EGO
Transcendiranje ega

autor: Talidari
 
 


Print Friendly and PDF

Jedan od glavnih razloga zašto mnogi ne ostvaruju trajni uspjeh i sreću jest taj što se povode svojim egom, a ne dušom. Sve dok puštamo da nama upravlja razum, emocije ili tjelesni porivi, koji su pod utjecajem manipulativnog ega, ograničavamo svoje potencijale. Saznaj ovdje zašto i kako nadići svoj ego i time prodri na novi, fascinantni nivo postojanja na kojem preživljavanje transmutira u blagostanje.

Izvorni uzrok za sve naše probleme i teškoće jest robovanje našem egu. Rješenje: dodijeliti mu drugu funkciju od one upravitelja, ili savjetnika, ili vodiča, ili pripovjedača - funkciju čuvara ili zaštitara.

Sadržaj:
(sve je na ovoj stranici)   

bullet  Što je ego
bullet  Zašto transcendirati svoj ego
bullet  Kako transcendirati svoj ego
bullet  Videoprilozi

! Upozorenje: tvoj ego ti neće dozvoliti pročitati ovaj članak, barem ne do kraja, pa ako se to dogodi, znaj da tobom vlada ego i da zato živiš tako kako živiš i ne možeš napraviti značajan pomak u svom životu. Stoga te pozivamo da uvidiš da si ti više od svog ega i da se odupreš argumentima kojima te on zavodi tako da se usprkos sabotirajućim nagonima educiraš ovdje o egu i o tome kako ga transcendirati radi ostvarenja blagostanja.

Tko si ti?


Povezano

Ovaj članak je dio dvaju naših projekata:

e-Program "Blagostanje"
i
tečaj "Vrlinologija"
 
Odgovor na pitanje "Tko sam zapravo ja?" toliko je važan da određuje u kojoj mjeri će netko ostvariti blagostanje. Svi oni koji sebe ograničavaju na određene životne uloge (poštar, majka, šef, nogometaš...) ili na dijelove svog bića kao što su um, tijelo i emocije, ograničavaju i svoj potencijal.
Većina se ljudi poistovjećuje ili identificira sa svojim egom ili s onim što im njihov ego govori i zato imaju teškoće u životu jer ego daje iskrivljenu i ograničenu sliku osobnosti.

S druge strane, svi oni koji spoznaju sebe kao dušu koja se koristi umom, tijelom i emocijama i igra razne uloge u životu, mogu svojoj duši dati krila i tako se vinuti u zvijezde. Jer duši je sve moguće, s obzirom na to da je bezgranična i sveznajuća.

Tko si ti? Što je tvoje stvarno ja? Odgovor na to dokučit ćeš čitanjem modula na ovom linku ».
Međutim, jednako tako je važno znati što i tko nisi. Naime, mnogi se ljudi poistovjećuju s ovim ili onim, što najčešće ima svoj izvor u egu. Identitet koji proizlazi iz ega stvara iluziju koja stvara probleme i patnju.

ŠTO je ego

Prije nego što objasnimo zašto je važno obuzdati i transcendirati svoj ego i kako to učiniti, da najprije raščistimo što je to u stvari ego i što nije.

Prema rječničkoj definiciji ego je u psihoanalitičkom smislu stupanj strukture ličnosti koji ulazi u odnose sa stvarnošću, stvara ravnotežu između nagonskih (id) i moralno-etičkih (super-ego) težnji i vrijednosti čovjeka; spoznajni i perceptivni sloj svijesti (pamćenje, odlučivanje i dr.).

Većini ljudi ova službena definicija ništa ne govori jer je teško razumljiva pa ćemo je zanemariti, pogotovo jer ne odražava pravo značenje ega, ono koje se ustalilo u narodu.

Nadalje, u rječniku definiraju ego kao: cjelovita osoba kao ličnost, svjesna svojega postojanja, koja se potvrđuje u svojoj jedinstvenosti prema ljudima, okolini i objektima [njegov ego je povrijeđen]; jastvo, ličnost, osobnost, personalitet, samosvijest

Rječnička je definicija preuzeta od Freuda, no po njoj je ego pozitivan aspekt ljudske prirode. Stoga, da ne bi bilo zabune, tema ovog modula nije ego po Freudu ili psihologiji, nego po onome kako je ego poznat u narodu i prema duhovnoj definiciji. Naime, rijetko tko će se složiti da je ego pozitivan, pogotovo što sve izvedenice iz te riječi označavaju negativnosti, kao što su egoist, egoizam, egoističnost, egocentričnost i druge. Nijedna izvedenica nema pozitivne konotacije, stoga to nema ni sam ego. Kada nekomu kažemo: "Imaš veliki ego", to obično znači da smatramo osobu negativnom, tj. da ima napuhani osjećaj vlastite vrijednosti ili visoko mišljenje o sebi. Značenje ega u kulturi i svakodnevnom govoru ne vučemo iz frojdovskog pristupa pa tako ni ovdje.

Eckhart Tolle (duhovni učitelj i pisac) poučava da ego nije ništa drugo nego poistovjećivanje s nekim oblikom, što se prvenstveno odnosi na misaone, emocionalne i tjelesne oblike. To rezultira neshvaćanjem naše povezanosti s drugima, kao i s Izvorom. Po Tolle-u to neshvaćanje je izvorni grijeh (promašen cilj), patnja i zabluda o odvojenosti koja podržava i upravlja svime što mislimo, govorimo i radimo.
Osho (duhovni učitelj) je poučavao da je ego samo suprotnost našeg pravog sebstva i da ego nismo mi.

Za razumijevanje ega važno je razlučiti to da je ego nešto što imamo, a ne nešto što jesmo.
Brkanje dovodi do toga da se mnogi ljudi poistovjećuju sa svojim egom, odnosno sa slikom o sebi koju projicira ego, što dovodi do raznih problema. Kad razlučiš da je ego samo jedan dio tebe, a ne ono što jesi, dakle kad uvidiš da je tvoja slika o sebi samo nešto što imaš ili njeguješ, a ne nešto što stvarno jesi, onda to možeš lako zamijeniti i transcendirati.

Ego je onaj dio u nama koji je ograničen, prostorno i svakako drugačije, koji percipira granicu između nas i ostatka svijeta, kao i naša ograničenja i područja. On se služi umom koji je također ograničen (ne može znati sve o svemu), kao i emocijama i fizičkim tijelom (čije limitiranosti nisu nikomu sporne). Stoga nas ego svakodnevno bombardira ogromnim arsenalom argumenata i ograničenja koji bi trebali služiti za našu zaštitu, a ne kao upute što nam je činiti i vjerovati. Ograničenost (ega) nije problem; ona ima i pozitivne i negativne strane. Problem nastaje jedino kad argumente koji se temelje na ograničenom izvoru uzimamo kao istinu.

Iz duhovne perspektive, ego označava poimanje sebe kao različitog od drugih.
Ego utječe na poimanje sebe kao bolju ili značajniju osobu od drugih, bilo zbog nekih svojih vrijednosti ili zbog toga što se vidimo žrtvom drugih. Ego predstavlja uvjerenja koja imamo o samome sebi u odnosu na vanjski svijet. No, ego nam daje iskrivljenu i ograničenu sliku o sebi i svijetu upravo zbog toga što polazi od te odvojenosti i razlikovanja (ja naspram drugih), odnosno od dualnog pogleda na svijet.
Osim toga, ego se ne bazira na ljubavi, nego na strahu i neznanju, što također ukazuje na negativni i destruktivni aspekt. Oni koji misle da sve znaju ili da znaju više od drugih ili da znaju istinu žive u iluziji, tj. neznanju. Oni koji misle da su drugačiji od drugih, u stvari misle da su bolji od drugih, što ukazuje na velik ego. Svi imamo svoje posebnosti, svi smo posebni, ne samo ti.
Jednako tako, s druge strane, svi imamo svoje manjkavosti i slabosti, pa ni u tome nisi jadniji/a od drugih. Svako razlikovanje od drugih u bilo kojem smjeru je izričaj ega.
Uviđanje sličnosti i povezanosti je izričaj duše i pokazatelj da nismo okupirani egom.

Iz perspektive apsoluta, u krupnom planu, baš kao i sve drugo, tako i ego ima svoje i pozitivne i negativne odlike. Dinamika u životu i evolucija nemogući su bez naboja između pozitivnog i negativnog pola, što regulira Zakon polariteta. Prema tome, ni u kojem slučaju ne govorimo o tome da se trebamo riješiti svog ega, nego da ga trebamo obuzdati, transcendirati i dodijeliti mu primjerenu funkciju.

Pozitivni aspekt ega je višestruk, baš kao i negativni. Baš kao što ne bi bilo dobro da uvijek sja sunce, tj. s obzirom na to da i kiša i noć imaju svoje blagodati, tako možemo zaključiti da i ego ima svoje pozitivne strane.

Ego, sam po sebi, nije negativna pojava jer je individualnost jedan od važnih ljudskih aspekata koji nas potiče da se usavršavamo. Ego nas usmjerava prema napretku, pomaže nam ostvarivati ciljeve, izražavati svoju jedinstvenost, zauzimati željene pozicije, profilirati se u društvenom kontekstu, itd.

Razvojem ili rastom kvalitete svoje individualnosti, individua počinje naslućivati povezanost svih individua, uočavati sličnosti umjesto razlike, jednotu naspram dualiteta te se oslobađa sebičnosti i ostalih svojstava ega. Rastvaranje ega ne postiže se, dakle, negacijom ega, nego njegovim razvijanjem u pravom smjeru.
Kad individua spozna dublje zakonitosti i smisao svega, prestaje njezina identifikacija sa svakom ulogom i položajem. Rast i širenje svijesti pridonose razvoju individue i sjedinjavanju sa svime što postoji, čime se i ego sjedinjuje s dušom.

Ego nije problem, nego je problem u zlouporabi ega, kao što nije problem u oružju, vatri, nožu i autu, nego u načinu na koji se oni koriste. Nije problem u veličini ega, nego u njegovoj funkciji. Ego je dobar sluga, ali loš gospodar. Kada dozvolimo da nama gospodari naš ego, onda zbog našeg ega ispašta veliki broj ljudi, uključujući i nas same u konačnici. Ego sprječava ljubav i vrlo je bezobziran prema drugima. Međutim, kada dodijelimo egu ulogu sluge, umjesto gospodara, onda nam ego može biti od velike pomoći.

Nijedan se ego ne može zadovoljiti u ulozi sluge, ako se pod tim smatra onoga koji je podčinjen. Stoga napominjemo da se ne radi o tome da ego podčinimo, nego da mu dodijelimo onu ulogu u životu za koju je i stvoren i u kojoj može najbolje blistati. Ego nije stvoren da bi nama vladao, da bi nas vodio ili nam govorio što nam je činiti, kao što je to slučaj u životima svih onih koji slušaju svoj ego pa su zato više ili manje egoistični i egocentrični. O tome zašto je ego stvoren i kako nam može služiti umjesto da nam šteti upravo je riječ u ovom modulu.

Prema tome nije nužno ni preporučljivo ušutkati svoj ego, nego mu dozvoliti da se izrazi u prikladnom kontekstu. Ego nas može upozoriti na neke eventualne opasnosti, mogućnosti i općenito uravnotežiti naš odnos prema svijetu (prekomjerna pozitivnost nas čini neuravnoteženima). Zdrava mjera korištenja ega doprinosi tomu da razvijamo svoju samosvijest i da ne dozvoljavamo drugima da nas iskorištavaju ili da nam naude.

Možemo reći da je pozitivnost postojanja ega i činjenica da kad igramo na kartu nečijeg ega, gotovo uvijek možemo pridobiti svakoga za ostvarenje vlastitih ciljeva. Rijetko komu ne godi kad se udovoljava njihovu egu, stoga je vrlo lako druge osvojiti i obrlatiti time da stimuliramo njihov ego. Naravno, to ne preporučujemo, već osvajanje ili pridobivanje drugih svojim vrlinama i kompetencijama, no činjenica da, ako ništa, barem time možemo steći nečiju naklonost ili ih omekšati svakako je pozitivno.

Nadalje, u ljudima se često javljaju razni obrambeni mehanizmi, koji mogu imati svoje pozitivne i negativne konotacije. Obrana može biti kontraproduktivna, pogotovo onda kad nas brani od onih koji, unatoč svojim negativnostima, mogu nam pomoći naučiti što trebamo, ili nas osnažiti, ili nam otvoriti nove mogućnosti, upoznati nas s nekim značajnim ljudima i slično.

Ego je čuvar i zaštitar

"Ego je dobar sluga, a loš gospodar. Najbolji je u ulozi zaštitnika, a najgori u ulozi voditelja." - Talidari

Egu trebaš dodijeliti ulogu čuvara tvojih osnovnih potreba, da bude zadužen za tvoj opstanak ili preživljavanje. Drugim riječima, ego ne bi smio biti zadužen za to da tobom upravlja ili da te upućuje, nego mu trebaš omogućiti da bude ono za što je stvoren: tvoj čuvar ili branič ili zaštitar.

Nije problem u egu, niti u njegovoj veličini, nego u tome koju mu funkciju pridajemo. Kad egu dopustimo da radi samo ono za što je stvoren (da nas štiti od štetnih utjecaja), imat ćemo od njega koristi i neće nam štetiti.
S druge strane, kad dopustimo egu da čini ono za što nije stvoren, odnosno da si previše dozvoljava i počne nas savjetovati, voditi ili čak vladati nama i našim životom, onda dolazi do egoizma, egoističnosti, egocentričnosti i drugih mana, što uzrokuje razne štete i patnju.
"Patnja je nužna dok ne shvatite njezinu bespotrebnost." - Eckhart Tolle


Ego je izvor svih mana

Ego je okupator, ali samo kod onih koji ga slušaju.
Većina ljudi robuje svom egu, povodi se svojim egom pa mu dopušta da njima upravlja, da ih vodi, usmjerava, savjetuje, tumači događaje i priča priče ili pripovijeda svoju verziju stvarnosti koristeći argumente koji mu idu u prilog. U toj ulozi koja mu nije namijenjena, ego stvara raznorazne probleme i povod je manama i slabostima. Stoga, kad govorimo ovdje o egu, govorimo o egu prosječnih ljudi koji slušaju svoj ego, umjesto da slušaju svoju dušu i koriste ego kao zaštitara.

Sve mane proizlaze iz ega (Nižeg ja), dok sve vrline proizlaze iz duše (Višeg ja).
Mane direktno povezane s egom su, između ostalih: egoističnost, egocentričnost i sebičnost.

Neke druge mane koje proizlaze iz ega su: ponos, uobraženost, umišljenost, narcisoidnost, taština, oholost i arogantnost s jedne strane i (samo)kritičnost i nezadovoljstvo s druge strane. Također, ego je povod za pohlepu i škrtost, kao i za sramotu.
Za ljude koji su slušajući svoj ego postali arogantni, kaže se još i da su puni sebe i zaokupljeni ili preokupirani sobom.

Osjećaj superiornosti imaju svakako oni koji imaju veliki ego, ali ga jednako imaju i oni koji imaju osjećaj inferiornosti. Obje krajnosti su posljedica ega koji uzdiže bilo sebe bilo druge. Duša, s druge strane, nema vrijednosni sustav ni hijerarhije pa nikoga ne stavlja u nadređeni ili podređeni položaj.

Česta pogreška je shvaćanje da je ego nešto što imaju samo oni koji su puni sebe, arogantni, tašti, uobraženi i oholi. Međutim, još veći ego imaju oni koji takve i druge kritiziraju jer tim činom ukazuju na to da sebe smatraju boljima od njih - to radi samo veliki ego. Također, oni koji sebe smatraju žrtvom, odnosno žive u uvjerenju da su jadni zbog ovih ili onih, ovog ili onog, imaju veći ego od taštih i arogantnih ljudi. Naime, ego je taj koji jadikuje, kuka "jadan ja" i ima kompleks manje ili veće vrijednosti. Čovjekova duša to nikad ne čini jer duša je izdanak božanske naravi, stoga je svjesna svojih moći i vrijednosti. Ego je taj koji nas tjera da kritiziramo i mrzimo druge, da se ljutimo, da se brinemo, da se bojimo, žalimo i slično. Kad obuzdamo i transcendiramo svoj ego, sve te slabosti nestaju u mahu.

Uzmimo nakratko ponos. Većina ljudi koristi ovu riječ kao da je to nešto pozitivno. Govore da su ponosni na sebe, na svoju djecu, svoja postignuća itd. To je čisti govor ega. Duša se, s druge strane, raduje, a ne ponosi.
Sedam smrtnih grijeha su: ponos, pohota, lijenost, zavist, bijes, pohlepa i neumjerenost.
Bez obzira na tvoja uvjerenja i argumente koje ti tvoj ego na sav glas podastire u korist ponosa, istina je istina. Educiraj se kod produhovljenih ljudi pa ćeš se uvjeriti da je ponos mana i vjerojatno jedan od tvoji prikrivenih uzročnika patnje. Možeš poricati istinu, ili živjeti u skladu s njom.
Izbaci riječ "ponos" iz svog rječnika i uživaj u posljedičnim promjenama u svom životu.

Egoizam je mana i osobina egoista; sinonim za egoističnost, samoživost, sebičnost i uobraženost.
Egoizam ili egoističnost označava "sebično ponašanje", kojim egoist priznaje sebi više slobode nego ostalim ljudima. Prema filozofskom rječniku, egoizam je težnja pojedinca da sve stvari usmjeruje prema sebi, shvaćajući sebe kao “središte svemira”, svoje “ja” kao jedinu stvarnost, a sve ostalo u odnosu na sebe.
Egocentrizam je životni nazor po kome se subjektivno (osjetno, misaono i vrijednosno) doživljeni svijet smatra jedinim svijetom uopće i u kojem je »Ja« središte svega.

QVOD TIBI HOC ALTERI
"Što želite, učinite to drugima"
 
Ključni vid egoizma je uporaba dvostrukih mjerila i ignoriranje zlatnog pravila (Ne činite ono što ne želite da drugi čine vama, ili kako hoćete da čine vama ljudi, činite i vi njima).
Egoističnost se obično pejorativno koristi kao sinonim za neuviđavnost. Ona predstavlja usredotočenje na vlastite interese, ne uzimajući u obzir interese drugih i ne brinući se o štetnosti vlastitog ponašanja prema drugim osobama.

Nasuprot egoizmu su altruizam, nesebičnost, solidarnost i poniznost. No, vrline nisu krajnosti, nego zlatna sredina - svaka vrlina je zlatna sredina između dviju mana, dviju krajnosti.
Suprotnost ili druga krajnost egoizmu je također mana u vidu samoponižavanja, samoomalovažavanja, samopodcjenjivanja, samosažaljenja i sličnog. Primjer:

egoizam - altruizam - samoomalovažavanje

Altruizam je razumijevanje za interese drugoga, požrtvovnost koja se iskazuje prema drugome, spremnost da mu se na razne načine pomogne.
Prema tome, egoizam, kao kontrast altruizmu, predstavlja nemanje razumijevanja za interese drugoga, nepožrtvovnost prema drugome, nespremnost da se drugima pomogne.
Egoizam i egoističnost zasebna je tema koja spada u kategoriju mana, stoga nećemo ovdje to podrobno obrazlagati.

Razlika između ega i egoizma jest ta da je jedno osobnost a drugo osobina; jedno je čovjekov aspekt, a drugo mana.
Egoizam je osobina ega. Ego je utjelovljenje egoizma.
Ego je prihvatljiv, dok egoizam nije prihvatljiv. Ne treba eliminirati ego, nego egoizam. Ego se i ne može eliminirati, stoga svaki takav pokušaj je uzaludan i besmislen.
Kad se ego obuzda ili zaposli kako treba (npr. kao zaštitar), ne dolazi do egoizma.

Egoizam je moguće iskorijeniti svjesnim povođenjem svojom dušom umjesto egom i vrliniziranjem, tj. podizanjem svijesti na nivoe vrlina čime se postiže samorealizacija. Kako tomu ne bi priječio ego, potrebno ga je zaposliti da radi ono za što je stvoren - da nas štiti od štetnih utjecaja. Zlouporaba ega dovodi do egoizma pa umjesto da se ego krivo koristi, treba ga se koristiti u konstruktivne svrhe.

Razliku između samoljublja i voljenja samog sebe spoznaj čitajući modul o ljubavi

 


Postani kum(a) Životne škole
Pomozite održavanje ovog članka kako bi mnogi imali priliku transcendirati svoj ego za svoje dobro, ali i dobrobit čitave zajednice!

 

 

 

 

 

 

 

"Samoljublje je najgori savjetnik."
- Napoleon

 

 

 

 

 

"Svaki čovjek koji želi biti predsjednik ili je lud ili egomanijak."
- Dwight David Eisenhower

 

 

"Prsten uvijek misli da je prst stvoren za njega."
- Comte de Chazal

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


Poučna anegdota

Tko sam ja?

Na zračnoj luci Cincinnatija (SAD) dotrčao je jedan čovjek preko reda na check-in šalter ispred kojeg je bio dugačak red i službenici ispružio svoju kartu. Ona mu je rekla da treba stati u red.

"Ne, ne, u žurbi sam", odgovori joj čovjek zajapureno.

"Svi su u žurbi. Svi idete u isti avion. Molim, stanite u red."

"Znate li tko sam ja?" uvrijeđeno poviče ovaj. Očito netko tko misli da mu njegov status daje pravo prijeći preko reda.

Službenica okrene očima, uzme mikrofon i razglasi: "Ovdje je čovjek koji ne zna tko je. Može li mu netko pomoći?"

Pouka: Pitanje "tko sam ja" nema smisla ikomu postavljati, osim ako želimo krivi odgovor. Očekivati od drugih da nam podilaze samo zato što smo uvjereni da vrijedimo više od drugih, čin je ega i zato je kontraproduktivno.

   ZAŠTO 

 

"Onaj tko se zaljubi u sebe neće imati rivala."
- Benjamin Franklin

 

 

 

"Prava vrijednost čovjeka sastoji se u tome, u kojoj mjeri je i u kom se smislu mogao osloboditi svoga Ja."
- Albert Einstein

 

 

 

"Što više samoga sebe voliš, to si više vlastiti neprijatelj."
Ebner - Eschenbach

 

 

 


Izgon iz Raja
zbog uviđanja razlike između dobra i zla

 
"Neukusno je o samome sebi govoriti.
- Menandar

 

 

 

 

 

 

 

 

"Tko živi samo za sebe, za druge je s pravom mrtav.
- Publilius Syrus Publilije
 

Ja sam uvijek u pravu!

transcendirati svoj ego

Ego je izvor ljudske patnje

Osim što je ego izvor svih mana, kao što smo prethodno objasnili, upravo zbog toga je ego i izvor svih teškoća, s obzirom na to da svojim manama uzrokujemo sve probleme. Stoga je važno obuzdati i transcendirati svoj ego, tj. dodijeliti mu funkciju u kojoj nam može biti od koristi, umjesto da nam šteti.

Izvorni uzrok za sve naše probleme i teškoće jest naš Ego, tj. povođenje za egom. Uzroka je bezbroj, a samo je jedan izvorni uzrok. Ako vjerujemo da žanjemo što sijemo kao i karmi, onda sve što doživljavamo u svom životu, u svojoj stvarnosti, sami smo do toga nekako doveli. Čak i problemi koje su naizgled uzrokovali drugi ljudi ili nešto drugo, u svom korijenu imaju neki naš čin ili propust.

Također, o našim vrlinama i manama ovisi kako uopće doživljavamo tzv. probleme i teškoće, pa ih tako jedni interpretiraju kao nešto negativno, dok ljudi na većem stupnju svijesti iste te pojave shvaćaju kao nešto pozitivno - pouke, prilike i nužne promjene.
Osim toga, problemi kao što su smrtni slučajevi, ovisno o osobnom stupnju svijesti jedni to shvaćaju kao kraj i nešto loše, dok drugi, osvješteniji ljudi znaju da to nije tako i da su umrli prisutniji u našem životu nego što su to bili za života, samo što je potrebno razviti senzibilnost za komunikaciju s njima.

Ego je taj koji nas potiče da činimo što se protivi našoj duši. Duša je uvijek za opće dobro, a ego, prije svega, za vlastito dobro, pa čak i na tuđu štetu. Sve što se protivi našoj duši, uzrokuje duševne boli tj. patnju i probleme. Stoga treba ego, koji djeluje na štetu duše, transcendirati.

Napominjemo da, kad spominjemo dualitet ega i duše, to je samo ograničen i prividan prikaz ili odnos, koji dajemo jedino u kontekstu početnog razumijevanja. Najbolje je nešto upoznati kad se stavi u kontrast. No, u naprednom stadiju potičemo sve da se izdignu iznad dualiteta, odnosno dualnog pogleda na svijet, što ne znači da osporavaju dualitet kao nešto što ne postoji, nego da gledanjem iz perspektive izvora svega što postoji, uvide dvosmislenost svega, te tako ujedine sve, uključujući i dušu i ego. Ideal je jedinstvo, harmonija i koherentnost svih dijelova našeg bića.

Ego trebamo transcendirati zato da bismo se vratili u tzv. Rajski vrt na Zemlji, odnosno (bez religijskih konotacija) da bismo povratili svoje blagostanje koje je naše prirodno stanje. Radi usporedbe, spominjemo da je u kršćanskoj mitologiji čovjek izbačen iz Raja na Zemlji kada je pojeo plod sa zabranjenog stabla spoznaje dobra i zla, što označava pojavu dualističkog razmišljanja. Zmija je metaforički Ego. Ljudi pate zato što nisu svjesni izvornog jedinstva, tj. jednote svega postojećeg, živeći u iluziji prividne podvojenosti.

Prema zakonu polariteta sve i svatko stalno vibrira između pozitivnog i negativnog pola, tj. svojstva. U tom smislu, u kontekstu vođenja, ego predstavlja negativno svojstvo u nama,  a duša ono pozitivno. Prema tome, kad se povodimo svojom dušom imat ćemo pozitivne rezultate u životu, a kad se povodimo svojim egom imat ćemo negativne rezultate (jer ego nije stvoren da nas vodi, nego da nas štiti). Drugim riječima, naša duša je konstruktivna, a ego destruktivan (ako se njime vodimo, umjesto štitimo) pa ga zato treba transcendirati.

Stoga, za ostvarenje trajnog blagostanja, materijalnog i duhovnog, važno je povoditi se onime što naša duša želi, a ne onime što naš ego želi. Znači, nužno je transcendirati ego u zaštitnika.

Da ne bi bilo zabune, mi uvijek govorimo o onom blagostanju koje objedinjuje materijalno i duhovno te koje je trajno. Kao što nam trebaju dvije noge da bismo lako hodali i bili mobilni, tako trebamo i ta dva "krila" da bismo se uzvisili na viši nivo postojanja na kojem caruje opće blagostanje, a ne neimaština (bilo novca ili vremena). Ima ljudi koji su vođeni egom, a koji naizgled uživaju u blagostanju o kojem ovdje nije riječ (imaju novca, ali ne i vremena, a vrijeme je vrjednije od novca). Pozivamo te da se ne daš zavesti imidžem koji projiciraju mnogi imućni ljudi, koji u stvarnosti uopće ne uživaju u blagostanju, nego više pate (iako to ne pokazuju) zahvaljujući svom egu. U suvremeno doba, ljudi koji su osviješteni shvaćaju da mjerilo uspjeha i blagostanja nije koliko novca imamo na računu, koliko zarađujemo, koliku moć imamo ili na kojoj poziciji radimo.

Put do blagostanja popločan je vrlinama, a vodič na tom putu je duša, dok je ego zaštitnik.
Put do preživljavanja popločan je manama, a vodič na tom putu je ego, dok je duša potisnuta.

"Znaj da robuješ egu, ako robuješ bilo čemu ili komu. Ako nisi slobodan/na živjeti po svom, onda nisi slobodnjak, nego rob.
Oslobodi se vodstva ega pa ćeš osloboditi svoju dušu, postići duševni mir i blagostanje."

- Talidari

Ljudi koji žive na nivou preživljavanja robuju egu. Stoga, ako se tvoj život svodi na preživljavanje, znaj da je razlog tomu taj što se povodiš egom. Većina ljudi nije toga svjesna jer im njihov ego ne dopušta da ga okrive za bilo što. Prestani se povoditi egom pa ćeš prijeći na novi nivo življenja na kojem se nećeš više morati brinuti o opstanku, nego ćeš moći živjeti u blagostanju. Kako napraviti taj pomak od slušanja svog ega prema slušanju svoje duše, objasnit ćemo ovdje u sljedećem segmentu.

Nadalje, ego je nužno transcendirati i zato da bismo doživjeli samorealizaciju ili samoaktualizaciju, koja nije moguća pod utjecajem ega, nego jedino pod utjecajem duše. Ego je prepreka za samorealizaciju, odnosno za izražavanje svojih apsolutnih potencijala kao ljudske individue. Trebamo težiti za samorealizacijom jer time postižemo slobodu od svih vanjskih prisila, uključujući i kulturološku, političku i ekonomsku slobodu, kao i slobodu od svih vezanosti i želja.
Ako ne obuzdaš ego, nikada nećeš upoznati sebe.

"Kad spoznaš sebe, osjećaj za Ja nestaje ti znaš da ste ti i Bog jedan te isti."
- Muhyiddin Ibn 'Arabi,
čuveni islamski mistik
 

Konvencionalno znanje obično je nešto što imamo samo u našem umu pa nam često ne pomaže u životu jer smo ograničeni na um i jer je sam um ograničen (iskustvo, memorija, kapacitet, prijemčivost, zablude itd.). No, samorealizacijom imamo dostupno znanje u tijelu, umu i duši. Koherentnost između sveopćeg znanja omogućava nam da shvatimo i sve ono što ne možemo dokučiti svojim umom, kao što je, na primjer, koncept nedualnosti.

Dokle god slušaš ego,  bit će ti nemoguće dokučiti jednotu svega u prirodi, tj. praiskonski izvor svega što postoji, jer je glavna osobina ega da sve dijeli i razdvaja umjesto da spaja, pogotovo sebe od svega drugog i svih drugih. U stanju podvojenosti nemoguće je uživati u trajnom blagostanju (Izgon iz Raja), stoga je nužno uzdignuti se iznad dijeljenja i uvesti praksu spajanja ili povezivanja, što je jedino moguće kad transcendiramo svoj ego.

Stoga je nužno transcendirati svoj ego i time uvidjeti što nas sve spaja, kako bismo se uzdigli na stupanj svijesti na kojem je suosjećanje najprirodniji modus operandi. Bez toga nema samoaktualizacije ni blagostanja.

Nadalje, ego je nužno transcendirati i zato da bismo imali više životne energije. Kad se povodimo svojom dušom i time kultiviramo suosjećanje, bezuvjetnu ljubav i bezuvjetnu radost i druge energizirajuće vrline, pritom smo "priključeni" u božanski izvor energije.
S druge strane, kad se povodimo egom i podilazimo manama, onda smo "isključeni" iz tog izvora, čime gubimo energiju i moć.

Razlog zašto nemaš energije u teškim situacijama je upravo taj jer si se "ištekao/la" iz izvora energije. Čim robuješ egu ili se njime povodiš pa odabereš reakciju kao što je ljutnja, frustracija, mržnja, žalost, kritiziranje, optuživanje, pesimizam, briga, strah, ili bilo što drugo deprimirajuće ili iscrpljujuće, time se "ištekaš" iz izvora energije i gubiš energiju.

No, kad vođen(a) svojom dušom uvidiš da su teške situacije u stvari odskočne daske, tj. prilike da se iskažeš tko si i što si, pa odabereš pravu reakciju s pozitivnim nabojem, to će ti dati poletnu energiju kojom ćeš doživjeti čuda.

Pozitivna reakcija, odnosno transcendiranje ega, započinje s odgovornošću, hrabrošću i iskrenošću, a nastavlja se s ustrajnošću, postojanošću te se blago napreduje prema vrlinama veće vibracije kao što su optimizam, zahvalnost, smisao za humor, dostojanstvo, vedrina, entuzijazam, relaksiranost i nada, a kad postigneš vibraciju vrline ljubavi i radosti (bezuvjetne), a pogotovo poniznosti, onda si na konju, kako se u narodu kaže. No, naj-naj vrlinu, kojom osiguravamo transcendiranje ega, otkrivamo u sljedećem segmentu.

   KAKO

 

 

"Da bi se priznala tuđa vrijednost, treba imati vlastitu."
- Arthur Schopenhauer

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 


Pa što ako imaš moć letenja. Spusti se na zemlju!

transcendirati svoj ego

Transcendiranje ega počinje ponajprije shvaćanjem što je ego i zašto ga uopće treba transcendirati, što smo prethodno obradili. Nekima je već to dovoljno da korigiraju svoj odnos prema svom egu, ali samo u nekim situacijama, a ne i u svim. Ego je vrlo lukav i domišljat pa mu se teško odupiru i najproduhovljeniji ljudi (tu ne svrstavamo prosvijetljene individue).

Nažalost, svjedoci smo mnogih slučajeva u kojima su se najprominentniji ljudi iz sfere duhovnosti nakon nekog vremena ipak podali čarima ega, s katastrofalnim posljedicama, za koje većina ljudi uopće i ne zna. Mnogi sljedbenici i štovatelji koji nisu u tijeku s njihovim prevratom i dalje slušaju savjete tih "palih" gurua i ne sluteći da njihovi savjeti više nisu na visini pa provode te egom infiltrirane naputke i zato ispaštaju.

Stoga je nužno preispitivati sva učenja. Samo zato što je jedno učenje nekog duhovnog učitelja dokazano kao "pravo", to ne znači da i sva druga učenja koja od njega slijede imaju istu vrijednost. Svi ljudi prolaze faze, pa i sami učitelji, a rijetki su oni koji su stekli slavu i bogatstvo, a da to nije ostavilo nikakva štetna traga na njima. Slava, moć i velika zarada hrane i napuhuju ego, a rijetki su oni koji su dovoljno snažni duhom da se pritom odupru svom osnaženom egu, da ga obuzdaju i transcendiraju.

Većina ljudi uopće i ne pomišlja hvatati se ukoštac sa svojim egom. Takvo što uopće i ne postoji u formalnom odgoju i obrazovanju, kao ni u mnogim uvaženim duhovnim naukama, jer su ih dizajnirali ljudi sa zakukuljenim egom. Ego ne dopušta da ga se omalovažava, a svoju prevlast zahvaljuje lukavštini kojom sebe negira. Moć ega je u samonegiranju ili samoporicanju jer je gotovo nemoguće suprotstaviti se nečemu čega navodno nema.

Priroda ljudskog ega je takva da negira ili poriče samog sebe pa ljudi s najvećim egom u stvari poriču svoj ego, odnosno tvrde da nemaju (veliki) ego ili da je ego drugih veći od njihova. U takvim okolnostima, u kojima svatko misli da nema problema s egom ili da je sasvim normalno imati ego, transcendiranje ega gotovo nikomu i ne pada na pamet. Upravo toj bizarnosti, ili bolje rečeno, lukavštini ega može se zahvaliti prevlast ega.

Da bi se ego pridobilo da se ostavi upravljanja, ili bolje rečeno, da bi ga se stavilo na (radno) mjesto kamo pripada, najbolje je uzvrati mu istom mjerom, odnosno vratiti mu milo za drago, osvojiti ga njegovim vlastitim oružjem - poricanjem.

Poricanje je jedno od najboljih "oružja" za transcendiranje ega, koje se pokazalo vrlo efektivno kod samog ega, tj. načina na koji se on nametnuo kao upravitelj. Ego sebe negira i tako se održava na vlasti - ljudi s (velikim) egom umišljaju da nemaju ego i tim poricanjem i ne sluteći i dalje dopuštaju svom egu da njima upravlja.

Prikriveni ili kamuflirani ego je gori od napuhanog, vidljivog ega jer mu se onda gotovo nemoguće oduprijeti - ako misliš da nemaš ego, nećeš mu pridavati pažnju u smislu da ga obuzdaš ili transcendiraš. Ovo je naročito aktualno kod onih koji misle da su bolji od nekih drugih (npr. od bogatih ili od političara pa ih zato kritiziraju), ili humanitarci (upadljivi), ili duhovnjaci (prezirući materijaliste), ili žrtve ("jadan ja", misli si ego, negirajući svoju odgovornost, karmu i Zakon kauzaliteta).

Kao što smo već naveli, prirodno je da ego ne želi predati upravljačku palicu te želi i dalje vladati, voditi i usmjeravati. Ne možemo mu to zamjeriti. Ali i ne možemo očekivati od ega da nešto promijeni po tom pitanju. Za takvo što trebamo angažirati drugi aspekt svog bića - svijest.

Što je to u ljudima što odlučuje što ili tko će njima upravljati? Čovjekova duša ne donosi takve odluke jer da to čini, uvijek bi odabrala sebe za upravitelja, zar ne? Svijest je ta koja može donositi takve odluke. No, problem svijesti je taj što postoji i nešto što zovemo podsvijest, koja u principu upravlja ljudima, kao i nesvjesnost. Ljudi se nesvjesno i podsvjesno povode egom. Da bismo tome domakli, potrebno je uključiti svoju svijest.

Zato te pozivamo sad i ovdje da uključiš svoju svijest, da osvijestiš argumente ovog modula i da doneseš svjesnu odluku o tome hoćeš li dati upravljačku palicu svom egu ili svojoj duši.

Osviještenošću i višim stupnjem svijesti možemo upregnuti metodu poricanja kako bismo nadišli prevlasti ega. Više o poricanju nakon što raščistimo odnos duše i ega. U kontekstu svijesti, radi usporedbe, možemo reći da je duša nadsvijest, a ego podsvijest.

Duša i ego

Ako postoje suprotnosti, suprotnost duši je ego. Ili, bolje rečeno, ego i duša su kontrasti kod ljudi koji nisu na nekom od najviših stupnjeva svijesti. Kod ljudi koji su na višem stupnju svijesti duša i ego su usuglašeni jer svatko ima svoja zaduženja i ne miješaju se jedno drugome u posao, da se tako izrazimo - duša vodi, ego štiti.

Kao što smo već naglasili na početku, idealno bi bilo ostvariti jedinstvo i koherentnost duše i ega, uzdići se iznad dualnog svjetonazora (koji je razlog za ljudski Izgon iz Raja) i uskladiti ego s dušom, što spada u tzv. “duhovni razvoj”, no u kontekstu stupnja svijesti i duhovne razvijenosti prosječnih ljudi, ukazujemo na kontraste radi boljeg shvaćanja.

Duševni je mir stanje jedinstva ili nerazdvojenosti, što je nemoguće pod utjecajem ega koji promiče razdvojenost. Dokle god sve razdvajamo, dijelimo, odvajamo, izdvajamo, razlučujemo, rastavljamo, umjesto da spajamo, integriramo, ujedinjujemo, objedinjujemo i sinteziramo, nećemo imati mira. Uvijek će biti suprotnosti i protivnika koji će nam narušavati naš mir. Sve zlo, problemi i patnja posljedica su razdvojenosti jer razdvojenost generira konflikte. Samo suglasje osigurava mir.

Osobe s velikim egom nisu u dodiru sa svojom dušom i nemaju duševni mir. Oni su obično vođeni svojim umom, tijelom ili emocijama, umjesto dušom. Takvi mogu tu i tamo ostvariti "blago", ali ne i trajno blagostanje jer je put do blagostanja popločen vrlinama, a mane, koje proizlaze iz zlouporabe ega, samo su zapreke na tom putu. Kao što je put do blagostanja popločan vrlinama, tako je i put u patnju popločen manama (njima je izvor ego, ali samo kod zlouporabe ega, odnosno kad egu damo krivu funkciju, npr. voditelja umjesto zaštitara).

Svaki čovjek ima više aspekata u sebi i obično je jedan aspekt vodeći. Tako imamo ljude koji se povode svojim intelektom ili razumom, zatim one koji se povode svojim srcem ili emocijama i one koji se povode tjelesnim osjetilima. Ako se povodiš jednim od tog troje, znači da se ne povodiš svojom dušom. A ako se ne povodiš svojom dušom, znači da se povodiš svojim egom. Razum, emocije i tijelo su najčešće pod utjecajem ega jer je ego "glasniji" i nametljiviji od duše koja je suptilna i nenametljiva te se služi drugim izričajima.

  • Svaki intelektualac koji ima veliki ego odaje osobu koja stavlja intelekt na prvo mjesto i koja je došla na pola svoga puta do blagostanja. Mnogi tu i ostaju, no oni najpoćudniji idu dalje na svom putu samorazvoja i otkrivaju da ima još nešto više od razuma, nešto što nije ograničeno intelektualnim sposobnostima, a to je nadsvijest.
  • Mnogi umjetnici i dizajneri s velikim egom osobe su koje se vode svojim srcem ili emocijama, a ne dušom. Oni mogu ostvariti neke rezultate, ali ne i blagostanje, sve dok se ne počnu povoditi svojom dušom, umjesto egom.
  • Isto tako, svaki sportaš i maneken koji ima veliki ego odaje osobu koja najviše drži do fizičke komponente svoga bića, a zanemaruje duhovnu, stoga također ne može ostvariti potpuno i trajno blagostanje. Za blagostanje potrebno je uravnotežiti sve aspekte svog bića, što znači pridavati jednaku vrijednost fizičkom, mentalnom, emocionalnom i duhovnom aspektu.

Vrlo važno je shvatiti da ni u kojem slučaju nije problem biti intelektualna osoba ili osjećajna osoba ili fizički nastrojena osoba, nego je problem kad se u tome čime se čovjek bavi povodi egom umjesto dušom.

Duša, tj. slušanje onog što nam naša duša govori i razvijanje svoje duhovnosti, služi za rasterećivanje i transcendiranje ega. Ili, bolje rečeno, duša je osloboditelj ega jer ga oslobađa i rasterećuje od samonametnutih dužnosti i odgovornosti (kao voditelj ili savjetnik). Prema tome, duša nije protivnik ega ni krotitelj ega, ni njegov kontrolor niti išta takvo.

Voditeljska funkcija koju si je ego sam nametnuo samo ga opterećuje i ograničava, a kako mu nije ni namijenjena, onda i nema urođene kompetencije da tu funkciju odradi kako treba. Svaki voditelj i savjetnik zna kolika je to odgovornost i opterećenje. Stoga, kad ego uvidi gdje mu je pravo mjesto, u kojoj ulozi može najbolje zablistati, onda će moći odstupiti i preuzeti ono za što je stvoren, umjesto da ti i dalje stalno govori što ti je činiti.

Za transcendiranje ega ne smijemo se poistovjećivati s njim, već sa svojom dušom i održavati tu svijest u svakodnevnom životu. Tko želi nadići svoj ego, može to učiniti hraneći svoju dušu, umjesto svoj ego. Da bi duša mogla nadjačati ego, potrebno je da je "hranimo" i razvijamo duhovne "mišiće". Više o tome kako to činiti, opisano je na tom linku pa nećemo sad ulaziti u to, iako je važno.

Sve u svemu, ego treba predati upravljačku policu duši. No, ego to neće učiniti sam od sebe, neće se sam maknuti s trona, zato je potrebno osloboditi svoj um od utjecaja ega i time upregnuti um da u pojedinim situacijama daje prednost duši, umjesto egu. Čovjekov je um prilično ograničen (ne možemo sve znati o svemu) i obično pod utjecajem ega jer je ego nametljiviji, glasniji i time uvjerljiviji od duše, koja je vrlo suptilna pa ju je lako prečuti, što i čine oni koji su površni i daju se lako zavesti argumentima i galamom ega. Da ne bi um podilazio egu, potrebno je da razvije senzibilnost za to da čuje suptilni govor duše.

Duša koristi drugi jezik od ega. Dok ego koristi razum i emocije da nas njihovim izričajima "urazumi" i zavede, duša nam progovara kroz inspiracije i ideje, kroz intuiciju, šesto čulo, savjest, maštu, inspiracije, vizije, snove, instinkte (samo kad nam je svijest iznad 200 na skali svijesti), kroz tzv. "slučajnosti", omene itd.

Ako se u situacijama kad se treba odlučiti kako reagirati na neku situaciju i koju odluku donijeti želiš povoditi dušom umjesto egom, onda je najbolje da poslušaš što ti savjest i intuicija imaju reći. Savjest je najbolje mjerilo, ali nije svima čista ni dovoljno jasna pa se zato možemo poslužiti drugim, spomenutim izričajima duše.

Budući da je intuicija komunikacijsko sredstvo duše, ona je sredstvo rasterećivanja i transcendiranja ega. Ili, drugim riječima, intuicija je sredstvo za nadilaženje ega. Ona služi za postavljanje ega gdje mu je mjesto - s trona pred vrata, slikovito rečeno. Kad djeluješ intuitivno, znači da se povodiš onime što ti duša govori, a ne ego.

Ako duša preuzme vodstvo, ego ga time gubi. Prema tome, ego uvijek pruža otpor prema intuitivnim porukama duše i nastoji ih omalovažavati argumentima ograničenog uma. Zato ljudi koji se ograničavaju na poruke razuma nisu u doticaju sa svojom intuicijom.

Ego je ograničen, a duša je neograničena.
Svaki put kad percipiraš neku ograničenost, znaj da tada slušaš ego, a ne svoju dušu, pa to ispravi. Ego se uvijek fokusira na manjkavosti i različitosti. Ili ti govori da si bolji/a od drugih ili da si jadna žrtva drugih (i po tome bolji/a ili pravedniji/a od njih).
Ego drži tvoju svijest u modusima koji su destruktivni (mane), a duša drži tvoju svijest u modusima koji su konstruktivni (vrline).

Razlika između povođenja egom i dušom ogleda se u bezbroj situacija, a jedna od njih je kad nas netko kritizira. Tom prilikom možeš spoznati jesi li pod utjecajem svog ega ili duše. Sada, kada imaš odmak od toga, ne možeš to pravo spoznati, već tek onda kad te idući put netko bude kritizirao. Kad se to dogodi, registriraj svoju reakciju. Zapitaj se reagiraš li pod utjecajem svog ega ili duše? To je vrlo lako prepoznati. Mada, onima koji imaju veliki ego i nije tako lako.

Ako tobom vlada tvoj ego, onda ćeš se u takvoj situaciji osjećati uvrijeđen(om) ili povrijeđen(om). Tko je točno uvrijeđen ili povrijeđen prilikom kritiziranja? Nitko drugi nego tvoj ego. Međutim, ako tobom gospodari tvoja duša, onda ćeš kritiziranje doživjeti kao učenje ili lekciju ili pouku. Čak i ako nije točno ono što ti netko predbacuje, možeš naučiti kako te ta osoba i vjerojatno drugi ljudi percipiraju ili doživljavaju. Ako te drugi doživljavaju negativno, iako smatraš da si pozitivna osoba, onda time možeš naučiti da postoji nesklad u tome što jesi i što projiciraš na van. To ti može biti pouka da nešto promijeniš u sebi kako te i drugi ljudi ne bi krivo shvatili i doživljavali.

Zato kritike koje nam upućuju oni koje volimo ne doživljavamo kao uvrede jer s njima komuniciramo vođeni dušom (ljubav, suosjećanje, privrženost, altruizam itd.), dok jedne te iste kritike upućene od naših protivnika doživljavamo sasvim drugačije.

Kad proučiš modul o duši, uvidjet ćeš da je duša tvoje Više ja, tvoja suština, odnosno onaj dio tebe koji je stvoren na sliku i priliku Stvoritelja, stoga taj dio tebe nitko ne može uvrijediti, povrijediti ni bilo kako drugačije oštetiti. Prema tome, sve tvoje nezadovoljstvo, sva patnja, proizlazi iz toga što se vodiš svojim egom, umjesto svojom dušom. Kad to promijeniš, kad se prestaneš povoditi za onim što ti tvoj ego govori i počneš se povoditi svojom dušom, jednopotezno ćeš ukloniti sve svoje patnje.

Probleme i teškoće ne možemo sasvim eliminirati iz svog života jer su često izazvane vanjskim i karmičkim utjecajima, no možemo promijeniti kako reagiramo na njih, kako ih doživljavamo - iz perspektive ega ili duše. Kad počneš na probleme i teškoće sagledavati iz perspektive duše, sve ćeš više uviđati pouke i prilike u njima pa će ti postati odskočna daska umjesto prepreka. Time ćeš konvertirati negativno u pozitivno. To je puno konstruktivnije od pukog pozitivnog razmišljanja.

Sve o tome kako omogućiti duši da nas vodi i nama upravlja obradili smo u zasebnom modulu na temu duše »

 

 

 

 

 

 

"Dobar čovjek vidi dobrotu u svakome, a loš vidi u svemu zlo. ''
- Meša Selimović

 

"Ne vidiš osobe i stvari onakvima kakvim jesu, već takvima kakav si ti.''
- Anthony de Mello


Poricanje

Tema poricanja je vrlo škakljiva jer se to smatra tajnim oružjem za transcendiranje ega, a kako tvoj ego čita ovo, nezgodno je da ga upoznamo s time. No, računamo na snagu tvog duha i uma pa da ćeš, unatoč tomu što je tvoj ego saznao za tvoje tajno oružje, moći osvojiti svoj ego i pridobiti ga da se prihvati uloge zaštitara i ostavi se upravljanja tobom.

Kako postići to da naše Niže Ja, naš ego prihvati ulogu sluge umjesto gospodara, da se jedan tako izražajni dio našeg bića podredi suptilnoj duši? Jedan od slavnih indijskih duhovnih učitelja Vivekananda je na to pitanje odgovorio ovako: "Odi u proljeće u voćnjak i pogledaj voćke kako ih krase cvjetovi. Cvjetovi sami od sebe počinju opadati kad počnu plodovi rasti. Tako će i naše Niže Ja nestati kad počne u nama rasti Više Ja."

No, cvjetovi će se opet pojaviti iduće proljeće. Nismo sigurni da je izraz "nestati" ispravan jer smatramo da je nemoguće eliminirati taj aspekt našeg bića (Niže Ja ili ego), pogotovo kad uzmemo u obzir da u prirodi vlada Zakon polariteta, koji održava dinamiku između pozitivnih i negativnih polova. Tako je nemoguće da nestanu noć, mrak, kiša i sve drugo što se smatra negativnim ili suprotnim od pozitivnog, ili općenito suprotnim od nečega. Suprotnosti će uvijek biti i ne bi bilo dobro da jedna nestane jer time druga gubi na vrijednosti, a usto i dinamika između njih omogućuje šarm života i evoluciju.

"Nikada nećete promijeniti stvari boreći se protiv postojeće stvarnosti. Da biste nešto promijenili, stvorite novi model koji će postojeći model učiniti zastarjelim."
- R. Buckminster Fuller
 

Bez obzira na upitnost spomenute riječi, bit je Vivekanandine usporedbe da se ne moramo nikad boriti protiv ničega jer s pojavom onog što je jače, ono nepoželjno će samo po sebi oslabjeti, ili otpasti, ili nestati ili se preorijentirati.

Vivekanandina usporedba je korisna i zato da se ukaže da se često zavaravamo, misleći da su naši "cvjetovi" ono pravo, ono što nas krasi pa se ograničavamo zavedeni svojim osobinama koje nam ništa ne donose, no ako otkrijemo da u sebi krijemo puno više, da se u nama kriju "plodovi" koje treba "zalijevati, obrezivati, gnojiti i špricati protiv nametnika", onda ćemo osjetiti što je to pravo blagostanje.

Ako neki duhovni učitelji i govore o oslobađanju od ega, ili o rješavanju od njega, ili spominju "borbu protiv ega", ne smije se to površnim pristupom krivo shvatiti. Pritom se misli na oslobođenje od ropstva egu, od vodstva ega. Ne misli se na nikakvo ubijanje ili eliminiranje ega, već na to da se umjesto njemu vodstvo preda duši.

Kao što smo već više puta naveli, za transcendiranje ega nužno je dodijeliti mu primjerenu funkciju, ulogu zaštitara ili čuvara. To podrazumijeva da ga trebamo pridobiti da odstupi s upravljačke ili vodeće pozicije. I kao što smo naveli, normalno je da to neće htjeti, kao što svatko nerado pristaje na degradaciju s vodeće funkcije. Problem je u tome što se to doživljava kao degradacija a da to uopće nije. A nije zato što je svaka vrsta hijerarhije iluzorna. Voditelj uopće nema veću vrijednost od drugih i vođenje samo po sebi je nepotrebno jer bi svatko trebao sam sebi biti voditelj i ne biti ičiji sljedbenik. Slijeđenje je za one koji nisu dovoljno osviješteni i napredni da sami upravljaju svojim životom pa trebaju druge da njima upravljaju i da ih vode.
U idealnim uvjetima, sve strukture bi trebale biti horizontalne a ne vertikalne, što znači da nitko nije iznad ni ispod nekog drugog. To se odnosi na sve vrste struktura, uključujući i na onu internu. Možda misliš da neki dio tvog tijela ima veću ili manju vrijednost od drugih, ili da neki aspekt tvog bića (tijelo, um, emocije itd.) ima primat, no takvo shvaćanje proizlazi iz neznanja i zabluda. U suštini, kao i u prirodi, sve ima svoju vrijednost i ništa se ne može uspoređivati po vrijednosti s ičim drugim.
U suštini neznanja i zabluda je iluzija podvojenosti ili dualnosti kojom percipiramo sebe odvojenim od drugih, kad smo u stvari toliko povezani da čineći drugima nažao ili dobro, automatski činimo to i sebi. Prema tome, omalovažavajući ili obezvrjeđujući druge, istovremeno to činiš i sebi.
 

"Zadatak je za sve jednak: Popnite se na drvo!"

U različitim kontekstima, različite funkcije imaju veću ili manju vrijednost, no treba se uzeti u obzir krupni plan, pa kad se sve zbroji i oduzme, kad se uzmu u obzir svi konteksti, onda se uviđa besmislenost bilo kakvog poretka vrijednosti.

Poricanje poretka ili hijerarhije upravo je oružje za dočaravanje egu besmislenosti toga da se grčevito drži upravljačke pozicije koja mu uopće nije namijenjena i koja mu nimalo ne leži. Osim toga, silne aktivnosti koje su vezane uz funkciju upravljanja koju ego obnaša toliko su opterećujuće da ne dopuštaju egu da uživa i zablista.

Dakle, radi se o tome da svom egu ukažemo na to zašto se treba preorijentirati, a ne zašto treba degradirati s pozicije voditelja na poziciju zaštitara. U našem svjetonazoru funkcija zaštitara ima jednaku vrijednost kao funkcija voditelja, savjetnika, upravitelja i slično. Po nama su gospodar i sluga jednako vrijedni. Svatko ima svoje vrijedne zasluge i odgovornosti. Tko smo mi da sudimo čije su vrijednosti, zasluge i odgovornosti veće ili manje. Tko sudi, bit će mu suđeno.

Međutim, moguće je da ego ne uviđa besmislenost davanja veće vrijednosti vođenju naspram zaštiti, zato je dobro poslužiti se istim onim oružjem kojim se i sam ego koristi - poricanjem. Ako poricanje hijerarhije vrijednosti ne urodi plodom, u internom dijalogu sa svojim egom, možeš mu negirati ili poricati sve što koristi kao svoje argumente.

Nepotrebna zaštita ega  !
U ulozi zaštitara ego uskače i kad treba i kad ne treba. Naime, često se događa da ego procijeni nešto kao napad ili opasnost ili vrijeđanje kad to uopće nije tako jer se ego olako da provocirati. Ovo se najčešće događa u konfliktima s najbližima (obitelj, prijatelji, rodbina itd.) kojima uopće nije namjera povrijediti nas, no naš ego ima običaj protumačiti njihove kritike i predbacivanja kao napad, umjesto kao povratne informacije koje u sebi sadrže pouke i prilike za razvoj.

Stoga, svaki put kad tvoj ego skoči u zaštitu, preispitaj radi li se stvarno o napadu i ima li uopće potrebe braniti se, tj. dopustiti svom egu da se izrazi. Ovo je naročito preporučljivo kad se radi o situacijama s roditeljima, supružnikom, učiteljima, najboljim prijateljima i svima onima za koje znaš da te vole i žele ti dobro, tj. da te nemaju potrebu povrijediti, nego ti nešto govore za tvoje dobro. Također, treba uzeti u obzir da većina drugih isto ne misli povrijediti nas nekim svojim negativnim riječima i djelima pa ne treba odmah i uvijek pustiti egu da odigra svoju ulogu zaštitara.

Ovo je najveći problem kod ljudi koji imaju mentalitet žrtve pa su često u modusu "jadan ja" i povrijeđeni. Takvi se osjećaju stalno žrtvom nekoga ili nečega i puno toga doživljavaju kao povrede kad to uopće nisu, a čak i kad jesu bili povrijeđeni, više se sami povređuju nego što su to drugi učinili. Naime, kronični jadnici, da ih tako nazovemo, vuku iz prošlost štošta što je već davno prošlo, no stalnim prisjećanjem i govorenjem o nekim incidentima sami sebi nanose štetu i to veću od one koju su im drugi nanijeli. Ako ih je netko oštetio na kratko, to nije ništa u usporedbi sa štetom koju sami sebi nanose godinama u kojima nepotrebno opterećuju svoj um i srce bolnim sjećanjima, toksičnim emocijama i mislima prema akterima.

Rješenje je u vrsti poricanja, kojom poričemo i ego i sva bolna sjećanja dižući svoj stupanj svijesti na više modalitete svijesti. Jedan od prvih koraka na tom putu jest poricanje tuđe odgovornosti i preuzimanje vlastite odgovornosti (ne krivnje) za apsolutno sve u svom životu. Odgovornost je sposobnost odgovora, kao što to sama riječ govori: odgovor-nost. Načinom na koji odgovaramo na sve situacije u svom životu određujemo stupanj svog blagostanja. Ništa samo po sebi ne uzrokuje tvoju patnju, nego to čini način na koji percipiraš događaje! Kad preuzmeš odgovornost, onda imaš slobodu i neograničen broj načina na koji odgovaraš na sve situacije, no kad ne preuzmeš odgovornost, onda nemaš izbora i uvijek odgovaraš destruktivno. Prigrli svoju slobodu i čast pa odgovaraj na sve samo tako da odražava tvoje vrline. Kad tvoja radost izvire iznutra, nitko i ništa ne može ti je oteti.

 

 

 

 


Željenje

Želje su proizvod ega, ali i njegovo oruđe kojim nas drži u šaci. Transcendiranje ega podrazumijeva transcendiranje želja.
Što to znači? Preoblikovati svoje želje tako da ne odražavaju ego, nego dušu.
U što preoblikovati? U vizije, ili strasti, namjere, anticipacije, očekivanja, nadanje, odluke, odabire, prioritete, preferencije, sklonosti, vrednovanje, zahvalnost, ili maštarije, ovisno o kontekstu.
Pritom se, naravno, ne radi o pukom korištenju druge riječi za istu stvar, već o podizanju svijesti na razinu koja omogućava pozitivnu vibraciju koja omogućuje privlačenje onoga što ti je na umu i u srcu.
Kako to učiniti? To smo objasnili u zasebnom članku pa ga svakako pročitaj: Ispunjenje želja

 

 

 


Mišljenja
  "Kada se pažljivo preispita, može se zaključiti da su sva mišljenja bezvrijedna. Sve su to ispraznosti sujete i nemaju važnosti niti ikakve suštinske vrijednosti. Svima je um prepun beskrajnih mišljenja, a kada ih se prozrije, mišljenja su zapravo samo mentalna aktivnost. Važnije je, međutim, uvidjeti da mišljenja proizlaze iz pozicioniranja koja ih i osnažuju i upravo to pozicioniranje dovodi do beskrajne patnje. Prestati s pozicioniranjem znači ušutkati mišljenja, i ušutkati mišljenja znači prestati s pozicioniranjem."
- David R. Hawkins, M.D., Ph.D.
Dissolving the Ego, Realizing the Self

 
"Čovjekova dilema, sada i uvijek, bila je da pogrešno identificira svoje intelektualne artefakte kao stvarnost. Ali ove umjetne pretpostavke su samo proizvodi proizvoljne perspektive percepcije. Neadekvatnost odgovora koje primamo izravna je posljedica ograničenja koja su inherentna u stavovima ispitanika."
- David R. Hawkins, M.D., Ph.D.
Power vs. Force
 
Mišljenja proizvodi um pod utjecajem ega. (Mišljenja, a ne misli)
Mišljenje nije isto što i istina. Inače bismo mišljenja zvali istinom. Istina o nečemu je samo jedna, a mišljenja o istoj temi je bezbroj.


Mišljenja nisu činjenice.

Čemu služe mišljenja? Što imaš od mišljenja, svojih i tuđih? Promisli malo.
Mišljenja su uglavnom gubljenje vremena. Od njih nikakve prave koristi, a često uzrokuju štetu.
Ti ne trebaš nečije mišljenje o nečemu, čak ni stručno mišljenje, nego trebaš istinu. Ako ti netko daje svoje (stručno) mišljenje, to je samo zato što ne zna istinu ni činjenice. U protivnom bi ti rekli istinu i naveli činjenice, a ne mišljenje. Istina nije komplicirana. Ili je znaš ili ne znaš. Kad ne znaš, onda spekuliraš mišljenjima.
Mišljenja su spekulacije, između ostalog.

Ako tražiš nečije mišljenje, recimo o sebi ili nekom svom uratku, onda zapravo tražiš komplimente. Tvoj ego traži komplimente.
A ako tražiš iskrenu kritiku, upitno je koliko je ona istinita ili točna. Ukusi se razlikuju pa ako ti u tom slučaju netko udijeli svoje, subjektivno mišljenje, to ništa ne govori osim da ta osoba ima isti ili različiti ukus od tebe. I što onda?

Ljudi koji su puni mišljenja, koji imaju potrebu svima nametati svoja mišljenja, imaju veliki ego. Zato ih ne treba slušati. Egom infiltrirana mišljenja ne mogu biti od koristi, a mogu biti na štetu.

Kada previše učvrstiš svoja mišljenja i stavove, oni postaju dio tebe, tvog identiteta. U tom slučaju osjećaš potrebu da ih braniš svaki put kad netko ima suprotne stavove. Ali nema se tu što braniti. Stavovi su samo grupa misli usmjerenih u jednom pravcu. I ništa više. Ako promijeniš mišljenje ili stav, ti ne gubiš time sebe nego nepotrebni dio svog identiteta. Kada razmjenjuješ mišljenja, raspravljaš se, boriš se za stavove i pokušavaš drugima nametnuti svoj način razmišljanja, tada samo nepotrebno trošiš energiju jer time nitko ništa ne dobiva. To činiš zato da bi potvrdio/la da je ono što misliš točno jer u stvari nisi sasvim siguran/na u to.

Kao što smo na početku naglasili, važno je razlučiti to da je ego nešto što imamo, a ne nešto što jesmo. To vrijedi, naravno, i za druge. Prema tome, kad netko po našem mišljenju ima veliki ego, to nije razlog da tu osobu ne volimo, pogotovo kad osvijestimo da ta osoba osim ega ima i dušu i štošta drugo pa ne treba svoje mišljenje o toj osobi ograničavati na samo jedan aspekt te osobe. To bi bilo ograničeno.


Byron Katie metoda - The Work (Rad)

“Zato što vjeruješ ono što misliš, patiš. ”
"Ne vjeruj u sve što misliš."
-
Katie Byron
 

Preporučujemo jedan jako koristan alat za razbijanje priča ega. Radi se o tehnici koju je razvila Byron Katie i može se ovako sažeti: prestani vjerovati svojim mislima i osjećat ćeš se bolje i tvoj će se život promijeniti na bolje. Kako ona tvrdi, naše stresne misli korijen su naše patnje. Kada otpustimo misli, time otpuštamo i patnju. Možeš birati svoje misli prema onome što želiš osjećati. Možeš preokrenuti svaku neugodnu misao.

"Otkrila sam da kada sam vjerovala svojim mislima, patila sam, a kada im nisam vjerovala, nisam patila, i da je to tako za svako drugo ljudsko biće. Sloboda je baš tako jednostavna. Otkrila sam da je patnja stvar izbora. Pronašla sam radost u sebi koja nikada ne nestaje, ni za jedan trenutak. Ta je radost u svakome, uvijek."
-Byron Katie

Ljudska osjetila upiju oko 11 milijuna utisaka iz okruženja u sekundi, ali um je svjestan samo njih najviše 50 u sekundi - izvor. Kako onda možemo razumno prosuđivati išta u stvarnosti kad većine toga nismo uopće svjesni?! Dakle, sve što mislimo je uvjetovano ograničenom percipiranju stvarnosti i kao takvo ne može biti istina.

"Rad" je jednostavan, ali moćan proces istrage koji te uči prepoznati i preispitati svoje misli koje uzrokuju svu tvoju patnju. To je način utvrđivanja i ispitivanja misli (pretpostavki) koje uzrokuju svu ljutnju, strahove, depresiju, ovisnosti i nasilja. "Rad" se sastoji od četiri pitanja i preokreta:
 

    1. Je li to istina?
    2. Možeš li s apsolutnom sigurnošću znati da je to istina?
    3. Kako reagiraš kad vjeruješ tomu što misliš?
    4. Tko bi ti bio/bila bez te misli? Ili, kako bi tvoj život izgledao bez te misli?

Uzmi neku misao zbog koje patiš ili se loše osjećaš i provedi je kroz ta pitanja. Na primjer: Nije mu stalo do mene. Ovaj ti proces omogućuje da doživiš druge načine gledanja na tu istu ideju te da tako iz jedne druge perspektive uočiš da istina ima više lica i da te to oslobodi. Kad uvidiš da tvoje misli, uvjerenja i gledišta koji uzrokuju tvoju patnju nisu apsolutno istiniti, onda više nema razloga ni povoda za patnju.

Video: The essence in her own words»
The official website with videos of case studies »
The e-booklet "The Work" »

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 



 

   Vrlinama transcendirati ego

Vrline su izraz duše, dok su mane izraz ega.
Logično, vrline su najprirodnije sredstvo za transcendiranje i preorijentaciju ega.

Tko robuje svom egu nije svjestan da istinska sreća nije u uspješnom prikrivanju svojih slabosti i mana, već u njihovu  nadilaženju. One se nadilaze vrlinama.

Ego stupa na scenu samo kod onih koji se (nesvjesno) boje i brinu, a čine to iz neznanja i zabluda.
Ego djeluje tako kako djeluje jer ne zna i ne umije bolje.
Ego se grčevito drži funkcije voditelja ili upravitelja samo iz neznanja, zabluda i straha. Otkloni njih pa će ego popustiti i otpustiti kontrolu te se preorijentirati kao zaštitar.
Neznanje i zablude otklanjaš već čitanjem ovog modula, a strahove vrlinom hrabrosti i drugima.

Već smo spomenuli zabludu dualnosti ili podvojenosti, tj. neznanje o izvornoj jednosti svega, no samo u kontekstu svjetonazora po kojem nas ego navodi da sebe vidimo odvojene od drugih (drugačije, posebnije, bolje, jadnije, žrtvom drugih itd.), što je površno gledajući točno, a dubiozno promišljajući uviđamo da nije. Međutim, treba naglasiti i druge iluzorne dualnosti kojima nas ograničeni ego navodi na ograničena uvjerenja povodom kojih tražimo sreću i izbjegavamo nesreću. Oni koji su razapeti između tih dviju tendencija, ne mogu pronaći mir ni duhovno blagostanje. Zato se treba educirati i osvijestiti jednotu ponad dualiteta, čime će se ego transcendirati. Kad prestaneš površno gledati na nesreće kao na nešto loše i počneš uviđati i latentne pozitivnosti, onda zadobivaš moć da preobražavaš negativnosti u pozitivnosti, a kad još potom napreduješ, uvidjet ćeš da u suštini negativnosti i ne postoje, kao ni pozitivnosti, pa ih nećeš više ni morati preobražavati, a kamoli biti njima pogođen(a).

Kad smo već kod blagodati nedualnog svjetonazora, da ukažemo i na činjenicu da su najuspješniji glazbenici, sportaši, mačevaoci i svi drugi koji u svom pozivu koriste neki posebni rekvizit, oni koji su uspjeli doći na stupanj svijesti na kojem su osvijestili jedinstvo s time. Kao što takvi pojedinci tvrde, dobili su osjećaj kao da su postali jedno sa svojim instrumentom, oruđem ili alatom. Transcendirali su svoj ego i time postigli transcendentalne uspjehe.

Nema smisla ni potrebe boriti se protiv ega jer suprotstavljajući mu se samo bismo ga ojačali, kao što to regulira Zakon (ne)opiranja. Ego se ne može transcendirati egom, stoga nema smisla djelovati po uzoru na ego, koji je taj koji se obično bori, a samo zato što u svojem podvojenom pogledu na svijet dijeli sve na prijatelje i neprijatelje (protiv kojih se treba boriti). Nikada nećeš promijeniti išta boreći se protiv toga. Da bi nešto promijenio/la, zamijeni postojeći model novim, koji je bolji pa će ono nepoželjno izgubiti moć. Ego nije neprijatelj, nego može biti prijatelj ako ga stavimo na pravo mjesto, na položaj za koji je stvoren.

Svijetlo je uvijek jače od mraka. Ako si u mraku i upališ svijetlo, mrak nestaje. Mrak nastaje kad ugasiš svijetlo, a ne kad upališ mrak. Nemoj gasiti "svijetlo" pa neće doći do "mraka".
Tako su i vrline jače od mana. Pod uvjetom da ih aktiviramo. Zapravo, mane su ništa drugo doli zanemarivanje vrlina. Mane ne postoje tamo gdje se kultiviraju vrline.

Jednako tako, ego buja samo kad zanemarujemo svoju dušu, tj. kad ne kultiviramo vrline.
Prema tome, vrlinama transcendiramo ego.
Vrliniziranje je proces podizanja svoje svijesti na moduse raznih vrlina.

Spomenuli smo da transcendiranje ega započinje s vrlinama kao što su preuzimanje odgovornosti, hrabrost i iskrenost, a nastavlja se s ustrajnošću, postojanošću te se blago napreduje prema vrlinama veće vibracije kao što su optimizam, zahvalnost, smisao za humor, dostojanstvo, vedrina, entuzijazam, relaksiranost i nada, i da kad postigneš vibraciju vrline ljubavi i radosti (bezuvjetne), a pogotovo poniznosti, onda si na konju.
Mada, taj slijed nije nužan, a najbolji je vlastiti, prirodni slijed.
Na ovom linku je provizorna skala svijesti, tj. mana i vrlina »

Poniznost, altruizam, nesebičnost i solidarnost vrline su koje kultiviraju oni koji nemaju veliki ego i koji su transcendirali svoj ego. No, to nisu vrline kojima se transcendira ego, već vrline koje kultiviramo onda kad je ego već transcendiran.
Spomenute su vrline preoprečne egu da bi mogle biti od koristi u procesu transcendiranja ega.
Pokušaj reći nekomu tko ima veliki ego da bi bilo dobro da bude ponizniji, pa ćeš vidjeti hoće li te poslušati.

Najprirodniji proces transcendiranja ega je onaj postupni, po uzoru na onaj koji smo gore naveli, kojim se postepeno razvija svijest s jedne vrline na drugu sve do one koja ti omogućuje da svoj ego preorijentiraš u zaštitnika, umjesto voditelja.


Prepuštenost

Naj-naj vrlina, kojom osiguravamo transcendiranje ega, jest prepuštenost.
Radi se o vrlini koja se na engleskom naziva "surrender" i "letting go", a na našem jeziku nemamo riječ koja je najbolje odražava. I na engleskom je ta riječ više glagol tj. radnja nego vrlina pa ne dočarava puninu te vrline. Kao i sve druge vrline, to je tema za sebe pa se ne možemo ovdje upuštati u detaljno objašnjavanje, ali ćemo je objasniti onoliko koliko je važno za upregnuti je u kontekstu transcendiranja ega.

To je vrlina kojom su mnogi bivši beskućnici postali slavni i bogati duhovni autori jer su njome napravili ogroman skok sa stanja jada i neimaštine na stanje relativne prosvijetljenosti i blagostanja.

Radi se o vrlini kojom se potpuno prepuštamo, otpuštamo, predajemo i prestajemo opirati.
Predaja se inače uglavnom percipira kao poraz ili čin slabića pa zato i ne koristimo tu riječ, nego "prepuštenost". Na skali svijesti, modus svijesti ili vrlina o kojoj je ovdje riječ kotira na jednom od najviših položaja (575), više od intelekta (400) i same ljubavi (500) pa je zato umno nedokučiva svima onima koji su na niskom stupnju svijesti. Pod umno nedokučivim mislimo da je takvima vrlo teško spoznati ovu vrlinu pa je zbog toga vrlo lako krivo shvaćaju. To naglašavamo kao upozorenje da i ti ne bi to činio/la, ako ti tvoj stupanj svijesti ne omogućuje pravi uvid u značaj ove vrline.

Usput ističemo i da ne treba prepuštenost ili predaju miješati s predanosti, iako su to srodne vrline. Predanost je osobina ili vrlina onoga koji je predan - koji se predaje čemu, ali i onoga koji je marljiv, požrtvovan, odan, privržen i vjeran. Pod vrlinom o kojoj je ovdje riječ, a koju smo nazvali prepuštenost, ne misli se na marljivost, požrtvovnost, odanost, privrženost i vjernost.

Kad kažemo "vrlina kojom se potpuno prepuštamo, otpuštamo, predajemo i prestajemo opirati", postavlja se pitanje komu se to trebamo prepustiti, predati i prestati opirati. Međutim, ovdje nećemo odgovoriti na to pitanje, nego u zasebnom modulu na tu temu jer je to prezahtjevna tema da bismo je ovdje letimično obradili i ponajviše zato što u kontekstu transcendiranja ega i nije bitno komu.

Ono što je ovdje bitno, nije komu se trebamo prepustiti, predati i prestati opirati, nego što. Dakle, najvažnije pitanje je što je to što trebamo prepustiti, otpustiti, predati i prestati opirati. Odgovor je: ego.

Prepuštanje ega, njegova predaja i prestanak njegova opiranja jest ključ za ostvarenje duševnog mira i prosvjetljenja, odnosno potpune slobode. Jednom kad prigrlimo ovu vrlinu prepuštenosti, zakoračili smo na novi nivo postojanja na kojem nema više patnje, na kojem je blagostanje naše prirodno stanje pa se ne moramo za to izboriti nego samo tomu prepustiti.

Da bi ego to učinio, dakle da bi se prepustio, otpustio, predao i prestao opirati, nije bitno komu to treba učiniti nego zašto. Na kraju krajeva, nije stvar u poretku, koji ionako ne postoji - u stvarnosti ne postoje nikakve hijerarhije ni poredci - već je stvar u tome da svatko treba znati gdje mu je mjesto, svoju ulogu, što je njegov ili njezin smisao i svrha.

Na odgovor zašto bi se ego trebao prepustiti, predati i prestati opirati, odnosno transcendirati već smo odgovorili. Kao što smo to već više puta naglasili, smisao i svrha ega nije da nas savjetuje, vodi ili upravlja, nego da nas čuva i štiti. U toj ulozi ego može najviše briljirati, najviše se iskazati pa je to najbolji odgovor na to zašto se treba prepustiti, predati i prestati opirati.

"Jedan od načina na koji se možemo izliječiti je taj da liječimo druge. U stvari, ne znam ni jedan drugi način da se izliječimo nego taj da učinimo to za druge ljude."
- Patricia Cornwell

Kad smo kod vrlina, podsjetimo se dvostrukih mjerila i ignoriranje zlatnog pravila (Ne činite ono što ne želite da drugi čine vama, ili kako hoćete da čine vama ljudi, činite i vi njima).
Naime, nema boljeg životnog mota od QVOD TIBI HOC ALTERI ili drugim riječima: "Što god da želiš, učini to drugima"

Vodeći se tim jednostavnim motom u svakodnevnom životu, transcendiranje ega ti je zagarantirano, kao i blagostanje.

Ovaj je princip povezan s principom jednote koji smo objasnili kod Zakona polariteta.
Čineći drugima, činimo sebi. Što god da trebamo, da bismo do toga došli, trebamo pomoći drugima da do toga dođu. Što sijemo, to žanjemo. Sve su to parole koje mnogi toliko banaliziraju da ih ignoriraju pa im zato jest tako kako jest. Uvažavanje tog mota i življenje prema toj istini stvara čuda, pogotovo kad to postane životni stil, a ne samo nešto što povremeno i po potrebi (proračunato) činimo.
 

 

 

 

 

Veza s izvorom energije

Najvažnije što trebamo činiti da bismo transcendirali svoj ego i postigli blagostanje jest biti ono što jesmo u suštini, slijediti vlastitu prirodu, vlastitu dušu i djelovati u skladu s njom, a time i s Božjom voljom i cijelim Svemirom. Mi smo svi po prirodi u suštini savršene duše. Kod većine se to ne vidi samo zato što djeluju vođeni svojim egom umjesto svojom dušom jer djeluju vođeni umom, emocijama ili tijelom. Tomu je često uzrok odvojenost od duše, prirode i njezina izvora ili Stvoritelja. Do odvojenosti dolazi najviše zbog ega koji stavlja na prvo mjesto neki od troje aspekata - um, emocije ili tjelesna osjetila odnosno tjelesne porive.

pokidana granaProblemi se stvaraju kad smo odvojeni od svog izvora, svoje duše - kao bilo koji električni uređaj koji je isključen iz struje. Sav potencijal stoji na raspolaganju – "ukopčaj" se i sve će biti sjajno.

Jesi li ikada vidio/vidjela otkinutu granu da daje plodove? Naravno da nisi. Tako i mi ne možemo "cvjetati" ni biti plodonosni dok god smo odvojeni od svoje duše, od svog izvora energije. Katkad i ponegdje možemo postizati kratkotrajne uspjehe, no oni nas neće daleko odvesti. Neki aspekti života mogu i procvjetati, ali to neće potrajati. Uostalom, koliko nam vrijede procvjetale ruže na jednome životnom području ako je na drugim područjima samo trnje? Što nam vrijedi sve bogatstvo ovog svijeta ako nas izjeda karcinom ili nam je ljubav okrenula leđa?

Za neke je izvor duhovne energije Bog, za neke druge je Viša sila, za neke treće je vlastita duša, za mnoge je to priroda i umjetnost itd. Napajamo se energijom ovisno o tome kako doživljavamo svoj izvor energije - molitvom, meditacijom, vizualizacijom, afirmacijama, boravkom u prirodi, umjetnošću i slično.

Dakle, trebaš biti povezan(a) s Izvorom ako misliš ostvariti blagostanje. Način da to ostvariš: hrani svoju dušu, njeguj svoju duhovnu stranu jednako kao i druge strane, poveži se sa svojim izvorom u mislima, neka tvojim emocijama, razumom i osjetilima vlada tvoja duša, njeguj svoje vrline, meditiraj, moli se, vizualiziraj, afirmiraj, provodi što više vremena u prirodi... Svakodnevno se svjesno podesi na valnu duljinu svog Izvora. Vizualiziraj kako se povezuješ s Izvorom svoje energije tako da si predstaviš spone, bilo u obliku svjetla, zrake, kabla, korijena... Kako god ti odgovara. Osjeti kako se napajaš tom energijom – svjetlom, toplinom, ljubavlju, mudrošću i svime što u pojedinom trenutku ili danu trebaš.


 

 

 

 

 

Poznaješ li nekoga komu bi dobro došlo da pročita ovaj članak?
Pošalji im e-mailom link na ovaj članak!
Time ćeš učiniti veliku uslugu i nama i njima.
Još jedno dobro djelo za danas :-)

Ako ti se sviđa ovaj članak, molimo potvrdi to klikom: 

 
Prijava  
Članstvo
Prijavi se na našu mailing-listu primatelja besplatnog e-magazina Životne škole kako bi povremeno dobivao/la najnovije korisne sadržaje i poklone! Nećeš požaliti. Pogledaj sve pogodnosti prijavljenih korisnika »

ocjene

Besplatni e-magazin

E-mail adresa:

 
arrow  upis
Pridruži nam se!
Postani naš član!
Svojim učlanjenjem pridonosiš jačanju vrlina u društvu i dobivaš mnoge fantastične pogodnosti koje su opisane na stranici s prijavnicom i ostalim detaljima:
Opširnije »

Od 2019. nećemo više objavljivati anonimne komentare, odnosno komentare onih koji ne stoje iza svojih riječi (bezimeno=bezvrijedno). I iz razloga koje smo naveli gore u segmentu pod nazivom Mišljenja također nećemo osobno davati pa tako ni uvažavati tuđa mišljenja, a kamoli ih objavljivati. Pod rubrikom Komentari slobodno nam dajte svoj konstruktivni feedback, pogotovo ako imate što dodati kako bi ovaj tekst bio još bolji i korisniji, ili ako primijetite nešto netočno (uz navođenje argumenata i svoje kompetencije, s linkom na dokaz). Smisao komentara je bolje razumijevanje i utvrđivanje gradiva.

 

 

18/01/2019
Zlatko,44,Vukovar
Hvala vam što ste podrobno objasnili pojam ega i kako ga staviti u pravu funkciju,veoma poučno i korisno znanje ste podelili. Mnoge stvari nisam znao dok nisam pročitao ovaj modul i to nekoliko puta...Veoma sam vam zahvalan i želim vam svako dobro u daljnjem radu.

26/12/2018
anonimno
Sve sto ste napisali i sve sto radite je delo vaseg ega :p ... isti vam nece dozvoliti da vam dam dokaze jer on Živi u vremenu"..tj raspolaze njime (vlasnik je vremena). Nemate njegovu jasnu definiciju kao ni definiciju duše. Textovi su vam predugacki. Politika kojom vodite sajt je klasicna ego potrosacka. Ucenjivacka.
odgovara autorica modula:
Objavili smo ovaj anonimni komentar unatoč tome što nije konstruktivan ni dobronamjeran, već destruktivan i zlonamjeran (bez imalo ičeg pozitivnog, kao da tekst i sajt ama baš ništa ne vrijede), samo zato da bismo vama drugim čitateljima to pokazali kao tipični primjer projekcije i izričaja ega, kako biste umjeli prepoznati to ili slično u sebi i drugima i tako se znali suočiti s tim problemom i fokusirati se na rješenje. Stoga je ovaj tekst više nastavak modula o egu nego odgovor na komentar nekomu tko ovaj odgovor niti neće cijeniti a kamoli uvažiti.

Netko tko je na višem stupnju svijesti, pun ljubavi, razumijevanja i suosjećanja nikad ne bi napisao takav komentar, a pogotovo se ni na bilo koji način ne bi stavljao u superiorni položaj naspram nas ili bilo koga drugog. Neka je to pouka svima koji padaju u napast ili pišu takve poruke na društvenim mrežama i bilo gdje drugdje.

Moja prva reakcija bila je i ostala suosjećanje za tu osobu, a kolege su se nasmijale iz sažaljenja. Naravno, proradio je u meni i ego jer mu je posao da štiti mene i moj sajt. Kao što smo u ovom modulu obrazložili, preporučujemo svom egu dati ulogu zaštitara (umjesto voditelja) pa kad nas netko atakira, u redu je da proradi ego jer naš ego i jest tu da nas štiti od svih onih koji si previše dozvoljavaju i uzimaju si pravo da nas napadaju umjesto da nas podržavaju. Čak i ako je istina da smo kao tim poklekli egu, nije način da nas se udara, nego da nam se pomogne da "ustanemo". Udarati i napadati nekog tko je navodno posrnuo i ništa ne vrijedi čine samo oni najgori i trebali bi se posramiti, pokajati, ispričati i iskupiti.

Vrlo rijetko nam se događa da nas itko kritizira (u desetak godina svega par puta od strane nekompetentnih) nego nas naši korisnici uvelike pohvaljuju jer ne samo da znaju prepoznati vrijednost koju pružamo nego tvrde da smo im promijenili život, čemu svjedoče silne pohvale naših korisnika, ogroman broj poklonika na Facebooku i registriranih korisnika.

Gornji komentar tj. nekonstruktivna kritika je tipična reakcija osoba s velikim egom: kritiziranje i sugeriranje da su njihove vlastite definicije bolje od naših (i to neargumentirano), da imaju pravo suditi i određivati valjanost dužine našeg sadržaja, da bismo se mi trebali podrediti njihovom ukusu (ne obazirući se na druge koji nisu kao oni površni i znaju da se ego ne može obraditi površno u kratkom članku) i da njihovo pravo na zarađivanje za život je veće nego naše.
To je više nego očita projekcija i izričaj ega. Svatko bistar zna da kad kritizira druge, govori više o sebi nego o drugima. Kao što gore u modulu lijepo piše da su rekli:
- Anthony de Mello: "Ne vidiš osobe i stvari onakvima kakvim jesu, već takvima kakav si ti."
- Schopenhauer: "Da bi se priznala tuđa vrijednost, treba imati vlastitu."
- Meša Selimović: "Dobar čovjek vidi dobrotu u svakome, a loš vidi u svemu zlo."


Iako nismo tražili ničije mišljenje o nama, ipak si je netko uzeo pravo da nam ga udijeli i to još neargumentirano i bez da je naveo svoje kompetencije kojima opravdava svoju superiornost, pa smo bili toliko slobodni da i mi tu bezimenu osobu profiliramo. Stoga, uz bumerang efekt neka vidi koliko je ispravno ocjenjivati druge, pogotovo kad ih ne poznaje - svojom kritikom rekli ste više o sebi nego o nama, evo što ste rekli o sebi: vaš profil »

Pazite na ego svi vi koji imate potrebu kritizirati, omalovažavati i obezvrjeđivati druge (pogotovo one koji se bave dobrotvornim radom više nego vi) te se bez podloge prikazivati pametnjakovićima ili pametnijima i boljima od drugih, jer to vam ukazuje da vama vlada ego i da ako tako nastavite i dalje ćete patiti u životu i nećete napredovati. Umjesto toga predlažemo da naš sadržaj pročitate s dušom a ne egom i tako iz njega izvučete ono najbolje, umjesto ono najgore, i tako napravite pomak svijesti koji će vam omogućiti veće blagostanje. Put do blagostanja je popločan vrlinama (a ne obezvrjeđivanjem i drugim manama). Jedno od najboljih mjerila povodite li se egom ili dušom jest stupanj vašeg blagostanja, materijalnog i duhovnog, što uključuje i zdravlje i međuljudske odnose. Jer ego uzrokuje probleme na svim poljima, a duša sve zacjeljuje i obogaćuje.

Što se tiče dužine naših tekstova, onima koji su oni predugački, ne moraju ih čitati. Nije sve za svakoga! Naši tekstovi nisu za zabavu ili radoznalost ili za površne ljude, nisu tipični članci nego moduli unutar našeg e-learning programa. Svaki obrađuje ogromnu temu o kojima postoje cijele knjige jer su prevažne da bi ih se obradilo površno i ukratko. Svaki onaj komu je dovoljno pola ponuđenog teksta da napravi nužni pomak svijesti, ne mora čitati do kraja i može preskakati dijelove koje već zna, ali nema pravo očekivati da podešavamo dužinu prema njegovim željama i potrebama. Svaki takav očito nije na stupnju svijesti da uvidi da svi drugi čitatelji nemaju njegovo razumijevanje i da nekima treba više a drugima manje da shvate i poduzmu što treba. Dokaz da drugima nisu naši tekstovi predugački »

Iako nema veze s temom ega i imam pametnija posla, osvrćem se ipak i na kritiziranje "politike" našeg sajta (štiti nas moj zaduženi ego zaštitar): onima koji su kritički nastrojeni, egom-vođeni, licemjerni pa imaju obraza prebacivati nama (pa zasigurno i drugima) što naplaćujemo svoj posao, sugerirajući da bismo mi trebali raditi za badava, iako oni sami ne rade za badava i iako nisu naši velikodušni donatori i iako sami nemaju sajt na kojem sve nude besplatno, takvima poručujemo: mi nismo guma za bicikl da živimo od zraka! (Nepostojeći) donatori koji plate sve naše račune, imaju pravo tražiti od nas da sadržaj bude besplatan, a svi drugi koji očekuju da bismo mi trebali SAV svoj posao ovdje raditi za badava i usto plaćati račune iz svog džepa i koji od nas samo uzimaju a ništa nam ne daju, nemaju pravo nam išta prebacivati i poklonjenom konju gledati u zube! Jesmo li ovaj modul ikomu naplatili ili čime ucijenili?! Očito neki ne znaju cijeniti vrijednost onoga što im se nudi pa ćemo zato onda i dijelu ovog članka morati staviti cijenu pa nek ga čitaju do kraja samo oni koji ga znaju cijeniti, tj. oni koji to zasluže. Kad je nešto besplatno, neki misle da to onda nema neku vrijednost pa su skloni to omalovažavati.
Nemamo nimalo potrebu opravdavati se licemjerima i zlonamjernicima, a oni koji nas dovoljno poznaju da bi nas mogli kritizirati, dobro znaju da je 90% našeg sadržaja besplatno, a i za ono malo što naplaćujemo nudimo "plaćanje" kompenzacijom i volontiranjem umjesto novcem.
Osim toga, ne podržavamo model u kojem se korisnike podržava u razmišljanju da bi trebali samo uzimati, a ništa zauzvrat davati ili se nekako revanširati. Svi oni koji su škrti pa im smeta što nešto ima svoju cijenu i koji misle da smo im mi nešto dužni, da smo im dužni samo davati i davati, a ništa ne tražiti zauzvrat, nek sami budu ono što očekuju od nas - neka rade svoj posao bez plaće i bez ikakve nagrade.

Za razliku od komentatora koji nam nikad ništa nije dao nego samo uzimao i koji radije napada nego podržava druge, mi mu poklanjamo ovu i ovu knjigu, kao i svu pomoć koju pruža sadržaj ovog portala te mu želimo sve najbolje.
Svima drugima, koji su se potrudili do ovdje čitati i znaju cijeniti naš sadržaj, dajemo malu nagradu ovdje » (baš me zanima hoće li to kliknuti i oni koji ne cijene naš sadržaj i time sebi pokazati jesu li pošteni ili nisu)
Podsjećamo što gore piše: ne objavljujemo komentare na komentare; ovo nije forum

22/12/2018
anonimno
Rečenica koju već godinama pamtim, a koja najbolje prikazuje važnost metafore u članku je: "Važnije od svih zemaljskih bogatstava i nebeskih blaženstava je ulazak u struju".

 

Poruka za  
urednike
  Životna škola ima ekskluzivno pravo na ovaj članak, prema tome drugima nije dopušteno njegovo objavljivanje.
  Imamo mnogo drugih članaka koje možete objaviti pod uvjetom da navedete izvor i link - pogledajte na dnu poruku za
  urednike. -
Top članci.
Home | Uvjeti korištenja | Zaštita podataka | Sitemap
Copyright © 2009 by Talidari :: Designed by Talidari