RAJ NA ZEMLJI
autor: Talidari

Pravi užitak, mir i sloboda dostupni su samo na svom obiteljskom imanju. Trajno zdravlje moguće je jedino zdravom, svježom ishranom. Onaj tko ne živi na svom imanju ne može se hraniti svježom hranom, a ona je neophodna za fizičko i psihičko zdravlje. Kupovna hrana nije svježa iako tako izgleda.

Blagostanje je nemoguće ostvariti bez života u prirodi, bez kreiranja svog raja na zemlji na svom obiteljskom imanju. O tome zašto mnoge obitelji koje već imaju svoje imanje nisu ostvarile blagostanje objašnjeno je ovdje, gdje je ponuđeno i rješenje.

Da bi jedna obitelj mogla ostvariti blagostanje, potreban joj je jedan hektar zemlje od kojeg je pola šuma. Više od toga je previše za održavanje i predstavlja teret koji umanjuje vrijednost cijelog gospodarstva.

Svatko će se složiti da obitelji danas nisu više ono što su nekad bile i da je trend sve većeg otuđivanja članova obitelji i sve veći jaz između generacija. Ljubav je više u teoriji nego u praksi.

Samo je ljubav sposobna podići dobrobit čovjeka na najvišu moguću razinu - ne novac ili palače, već samo stanje ljubavi. Kreiranjem modernog, ekološkog obiteljskog imanja omogućuje se stvaranje povoljnih uvjeta za obnovu energije ljubavi u obiteljima.

Bračni par koji ima svoje imanje na kojem supružnici mogu zajedno kreirati svoj mali raj na zemlji, neće biti opterećen egzistencijalnim problemima te će moći svojoj djeci i unucima omogućiti uvjete za odrastanje u prirodi i za razvijanje senzibiliteta za prirodu i prirodnih vrijednosti. U prirodnoj sredini, spajanjem moderne tehnologije, višeg stupnja svijesti i plodne zemlje, stvaraju se uvjeti za blagostanje u kojima mladi neće visjeti pred ekranom u bijegu od surove stvarnosti, nego će ispunjeni ljubavlju uživati u ko-kreiranju raja na zemlji.

Za domovinu spremni!

Domovina
Većina ljudi na svijetu uopće nema svoju domovinu i to utječe na njihovo duhovno i materijalno stanje.
Domovina nije apstraktan pojam. Naša domovina nije naš dom - to su dvije različite riječi. Također, domovina nije država u kojoj smo rođeni - i to su dva različita pojma.
Domovina je prema rječniku zemlja rođenja, zemlja podrijetla, zemlja kojoj čovjek pripada po svojim pravima ili po osjećajima.
Dakle, domovina je zemlja na kojoj smo rođeni, u doslovnom smislu.

Oni koji žele jasnije razlikovati državu od zemlje na kojoj su rođeni, mogu u ovom kontekstu umjesto domovine koristiti pojam djedovina ili otadžbina (očeva zemlja). Mnogi djedovi i očevi nisu posjedovali komad zemlje pa zato radije koristimo pojam domovina.

Većina ljudi nema svoju zemlju, svoju domovinu ili djedovinu; ne živi u svojoj domovini (nego u svojoj državi), ne živi na zemlji na kojoj je rođena, nego je negdje udaljena, u stanu koji mora skupo plaćati. No, svaki čovjek ima pravo na komad svoje domovine, na jedno jutro zemlje na kojem može kreirati svoj mali raj na zemlji. To je pravo svakog čovjeka.

Sve države svijeta imaju dovoljno zemlje u svom vlasništvu da je prepuste svojim obiteljima, umjesto da zemlja propada jer je nema tko kultivirati. Zauzmi se za svoje pravo na svoj komad domovine »

Poznaješ li nekoga tko živi u trajnom blagostanju, a da nema svoj komad zemlje ili da ne živi u prirodi? Dobro promisli i ne daj se zavarati da samo zato što netko ima neku titulu ili je bogat da živi u blagostanju.

Ne moramo uopće gledati druge, nego je dovoljno da se ravnamo svatko sam po sebi. Za početak je dobro sagledati svoju situaciju i spoznati da život u idili podrazumijeva život u kući s velikim vrtom, a ne u stanu, i to izvan gradske vreve.

Grad vs. selo
Život u gradu ima svoje prednosti i mane, baš kao i život na selu. To je određeno zakonom polariteta. Često zatvaramo oči pred jednom ili drugom stranom kako bismo si opravdali to što živimo tako kako živimo. No, zabluđivanje nikomu ne koristi. Tko ne živi u blagostanju, živi u zabludi. Svaki čovjek treba svoje vrijednosti staviti na papir, dobro odvagati sve prednosti i mane dosadašnjeg života, predstaviti si idiličan život i poduzeti što treba da se ta idila pretvori u javu. Mi imamo plan za to!

Sve više građana uviđa nepogodnosti gradskog života i blagodati ruralnog života. A elita već odavno ne živi u gradu, čak i ako tamo često borave, jer imaju svoje posjede na periferiji ili izvan grada. Život u gradu ima više mana nego prednosti, koje su itekako uočljive svima koji o tome malo promisle. Stoga, pozivamo sve na promišljanje!

Ovdje su nanizane samo neke od prednosti ruralnog života u odnosu na gradski:

SELO	GRAD
mir i tišina	buka i vreva
idiličnost	gužva
prostranost	prenapučenost i skučenost
nezagađen zrak	smog, zagađen zrak
jeftin život	skup život
svježa hrana iz vrta	hibridna hrana iz plastenika
ukusno i zdravo voće i povrće	bezukusno i bezvrijedno voće i povrće
prisnost	otuđenost
okruženost zelenilom	okruženost betonom
prirodni uvjeti života	neprirodni uvjeti života
živa voda (iz izvora ili bunara)	mrtva voda (flaširana ili filtrirana)
lagani ritam života	užurbani ritam života
sklonost zdravlju	sklonost bolestima

Čovjek koji živi na svojem obiteljskom imanju kad želi jesti, na primjer, jabuku, on treba samo izaći u svoj voćnjak i ubrati svježu voćku s drveta.

Čovjek koji živi u gradskom stanu tzv. civiliziranoga društva, kad želi jesti jabuku, između njega i te jabuke cijeli je niz radnji i ljudi. On treba uzeti nešto novca, otići u trgovinu i kupiti jabuku, koja više nije svježa. Kupuje jabuku koju je druga osoba uzgojila i upakirala u sanduk. Netko treći je prevezao tu jabuku u kamionu ili avionu. Netko sasvim drugi je izgradio trgovinu i opet netko sasvim drugi je smjestio tu jabuku na jedan od stalaka, a sasvim netko deseti mu je tu jabuku naplatio na blagajni. Sve ove radnje, od uzgoja jabuke sve do konačne prodaje, obračunavaju posebni ljudi koji sastavljaju zalihe i skupljaju poreze, obveze i druge namete. Dakle, imamo cijeli niz radnji u kojima su uključeni mnogi ljudi kako bi se dalo gradskom čovjeku priliku da kuša plod jabuke. A onaj tko okusi ovaj plod mora prvo pronaći posao negdje kako bi zaradio novac kojim može platiti ovaj cijeli lanac posrednika koji stoje između grane jabuke i čovjeka.
Ipak, naše civilizirano društvo smatra to normalnim.

Mnogi imaju koristi od toga da čovjek nema svoju zemlju, da ovisi o njima, uključujući i one koji se okorištavaju time što jedemo nezdravu hranu, kao što su medicinska i farmaceutska industrija, kojima je u interesu da obolijevamo. Sve je uređeno u tzv. civiliziranom društvu tako da obeshrabri čovjeka da posjeduje svoju zemlju jer onda mnogi neće moći profitirati na njemu. Medije, koji oslikavaju uglavnom lošu sliku života na selu, financiraju takvi profiteri. Ljudi koji su na niskim stupnjevima svijesti lako podlegnu njihovoj propagandi, a oni koji su osviješteni lako se otrgnu od tog ropstva. Sloboda za kojom svi teže moguća je jedino posjedovanjem svoje zemlje koja nas može prehraniti, napojiti te pružiti utočište i zaštitu. Sve što nam u životu treba za blagostanje dostupno je na obiteljskom imanju.

Mnogi ljudi iz grada maštaju o tome da imaju svoju kućicu u cvijeću s velikim vrtom izvan grada i da žive u mirnoj i idiličnoj sredini, daleko od gradske vreve, okruženi voćnjacima, kokošima, patkicama i kozama, s macom koja se grije pored pucketavog kamina i velikim psom koji ih čuva, dok oni sjede na prostranoj terasi zarasloj u svakojako cvijeće i biljke, s pogledom na zelenilo na sve strane. Ili tako nekako.

U tu idilu uklapa se grijanje na solarnu energiju, pijenje vode iz vlastitog bunara ili izvora, uzgoj ukusne, organske hrane, svakodnevno promatranje igre leptira, buđenje uz pjev ptica, jahanje konja i prčkanje stopala u obližnjem potoku.

Činjenica je da puno više ljudi sanjari o životu u idili izvan grada nego što ih poduzima nešto da svoje snove pretvore u javu. Stoga smo osmislili projekt koji apsolutno svima omogućuje stvoriti svoj mali raj na zemlji.

Ako se dovoljno ljudi uključi u taj projekt, podrži našu inicijativu i poduzme par jednostavnih koraka, stvorit ćemo promjene koje će omogućiti svakoj obitelji da stvori svoj mali raj na zemlji. A kad dovoljno obitelji od svoje zemlje napravi mali raj, cijela će zemlja postati raj. Umjesto da očekujemo od vlasti da od naše zemlje stvori raj, svaka će obitelj dobiti besplatno svoj komad zemlje (jedan hektar) i tako pridonijeti stvaranju raja u cijeloj zemlji.

Ima nas koji smo gradske cure i dečki od glave do pete i ne pada nam napamet seliti se izvan grada, pogotovo zbog posla i drugih sadržaja, no ne treba se čovjek odreći ni grada, ni posla niti gradskih sadržaja da bismo kao elita živjeli izvan grada. Osim toga, novi stupanj svijesti i svjetonazor napravit će rošadu prioriteta te će se novi zemljoposjednici otvoriti za mnoge nove kanale zarade i nove vrste zabave, a mnoge će zastarjele forme prestati biti atraktivne.

Ima puno ljudi koji uopće ne žele imati svoju zemlju i svoju kućicu s vrtom pa smo ovaj članak napisali da vam pomognemo osvijestiti sve pogodnosti zemljoposjednika kao i sve nepogodnosti gradskog života. Zahvaljujući zakonu polariteta, sve ima svoje prednosti i mane, no često nismo svjesni ključnih faktora pa je nužno informirati se i educirati. Ovdje imate priliku to učiniti.

One koji nemaju želju posjedovati komad zemlje i živjeti u kući, molimo da pročitaju ovaj članak do kraja i tako se uvjere u iznimnu važnost toga da promijene svoj stav radi ostvarenja svog blagostanja. Nije sve za svakoga, no neke su stvari ipak za svakoga i ovo je jedna od njih. Svatko, apsolutno svatko ima pravo na svoje jutro zemlje na kojem sa svojom obitelji može napraviti svoj raj na zemlji. To se pravo može ostvariti na više načina, a jedan od njih je ovaj.

Slijede argumenti za to da svaka obitelj treba imati svoje obiteljsko imanje veličine jednog hektara (cca. dva jutra zemlje):

• stanovanje u stanu i/ili gradu štetno je za zdravlje i otežava ostvarenje trajnog blagostanja
• zdrava ishrana je jedna od najvažnijih stavaka u životu pa je treba preuzeti u svoje ruke a ne se hraniti mutantima, hibridima, prskanim, bezukusnim i bezvrijednim plodovima iz dućana i s tržnica
• plodovi koje pojedinac sam uzgoji svojom ljubavlju i radošću imaju sto puta bolji okus i hranidbenu vrijednost nego oni koji se kupuju od preprodavača i onih koji se bave poljoprivredom samo radi profita.
  

Štetne posljedice stanovanja u stanovima

Jeste li znali da ako bolujete od nekih alergija, pneumonitisa, konjunktivitisa, astme, dermatitisa, oštećenja jetre ili bubrega, karcinoma, mučnina, glavobolja, infekcije Helicobacterom pylori, depresije, smetnji koncentracije ili razdražljivosti, da je mogući uzrok toga upravo to što živite u stanu? Možete se liječiti koliko želite, ali ako i dalje stanujete u uvjetima koji tu bolest ili poremećaj uzrokuju, onda se toga nećete nikada riješiti. Jedino rješenje je to da se što prije iselite iz svog stana. To rješenje moguće je svakomu, samo je stvar osvještavanja, informiranja i poduzimanja.

Na zdravlje stanara utječu kakvoća izgradnje, sanitarija, emanacije radona i azbesta, dovod vode, kanalizacija i odvodnja, stube, interijer, vlaga i para, temperatura, kakvoća zraka, štetni nametnici, mezimci, dim (pasivno pušenje), buka, prenapučenost i drugi faktori. Važno je osvijestiti štetnost izloženosti raznim kemijskim, fizikalnim i biološkim agensima unutar stambenog objekta, kao i socijalne, ekonomske i kulturalne posebnosti projektiranja, izgradnje i nastavanja. I samo prekomjerno prebivanje u zatvorenoj ili poluotvorenoj okolini ima štetni utjecaj na zdravlje.

Neupitna je povezanost zdravlja i stanovanja pa je većina ljudi svjesna da je nužno paziti na uvjete stanovanja, no mnogi nisu svjesni da su mnoge bolesti i poremećaji uzrokovani životom u stanu, zato to ovdje ističemo. To je jedan od glavnih razloga zašto apeliramo svima koji žive u stanu da kreiraju uvjete koji će im omogućiti što brže preseljenje u obiteljsku kuću sa zemljom.

Meditacije i druge duhovne prakse ne mogu biti dovoljno učinkovite kad ih prakticiramo okruženi betonom i raznim vrstama štetnog zračenja. Nitko od duhovnih učitelja nije doživio prosvjetljenje u gradu ili stanu. Svi od reda su doživjeli svoja značajna duhovna iskustva negdje u prirodi, bilo u šumi, pod drvetom, u pećini, pustinji, na planini i slično. Najvažnije odluke ne smiju biti donesene u zgradi, nego u prirodi.

Modernizacija i kapitalistički vrijednosni sustav mnoge su ljude usmjerili na to da se odluče na jeftinije i suvremenije stanovanje koje omogućuje stanogradnja. Međutim, u pokazatelje modernizacije spadaju ne samo uvjeti obitavanja, već i briga o zdravlju, razina naobrazbe, način života, tehnologija privređivanja te raznolikost prehrane.

O odnosu suvremenog načina stanovanja i zdravlja provedene su malobrojne istraživačke studije, a jedna od njih je i ovdje (pdf). Tu su prikazani pojedini učinci stanovanja na zdravlje. Posebno su obrađeni biološki, fizikalni i kemijski agensi koji mogu utjecati na pojavu bolesnih stanja u svezi sa stanovanjem. Obrazloženi su pojedini problemi stanara u svezi sa zdravljem, te je dan kratki prikaz pojedinih bolesti koje se povezuju sa stanovanjem. Osim toga, opisan je i psihosocijalni aspekt učinka stanovanja. Iz te studije izdvajamo samo neke stavke:

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) ukazuje na potrebu poboljšanja stambenih uvjeta radi sprječavanja psihogenih problema uzrokovanih stanovanjem. Uz to, i rezidencijalni okoliš važna je determinanta zdravlja i kvalitete života.

Tvari koje se upotrebljavaju pri gradnji stanova nepovoljno utječu na unutrašnju kvalitetu zraka a uz dugotrajnu izloženost imaju kronične toksične učinke.

Lakohlapljivi organski spojevi (npr. formaldehid) česti su u gradnji i opremi. Povećanje temperature i vlage udvostručuje otpušteni formaldehid. Simptomi: nadraživanje sluznice oka, nosa i grla, mučnina te glavobolja. Dugotrajna izloženost povezuje se s oštećenjem jetara, bubrega i CNS-a.

Radon je plin koji povećava rizik radijacije u plućima a do njegove emanacije u prostorima dolazi zbog pušenja ili nekog drugog nepotpunog izgaranja (prozračivanje ložišta). Radonu se pripisuje indukcija karcinoma pluća.

U druge štetne kemijske agense spada CO2 i CO iz ložišta i prašine arsena iz boja starih zidnih tapeta.

Olovo je prisutno u zraku zgrada koje su uz prometne ulice zbog ispušnih plinova vozila. Izloženost olovu je moguća kroz prozore i klimatizacijske uređaje, kao i olovne cjevovode i zidne boje. Dječja dob je osjetljivija na trovanje olovom, napose živčani sustav. Nerođena djeca izložena povišenim vrijednostima olova mogu imati sniženi kvocijent inteligencije (QI).

Azbest se upotrebljavao kao izolator u zgradama. Posjeduje karcinogeni i fibrogeni potencijal.

Plijesni su česta pojava u stanovima zbog povećane vlažnosti. One uzrokuju hipersenzitivni pneumonitis te alergijski alveolitis. Pri kroničnoj izloženosti utječu na razvoj plućnog emfizema.

Vlaga i kakvoća zraka unutar stana dovodi do bolesti dišnih putova s popratnim zdravstvenim teškoćama. Vlaga može biti uzrokovana smještajem zgrade, omaškama u izgradnji, opremi, ali i zbog ponašanja stanara. Dodatno, kakvoću zraka u stambenim prostorijama pogoršavaju ljudski mirisi, onečišćenja vanjskog zraka te emisije mirisa iz kuhinje i sanitarnih prostorija. Bez dovoljnog provjetravanja raste koncentracija ljudskih mirisa (osobito neugodne), vodene pare, CO2, broja mikroorganizama, prašine i plinovitih onečišćenja u zraku prostorija, a smanjuje se količina kisika. Također, klimatizacijski uređaji osim reguliranja temperature smanjuju relativnu vlažnost zraka.

Grinje su mikroorganizmi koji su sastavnice kućnih prašina. Uzrokuju: rinitis, konjunktivitis, astmu, atopijski dermatitis, urtikariju, kontaktni dermatitis i anafilaksiju.

Buka je karakteristika urbane okoline. Podražajno djeluje na vegetativni sustav, a povezana je i sa psihološkim stresom. U prenapučenim zgradama previsoka razina buke uzrok je smanjenju trajanja REM faze sna i posljedično tijekom budnosti smetnji koncentracije i razdražljivosti.

Ionizirajuće i neionizirajuće zračenje također ima možebitni učinak na zdravstvene poremećaje, pretežno onda ako su stambeni prostori u blizini takvih izvora zračenja - dalekovodi, antene i odašiljači, radari, mikrovalni kuhinjski uređaji, radiostanice i sl.

Elektromagnetska (električka) preosjetljivost je zdravstveni poremećaj uslijed izloženosti uobičajenim elektromagnetskim poljima iz električkih izvora u okolišu - npr. mobiteli svih stanara jedne zgrade. Klinička su obilježja: kožne promjene, kognitivni poremećaji, umor, glavobolja, stezanje u prsima, mučnina, nesanica itd.

Nedostatak tjelesne aktivnosti onih koji žive u malim stanovima poprima epidemijske razmjere.

Niz je bolesti možebitno povezanih s nepovoljnim okolišem: psorijaza, migrena i kronična glavobolja, multipla skleroza, depresija, PMS, ekcem, bolovi u zglobovima, kronične probavne smetnje (M. Crohn), preosjetljivost na Candidu albicans i kronične smetnje sluha.

Stanovanje na višim katovima može nepovoljno utjecati na zdravlje starijih osoba, invalida, trudnica i djece ako nema dizala. Odvojenost od tla u visokim zgradama i prenapučenost u takvim stambenim zgradama mogu utjecati na psihičke promjene. Ne smiju se zanemariti psihičke potrebe stanara te psihološko djelovanja cijelog prostornog volumena i njegovih proporcija na čovjeka. Trend smanjenja veličine stanova ima psihološki učinak na zdravlje. Prenapučenost, skučenost, siromašno stanovanje i siromaštvo susjeda dovode do pesimizma, pasivnosti, kroničnog stresa, nezadovoljstava.

Prilike u djetinjstvu imaju kumulativni učinak na fizičko i mentalno zdravlje. Mnoge bolesti odraslih poput infekcija Helicobacterom pylori, uzročnikom difterije te zaušnjaka pripisuju se i danas prenapučenosti za vrijeme djetinjstva.

Konačno tu su i neizostavne estetske potrebe pojedinca. Svakodnevna izloženost betonu i drugim neestetskim elementima stambenog prostora ostavlja trag na psihičko zdravlje stanara.

Neodgovarajući način projektiranja može pridonijeti manjkavim posljedicama u konstrukciji zgrada, poput betona s neadekvatnom čeličnom armaturom. Različito orijentirana pročelja zgrada s različitim mikroklimatskim uvjetima posljedično utječu na mikroklimu stana.

Broj zgrada u naselju utječe na cirkulaciju zraka, svjetlost, promet, higijenske uvjete, a potrebno je i dovoljno mjesta za rekreaciju i igru te zelenilo. Nekontrolirano širenje ljudskog naseljavanja ima negativne posljedice na lokalni i globalni okoliš.

Drvena gradnja (brvnare, korablja) pruža ugodnu unutrašnju mikroklimu u kontinentalnim ili planinskim klimatskim uvjetima. Tradicijska kamena gradnja mediteranskog područja isto tako je prilagođena lokalnoj klimi.

Zaključak:
Stanovi ugrožavaju ljudsko zdravlje. Slobodno stojeće obiteljske kuće najpogodnije su za zdravo stanovanje.

Zdrava i ukusna hrana

Hrana koja se danas može kupiti u trgovinama i na gradskim tržnicama uglavnom je nezdrava ili ne sadrži dovoljno hranidbenih vrijednosti pa je zato nužno uzimati dodatke prehrani kao što su umjetni vitamini i minerali.

Hrana koja se danas može kupiti u trgovinama i na gradskim tržnicama uglavnom je bezukusna pa je zato nužno koristiti pojačivače okusa, aditive i začine.

Mnogi se još vjerojatno sjećaju kakav su okus imale, recimo, rajčice ili jagode prije dvadeset godina pa ih mogu usporediti uz ove sadašnje koje imaju okus po vodi. Svi koji su gurmani i koji vole fino pojesti drže do toga da su sastojci svih obroka visoke kvalitete i ukusni. Nažalost, ponuda koja je u trgovinama mami nas cijenom, izgledom i pakiranjem, a odbija svojom kvalitetom.

Svježa hrana - ništa od povrća i voća koje se kupuje u trgovinama nije svježe iako tako izgleda. Sve su to hibridi i mutanti koji su posebno tretirani da bi danima izgledali svježe. Tko jede takve mutante i sam postaje mutant. Ljudima su urođene mnoge nadnaravne moći koje ne dolaze do izražaja jer se trujemo hranom, pićem i zrakom. Meditacije i druge duhovne prakse mogu biti dovoljno učinkovite jedino kad jedemo svježu, sezonsku, lokalnu hranu bez aditiva.

Sve što je starije od jednog dana nije više svježe i gubi na vrijednosti. Mnogi plodovi gube na svježini i vrijednosti već nakon petnaestak minuta. Stoga je važno jesti lokalne plodove a ne one uvezene iz dalekih zemalja. Sve što sazrijeva u hladnjačama i plastenicima i što nije vidjelo sunca ne može imati istu hranjivu vrijednost kao oni plodovi koje je priroda uzgojila. Pod utjecajem nebeskih tijela kao što su sunce i mjesec u plodovima se odvijaju procesi korisni za zdravlje, a do kojih ne dolazi ako se hrana uzgaja i sazrijeva u zatvorenim prostorijama.

Sezonska hrana - osim svježine, iznimno je važno jesti plodove samo onda kad je to odredila priroda i njezin Stvoritelj. Nezdravo je jesti bilo koje voće ili povrće tijekom cijele godine. Sezone postoje s razlogom. U prirodi je sve posebno uređeno tako da bilje, povrće, voće i ostali plodovi ne sazrijevaju svi odjednom, već jedan za drugim u strogom slijedu. Jedno je zrelo u rano proljeće, drugo tijekom ljeta, treće kasnije u jesen. Vrijeme sazrijevanja određeno je trenutkom kada bi određeno voće, povrće ili bilje moglo pružiti najveću korist čovjeku. Čovjek koji je živi u skladu s prirodom, hraneći se kao što je to Bog propisao, ne može se razboljeti. Vrsta hrane i vrijeme njezina uzimanja određena je za čovjeka prirodno prema mjestu boravka. Priroda nam sama govori kad je koja hrana najbolja za nas.
Kalendar sezonskih namirnica »
Slike plodova po mjesecima: 1., 2., 3., 4., 5., 6., 7., 8., 9., 10., 11., 12.
Recepti u sezoni »

Nećemo uopće ulaziti u štetnost umjetne oplodnje, pesticida i drugih štetnih metoda od kojih mnogi proizvođači ne preziru samo zato da bi zaradili. O tome već i vrapci na grani znaju pa ne trebamo o tome pisati.

Takvi umjetno tretirani plodovi nemaju više onu hranidbenu vrijednost koju su imali prije par desetljeća. Umjetnim kultiviranjem voća, povrća i žitarica, njihove su se vrijednosti znatno umanjile pa ne zadovoljavaju naše dnevne potrebe za vitaminima i mineralima. Stoga se svima službeno preporučuje uzimati vitamine i minerale u tabletama i drugim umjetnim oblicima.

To nije modernizacija i evolucija dostojna osviještenog, suvremenog čovjeka pa je nužno da svatko preuzme odgovornost za svoju prehranu i zdravlje u svoje ruke.

Kad nas hrana ne nahrani, nego samo nakratko zasiti, tijelo ubrzo traži novu hranu pa zato mnogi ljudi i jedu pretjerano. Tijelo traži svoje, ali to ne dobiva kroz današnju hranu, stoga su mnogi stalno gladni i gojazni.

Osim toga, rijetko tko od današnjih poljoprivrednika uzgaja svoje plodove prirodnim metodama i s pozitivnom energijom (npr. ljubavi, radosti) pa je ta hrana puna negativne energije i kemije. Kapitalizam utječe na poljoprivrednike i prodavače da se vode profitom, a ne srcem pa je gotovo sva hrana krasno upakirana da nas zavede, no siromašna vrijednostima.

Uzmimo, recimo, jogurt od jagoda. Jagode napisane krupnim slovima, slike jagoda takve da ih očima jedeš, a kad pogledaš sastojke, ne možeš vjerovati da jagoda ima manje od jedan posto! I još k tome, nisu uopće svježe jagode unutra, nego ili stare ili samo umjetna aroma od jagoda.

Iz svih tih razloga neophodno je prehranu preuzeti u svoje ruke - imati svoju zemlju i na njoj uzgajati svoju hranu. Puno manje hrane nam je potrebno kad je ona bogata hranjivim vrijednostima i kad je uzgojena energijom ljubavi i radosti.

Jeftina hrana je u stvari puno skuplja od one organske i integralne. Oni koji su površni to ne vide, no treba uzeti sve u obzir. Jeftina hrana ne pruža sve potrebne vitamine, minerale i ostale važne sastojke pa njih treba čovjek kupovati dodatno. Osim toga, jeftina hrana nas samo zasiti, a ne i nahrani pa smo zato češće gladni i trebamo kupovati više hrane. Uz to je i jeftina hrana bezukusna pa trebamo kupovati i začine i druge dodatke što predstavlja dodatni trošak. Znači kad se sve zbroji, jeftina hrana nas više košta od skuplje, zdravije hrane.

Dugovječnost

Na nužnost hranjenja iz vlastitog vrta ukazuju i studije o dugovječnosti. Dugovječnost je povezana sa zdravljem i zdravom hranom. Mnogi su stručnjaci proučavali najstarije ljude svijeta iz raznih regija i ustanovili jednu zajedničku stvar: svi su jeli povrće uzgojeno u vlastitim vrtovima - Izvor »

Otkrila izvor mladosti: Žena od 74 bez operacija izgleda kao da ima 35 – i otkriva svoju tajnu: veganstvo i prehrana iz svog vrta.

Dugovječni ljudi žive van gradova i imaju svoj vrt - ne vode naporan život, ne udišu zagađeni gradski zrak i redovito su fizički aktivni. Ne jedu prerađenu kupovnu hranu, šećere, brašno niti bilo koju hranu koja na sebi ima pesticide.

Prema tome, ako želite živjeti zdravo i dugo, nužno je hraniti se plodovima iz vlastitog vrta!

Inicijativa "Hektar zemlje svakoj obitelji" »