlinizmu je sve veći svijet izobilja u kojem uobičajena pravila kapitalizma više ne vrijede. Informatička dobra ne samo da nas preplavljuju, nego se i svako od njih može besplatno unedogled replicirati i dijeliti. Zahvaljujući digitalnoj revoluciji, mnogi proizvodi i usluge koje smo prije morali plaćati sada su besplatni ili dostupni u bescjenje u informatičkom ili elektroničkom formatu: knjige, časopisi, novine, glazba, filmovi, softveri, tečajevi, edukacija, igre, zabava i sve više toga.

Povrede intelektualnog vlasništva, uključujući i krivotvorenje, imitaciju robnih marka i "piratstvo", poprimile su tako masivne razmjere da ih je gotovo nemoguće spriječiti ili globiti. Dinamika novog "kognitivnog" kapitalizma inherentno je nekapitalistička pa je i izraz postkapitalizam neprimjeren za to. Kapitalizam ne može odrediti cijene za informatička dobra zbog toga što ona nisu oskudna pa jedino što preostaje kapitalistima je folirati umjetnu oskudicu, no takvo zavaravanje nije efikasno na duge staze u osviještenom društvu.

Stvar koja korodira kapitalizam je informacija. Ne mislimo na informacije iz novina i drugih medija, koji su u vlasništvu kapitalista, nego na digitalne informacije općenito. Slobodne, obilne i besplatne informacije i informatička dobra suprotstavljaju se sustavu korporacijskih monopola, banaka i vlada koji nastoje zadržati stvari privatnim, oskudnim i komercijalnim. Informacije su takoreći oruđe protiv kapitalizma, sredstvo za kroćenje zvijeri, samim time zato što nisu oskudne pa ih je nemoguće privatizirati i komercijalizirati u mjeri koja može kapitaliste održati dugo na vlasti.

Osim toga, ne samo da je neograničenost informacija nagrizla kapitalizam nego su to učinile i korjenite promjene proizvodnog procesa izazvane novim informatiziranim tehnologijama, kojima prosječan radnik više nije samo "stroj" ili dopuna stroju, već programer, regulator i nadzornik kompjutoriziranih strojeva. Taj novi model informatiziranog i kibernetiziranog poduzeća ne iziskuje podčinjene, pokorne, rutinske, nezainteresirane, neuke radnike, već samostalne, inicijativne i kreativne suradnike, partnere.  

Drugim riječima, nove informatičke tehnologije zahtijevaju participaciju i partnerski odnos svih sudionika u radnom procesu, iziskuju samoupravljanje umjesto upravljanja, demokraciju umjesto autokracije. Radni i poslovni procesi u potpuno kompjutoriziranom i umreženom poduzeću ne podnose hijerarhijski tip organizacije: tu više nema nadređenih i podređenih. Prema tome, kapitalizam je sasvim proturječan imanentnim tendencijama informatičke revolucije kao i demokracije pa je zato smijenjen.

Postkapitalizam je već u tijeku i nema te sile koja bi mogla povratiti kapitalizam tako da se preporučuje svim kapitalistički orijentiranim ljudima i organizacijama da se što prije preorijentiraju i prestrukturiraju da ne bi nastradali. Ovdje su dodatne upute za to »

"Najveća snaga kojom raspolaže čovječanstvo jest nenasilje. Ono je jače i od najmoćnijega razornog oružja što ga je stvorio ljudski um." - Mahatma Gandhi "Ako volite svoje neprijatelje, otkrit ćete da duboko u korijenima ljubavi leži snaga oslobođenja. Nenasilje je moćno i pravedno oružje.” - Martin Luther King

Ne radi se o nasilnom svrgavanju kapitalizma koje su bili predvidjeli Marx i Engels, rekavši da će proletarijat biti grobar kapitalizma. Nasilna rulja nema kvalitete ni moć kreirati bolji sistem, kako se pokazalo u više navrata, pa nema smisla rušiti sisteme barikadama i prolijevanjem krvi. Tko se mača laća, od mača i pogiba. Što sijemo, to žanjemo. Stoga ne čudi da je komunizam završio tako kako je. Zbog nasilnog uvođenja i represivne politike, unaprijed je bio osuđen na neuspjeh.

Također se ne radi o demokratskom ukidanju kapitalizma na biračkim mjestima jer u tom kontekstu demokracija ide pod ruku kapitalizmu (a ne obrnuto) s obzirom na to da na izborima pobjeđuju oni koji imaju više kapitala za kampanje kojima je cilj manipulirati javnost u svoju korist.
Ni prethodno spomenuti lučonoše nisu dovoljno moćni da sruše kapitalizam jer nitko nema bolji prijedlog ni koherentnu viziju boljeg uređenja.

Ššš...!  Molimo tišinu, demokracija spava.

Ne radi se ni o tome da vlade preuzimaju ekonomsku moć u svoje ruke, rekonfigurirajući proizvodnju uz netržišne modele. Previše je korupcije i vlasnika kapitalističkih korporacija u redovima političara za to. Usto oporba konzervativnim kapitalistima, koju čine stranke kao što su socijaldemokrati, demokršćani i slični, preokupirani su i preopterećeni oponiranjem kapitalističkim najezdama kao što su privatizacija zdravstvene skrbi, zakoni protiv sindikata, frakturiranje i brojne druge mjere koje se povode profitom pa nemaju snage zauzeti se za ukidanje kapitalizma, a ponajviše zato što njihov model ne pruža dovoljno bolju alternativu.

"Prije nego što će kapitalizam otići u pakao, zapet će u limbu zbog svog predoziranja." - Wolfgang Streeck

Dakle, ne radi se o tome da se itko drugi upleo, nego su kapitalisti sami sebi grobari, sami su sebi iskopali jamu. Točnije, njihova pohlepa, arogancija, oholost, bahatost, rasipništvo i druge mane, odnosno nedostatak vrlina je ono što ruši kapitalizam. Toga je bilo napretek već stoljećima, no prevagnulo je to što su pretjerali i sasvim okrenuli radnike i disidente protiv sebe, koji su im nužni za održavanje sustava.

Naime, tzv. globalna kriza nije ništa drugo nego podmukla smicalica kapitalista, osmišljena da se zbog nje uvedu i unedogled održe tzv. mjere štednje, koje su radnici spremni prihvatiti vizavi opće krize. No, kriza uopće ne postoji, novac nije izgorio ili nestao (već samo promijenio ruke), nego je stvorena percepcija krize da bi se radnike navelo na konformizam.

Pod utjecajem kapitalističkih gospodarstvenika-političara mnoge su vlade namjerno usvojile autodestruktivne mjere da bi produbile recesiju kako bi dodatno potkopale radničku klasu i tako omogućile mnogim gospodarstvenicima profite. Recimo, kad naglo ojačaš sindikate, uništiš mnoge velike industrijske tvrtke, čime poraste nezaposlenost, što umanjuje vrijednost rada i time povećava profit određenim kapitalistima.

Kriza služi kao izgovor za sve živo, a ponajviše za razne rezove, za to da se radnicima ne daju povišice plaća i rodiljnih naknada kao ni regresi i neki doplaci, da se mirovine srežu i dob za umirovljenje poveća na 67, za povećanje potpora kapitalistima "da se bezbolnije nose s krizom", za lihvarenje ili kamatarenje te za sve druge mjere koje služe kapitalistima da pohlepno zgrću kapital za sebe i odlažu ga u porezne rajeve umjesto da plaćaju poreze i ulažu ga u razvoj lokalne zajednice. Poznato je da baš u doba kriza najviše profitira tržište luksuznom robom, što nema logike samo onima koji nisu svjesni tko su krizni profiteri.

Također, ima ih (kao što je Wolfgang Streeck, ugledni njemački ekonomski sociolog, ravnatelj Instituta za studij društava Max Planck i autor knjiga na ovu temu) koji tvrde da je i politika otvorenih vrata Angele Merkel prema izbjeglicama iz Sirije i drugdje bila podmukli trik kojim se dovelo desetke tisuća jeftinih radnika i time dopustilo njemačkim poslodavcima da smanje plaće. Nemoguće je zaštititi plaće od neograničene ponude radne snage.

Nema se smisla upuštati u kojekakve teorije zavjere i bacati ljagu na ikoga, kao ni kritizirati jer je to sve destruktivno, a ne konstruktivno i ne doliči časnim ljudima. Time bi se spuštalo na grane onih koje se smatra destruktivnim i nečasnim. Smisao je ovih navoda podsjetiti te na ono što već znaš: da nije uvijek sve onako kako se čini, kao i ukazati na to da su svojim manama, pod krinkom dobročinstva, kapitalisti iskopali sami sebi grob.

Poznato je da tko drugome jamu kopa, sam u nju pada. Ova je situacija natjerala puk na domišljatost. U nuždi se čovjek svačemu dosjeti pa su počeli nicati novi koncepti na sve strane koji su dali maha postkapitalizmu.

Tijekom proteklih desetak godina izrodila se, između ostalog, jedna nova poslovna supkultura koju su mediji nazvali “sharing economy”, tj. "ekonomija dijeljenja". Ušle su u modu riječi kao što su "commons" (zajednički poslužitelj i kolektivno vlasništvo), "peer-production" (kolegijalna produkcija), blockchain i kriptovalute, kao i sve one prethodno spomenute, ali malo tko se pita što razvoj tih nekapitalističkih koncepata znači za sam kapitalizam.

Znači to da mu je najzad odzvonilo, nakon nešto više od dva stoljeća vladavine.
Siva ekonomija i rad na crno ili u fušu nije više samo mehanizam preživljavanja mnogih ljudi, nego je to novi stil života, koji je još u procesu strukturiranja. Prava renesansa ima tek nastupiti s uvođenjem blockchain-a i kriptovaluta u mainstream, a pogotovo uvođenjem univerzalnog osnovnog dohotka.

Ono što se može nazvati krizom, iz kuta gledanja kapitalista, jest to što je ogromni kapital promijenio vlasnika, otišao u ruke neprofitnog sektora, što je kritično za kapitaliste i one koji im dodvoravaju. Moglo bi doći do kraha, ali će ta tranzicija biti bezbolna onima koji nisu kapitalistički orijentirani, odnosno koji kultiviraju vrline (ne mislimo samo na dobrotu i poštenje, naravno) i čija egzistencija ne ovisi o kapitalistima.

Tako da ako te bujica loših vijesti i prezagušenost informacijama deprimira ili demoralizira, to ti je pokazatelj da je tvoj stupanj svijesti na nivou ispod optimale (200) pa je nužno da osvijestiš što se zapravo događa i po potrebi aktiviraš svoje urođene vrline. Ovisi od situacije do situacije koje je urođene vrline potrebno aktivirati, a idealno bi bilo kultivirati bezuvjetnu radost i suosjećanje, iako nije uvijek nužno baš to.

Da podsjetimo, tekuće promjene najavile su još drevne civilizacije, od Maya i Hopi Indijanaca do staroindijskih i staroegipatskih naroda, tako da se sve odvija svojim prirodnim tijekom pa nema potrebe za strahom i brigama, nego dapače. Umjesto toga, prigrli planetarnu frekvencijsku promjenu koja utječe na promjenu tvojih moždanih funkcija i promjenu tvoje percepcije svijeta pa ćeš "progledati", tj. uvidjeti mnogo toga što ti dosad nije bilo jasno. Ušao/la si u novu fazu razvoja, razvijaš nove sposobnosti, tvoja se svijest širi i skupa sa svima nama gradiš novi sustav vrijednosti.

Vidjet ćeš da nije sve bajno u postkapitalizmu; zato i trebamo što prije uvesti vrlinizam, koji neće biti samo modificirani oblik složenog tržišnog društva, već skroz nova paradigma. Postkapitalizam je progres, ali nije bez mana. Zbog besplatne internetske zabave imamo situaciju da nam se mladež ne skida s ekrana i mnogi koriste virtualnu stvarnost kao bijeg iz stvarnosti i kao obrambeni mehanizam, umjesto da razvijaju kompetencije za kreiranje svoje stvarnosti. A da ne govorimo koliko su zbog toga asocijalni, kao zombiji i podložni ovisnostima kao što je epidemija ovisnosti o kompjuterskim igricama.

Kapitalisti nastoje dobiti na vremenu pa se služe naprednom tehnologijom da pridobiju mase za sebe, da ih zavedu blještavim tehnološkim napravama, podmećući pomodarima kojekakve pomodne uređaje koji koštaju puno više nego što vrijede.

Tehnokracija vlada svijetom i nameće shvaćanje da se upotrebom tehničkih sredstava postiže sreća čovjeka i rješavaju sva ljudska pitanja. Mnogi zavedeni zaljubljenici u tehnologiju odista vjeruju u to pa su uvjereni da ne mogu biti sretni i riješiti svoje tegobe bez upotrebe tehnologije. Iako tehnologija ima svoje pozitivne strane, u mjeri u kojoj se danas koristi, donosi više štete nego koristi. To je tema za sebe pa nećemo sad o tome, nego samo ukazati na to da tehnologija oduzima ljudima moć i daje moć kapitalistima. Usto, danas ljudi više vjeruju u tehnologiju nego u Boga i u ljude, obožavaju tehnologiju umjesto Boga, idoliziraju stvaratelje umjetnih stvari umjesto Stvoritelja prirodnih stvari, što ne vodi dobromu.

Usto, mnogi kapitalistički koncepti otežu svoj odlazak u ropotarnicu povijesti, gdje im je i mjesto, jer ipak postkapitalizam je samo odmak od kapitalizma, ali ne i sasvim novo društveno uređenje.

Svima je jasno da kapitalizam nije idealno društveno uređenje, no održalo se tako dugo jer su svi pokušaji da ga se zamijeni nečim drugim propali. Ono što je najviše čuvalo kapitalizam bilo je nepostojanje boljeg sistema koji bi ga mogao zamijeniti. Postkapitalizam nije sistem niti je dovoljno koherentan, ali vrlinizam to jest. Pa da ga predstavimo:

Prije nego što krenemo u predstavljanje vrlinizma kao novog društvenog i ekonomskog uređenja, da razjasnimo prvo vrline.

Svatko zna što su vrline pa je logično da ćeš htjeti preskočiti razjašnjenja o tome jer tvoje je vrijeme vrlo dragocjeno. No, uvjeravamo te da ima nekih važnih aspekata o vrlinama koji će ti, kad saznaš o njima, otvoriti nove dimenzije života. Neki od njih ključni su za razumijevanje vrlinizma, stoga te pozivamo da, prije nego što nastaviš čitanje ovog članka o vrlinizmu, svakako pročitaš naš kratki uvod u vrline, ako još nisi. Klikni ovdje: Vrline »

U uvodu u vrline razjasnili smo što se pod vrlinama točno misli, da ih slučajno neki od vas ne bi reducirali samo na dobrotu i poštenje. Također smo razjasnili razliku između vrlina i psihičkih ili duševnih stanja kao što su osjećaji, emocije i mentalna stanja. Zatim smo razjasnili zašto su neke vještine u stvari vrline i što to razlikovanje znači u praksi. Usto smo objasnili zašto vrlina nije suprotno od mane.

Najvažnije od svega, u kontekstu razumijevanja vrlinizma, obradili smo argumente za to da su vrline naš kapital, isto kao i novac, samo još puno vrjednije, jer njima možemo dobiti sve, a novcem ne. Također smo razjasnili zašto su vrline valuta 21. stoljeća pa je nužno da se upoznaš s time prije nego što nastaviš.

Budući da je očigledno da vrline imaju više vrijednosti od novca, predlažemo prijelaz iz kapitalizma, neokapitalizma i postkapitalizma na vrlinizam - ekonomski i politički sustav u kojem je gospodarstvo vođeno vrlinama, a ne kapitalom ili profitom, a društvo i vlada zemlje utemeljeni su na vrlinama, a ne na znanju. Vrlinizam odražava uspon razine svijesti naroda koji prihvaća vrline kao temelj i motor rasta. To je prirodno napredovanje društva u kojem ljudi primjenjuju vrlinologiju u svojim životima. S vrlinističkim društvima, cijelo čovječanstvo može napredovati na novu razinu evolucije, s višom sviješću i većim moćima. To donosi globalni prosperitet i iskorjenjivanje siromaštva, kao i kriminala uzrokovanog siromaštvom i manama.

Za one koji svoj pesimizam nazivaju realizmom, prije nego što ovo odbaciš kao utopiju  ili fantaziju, dopusti da ti dokažemo da je ova zamisao ostvariva i ima podlogu u stvarnosti.
Kao prvo, podsjećamo na prethodno spomenutu planetarnu frekvencijsku promjenu, ubrzanje Schumannove rezonancije (elektromagnetske frekvencija Zemlje), koje je utjecalo na promjene ljudskih moždanih funkcija, odnosno naše percepcije svijeta. Ovo ubrzanje planetarne frekvencije ubrzalo je ljudski napredak. Time se dogodio važan evolucijski skok ljudske svijesti, uslijed kojeg prelazimo na novi sustav vrijednosti i tako prirodno pravimo odmak od zastarjelih kapitalističkih vrijednosti.

Ova globalna frekvencijska promjena omogućuje mnogo toga što nam je prije bilo nepojmljivo ili nevjerojatno. Ušavši u novu fazu razvoja, razvijamo nove sposobnosti i vrijednosti, čime se sve mijenja. Sve više toga izlazi na vidjelo i više ne prolaze niti se toleriraju mnoge radnje koje su se donedavno prihvaćale ili zataškavale. Na primjer, seksualna zlostavljanja, zlouporaba ovlasti, razne političke makinacije i kršenje privatnosti podataka.

Vrlinizam nije ništa novo. Samo je novo pakiranje. Još je kineski filozof i društveni reformator Konfucije [551-479 BC] propagirao misao da je izražavanje vrlina u potpunosti krajnji osobni cilj kojem treba težiti i da država treba biti zasnovana na etičkim načelima.  Stari grčki filozof, Aristotel [384–322 BC] također je bio veliki zagovornik vrlina kao sredstva za sreću. S njima su se slagali i mnogi drugi filozofi. Zapravo, većina filozofa kroz povijest zagovarala je vrline naspram drugih vrijednosti.

Vrlinologija, odnosno aktiviranje i kultiviranje vrlina, pomoći će ti napraviti značajan skok svijesti, koji je nužan za smjenu "uređenja" u tebi kako bi se to uređenje projiciralo izvan tebe, u tvom svijetu. Kao što znaš, svaka značajna promjena u tvojoj stvarnosti kreće se iznutra prema van. Ono što ne možeš zamisliti, ne možeš ni ostvariti, baš kao što i ono što možeš zamisliti, to uistinu možeš i ostvariti, uz pomoć određenih vrlina.

Dakle, vrlinizam ostvarujemo tako da svatko od nas ili većina nas prigrli temeljno načelo vrlinizma, a ono se svodi na to da kultiviranjem vrlina ostvarujemo blagostanje.
Drugim riječima: put do vrlinizma popločan je vrlinama.

Budući da nije moguće cijeli sistem ili uređenje predočiti i razraditi u jednom članku kao što je ovaj, a i na nama ne leži odgovornost da određujemo sve zakonske i tehničke pojedinosti pa ako ti nešto zvuči nerazumno ili ti nije jasno, umjesto da se postaviš kritički, nastoj uhvatiti bit, a detalje prepusti onima koji se u to bolje razumiju. Sve u svoje vrijeme pa će se sve razraditi u tančine kad za to dođe vrijeme. Što je više podrške, a manje destruktivnog kriticizma, to će se prije stvoriti povoljni uvjeti za razvoj vrlinizma.

Glavna obilježja vrlinizma:
socijalne i ekonomske politike temeljene na vrlinama, formalno obrazovanje koje uključuje nastavu iz vrlinologije, decentralizacija, nehijerarhijske ili nepiramidalne organizacije, jednakost i ravnopravnost (a ne nadmoćnost i vrhovništvo ni podređenost žena), egalitarizam (a ne elitizam), ujedinjujuće (a ne razdvajajuće) načelo, solidarnost, kolaboracija (umjesto konkurencije), jedinstvo, monizam ili nedualizam, sinkretizam, sinkronizam i slijeđenje sinkroniciteta, holizam, nelinearnost ili nelinearna dinamika, duhovne (uz materijalističke) vrijednosti, transparentnost, održivost, autonomija i samodostatnost, i druge.

Profit vs. Vrline

Jedna od glavnih odlika vrlinizma naspram kapitalizma jest ta da je u njemu gospodarstvo vođeno vrlinama, a ne kapitalom ili profitom, a društvo i vlada zemlje utemeljeni su na vrlinama, a ne na znanju. To ne znači umanjiti vrijednost profita i znanja, jer oni i dalje isto vrijede, nego samo staviti vrline u ulogu vodiča i temelja.

Da je povođenje vrlinama, umjesto egom i profitom, učinkovito, potvrđuju uspješna socijalna poduzeća i neprofitne organizacije, kao što su sveučilišta, bolnice, sindikati, dobrotvorne organizacije, udruge, zadruge, vjerske skupine, neprofitne tvrtke, zaklade, sportski klubovi, istraživački instituti i druge. Ogroman porast broja neprofitnih organizacija u posljednje desetljeće samo pokazuje da se sve više i više ljudi okreće od kapitalističkih vrijednosti i iznalazi alternative za financiranje svog života.

Ravnopravnost

Nasuprot marksističkom načelu "zajedničkih dobara", centralizma, totalitarne kolektivnosti, kao i liberalističkim osobnim interesima koji osujećuju solidarnost, vrlinizam se bazira na decentralizaciji i nehijerarhijskom strukturiranju, koji svim ljudima pružaju ravnopravnost i slobodu, a ograničenja se postavljaju u okviru vrlina.

Oblici vlada kao što su federacija i republika nisu u skladu s temeljnim načelima vrlinizma jer u njima postoji centralni autoritet ili predsjednik, a u republici i hijerarhijska struktura, što se suprotstavlja načelima jednakosti i ravnopravnosti. Baš kao i monarhija i kapitalizam, federacija i republika temelje se na principima koji protuslove osnovnim neotuđivim ljudskim pravima.

Novo uređenje treba biti bazirano na ravnopravnosti koje nije samo mrtvo slovo na papiru kao u deklaracijama i parolama nekih država i međunarodnih organizacija. Naravno, ne misli se samo na spolnu, rasnu i etničku ravnopravnost nego i na svaku drugu. Bez sveopće ravnopravnosti nikad neće moći biti potpuno postignute pojedine ravnopravnosti. Uvođenjem svekolike ravnopravnosti rješavaju se problemi svih pojedinih neravnopravnosti.

Prema tome, ako te smeta bilo koji određeni vid neravnopravnosti, onda je najbolji način da to pomogneš riješiti zagovaranjem svih vrsta ravnopravnosti, tj. ravnopravnosti općenito. Ogromne socijalne razlike razvijaju kriminal, siromaštvo i mnoge druge krupne probleme pa je i to imperativ za uvođenje ravnopravnosti na svim poljima.

U duhu ravnopravnosti, novi će sistem omogućiti financijsku slobodu svakom članu zajednice, umjesto da većina robuje da bi mogla preživjeti. U njemu nema potrebe za osmosatnim radnim vremenom jer su sve ljudske osnovne životne potrebe namirene bez rada - svaka voljna obitelj posjeduje dom i hektar plodne zemlje na kojoj uzgaja svoju hranu i tako ne samo da skrbi za sebe nego i kreira svoj mali raj na Zemlji. S puno malih rajeva na Zemlji, naš će planet postati veliki raj. U društvenom uređenju u kojem svi ljudi rade poluradno vrijeme ne postoji problem nezaposlenosti i kvaliteta života svih ljudi je na visokom nivou.

Čudotvorna mjera

Hektar zemlje svakoj obitelji Inicijativa za uvođenje zakonske uredbe kojom bi svaka obitelj imala pravo na hektar svoje domovine, besplatno i neoporezivo. Opširnije »

Da bi vrlinizam funkcionirao i kapitalizam bio odbačen, postoji jedna presudna pojedinost koju treba uvesti u zakon, jedna čudotvorna mjera koja pruža mogućnost za to - dodjeljivanje jednog hektara zemlje svakoj obitelji koja to želi.

Naime, važno je napraviti smjenu društvenog uređenja imajući na umu održivost i samodostatnost. To je moguće ako većina obitelji ima hektar vlastite zemlje kako bi si osigurala smještaj i hranu, kao i besplatan obnovljivi izvor energije i bunarsku ili izvorsku vodu.

Država bi trebala dati jedan hektar zemlje svim voljnim obiteljima koje ne naslijede zemljište od svojih predaka i čiji roditelji nemaju u posjedu više hektara zemlje. Većina država posjeduje dovoljno plodne zemlje i šuma, ali ih njihove vlade uskraćuju svojim ljudima dopuštajući da zemlja propada i erodira, umjesto da je daje voljnim obiteljima da je kultiviraju. U vrlinističkom uređenju vlada ne vlada ljudima niti ih kontrolira, već im služi i skrbi za njih.

Spomenimo i trend skrbničkih država (eng. welfare state) u koje spadaju Finska Norveška, Danska, i Švedska, a koje prema UN-ovu Izvješću o svjetskoj sreći sve do jedne kotiraju među deset najsretnijih naroda na svijetu, s time da su u 2018. Finska, Norveška i Danska na prva tri mjesta, što bi trebao biti više nego dovoljan dokaz da je taj oblik države najbolji. Skrbnička država je pojam za državu koja igra ključnu ulogu zaštite i potpomaganja ekonomske i socijalne dobrobiti građanina. Ona se zasniva na načelima vrlinizma kao što su načela jednakosti mogućnosti, pravične raspodjele bogatstva i javne odgovornosti za sve one koji sebi ne mogu izmoći osnove za pristojan život.

Svaki čovjek ima pravo na komad svoje domovine ili djedovine i dužnost je lokalnih vlasti da im to omogući - recimo, uvesti praksu dodjeljivanja hektara zemlje kao svadbeni poklon mladencima bez zemlje kad počnu graditi svoju obitelj. Potom je svaka obitelj dužna stvoriti svoj raj na zemlji i biti samodostatna, što će s radošću učiniti. Kada većina obitelji ima zbrinute osnovne životne potrebe urodima svoje zemlje kao i malim zanatima, tekući problemi zapošljavanja postat će prošlost. Zato smo pokrenuli građansku inicijativu "Hektar zemlje svakoj obitelji" pa predlažemo da se upoznaš s njom i pridružiš.

Kraj hijerarhija

Tranzicija se svodi na borbu između mrežnog sistema i centralne hijerarhije: između, s jedne strane, starih društvenih forma oblikovanih oko kapitalizma i, s druge strane, novih oblika društva koji su decentralizirani, nehijerarhijski i orijentirani na ljudske vrijednosti i vrline umjesto na profit.

U novom poretku neće biti poretka. Hijerarhije su već odavno deplasirane, kao i koncept konkurencije naspram kooperacije, no ipak su se ti anakronizmi još zadržali u većini organizacija koje kaskaju za modernizacijom.

Uskoro će i sve podjele tipa ljevičari i desničari ili podređeni i nadređeni biti predmet sprdnje jer se već sad zna da je su jednakost i suradnja puno pogodniji za napredak, a ne komandiranje, konkurencija, oporba ili rivalstvo. To se očituje u spontanom rastu kolaborativnih produkcija: pojavljuju se usluge, roba i organizacije koji se više ne povode diktatima tržišta i menadžerske hijerarhije, kao što je Wikipedia, Linux i mnogi drugi tzv. open-source projekti i commons-based peer productions (nekomercijalne produkcije ljudi iste struke).

U vrlinističkoj tržišnoj ekonomiji tvrtke usvajaju nehijerarhijski način koordinacije kao u nekim federalnim i mrežnim sustavima, dogovarajući se o podijeli ovlasti, pri čemu nijedna jedinica ne kontrolira druge, već se međusobno nadopunjuju. Nehijerarhijske su strukture decentralizirane i često se nazivaju organskim i horizontalnim.
Kod njih primarni motiv zaposlenika nije mogućnost napredovanja u rangu, već u razini radosti. Prilika da značajno pridonesu svojoj zajednici ili području i da rade ono što najviše vole i u čemu najviše uživaju, služi im kao glavni poriv za izvrsnošću i usavršavanjem.
Kod horizontalno strukturiranih tvrtki moral zaposlenika uglavnom je bolji te mogu bez birokracije i brže rješavati probleme, kao i spriječiti ih da eskaliraju.
Isto tako, manje košta voditi horizontalnu tvrtku, jer visokorangirani menadžeri koštaju više od entuzijastičnih zaposlenika. Nehijerarhijske tvrtke krasi veća transparentnost, što je hendikep vertikalnih organizacija, jer svaki nivo hijerarhije sve više i više zatomljuje i brka informacije.

Krutost primitivne hijerarhije nije pogodna za napredne tvrtke koje idu ukorak s vremenima i potrebama modernih ljudi. Jedna od glavnih mana hijerarhijskog modela je ta što stimulira neravnopravnost i suparništvo, a s time i jal i animozitet, kao i mnoštvo drugih mana. Zbog konkuriranja na limitirane više položaje i zavisti prema bolje pozicioniranima, hijerarhijski model destimulira ljude da surađuju i dijele informacije.
Osim toga, vertikalne ili hijerarhijske tvrtke ovise o autoritativnom i karizmatičnom lideru na vrhu piramide, a takvih je jako malo, tako da su podređeni često frustrirani lošim odlukama nadređenog, kao i time da nadređeni često sebi pripisuju zaslugu za ono što su oni obavili. Frustrirani, nezadovoljni i zavidni zaposlenici ne mogu dati sve od sebe pa njihova učinkovitost ili produktivnost opada.
Vertikalno strukturirane organizacije u suštini su vođene profitom i egom, i pobuđuju ljudske slabosti kao što su pohlepa, egoizam, jal, arogancija, mobbing, zlostavljanje, zloupotreba ovlasti, suparništvo, antagonizam, diskriminacija, narcizam, taština, razmetljivost, hvalisavost, zastrašivanje, kritičnost, vrijeđanje, omalovažavanje, ponižavanje, zakulisno manipuliranje, eksploatacija, podmuklost, laganje, varanje, obmanjivanje, foliranje, dvoličnost, licemjerje, ulizivanje i mnoge druge mane.
Stoga, hijerarhija nije prikladna za vrlinizam ni za organizacije koje se temelje na vrlinama.

Da ne bi bilo zabune, u vrlinističkim nehijerarhijskim organizacijama i dalje postoje podjele uloga, ali oni koji nadziru nemaju veću vrijednost, rang ni plaću od onih koji stvaraju vrijednosti i izvršavaju važne zadatke. Svi su jednako odgovorni i vrednovani.

U skladu s principima jednakosti i ravnopravnosti, idealno bi sustav nagrađivanja trebao biti takav da svi članovi tima ili organizacije imaju jednaku plaću, a povrh toga mogu se dodjeljivati bonusi onima koji se više ili kvalitetnije angažiraju. U takvom scenariju i društvu koje se temelji na vrlinama, svatko radi ono što voli i u čemu uživa, umjesto ono za što se dobiva više novca, pogotovo kad njihova egzistencija ne ovisi o plaći, jer su im egzistencijalne potrebe namirene vlastitom zemljom (s domom, hranom, vodom i energijom).

Usto se za namirenje egzistencijalnih potreba, u duhu postkapitalizma, trenutno širi i jača pokret za uvođenje univerzalnog osnovnog dohotka koji zagovara bezuvjetnu i redovnu novčanu isplatu svakom građaninu bez obzira na njegov socijalni status. Za razliku od postojećih (neučinkovitih) programa socijalne skrbi, osnovni se dohodak dodjeljuje svima, pokriva sve osnovne životne potrebe pojedinaca i ne postavlja zahtjeve te kao takav ne stigmatizira primatelje i pruža fundament za to da se ljudi bave onim što vole, a ne onim što moraju da bi preživjeli. Time bi se ne samo ukinulo siromaštvo i većina kriminala u svijetu nego bi se i stvorili uvjeti za slobodu, ravnopravnost, poboljšanje položaja žena u društvu, nestajanje nehumanih uvjeta rada i mnogi drugi uvjeti, čime bi se osiguralo uvođenje vrlinističkog društvenog i ekonomskog uređenja.

Ova mjera zvuči utopijski onima koji su neupućeni, a da je itekako realna potvrđuju i svi stručnjaci koji je podržavaju kao što su nekoliko Nobelovaca ekonomije, čelnik Facebooka Mark Zuckerberg, osnivač PayPala i Tesla automobila Elon Musk, Richard Branson, osnivač eBaya, izumitelj interneta i mnogi drugi. Uvelike se debatira o tome posvuda, uključujući CNN i Svjetski ekonomski forum Davos, a snimljen je i dokumentarni film o tome s titlovima na 15 jezika »
Uostalom već je nekoliko zemalja uvelo univerzalni osnovni dohodak, kao što su Finska, Ontario (Kanada), Mongolija, nekoliko sela u Indiji, Keniji i drugdje, a impresivni rezultati prvog takvog pilot projekta u Namibiji mogu se pročitati ovdje »

Naime, sve više stručnjaka predviđa da je uvođenje osnovnog dohotka neminovno, pogotovo u jeku sve veće automatizacije i da će rad i dohodak biti uskoro odvojeni te da ljudi neće tražiti posao, nego da će poslovi tražiti ljude.

Vrlinizam će svakako omogućiti disocijaciju rada od plaća, odnosno dekomercijalizaciju posla. Ljudi neće raditi za plaću, nego iz istih razloga iz kojih se trenutačno bave volonterskim radom i hobijima (za koje čak i imaju izdatke). Postkapitalizam je već rasplinuo granicu između posla i slobodnog vremena te uvelike olabavio odnos između rada i plaća, a kad tome pridodamo tehnološke napretke i sve veću automatizaciju poslova, ova se predviđanja sve više obistinjuju.

Dakle, uz modele kao što su izjednačavanje plaća unutar organizacije, dodjeljivanje hektara zemlje svakoj obitelji, osnovni dohodak, skrbničke države i razne druge, novac će prestati biti motivacija za posao, pa će se i korporacije prestati voditi profitom.

Tvrtke koje se povode vrlinama, a ne profitom nisu hijerarhijski strukturirane jer kultiviraju korporacijsku kulturu u kojoj se svi članovi tima jednako cijene, poštuju i vrednuju, umjesto da se potpiruje ego onima na vrhu piramide. Za razliku od kapitalističkih tvrtki koje se prvenstveno vode profitom, vrlinističke tvrtke pokreću vrline, vrednote, viša svrha, značaj i doprinos zajednici. U takvoj sredini dobit dolazi prirodno, a ne zapostavljanjem vrednota. Kad se vrlinama vođeni ljudi prestanu ponašati kao psi, vodeći se i trčeći za novcem, onda novac postaje pas koji trči za njima.
Prisjetimo se riječi uvaženog švicarskog psihijatra i psihoanalitičara C. G. Junga: "Gdje vlada ljubav, nema volje za vladanjem, a gdje moć vlada, nedostaje ljubavi. Jedno je sjenka onog drugog."

Vrlinizam predstavlja snažno odstupanje od tradicionalnih naredbodavno-kontrolnih sistema i autokratskih politika koje su prisutne u staromodnom, nedemokratskom poslovnom svijetu. Umjesto toga, on podupire tradicionalne ljudske vrijednosti samouprave i slobode, kao i osnovna ljudska prava i vrline, što će zasigurno jednako zadovoljiti zagrižene zagovornike liberalnih i konzervativnih ideala. Time zaposlenici dobivaju slobodu biti samoinicijativni, slobodoumni, odvažni i skloni rizicima u pouzdanom, demokratskom, nehijerarhijskom okruženju, koje djeluje u skladu s načelima otvorenosti, transparentnosti, odgovornosti i solidarnosti. 

Smisao

Smisao ljudskog življenja, pa tako i organizacijskog djelovanja, nije zarađivati što više novca, nego prije svega kreirati neku vrijednost i uživati u životu. U osnovi, prava je svrha ljudskog života neutralizirati negativnu karmu i steći pozitivnu karmu. Stoga, svi bi se ljudi i organizacije trebali baviti nekom svrhom koja je za javno dobro te profitirati i uživati pridonoseći društvenoj vrijednosti.

Većina korporacija ima kitnjastu izjavu o svojoj misiji, koja bi trebala biti glavni pokretač svih njihovih odluka, no da bi u kapitalističkom uređenju osigurali svoju održivost, rang, prestiž i konkurentsku prednost, većina ih je više okupirane ostvarivanjem što većeg profita nego ispunjenjem svoje plemenite misije.

U duhu postkapitalizma, mnoge korporacije ističu svoju dobrotvornu, filantropsku djelatnost želeći pokazati da im je stalo do društvene zajednice i očuvanja okoliša, no većina njih to čini samo ako im to donosi neku korist, a ne zadovoljstvo. U vrlinizmu nema prenavljanja jer to ne odražava vrline, nego mane.

Sudionici u tržišnoj utakmici silom su prilika bili primorani na ignoriranje moralnih obveza i stavljanje profita u prvi plan. Kapitalistička narav korporacija prisiljavala je menadžere da ne postupaju po vlastitoj savjesti ili po moralnim načelima, već isključivo u poslovnom interesu svoje korporacije i njezinih dioničara, koji se svodio na maksimizaciju profita. Za razvoj poslovne kulture maksimiziranja dobiti po svaku cijenu i “diktature kapitala” odgovorna je racionalistička, materijalistička, utilitaristička i individualistička paradigma prosvjetiteljstva, kao i neki suvremeni, konzervativni profesori poslovnih škola, koji su zagovornici “tržišnog fundamentalizma” i  ideolozi apsolutne slobode tržišta:

Milton Friedman, profesor, sveučilište u Chicagu: "Korporacije ne bi smjele trošiti novac svojih dioničara za društvene ciljeve koji nisu povezani s njihovim financijskim učinkom."
Debora Spar, profesorica, Harvard Business School: “Korporacije nisu osnovane kao moralni entiteti. Radi se o institucijama koje zapravo imaju samo jednu dužnost, a to je povećati vrijednost dionica.”
Peter Drucker, teoretičar modernog menadžmenta: “Ako nađete menadžera koji želi preuzeti društvenu odgovornost, dajte mu otkaz.”

Uvedimo rangiranje poduzeća prema društvenoj vrijednosti i odgovornosti umjesto prema tržišnoj ili financijskoj vrijednosti i profitu.

Sve to stoji, no u novom uređenju radi se o tome da se usklade interesi korporacija i društva, tj. da korporacije uvedu poslovne modele kojima profitiraju od toga da služe društvenim, javnim interesima. Uzimajući u obzir socijalne, humane, demografske i ekološke posljedice ekonomskih odluka i procesa, mnoge neprofitne organizacije omogućuju svojim djelatnicima život pun radosti koja se ne temelji isključivo na materijalnim dobicima nego i na onim duhovnim.

Za razvoj kulture prioritiziranja profita odgovorni su i neki zapadni trgovinski časopisi koji sastavljaju i izdaju godišnje rang liste javih poduzeća cijelog svijeta jer, nažalost, ne rangiraju poduzeća prema društvenoj vrijednosti i odgovornosti, već prema tržišnoj kapitalizaciji i vrednovanju dionica, tj. prema mjernim podacima koja ističu profit, prodaju, imovinu i tržišnu vrijednost. Socijalnim poduzećima i neprofitnim organizacijama ostvarenje nekog dobra za javnost važnije je od ostvarivanja profita, što znači da ih pokreću vrline i da su kao takve paragoni vrlinizma.

Također se dodjeljuju priznanja i nagrade poduzetnicima koji su ostvarili iznimne uspjehe prema kapitalističkim mjerilima, a ne nagrađuje se i ne stimulira one koji pridonose društvenim vrijednostima.

Kada neki poduzetnik dobije nagradu jer je svojoj organizaciji omogućio rast ostvarivanjem veće dobiti, to je uvijek na račun njegovih radnika (minimiziranjem izdataka na plaće) pa prema tome, treba li takve poduzetnike stvarno slaviti i nagrađivati? Ili je bolje uzdizati one koji maksimiziraju rashode?

Naime, rast dobiti ne označava samo uspješni povrat uloženog kapitala i plodonosni ekspanzionizam neke organizacije, koji, međutim, nanosi štetu lokalnim ponuđačima nego označava i to da su izdaci, kao što su plaće radnika, svedeni na minimum jer se profit ili dobit poduzeća umanjuje rashodima. To znači, da bi neki poduzetnik ili direktor korporacije bio slavljen i nagrađen, on je prisiljen minimizirati rashode - manje ulagati u svoje radnike i u usavršavanje proizvoda i usluga kako bi na kraju fiskalne godine razmjer prihoda i rashoda bio što veći.
Uvećavanje svoje tržišne vrijednosti nauštrb društvene vrijednosti bila je praksa koju je stimulirao kapitalizam, dok je kod vrlinizma drugačije - nije obrnuto, nego je usklađeno jer su materijalne i duhovne vrijednosti u biti dvije strane iste medalje.

Dok pokazatelji uspješnosti poslovanja u kapitalističkom uređenju pokazuju profitabilnost do koje se došlo eksploatiranjem prirodnih resursa, izrabljivanjem radnika, poražavanjem ili oštećivanjem konkurencije i marketinškim obmanjivanjem konzumenata (agresivnom i sugestivnom reklamom korporacije manipuliraju željama potrošača), u vrlinističkom uređenju uspješnost se mjeri kreiranjem ili pružanjem vrijednosti.

Prema tome, poslovni rezultati poduzeća ne izražavaju koliko njihovi čelnici vrijede već više ukazuju na njihovu spremnost da podrede moralne vrijednosti profitu. Ne može im se zamjeriti jer etički postulati u kapitalističkome sustavu nisu igrali nikakvu ulogu, a kao poslušni prvoligaši bili su prisiljeni slijediti norme "lige prvaka".

U vrlinizmu igramo sasvim drugu igru u kojoj nema protivnika, nego se nadmećemo sami sa sobom, uvijek nastojeći biti što bolja verzija sebe, šireći svoju svijest i kultivirajući vrline, a najbolja nagrada nisu priznanja, trofeji ili bilo što što stimulira čovječji ego, već životni rezultati jer je naša vanjska stvarnost samo odraz one unutarnje.

SVI SMO JEDNO:  Evanđelje po Ivanu, 17:11,20-21 - Isus: "Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao, da budu jedno kao i mi." "A ne molim samo za njih, nego i za one, koji na riječ njihovu vjeruju u mene, da svi budu jedno, kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi, da i oni u nama budu jedno..."

Ne radi se, kao u etici, o dijeljenju svega na moralno i nemoralno, dobro i loše, ispravno i krivo, ni na bilo koje druge vrste podjela i suđenja, nego se radi o jednostavnom kultiviranju vrlina, pri čemu se nadilaze sve podjele i sam dualitet kao i hijerarhija jer smo, ne gledajući samo površno i kratkovidno, svjesni da je jedinstvo i jednota u podlozi svih različitih i oprečnih pojavnosti.

Ako se može vjerovati Bibliji i mnogim drugim svetim spisima, trebali bismo težiti ujedinjenju, a ne razjedinjenju, stoga se hijerarhije, rang liste, konkurentnost i slične podjele i poredci protive ne samo kršćanskom nauku, nego i fundamentalnim prirodnim zakonima pa bi ih trebalo izbjegavati.

Nadalje, smisao života nije osvajati i širiti se kao što to kapitalistički nastrojeni kolonijalisti, imperijalisti i izrabljivači smatraju, uvjereni da se time uvećava njihova vrijednost. Ekspanzionistička, osvajačka politika koja je temelj kapitalizma podrazumijeva preuzimanje tržišta drugima pa tako dok jedni dobivaju, drugi gube. Takvi odnosi u kojima da bi jedni pobijedili, drugi moraju izgubiti, nisu u skladu s humanim načelima, stoga je nečovječno podržavati taj sistem. Onima koji sebe smatraju humanima i čovječnima, ne priliči da streme ekspanzionizmu kojim se drugima šteti.
Iako ekspanzionizam ima i svoje pozitivne strane, kao što su snižene cijene potrošačima (zbog većeg broja prodanih artikala), trebamo staviti na vagu što nam je kao ljudima i organizacijama vrjednije: niže cijene i veći profit ili humanost.

Naravno, ovdje se podrazumijeva samo onaj vid ekspanzionizma kojim se lokalnim ponuđačima preotima tržište, no oni koji imaju jedinstvene proizvode i usluge, pohvalno je ako to nude što većem broju ljudi. Šarolika, multikulturalna i visokovrijedna ponuda zadovoljava društvene interese.

Kapitalizam je pobuđivao ono najgore u ljudima, kao što su pohlepa, škrtost, korupcija, nepoštenje, sebičnost i koristoljubivost. Iako su to dijelovi ljudske prirode, to nisu jedini motivi ljudskog djelovanja i življenja. Velika većina ljudi osjeća potrebu i za nečim što nadilazi materijalna zadovoljstva - za solidarnošću, radošću koja proizlazi iz pomaganja drugima, suosjećanjem, pažnjom, ljubavlju, mirom, sigurnošću, pravdom, za kulturnim i duhovnim vrijednostima. Zato je i prevagnuo postkapitalizam, a čim se te vrline sve više ustale, time će nastupiti vrijeme za još naprednije uređenje koje nazivamo vrlinizam.

Načelo osobnog probitka na štetu tuđih probitaka vrijedi samo onda i u onim društvima, kada i gdje okolina nameće vrijednost osobnog naspram društvenog probitka. Probitačnost ili koristoljubivost razvijala se kod onih koji su odrastali u kulturi koja je, preko raznih kanala (kao što su televizijski showovi, filmovi, dodjela nagrada i priznanja, rang liste, roditeljski odgoj i slično) više slavila pojedince nego grupe, kao i pobjednike nad drugima, a ne pobjednike nad društvenim problemima, tj. one koji se ne natječu i koji u tišini i bez pompe pridonose rješavanju problema zajednice.

Ako slavimo one koji zabijaju golove i ostvaruju profite, onda bismo trebali jednako slaviti i one koji drugima čine dobro, kao što su istaknuti iscjelitelji, liječnici, učitelji, izumitelji i mnogi drugi. To je moguće kad promijenimo dosadašnju paradigmu i uvedemo vrlinizam. U vrlinizmu se ne slave i nagrađuju samo pobjednici i profiteri nego i oni koji pridonose rješavanju društvenih problema i unapređenju kvalitete života drugih ljudi, kao i one koji promiču ljudske vrijednosti kao što su vrline.

Vrlinizam je uređenje u kojem mjerilo uspjeha nije profitabilnost poslovanja poduzeća, već doprinos rješavanju društvenih problema i namirivanju društvenih potreba. Slave se, nagrađuju i honoriraju kreatori, razrješitelji i promicatelji vrlina.

U duhu postkapitalizma već se neko vrijeme slave propagatori vrlina, tj. oni koji se iskazuju vrlinama ili pobuđuju vrline (npr. radost), čak i onda kad se ne mogu pohvaliti naročitim znanjem, vještinama i talentom, kao što su Paris Hilton i klan Kardashian, koji su se proslavili i obogatili na račun svojih vrlina. Također se slave "dileri radosti" kao što su nogometaši, pjevači, glumci i ostali pripadnici šoubiznisa koji pobuđuju vrline kao što su radost, entuzijazam, optimizam, vedrina, nada, ljubav, suosjećajnost, ljepota, predanost, duhovitost, junaštvo, autentičnost, samodisciplina i druge.

Ideja o moralnom preobražaju pojedinaca i korporacija može se realizirati uz pomoć vrlinologije u duhu vrlinizma jer se promjenom paradigme mijenja sustav vrijednosti i struktura poslovanja. Vođeni vrlinama i savješću, a ne profitom, s namirenim svim egzistencijalnim potrebama vlasnici kapitala i dioničari rado će dati prednost općedruštvenim pred svojim osobnim financijskim interesima, pa će korporacije prigrliti društveno odgovorno ponašanje umjesto da im se ono nameće. Pohlepa za materijalnim vrijednostima samo je kompenzacija za nedostatak duhovnih vrijednosti, a kad su u vrlinističkom uređenju ljudima usađene duhovne vrijednosti, odnosno vrline, onda neće imati potrebu tražiti radost, zadovoljstvo, ljubav i druge težnje u materijalnim stvarima.

U traženju rješenja kako ograničiti moć korporacija i uskladiti njihovo djelovanje s općedruštvenim interesima John Kenneth Galbraith (ekonomist, diplomat, Harvardski profesor ekonomije i autor), veliki pobornik državnog intervencionizma,  predložio je da država za svaku korporaciju imenuje vijeće kontrolora, koje bi imalo zadatak pratiti i nadzirati poslovanje korporacije u području zaštite društvenih interesa i poštovanja zakona i propisa.

Međutim, kontrolori nisu nikomu dragi niti je sistem kontrole optimalan pristup, pogotovo jer je moguća obmana, podmićivanje, represija, nemar i propusti. U društvu u kojem mjerilo uspjeha nije kapitalna, nego društvena vrijednost, u okruženju gdje se gotovo svi povode vrlinama, u kojem gotovo svi rade ono što vole i s guštom, nema potrebe za takvim kontrolama, baš kao što uzorni roditelji ne trebaju kontrolirati svog savjesnog odlikaša ili kao što ne treba nadzirati entuzijaste hobiste.

Stoga, umjesto vijeća kontrolora, predlažemo vijeće vrlinologa, specijalista za vrline, kojima bi bio zadatak razvijati korporativnu kulturu temeljenu na vrlinama unutar organizacije i koji će bez kontrole uočiti svako odstupanje od moralnih i društvenih vrijednosti pa će umjesto puke kontrole moći direktno intervenirati mjerama vrlinologije.

Procesi društvenih promjena uglavnom se odvijaju tako da se aktualno stanje zamijeni njegovom suprotnošću, da se iz jednog ekstrema ode u drugi, no to nije slučaj s vrlinizmom koji je utemeljen na načelima nedualnosti i zlatne sredine između suprotnosti. Uvijek bismo trebali objediniti najbolje od oba svijeta.

Stoga, ako se, recimo, hijerarhija u nekom segmentu pokaže vrlo djelotvornom ili konstruktivnom za sve uključene, ne samo za neke, onda je svakako treba rabiti. Glavno da ravnopravnost bude očuvana, da se time nikoga ne omalovažava i da se ne animira ničiji ego.

Također, vrlinizam ne odbacuje materijalizam, racionalizam, empirizam i utilitarizam koji su bili idejni okvir za razvijanje kapitalističke civilizacije, već objedinjuje sve ideologije u duhu sinkretizma  i vrlinizma.

Tranziciju valja početi s reafirmacijom moralnih i društvenih vrijednosti jer se bez tih vrijednosti nijedan društveni sustav ne može dugoročno održati. Parafrazirajući Einsteina, svijet i probleme koje smo stvorili dosadašnjim načinom razmišljanja i djelovanja ne možemo preobraziti i razriješiti tim istim razmišljanjem i djelovanjem. Ono što je neophodno jest potpuna promjena načina razmišljanja i nova paradigma, a to pružaju vrlinologija i vrlinizam.

"Nasilje nema opravdanja. Patriotizam nije vrlina ako služi kao izgovor za ubijanje i destrukciju." - Talidari

Što se tiče samog procesa smjene društvenog i ekonomskog uređenja, vrlinizmu i vrlinologiji proturječi koristiti mane za oslobođenje od kapitalizma i uvođenje vrlinizma. Stoga se za smjenu sistema ne preporučuju uobičajene metode kao što su prosvjedi, protesti, nasilje ili bilo koje druge agresivne ili destruktivne mjere, koje su izričaji mana, a ne vrlina. Svako nanošenje štete, optuživanje, kritiziranje, ljutiti ispadi, ogorčenost, ozlojeđenost, vrijeđanje, upiranje prstom, okrivljavanje, rivalstvo, drskost, oholost i slično izražaji su mana, a ne vrlina pa prema tome ne priliči koristiti ih za uspostavu vrlinizma. Jedino kultiviranjem vrlina, tj. vrlinologije možemo uvesti vrlinizam.

Mi ne savjetujemo biti „anti-išta“ jer se svaki otpor protivi univerzalnim zakonima (npr. zakonima neopiranja, reciprociteta i kauzaliteta - što sijemo, to žanjemo) pa je zato besmisleno i nekonstruktivno pa čak i destruktivno.
Opiranjem i antagoniziranjem ništa se ne postiže, nikakav pomak, već se time može samo pogoršati situaciju. To je verificirao i Newtonov treći zakon gibanja - zakon akcije i reakcije, koji kaže da za svaku silu postoji protusila jednakog intenziteta. To znači da ako djelujemo na silu, da je neminovno da će nam biti uzvraćeno istom mjerom pa neće biti pomaka, nego samo sukob s pogubnim posljedicama.

Newtonovo njihalo zorno prikazuje prijenos količine gibanja s jedne kuglice na drugu u trenutku sudara (sraza) i predočio zakon očuvanja količine gibanja.

Količina gibanja ili pomaka može se formulirati i zakonom o očuvanju količine gibanja, što je jedan od temeljnih zakona mehanike: ukupna promjena količine gibanja u vremenu jednaka je nuli. Nema pomaka zato što na svaku česticu (pa tako i na svaku osobu) u svakom trenutku djeluje neka rezultantna sila, koja je posljedica međudjelovanja s ostalim česticama pa je vektorska suma svih sila (pomak) u jednom sustavu jednaka nuli. Ovaj zakon o očuvanju odnosi se na sve interakcije, uključujući konflikte. On je ujedno i izraz jedne od temeljnih simetrije prostora i vremena: translacijske simetrija, koja predstavlja invarijantnost fizikalnog sustava, tj. sklonost nepromjenjivosti kada se utječe na transformaciju objekta.

Da anti pristup ne valja svjedoče i neuspjeli pokušaji koji se baziraju na protivljenju, a ne na ponudi rješenja ili alternativa, kao što su antikapitalizam, antiglobalizacija, #OccupyWallstreet, #occupy, #BLM, @womensmarch, #MarchForOurLives

Dakle, djelovati na silu i opirati se sasvim je besmisleno i nekonstruktivno. Umjesto opiranja i protestiranja, postoje drugi. konstruktivni načini za dovođenje promjene. Recimo, umjesto kritiziranja i opiranja jednom režimu, bolje je na slijedećim izborima glasovati za druge, animirati svoje zemljake da i oni to naprave, ili stvoriti sasvim novu, pogodniju političku stranku.

Osim što prema zakonima fizike i prirode otpor ne može donijeti pomak i razvoj, usto otporom jačamo protivnike. Znaš da i sam(a) jačaš kad ti nešto pruža otpor, kao, recimo, sprave u teretani. Švicarski psihoanalitičar Carl Gustav Jung to je ovako poučavao: "Ono čemu se opireš, dobiva na snazi."

"Nikada nećete promijeniti stvari boreći se protiv postojeće stvarnosti. Da biste nešto promijenili, stvorite novi model koji će postojeći model učiniti zastarjelim." - R. Buckminster Fuller

Jung je također rekao da "osuđivanje ne oslobađa, već tlači." Nema sumnje, dugovječno osuđivanje kapitalizma nije nas oslobodilo od njega jer nas i dalje tlači, a i ljudi sami sebe time tlače jer je neugodno biti u modusu osuđivanja i kritiziranja.
Stoga, mi nismo antikapitalisti, već provrlinisti. Nismo protiv kapitalizma, već smatramo da sve ima svoj kraj i da je kapitalizam postao regresivan sistem, da je on svojevrstan relikt prošlih vremena pa nudimo novi model, vrlinizam, koji je prikladniji za suvremenu civilizaciju. To je dio evolucije čovječanstva. Puno je bolje od uzaludnog i neugodnog opiranja, protestiranja i kritiziranja ponuditi novi, bolji način i tako onaj postojeći učiniti zastarjelim.

Prema nama, najbolji način da se potpuno zbaci kapitalizam i napravi bezbolan prijelaz na vrlinizam jest da ga uvodimo postupno implementirajući vrlinologiju u svoj život, škole, tvrtke i druge organizacije, u kombinaciji s uvođenjem zakonodavne čudotvorne mjere - dodjeljivanje jednog hektara zemlje svakoj obitelji koja to želi.

Također, svatko od nas trebao bi bojkotirati tvrtke koje djeluju po izričito kapitalističkim načelima i koje promoviraju mane i nemoralnost (poput onih koji objavljuju nemoralne članke kao što je "Kako lagati, a da te ne uhvate"), odnosno radije kupovati proizvode i usluge onih tvrtki koje iskazuju i promiču vrline, kao što su neprofitne organizacije. Budući da većina tvrtki mora imati konkurentsku prednost kako bi opstala i napredovala, one koje zadovoljavaju standarde vrlinizma imat će prednost nad onima koje to ne čine. Evolucija prema vrlinizmu dogodit će se putem takve prirodne selekcije i primjenom vrlinologije.

Vrlinologija je umijeće kultiviranja vrlina pa ne primjenjuje nikakve tehnike, nego običaje i rituale, koji nas kontinuirano navode na kultiviranje vrlina i podižu stupanj naše svijesti. Vrlinologija je stil života, a ne nešto što samo povremeno vježbamo ili prakticiramo.

Ova ideja da pojedinac ima sposobnost pridonijeti cijeloj zajednici također je poznata kao teorija "Učinak stotog majmuna" - fenomen u kojem se naučeno ponašanje širi istog trenutka iz jedne grupe na sve druge čim je postignut kritičan broj onih koji su to usvojili. To je najprije primijećeno kod majmuna pa se zato tako zove. Preneseno, to znači da se neka ideja ili sposobnost automatski, hologramski širi na ostatak populacije čim je određeni broj ljudi čuo za novu ideju ili naučio novu sposobnost.

Kada kritična masa ljudi odbaci kapitalističke vrijednosti i prigrli vrlinologiju, nastupit će vrlinizam pa će se i svi ostali preobratiti prirodnim putem. Znanstveno je dokazano i izračunato koliko je ljudi nužno da dođe do prekretnice, a matematička formula za to je √1 %, odnosno kvadratni korijen od jedan posto broja ljudi jedne zajednice.

Kako bismo postigli da u našoj zemlji vlada vrlinizam, potrebno je po tom izračunu da svega par stotina ljudi (212 ljudi u zemlji s 4,5 milijuna ljudi kao što je Hrvatska, u BiH treba 197 ljudi, u Srbiji 269, Makedoniji 145, Sloveniji 142 - izračun po zemljama ») prigrli vrlinizam, odnosno da u praksi sasvim odbaci kapitalističke vrijednosti i povodi se izričito vrlinama a ne novcem. Mnogi misle da to već čine, ali možda samo u nekim situacijama, odnosno samo par sati dnevno, što nije dovoljno. Ako te ljudi ne doživljavaju kao oličenje vrlina, to znači da se ne povodiš vrlinama kako spada.

Budući da nije nužno da političari i ogroman broj ljudi prigrle vrlinizam da bi došlo do prekretnice, nema razloga za pesimizam  ili za odbacivanje toga kao utopije. Stoga je tvoj doprinos iznimno značajan jer ti imaš direktan i indirektan utjecaj na razvoj svijesti cijele tvoje zajednice. Ako ti osobno povisiš svoj stupanj svijesti na visoki prosjek, time će se povećati prosjek stupnja svijesti cijele tvoje regije.

Kako dr. Hawkins, Maharishi, Wayne Dyer i mnogi drugi uvaženi duhovni učitelji tvrde, jedna jedina osoba čiji je prosjek svijesti 500 (prema skali svijesti), odnosno tko je pretežno u modusu ljubavi, može kompenzirati za negativnosti od čak 750 000 ljudi koji su ispod 200 (pretežno kultiviraju mane). Stoga je moć pojedinaca s visokim stupnjem svijesti izrazito visoka. Prema tome, ako želiš promijeniti svijest društva u kojem živiš  kako bi se uspostavio vrlinizam, to možeš tako da povisiš svoj stupanj svijesti učestalim kultiviranjem potentnih (visoko kotirajućih vrlina), kao što su ljubav, hrabrost, vjera, radost, humor, suosjećajnost i unutarnji mir.

"Sljedeći stadij razvoja čovječanstva, korak za koji se priprema, biti će vođen silom ljubavi." - Deepak Chopra

Konkretno, to znači uzvisivati svoju svijest - pobuditi u sebi vrline bezuvjetne ljubavi, suosjećanja, bezuvjetne radosti i mira, između ostalih. To se postiže kad prestanemo suditi i dijeliti sve na dobro i loše, kad se uzdignemo iznad dualnosti i vidimo svijet iz perspektive duše ili nadsvijesti, a ne ega. U praksi se to primjenjuje uvođenjem običaja i rituala.

Recimo, da bismo se podsjetili na kultiviranje ljubavi i redovito se dovodili u modus ljubavi, možemo uvesti razne običaje kao što su: čim se probudimo ujutro imati običaj kao prvo u mislima poslati zrake ljubavi iz svog srca prema svima u svom domu, pa svom kvartu, gradu, državi i sve šire. Zatim, jednom prilikom napraviti mali ritual kojim proglasimo kupaonicu kao prostoriju ljubavi te uvesti običaj da kad peremo zube da pritom mislimo i osjećamo ljubav prema zubima i kad se umivamo da isto činimo prema svom licu. Kad se tuširamo, da volimo svoje tijelo i da uvedemo običaj da pritom zamišljamo kako ne samo peremo svoje tijelo izvana nego i iznutra jer je unutrašnja higijena jednako važna. Tako možemo uvesti običaje za sve više i više toga čime se bavimo, kao što je kultiviranje ljubavi dok kuhamo, jedemo, spremamo itd.

Naravno, običaje ne smijemo reducirati samo na ljubav, nego uobičajiti i druge vrline pa je u nekim prilikama bolje uvesti običaj kultiviranja radosti, u nekim drugima možda mir itd. Recimo, kod gledanja vijesti konstruktivno je imati običaj aktivirati vrlinu suosjećanja. Time ćeš biti u modusu uzvišene vrline umjesto na nekom od niskih modaliteta svijesti kao što su strah, brige, kritičnost i druge.

Prednosti

Povoditi se za vrlinama umjesto novcem ili profitom donosi brojne prednosti. Ne samo da daje osobama i organizacijama pozitivan imidž i ogromne dobiti nego ih usto i spašava od ogromnih troškova i problema koji proizlaze iz zapostavljanja vrlina.

Na primjer, samo od jednog jedinog incidenta United Airlines izgubio je više od 1,4 milijarde dolara u 2017. zbog nekultiviranja vrlina nekih njihovih članova posade. Nakon što je azijski liječnik bio nasilno odvučen s leta United Airlinesa da bi napravio mjesta za članove posade, stvorila se žestoka reakcija sa stotinama članaka, karikatura i memova koji su kružili internetom, što je rezultiralo padom Unitedovih dionica u iznosu od 1,4 milijarde dolara, masovne proteste na azijskim društvenim mrežama i ovjekovječenu sramotu na Googleu. To se ne bi moglo dogoditi da je osoblje zrakoplovne tvrtke provodilo principe vrlinologije.

Drugi je primjer visokog profila Olympusov skandal. Zbog nesavjesnih postupaka najviših rukovoditelja, koji nisu kultivirali vrline, već mane poput malverzacije, prijevare, korupcije, zataškavanja i drugih, nakon što su bili razotkriveni krajem 2011., cijena dionica tvrtke pala je za ogromnih 80 %, Olympus je morao platiti globu u iznosu od 700 milijuna jena (sedam milijuna dolara) i odštetu razotkrivaču ilegalnih radnji Woodfordu u iznosu deset milijuna funti, šest banaka podnijelo je tužbu protiv Olympusa zbog prijevare, tražeći dodatnih 28 milijardi jena za pretrpljenu štetu, uhićeno je sedam rukovoditelja tvrtke, kojima je potom bilo naloženo da plate više od pola milijarde dolara odštete, 2700 zaposlenika izgubilo je posao itd.

Nešto slično dogodilo se raznim drugim korporacijama kao što su Enron (električna energija i prirodni plin) i Lehman Brothers (investicijska banka), koje su zato bankrotirale i postale sinonimom za korporativnu pohlepu i korupciju. Da su u praksi provodili vrlinologiju, ne bi im se takvo što dogodilo.

Za dokaz koliko vrijedi vrlina iskrenosti, odnosno koliko košta nekultiviranje te vrline, tj. koliko koštaju laži, obmane, podvale i prijevare, spomenimo poznate skandale sramotnih organizacija koji su ih koštali ugleda i milijuna dolara, zbog podmuklih obmana i lažnog prikazivanja kroz oglašavanje.

Recimo, Red Bull je morao platiti kaznu od 13 milijuna dolara za lažno oglašavanje da njihov napitak daje krila. Volkswagen je prevario potrošače prodajom više od 550.000 dizelskih automobila na temelju lažnih tvrdnji da su automobili ekološki prihvatljivi pa su iznosi kazni i odšteta u milijardama. Hyundai i Kia morali su platiti oko 100 milijuna dolara zato što su prikazali krivu konjsku snagu nekih svojih automobila i još su izgubili poene za emisije stakleničkih plinova, koji su vrijedili oko 200 milijuna dolara. Kellogg je oglašavao da Rice Krispies može potaknuti imunosni sustav i da bi nas Mini-Wheat mogao učiniti pametnijima, što nije točno pa su morali platiti devet milijuna dolara kazne i odštete. Olay je također kažnjen za retuširanje reklamne slike fotomodela Twiggy na kojoj ona nema bore i time zavaravajući dojam o učinku svog proizvoda. L'Oréal je bio prisiljen priznati da njihovi Lancôme Génifique i L'Oréal Paris Youth Code kozmetika nisu bili "klinički dokazani" da "potiču gene" i daju "vidljivo mlađu kožu u samo sedam dana" kako su to oglašavali, te su morali povući reklame i platiti prekršaje.
Među sramotnim, prevarantskim tvrtkama koje su kažnjene su i mnoge druge kao što su: Dannon Activia jogurt (nemaju posebne bakterijske sastojke; 45 milijuna dolara), Tesco (prodavali konjsko meso pod govedinu; 432 milijuna dolara), New Balance i Skechers tenisice (ne pomažu sagorjeti kalorije; 2,3 i 40 milijuna dolara), Lumos Labs - popularna aplikacija za trening mozga Luminosity (ne sprječava demenciju; 2 milijuna dolara), Pfizer - Listerine (ne sprječava prehladu ili upalu grla, niti je jednako učinkovito kao i čišćenje koncem u borbi protiv zubobolja i za zdrave desni), Nutella (nije zdrava opcija za doručak za djecu i nema prehrambene koristi; 3 milijuna dolara)...

Navedeni gubici u dolarima odnose se samo na kazne i odštete, no gubici zbog povlačenja reklama u koje su uložili milijune te zbog izgubljenog povjerenja potrošača i porušenog ugleda uslijed čega im je opala prodaja još su puno veći. Osviješteni i principijelni potrošači više ne koriste te tvrtke jer ne žele podržavati one koji prijevarama dolaze do kupaca i profita. Čak i da konkretna laž nije tako strašna, ona upućuje da se radi o prevarantima koji su zasigurno nepošteni i na drugim, nerazotkrivenim područjima. Prelaskom konkurenciji podržavamo oni koji su pošteni.

Još jedan primjer je Facebookova afera zbog kršenja privatnosti podataka (2018.), kojom je ta tvrtka u samo prvih nekoliko dana izgubila gotovo 60 milijardi dolara tržišne vrijednosti. Sam čelnik Zuckerberg u istom je razdoblju time izgubio 6,8 milijardi dolara. Investitori su kaznili Facebook nakon što je iscurilo u javnost da je politička konzultantska tvrtka Cambridge Analytica, koja je bila angažirana za Trumpovu predsjedničku kampanju 2016. godine i za Brexit glasovanje, putem Facebooka nedopušteno prikupljala i zlorabila podatke o biračima u svrhu slanja personaliziranih reklama kojima je utjecala na njihov politički izbor. Razotkrivanje da je Facebook, zanemarujući vrline, lagao svojim korisnicima o zaštiti podataka, nedovoljno ih zaštitio i preprodavao njihove povjerljive informacije rezultiralo je ogromnim gubicima za tu tvrtku. Na stranu izbori i društveni mediji, ovo je zapravo šira priča o tome što ide po zlu kada naše tvrtke predaju autoritet i moć pojedincima koji ne kultiviraju vrline.

Povođenje profitom ili pohlepom, a ne vrlinama, ima svoju cijenu, čemu gotovo svakodnevno možemo svjedočiti u medijima. Facebookov skandal prouzročilo je hvalisanje direktora Cambridge Analytica pa se može reći da ih je ta mana hvalisavosti ili taštine koštala silne milijarde, jer da se nisu hvalili, ne bi ih reporteri na tajnom zadatku uhvatili da priznaju svoje nepodopštine. Naravno, čak i gore od arogancije bile su njihove mane kao što su pohlepa, nepoštenost, pronevjera, izvrtanje činjenica, beskrupuloznost, podmuklost, obmanjivanja, razvratnost, nečasnost, i druge. Drugim riječima, ono što je uzrokovalo toliko gubitka i problema bilo je potiskivanje njihovih urođenih vrlina, kao što su čast, poštenje, skromnost, poniznost, čestitosti druge. Osim toga, što se tiče Facebooka, radilo se o kršenju povjerenja pa je i kršenje te vrline izazvalo tolike gubitke. A kako se optužbe na račun Facebooka odnose i na njihovo odbacivanje odgovornosti za zaštitu podataka, očito je da je i nekultiviranje vrline odgovornosti jedan od glavnih čimbenika zbog čega ih je zadesila zla kob.

Dakle, prijevare, korupcije, makinacije i manipulacije te potom hvalisanje, nepovjerenje, nemar i neodgovornost samo su neki od ključnih faktora koji su doveli do ogromnih gubitaka, a sve do jedne su to ljudske mane koje su izričaj kapitalističkih poremećenih vrijednosti. Povođenje profitom, komercijalne pobude i kapitalističke vrijednosti ponukale su aktere ove afere da kultiviraju mane umjesto vrlina, što ide u prilog argumentu da trebamo uvesti novu kulturu, novo vrednovanje, novo uređenje koje se bazira na vrlinama, a počinje svatko sam od sebe jer unutrašnja promjena donosi promjenu vani.

Dovoljno je takvih primjera ljudi koji se okreću manama umjesto vrlinama da bilo tko iole bistar može shvatiti da zanemarivanje vrlina s vremenom dovodi do kraha, bruke i sramote. Dakle, jedna od velikih prednosti upotrebe vrlina jest izbjegavanje katastrofe i gubitaka.

Kriviti Zuckerberga za tuđe eksploatacije Facebookovih podataka slično je kao kad bismo krivili izumitelja auta za zagađenje okoliša i za sve stradale u automobilskim nesrećama.
Osim toga, igra svaljivanja krivnje spada u destruktivne modalitete svijesti (svi oni ispod 200) pa ne doliči časnim ljudima da je igraju. Čak i kad su neki akteri krivi ili odgovorni za nešto, neka "baci kamen" onaj koji nikad ništa nije skrivio li napravio propust. Okrivljavanje i kritiziranje čini štetu najviše onima koji se u to upuštaju jer time spuštaju prosjek svog stupnja svijesti, što se negativno odražava na njihov život. S druge strane, kultiviranje suosjećanja, recimo, ima sasvim suprotan, pozitivan efekt.
Nemojmo zaboraviti i na karmu kao i na svoj dio odgovornosti u svim događajima koji utječu na naš život.
Ne radi se o tome da se dopušta neodgovorno ponašanje nego o pristupu takvim slučajevima.

Iz ove afere izašlo je na vidjelo ili, bolje rečeno, potvrđeno i to da postoje organizacije koje se bave manipuliranjem birača prilikom predsjedničkih izbora. Uvjereni da cilj opravdava sredstvo i da je profit iznad vrlina, kako bi došli do cilja i profita, takve organizacije i osobe primjenjuju, između ostalog, taktike kojima diskreditiraju političke suparnike raznim medijskim kampanjama blaćenja i režiranjem situacija u kojima se suparnike snima kako primaju mito i koriste prostitutke.

To sve potvrđuje našu tvrdnju na početku ovog članka da kapitalizam razara demokraciju, odnosno da su temeljna načela tih dvaju sistema nekompatibilna pa da zato treba uvesti vrlinizam.
U kapitalističkom uređenju sve ima svoju cijenu pa se tako može i birače kupiti time da se plati tvrtkama koje imaju tehnologiju za manipuliranje javnog mnijenja. To se protivi demokraciji jer se stvara privid da birači biraju kako žele kad u stvari biraju prema onome kako ih tim kandidata zavede svojim kapitalom. Protivi se demokraciji i zato što time nemaju svi jednaka prava jer oni koji imaju više kapitala mogu "kupiti" više birača i potkupiti više političara.

Iz ove afere izašlo je na vidjelo i to da su neki američki i britanski kapitalisti i imperijalisti koristili kapital i naprednu tehnologiju za manipuliranje birača prilikom predsjedničkih izbora drugih zemalja. Rukovoditelji tvrtke Cambridge Analytica rekli su da je njihova tvrtka radila na više od 200 izbora diljem svijeta, uključujući Nigeriju, Keniju, Češku, Indiju i Argentinu, kao i referendum za Brexit. Nazivaju sebe "globalnom agencijom za upravljanje izborima". To znači da su na vlast dovodili njima pogodne igrače, one koji odgovaraju njihovim interesima pa tako sad imamo na vladajućim pozicijama širom svijeta njihove pijune, koji su im dužni podilaziti. Postavlja se pitanje koliko je lukrativnih poslova dobilo njihovo poslanstvo umjesto lokalnih poduzetnika zato što su im se dovedeni na vlast morali revanširati ili zato što su žrtve njihovih ucjena?!

Kaže se da u svakom žitu ima kukolja, ali Cambridge Analytica nije kukolj nego je sve više očito (uz WikiLeaks, Zeitgeist filmove, teorije zavjere o 9/11 itd.) da je to standardna kapitalistička, ekspanzionistička, imperijalistička taktika. Stoga se u svijetlu ove afere postavlja pitanje koliko je istine u svim klevetničkim hollywoodskim i washingtonskim kampanjama kojima se ocrnjuje Ruse, Muslimane, Kineze, Kubance i druge?

Frakcije Slavena, Arapa, Kineza i Latinoamerikanaca jedini su narodi na svijetu koji se značajno i kontinuirano opiru kapitalističkim i neoimperijalističkim vrijednostima koje promiče svjetska plutokracija pa nije ni čudo da ih portretiraju kao neprijatelje kroz blockbuster filmove, medije i politiku te tako manipuliraju povodljivi narod svijeta da kapitaliste vide kao heroje, a njihove rivale kao svjetske neprijatelje.

Što ih sprječava da koriste iste malverzacijske taktike i izvan političkih voda u svim drugim aspektima života??? Ništa! Ne samo da ucjenama kontroliraju razne glavešine korporacija i medijskim propagandama manipuliraju, tj. kontroliraju javno mnijenje, nego i time osvajaju naivne zemlje koje se povode za dezinformacijama, indoktrinacijama, ispiranjem mozga, doktrinama i sličnim trikovima imperijalista.

To je neoimperijalizam. Njime se kolonijaliziraju i eksploatiraju zemlje i narod, i to ne oružjem, nego sofisticiranim oruđem zloupotrebe položaja i tehnologija, kao i kulturnim kapitalom (propagandni filmovi, literatura, glazba, kulinarstvo itd.) te se ne prolijeva krv, nego novac osvojenih, a sve iz komercijalnih pobuda, koje su motor kapitalizma.
No, ova razotkrivanja i presuda javnosti dokaz je da je postkapitalizam u tijeku!

Činjenica da kapitalistički orijentirane zakulisne igre pomažu predsjednicima država da dođu na vlast i da drastično ruše vrijednost gigantima kao što je Facebook, to također govori u prilog tomu da je kapitalizam nedoličan i da ga se treba zamijeniti vrlinizmom.

Mnogi su već prešli na vrlinizam i mogu govoriti iz vlastitog iskustva o svim izvanrednim prednostima. Mnogi drugi su također prešli na vrlinizam, a da nisu ni svjesni; odavno su okrenuli leđa kapitalističkim vrijednostima i žive po nekim duhovnim vrijednostima. Sva takva visoko razvijena bića i organizacije uživaju u blagodatima življenja na višim razinama postojanja gdje novac i ljudski ego nemaju značaja ni utjecaja.

Riječ je o uravnoteženju ili usklađenju materijalnog i duhovnog aspekta života, umjesto da se negira jedno ili drugo. Radi se o uzdizanju iznad dualnosti i prepoznavanju jedinstva kako bi se uvijek donosilo odluke iz te točke gledišta. A prije svega, stvar je u kontinuiranom kultiviranju vrlina koje nije samo paravan neke agende, nego životni stil.

Načela vrlinizma prevazilaze etiku certificiranja "pravedne trgovine" (“fair trade”), plaćanja fer cijena za proizvode,  poštovanja socijalnih i ekoloških standarda u proizvodnji, "zelenih" mjera, ekološkog otiska, politika korporativne društvene odgovornosti i plemenitih izjava o misiji jer se to često percipira kao patvoreno od strane javnosti.

U duhu vrlinizma, svi bi pojedinci i organizacije trebali kultivirati vrline ne zato što to donosi korist, nego zato što i time izražavaju svoj karakter i kreiraju svoju stvarnost (vanjska stvarnost odražava onu unutarnju). Promjena paradigme nije nešto što je moguće ostvariti od danas na sutra ili samo tako. Zato smo dizajnirali podršku za aktiviranje vrlina u svom životu, organizaciji i zajednici, na izbor u obliku online tečaja "Vrlinologija" i VIP članstva.

Također smo dizajnirali studij za učitelje vrlinologije, kao i certificiranje organizacija za koje smo osobno utvrdili da se vode vrlinama.

Da bi organizacija zaradila "Zlatnu značku organizacije temeljene na vrlinama", među ostalim je nužno da svi zaposlenici prođu tečaj Vrlinologije s praksom, kako bi se osiguralo da radna snaga primjenjuje vrline na svom radnom mjestu.
"Dijamantna značka organizacije temeljene na vrlinama" dodjeljuje se organizacijama koje poduzimaju korak dalje velikodušnim sponzoriranjem plemenitih ciljeva kao što je stipendiranje učitelja koji žele podučavati vrlinologiju tako da im financiraju studij u Vrlinologija akademiji putem Vrlinologija zaklade.

Budući da ovaj članak ne financira nijedna kapitalistička organizacija, njega neće objaviti ni promovirati masovni mediji koji su u vlasništvu kapitalista, nego je jedini način da se proširi u javnosti građanskom inicijativom. To podrazumjeva i tvoj doprinos. Stoga te pozivamo da se zauzmeš za uvođenje novog uređenja na način po izboru:

• aktiviraj i kultiviraj vrline i oslobodi se mana
• dobro prouči obilježja vrlinizma i tabelu razlike te primijenjuj to u životu
• koristi proizvode i usluge onih organizacija koje se vode vrlinama, a ne profitom
• bojkotiraj one organizacije koje ne izražavaju vrline nego mane
• na izborima glasuj za one koji ne podržavaju kapitalizam i one koji se povode vrlinama
• proslijedi ovaj članak svima koje znaš
• širi glas o vrlinizmu putem društvenih medija
• napiši članak ili prilog o vrlinizmu na svom blogu ili gdje god da ti je prilika
• diskutiraj o temi vrlinizma i postkapitalizma u svom okruženju
• upoznaj se sa srodnim sadržajem: