---

Ova se inicijativa odnosi na sve zainteresirane zemlje, a radi naših ograničenja uzet ćemo za primjer Hrvatsku i njezine statistike.

Mole se svi ljudi koji se slažu s ovim prijedlogom da podrže ovu inicijativu time da šire glas o njoj i proslijede je svima koje znaju, pogotovo onima koji su na vlasti. Opcije »

Ovom građanskom inicijativom predlažemo uvođenje jedne zakonske uredbe kojom će se jednopotezno riješiti niz problema kojima se svaka država suočava a neki od njih su:

siromaštvo		nezaposlenost		izljev kapitala zbog uvoza hrane		zagađenje okoliša
kriminal		pad nataliteta		rast stope razvoda		propadanje ruralnih područja i plodne zemlje

Ova građanska inicijativa poziva vladu da u sklopu dugoročne strategije održivog razvoja i modernizacije sistema objavi sljedeću zakonsku uredbu:

Dekret kojim se svakom građaninu ustupa pravo na jutro zemlje (domovine) u državnom vlasništvu, svakoj obitelji daje na trajno raspolaganje hektar (ili dva jutra=1,15 ha) plodnog zemljišta u državnom vlasništvu, s građevinskom dozvolom i pravom nasljeđivanja, a bez prava prodaje i dugoročnog iznajmljivanja, uz oslobođenje poreza na sve što se od tog zemljišta privredi.
Time se postojećim privatnim, obiteljskim zakupcima obustavlja zakup i ustupa vlasništvo. Površine u vlasništvu države oko kojih se vode pravni sporovi povrata zemljišta imaju se time povratiti - hektar po obitelji.

Država ima u vlasništvu puno plodne zemlje koja truli i propada jer je nitko ne kultivira, a s druge strane većina ljudi živi skučeno u prenapučenim gradovima i jedva se mogu prehraniti.
Stoga je nužno da se zemlja podari obiteljima koje bi je kultivirali i time skrbili za sebe.
Osim toga, ovom uredbom bi se riješio niz problema cijele zemlje i omogućilo blagostanje.
Ovo je jedina uredba koja ima moć omogućiti blagostanje cijeloj zemlji i svim njezinim građanima.
Za one koji sumnjaju da država ima dovoljno zemlje u svom vlasništvu da dodijeli svim obiteljima jedan hektar, mole se da se uvjere uvidom u statističke podatke na kraju ovog članka » Izdvajamo: Hrvatska ima manje od 640 000 obitelji bez svoje zemlje. U vlasništvu države je 890 214 ha plodnog zemljišta.

Namjena zemljišta obuhvaćenog ovim dekretom jest u privatne svrhe - za stanovanje, uzgoj povrća, voća i bilja te za djelomično pošumljavanje i vodnu površinu (ribnjak, jezerce ili dr.). Odobrava se prodaja viška uroda bez poreza i knjigovodstva.

Glavni cilj uredbe jest proizvodnja hrane za domaće potrebe.
Plodno zemljište ima se dodijeliti u  svrhu  namirivanja obiteljskih potreba, obavljanja  poljoprivredne  proizvodnje  i/ili  prerade  proizvoda; podizanje novih i/ili restrukturiranje postojećih nasada; uređenje i trajnije poboljšanje kvalitete poljoprivrednog zemljišta u svrhu poljoprivredne proizvodnje; građenje i/ili opremanje objekata za prodaju i prezentaciju vlastitih poljoprivrednih proizvoda.

Predlažemo pojam za ovu mjeru: obiteljizacija.
Za razliku od privatizacije (pretvaranje državnoga vlasništva u privatno [privatizacija poduzeća]), ovom mjerom se dio državnog zemljišta pretvara u obiteljska. Usto, obiteljizacija podrazumijeva podržavanje i jačanje obitelji, čime se aktivno prepoznaje obitelj kao temeljnu društvenu jedinicu.

Pozivamo vladu da donese zakonsku uredbu kojom svakoj obitelji dodijeljuje hektar zemlje u svojoj domovini. Ovom uredbom ima se omogućiti svakoj obitelji posjedovanje imanja na kojem može stanovati i uzgajati hranu za svoje potrebe, koje mogu uključivati i potrebu zarađivanja za život prodajom uroda. Obiteljsko imanje ne smije biti predmet oporezivanja niti je obitelj dužna voditi knjigovodstvo za sve što privredi od svoje zemlje. Obitelj nema pravo ustupljeni posjed prodati ni dugoročno iznajmljivati. Ako obitelj promijeni prebivalište ili boravište, dužna je vratiti zemlju državi.

Obrazloženje za obitelji i pojedince zašto je nužno imati svoj hektar zemlje i na njemu živjeti pročitajte u članku "Raj na zemlji".

Predlažemo da u ovu zakonsku regulativu budu uključeni slijedeći propisi i mjere:

• Dodjela besplatnog integralnog sjemenja i sadnica za sadnju povrća, voća, bilja i drveća (koje nije hibridno ni genetski modificirano) - to se financira iz fonda koji ubire porez na korov (onima koji ne oplođuju zemlju, nego je zapuštaju).

• Kreiranje novog, modernog, inovativnog tipa naselja koje nije ni grad, ni selo - udruživanje obiteljskih imanja u moderna kooperativna naselja koja će njezinim stanovnicima pružiti infrastrukturu nužnu za opstanak i razvoj (škola, ambulanta, trgovina, kulturni centar itd.). Svrha kooperativa bila bi udruživanje obiteljskih obiteljskih gospodarstava radi njihove veće efektivnosti i organizacije zajedničkih aktivnosti (za namirivanje potreba obitelji).

  Kooperativna naselja definiramo kao infrastrukturno opremljena naselja definirana prostornim planovima, namijenjena obavljanju poljodjeljskih aktivnosti i življenju. Osnovna karakteristika kooperativnih naselja je zajedničko korištenje infrastrukturno opremljenog i organiziranog prostora od strane kooperanata kojima se unutar kooperativnog naselja omogućuje racionalizacija i korištenje raspoloživih resursa s ostalim korisnicima kooperativnog naselja.

  Predlažemo da se svako kooperativno naselje sastoji od 100-150 obiteljskih imanja i da je za svako kooperativno naselje odgovoran jedan saborski zastupnik ili vladin dužnosnik koji u toj zoni posjeduje imanje i živi.

  Neka uspjeh pojedinih kooperativnih naselja bude mjerilo kompententnosti njihovih zastupnika kojim se zadobiva povjerenja birača i novi mandat, umjesto retorike i pukih obećanja. Tko ne dokaže da može pomoći jednoj maloj zoni da prosperira, ukazuje da takav ne može pomoći ni većoj državi.

  Država dodijeljuje plodna zemljišta za poduzetničke zone, no kooperativna naselja su jednako važne ako ne i važnije kao i primjerenije za površine koje su plodne.

• One obitelji koje se odluče živjeti na svom zemljištu i od plodova svoje zemlje, treba osloboditi plaćanja svih poreza i davanja na zemlju, urod i proizvode od uroda.

• Korekcije poreza na dodanu vrijednosti po pitanju hrane i proizvodnje hrane kako bi se poljoprivrednicima i proizvođačima svježe hrane olakšalo poslovanje, ali i kako bi hrana bila dostupnija krajnjim korisnicima, potrošačima. Kako stvari stoje, poljoprivrednici su u nezavidnom položaju - pritišću ih financijske obveze i niz parafiskalnih nameta kao i visoki troškovi proizvodnje, zbog čega nisu konkurentni, pa time ni uspješni.

• Francuska ograničava privatno vlasništvo nad poljoprivrednim zemljištem te ako ga se ne koristi više od 15 godina oduzima se tom privatnom vlasniku. Švedska ne dozvoljava nasljeđivanje poljoprivrednog zemljišta izravnim putem ako se poljoprivrednik ne bavi poljoprivredom.

  Naplačivanje tzv. "poreza na korov" nakon tri godine za dodijeljenu zemlju koja se ne obrađuje - sankcioniranje zemljoposjednika za neobrađivanje zemljišta. Time se kažnjavaju oni koji predaju zahtjev za dobivanje zemlje na dar samo da bi zemlju posjedovali, a ne i kultivirali jer smisao davanja zemlje je da se zemlju obrađuje, a ne da je se zapusti. To je mjera kojom država daje na znanje da daruje zemljišta samo onima koji ga žele oplođivati. Naplaćeni porez na korov trebao bi ići direktno u fond za kupnju organskog sjemenja i sadnica koje se dodjeljuje obiteljima koje drže do svoje zemlje.

  Svaki dio naše domovine je domoljubima toliko vrijedan da ne bi smio biti zapušten, nego pretvoren u mali raj na zemlji. Svatko tko je domoljub ne bi smio odobravati one koji zapuštaju dijelove naše domovine (bez obzira na izgovore), umjesto da je pretvaraju u raj na zemlji. Svatko je odgovoran za svoj dio domovine i nitko mu ništa nije dužan da bi je oplođivao, pa ni država.

  Oplođivanje zemlje ne ovisi o gospodarskim mogućnostima pojedinaca jer za to nisu potrebna nikakva financijska ulaganja (sjemenje i sadnice dobivaju se besplatno ili u bescjenje, a za malo obiteljsko imanje nisu nužni nikakvi strojevi), a uz provođenje principa permakulture i biološko-dinamičke poljoprivrede nisu nužna ni vremenska ulaganja izuzev početnog uređenja i sadnje.

  "Porez na korov" nužan je kako one obitelji koje u stvari ne misle oplođivati svoju zemlju ne bi predavale zahtjev za zemljištem i kako bi se osiguralo da plodna zemlja ne bi završila u krivim rukama, nego u rukama onih koji su je voljni kultivirati.

  Ovaj je "porez" već na snazi, no ne provodi se. Prema važećem Hrvatskom Zakonu o poljoprivrednom zemljištu (čl. 4 i 66) prekršaj je ne obrađivati poljoprivredno zemljište i time umanjivati njegovu vrijednost. Izvadak iz Zakona (odnos kune i eura):

  čl. 4: Poljoprivredno zemljište mora se održavati pogodnim za poljoprivrednu proizvodnju. Pod održavanjem poljoprivrednog zemljišta pogodnim za poljoprivrednu proizvodnju smatra se sprječavanje njegove zakorovljenosti i obrastanja višegodišnjim raslinjem, kao i smanjenje njegove plodnosti.
  Vlasnici i posjednici poljoprivrednog zemljišta dužni su poljoprivredno zemljište obrađivati primjenjujući potrebne agrotehničke mjere ne umanjujući njegovu vrijednost.

  čl. 66: Novčanom kaznom od 10.000,00 do 30.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba koja ne održava poljoprivredno zemljište pogodnim za poljoprivrednu proizvodnju i ne obrađuje ga sukladno agrotehničkim mjerama umanjujući njegovu vrijednost (Članak 4. stavci 1 ., 2. i 4.).
  Novčanom kaznom od 500,00 do 15.000,00 kuna (cca. 2000 €) kaznit će se fizička osoba za isti prekršaj.

  Prije više godina porez za neobrađenu zemlju pokazao se promašajem iz razloga koji nemaju veze s okolnostima vezanim uz ovu uredbu pa se stoga ne može uspoređivati. Neki neupućeni i neosviješteni ljudi mišljenja su da ako država ne obrađuje zemlju u svom vlasništvu, onda ne može nametati porez drugima koji se isto ponašaju kao i ona. No, osviješteni ljudi shvaćaju da je država aparat, a ne ljudska snaga te da su državni zaposlenici administratori, a ne fizički radnici ili poljoprivrednici pa je stoga besmisleno očekivati da državni aparat, odnosno njezini činovnici oplođuju zemljišta. Državni aparat daje zemlju u zakup i to u bescjenje, no nažalost nema dovoljno zainteresiranih ljudi da obrađuju zemlju pa je zato puno zemljišta u državnom vlasništvu neobrađeno.

  Smisao predložene uredbe, tj. vladinog darovanja zemljišta jest ta da se zemlja oplođuje pa oni koji to ne čine nisu je ni zaslužili, stoga ova mjera nije represivna, nego stimulativna i pravedna jer se njome omogućuje predodjela zemlje onima koji je zaslužuju svojim zalaganjem. Oni koji traže od države zemlju samo zato da bi je zapustili nisu dostojni te zemlje i trebaju biti kažnjeni jer su ne samo umanjili vrijednost zemlje nego i onemogućili nekoj drugoj obitelji da je oplođuje i uživa u njezinim blagodatima.

• Propis o oduzimanju zapuštenog zemljišta - pet godine nakon dodjele zemljišta provjerava se je li ono oplođeno ili zapušteno i u potonjem slučaju kompletno zemljište oduzima se posjednicima koji ga ne kultiviraju u cijelosti. Oni koji su kultivirali samo dio zemlje dokazali su da je hektar zemlje za njih previše pa se u tom slučaju neobrađeni dio oduzima i pripaja susjedima koji brojčano ostvaruju pravo na to (obitelj s više od četiri člana), ili se kompletna parcela dodjeljuje drugoj obitelji, a njima dodjeljuje druga, manja parcela negdje drugdje.

  Prijedlog je da državna agencija za upravljanje poljoprivrednim zemljištem nakon određenog roka (tri godine) i neuvaženih opomena ulazi u posjed dotičnog zemljišta i dodijeli ga teritorijalno najbližoj obitelji koja je predala zahtjev. Ovom mjerom i zakonom o izvlaštenju ujedno se rješava problem neriješenih vlasnika i nasljednika kad u gruntovnom izvatku ima upisano po desetak nekakvih stranih imena i prezimena koji se o zemlji uopće ne brinu, odnosno ne koriste je i ne drže do nje.

• Uvođenje prava prvenstva - usmjeriti proces dodjeljivanja plodnog zemljišta na postojeće zakupce, tražitelje povrata zemljišta i na rođene u tom kraju.

• Odrediti propise u slučaju rastave - prijedlog: ako supružnici nisu sami postigli sporazum, rastavom pravo na zemljište gubi ona osoba koja se ogriješila o zakon - recimo, preljub, (fizičko) zlostavljanje, neko kriminalno djelo i slično.

• Uredba kojom primatelji novčane naknade na burzi rada dobivaju na izbor hoće li zemljište ili novčanu naknadu. Budući da je naknada puno manje vrijednosti od jednog hektara plodnog zemljišta, svi će se odlučiti za zemljište, čime će se iznos državnih troškova na naknade nezaposlenima drastično srezati, ako ne i eliminirati.

• Kompjuterski program koji dodijeljuje zemlju - kako bi se spriječila korupcija i favoriziranje trebalo bi dizajnirati kompjuterski program u koji svaka obitelj upisuje svoj zahtjev i unosi postavke po kojima onda kompjuter automatski dodijeljuje onu parcelu koja odgovara postavkama kao što su mjesto rođenja, mjesto prebivanja roditelja, mjesto rada itd.

• Stimulacije za trgovačke lance i turističke tvrtke da kupuju i promiču upravo proizvode domaćih poljoprivrednika i kooperanata (obitelji koje posjeduju poljodjelsko zemljište i koje su korisnici ove uredbe).

Ovom se uredbom daje direktna odgovornost svakom punoljetnom stanovniku da potpuno skrbi za sebe i da svoj dio domovine oplođuje i od njega napravi mali raj na zemlji, umjesto da to očekuje od drugih, uključujući i od vlade. Kad svaka obitelj napravi od svog hektara zemlje mali raj na zemlji, uz mnogobrojno takvih malih rajeva cijela će se država pretvoriti u raj na zemlji.

Za evoluciju i razvoj nužno je ići ukorak s vremenom, biti inovativan i prigrliti modernizaciju. U pokazatelje modernizacije spadaju uvjeti obitavanja, briga o zdravlju, razina naobrazbe, način života, tehnologija privređivanja te raznolikost prehrane. Ova inicijativa zalaže se za modernizaciju sustava pri čemu predložena zakonska uredba omogućuje:

• modernije uvjete stanovanja koji su u skladu s višim stupnjem svijesti modernog čovjeka i prirodom
• napredniju brigu o zdravlju kojom se naglasak stavlja na prevenciju, a ne na liječenje, kao i na liječenje prirodnim, a ne umjetnim sredstvima
• višu razinu naobrazbe kojom se čovjek obrazuje o prirodnim zakonima, vrlinama i življenju s prirodom
• progresivni stil života koji omogućuje blagostanje svima, a ne samo nekima
• višu tehnologiju privređivanja kojom čovjek i priroda kontroliraju automate, a ne obrnuto
• zdravu prehranu koja je raznolika, bogata nutritivnim vrijednostima, ukusna, svježa, regionalna i sezonska (u skladu s prirodom)

Politika upravljanja poljoprivrednim zemljištem jest jedna od ključnih politika održivog razvoja svake zemlje. Poljoprivredno zemljište je neprocjenjiv obnovljivi prirodni resurs, što znači da ga trebamo održivo koristiti na način da mu se ne smanjuje kvantiteta ni kvaliteta. Globalni trendovi za proizvodnju hrane vrlo su loši zbog intenziviranja klimatskih promjena, dezertifikacije, porasta cijena nafte, većih poljoprivrednih površina za proizvodnju energije, građevinske ekspanzije te špekulativnog investiranja. Poljoprivredno zemljište postaje tako ključni globalni geostrateški resurs.

Upravljanje poljoprivrednim zemljištem jest dio poljoprivredne politike, no važnost upravo ovog segmenta nadilazi okvire poljoprivredne politike. To je i pitanje okolišne politike zbog raznolikosti, utjecaja na klimatske promjene te zagađenja tla i voda. To je pitanje i socijalne politike s obzirom na cijenu i kvalitetu hrane, ali i s obzirom na siromaštvo u ruralnim krajevima. To je pitanje i ekonomske politike s obzirom na segment koncentracije vlasništva i monopola na poljoprivrednim te sustava državnih i EU poticaja. To je i pitanje politike nacionalne sigurnosti s obzirom na sve veću globalnu nesigurnost u proizvodnji i transportu hrane. To je pitanje prostorne politike s obzirom na prenamjene poljoprivrednog zemljišta u druge namjene i špekulacije na tržištu nekretnina.
 
Poljoprivredno  zemljište  ima  iznimnu  uporabnu  vrijednost  za  čovjeka  jer  se  radi  o resursu koji je potreban čovjeku za proizvodnju hrane, a hrana je neophodna za život.

Izvor: Analiza hrvatske politike upravljanja  poljoprivrednim zemljištem -
autor: Zelena akcija ( projekta Održivo korištenje obnovljivih prirodnih resursa)
financirala Europska unija, program IPA 2009. civilno društvo
u suradnji s Fakultetom političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu

Privatizacija plodnog zemljišta koje je u vlasništvu države ne samo da je korisna za obje strane - davatelje (vlada) i primatelje (obitelji), nego je i apsolutno neophodna za gospodarski razvoj, kao i za rješavanje cijelog niza problema zemlje i njezinih stanovnika, kao što ćemo objasniti u nastavku.

Površno gledajući, ova uredba izgleda idealno za obitelji, a nepovoljno za državu, no dubioznim razmatranjem i stručnim analizama dolazi se do zaključka da je ova mjera jednako povoljna za obitelji kako i za državu, kao što ćemo to obrazložiti u nastavku.
Usto, u prilog govori i činjenica da je ova uredba već na snazi u Rusiji, nakon dugogodišnjih službenih analiza potencijalnih efekata ove uredbe. Ovaj je dekret potpisao predsjednik Putin i već je u praksi od 2016. u Rusiji. (izvor + službena ruska stranica s prevodom)
Sve druge zemlje mogu iskoristiti analize ruskih stručnjaka i time uštedjeti vrijeme i resurse na vlastite analize te tako uzeti prečac do ostvarivanja svih prednosti ove uredbe. Konkretne dokaze iz prakse moguće je na međunarodnoj razini dobiti iz ruskih vladinih organizacija pa skepticima predlažemo da podnesu zahtjev ruskoj vladi ili da o tim analizama pročitaju u knjizi Vladimira Megrea.

Trebamo se suočiti s činjenicama, a ne naprečac donositi zaključke, stoga ovdje podastiremo mnogobrojne činjenice, s obrazloženjima i dokazima povoljnosti za cijelu državu i sve njezine stanovnike. One koji se iz nekog razloga protive ovoj uredbi, pozivamo da se educiraju i dobro prouče sve činjenice izložene u nastavku kako bi uvidjeli da mnogobrojnost svih prednosti ove uredbe uvelike nadjačavaju možebitne mane. Prirodni zakon polariteta uređuje to da sve ima svoje pozitivne i negativne strane pa one koji su skloniji fokusirati se na negativnosti nego na pozitivnosti, pozivamo da prouče sve pozitivne strane ove uredbe:

Prednosti predložene uredbe

Slijede prednosti i obrazloženja o tome kako predložena mjera jednopotezno rješava sve mnogobrojne probleme i potrebe države i njezina sveukupnog stanovništva, a ne samo onih koji su izravni korisnici ove uredbe. Iznesene prednosti samo su neke od mnogobrojnih i nisu poredane po značaju.

Sudeći prema broju prednosti ove uredbe i njihovu značaju, lako se da zaključiti da je ova uredba itekako korisna i nužna za sve uključene.

Put do pakla, kažu, popločan je dobrim namjerama. A put do raja popločan je... Ne, nije popločan, nego je kultiviran dobrim namjerama.

• Značajan porast razine sreće i blagostanja stanovništva
  Mnogi ljudi krivo misle da je prava svrha zakona osiguravanje pravde, reda i mira. Naravno, zakoni to i čine, ali i puno više od toga. Zakoni također štite naša prava, omogućuju dobivanje satisfakcije i kompenzacije, reguliraju suživot svih stanovnika, uređuju pravila ponašanja itd. No, sve to ima dublji smisao koji se svodi na sretan suživot. Država je dužna podići životni standard obitelji i pojedinaca, stoga bi trebala uvoditi mjere koje omogućuju sreću i blagostanje njezinih stanovnika, a nema bolje mjere od te da se svakoj obitelji omogući stvoriti svoj raj na zemlji time da im se ustupi djelić domovine.

  Blagostanje jedne zemlje nemoguće je ostvariti bez blagostanja njezinih pojedinaca, a ono je moguće uz ovu besplatnu mjeru uz uvjet da se obitelji educiraju o tome kako iz svoje zemlje izvući ono najbolje. Blagostanje je nemoguće ostvariti bez života u prirodi, bez kreiranja svog raja na zemlji na svom obiteljskom imanju. O tome zašto mnoge obitelji koje već imaju svoje imanje nisu ostvarile sreću i blagostanje bit će govora u nastavku, pri čemu će biti ponuđeno i rješenje.

  Samo je ljubav sposobna podići dobrobit čovjeka na najvišu moguću razinu - ne novac ili palače, već samo stanje ljubavi. Predložena uredba omogućuje stvaranje povoljnih uvjeta za obnovu energije ljubavi u obiteljima. Obitelji se sve više otuđuju i jaz generacija je sve veći. Članovi suvremenih obitelji vole se u teoriji a ne toliko u praksi. Ne postoji ni jedan zakon koji može ovaj trend preokrenuti. No, predložena uredba ima moć ojačati odnose bračnih parova kao i odnose između djece i roditelja. U prirodnoj sredini, spajanjem moderne tehnologije, višeg stupnja svijesti i zemlje, stvaraju se uvjeti za blagostanje u kojima mladi neće visjeti pred ekranom u bijegu od surove stvarnosti, nego će ispunjeni ljubavlju uživati u ko-kreiranju raja na zemlji.

Ono što jednu zemlju čini snažnom i prosperitetnom nisu političke stranke, ni industrijski i financijski koncerni, već njezina jezgra, a jezgra svake zemlje je obitelj. Štiteći obitelj, štitimo cijelo društvo. Ovom uredbom svaka obitelj ima priliku, neovisno o drugima, skrbiti se za sebe i osigurati si egzistenciju bez siromaštva. Kad omogućimo obiteljima da svaka napravi jedan hektar raja na zemlji, onda će multiplicirano cijela zemlja postati raj na zemlji! Kad omogućimo obiteljima da svaka za sebe ostvari blagostanje, onda će multiplicirano cijela zemlja ostvariti blagostanje! Blagostanje većine obitelji odrazit će se višestruko na sveopće blagostanje jer poznato je da je cjelina uvijek više od zbroja njezinih sastavnih dijelova. Predložena uredba ima moć ojačati gospodarski položaj države u cjelini. Jake obitelji čine jaku državu.


• Značajan porast životnog standarda - jedna od svrha svih zakonskih uredbi jest podignuti standard života, što se ovom uredbom omogućuje kao ni jednom drugom. Svaka obitelj koja posjeduje imanje moći će samostalno namiriti mnoge svoje potrebe čime će životni troškovi biti znatno smanjeni i time životni standard povećan. Ova uredba omogućuje smanjenje potrebe za novčanim sredstvima za zadovoljenje životnih potreba jer će se one namiriti kroz vlastito poljoprivredno gospodarstvo i jer neće biti potrebe za najamninom stana ili hipotekom (u slučaju jeftine samogradnje) kao i raznim drugim troškovima kao što su prijevoz, poljoprivredne namirnice itd. Značaj ove prednosti potkrepljuju statistike koje ukazuju na pad životnog standarda uslijed postojećih zakonskih mjera i na nužnost promjene nekih zakonskih uredbi.
  

U 2013. godini prosječna hrvatska četveročlana obitelj mjesečno je u prosjeku ostvarila 7 830 kuna prihoda, dok joj je za zadovoljenje osnovnih troškova ili potreba bilo potrebno u prosjeku 11 130 kuna, što je iznos kojim ne raspolaže čak 76 posto hrvatskih kućanstava.

Primjerice, tri četvrtine hrvatskih građana nema dovoljne prihode za podmirenje osnovnih životnih potreba, a slične nepovoljne statistike vrijede i za cijelu regiju, kao i za većinu zemalja u svijetu.

Najveći udio troškova kućanstva, u prosjeku 33 posto, otpada na hranu i piće, a dodaju li se tomu i troškovi stanovanja, proizlazi da 54 posto prihoda kućanstva troše na zadovoljenje osnovnih egzistencijalnih potreba. Od ostalih troškova, najveći broj kućanstava izdvaja novac za energente, usluge mobilne telefonije, fiksnog telefona te prijevoz. Potom za odjeću i obuću, medicinske usluge i kulturu, rekreaciju i zabavu, duhan i cigarete, trajna potrošna dobra i obrazovanje.

Prema statusu stanovanja, 88 posto hrvatskih građana ima vlastiti stan ili kuću dok ih oko 11,5 posto živi u unajmljenom stanu ili kući. Vlasnici stanova mogu prodati stan, otplatiti hipoteku i ostatak iskoristiti za građevinski materijal pri izgradnji svoje kuće na novom obiteljskom imanju. Također, stanovi se mogu iznajmljivati turistima i time otplaćivati hipoteku, ako ušteđevina dostaje za samoizgradnju kuće od prirodnog, jeftinog materijala (kamenje, drvo i slama s vlastitog imanja).

• Samodostatnost - posjedovanje vlastite plodne zemlje veličine jednog hektara omogućuje obitelji samodostatnost, tj. neovisnost i slobodu. Na vlastitoj zemlji mogu uzgajati svu hranu koja im treba za život, a višak prodavati i time namaknuti sredstva za preostale potrebe. Ako jedna obitelji ne uzgoji sve vrste hrane koju želi jesti, može s okolnim obiteljima razmjenjivati dobra. Za mnogim komercijalnim proizvodima na koje inače čovjek troši novac neće biti potrebe jer se to sve može namiriti prirodnim proizvodima sa svog zemljišta. Recimo, svi kozmetički preparati puno su niže kvalitete od onih koje čovjek može u svojoj radinosti sasvim lako pripraviti. Također, pića se mogu lako spraviti kod kuće kao što su sokovi od voća, bazge, kombucha; kefir, mlijeko itd. Rukotvorine su puno ljepše i kvalitetnije od mašinskih tvorevina pa se sav namještaj, odjeća, stolnjaci, posuđe, tegle, ukrasi i sve ostalo mogu izraditi u vlastitoj radinosti, i to ne samo za svoje svrhe već i za prodaju jer su na cijeni.

• Eliminiranje bezukusne, hibridne i GMO hrane - sjeća li se još tko kakav je okus imalo povrće i voće prije 20-tak godina? Jeli smo rajčice kao jabuke i nismo ih trebali začinjavati jer su bile toliko ukusne same po sebi. A što je s jagodama? Današnje jagode uopće nemaju okus po jagodama. Gotovo sve voće i povrće, pogotovo ono kupljeno u supermarketima, izgubilo je pravi okus i aromu, pa i ne čudi da mnogi, pogotovo mladi, radije jedu slatkiše i drugu hranu s aditivima tj. pojačivačima okusa.

  Kako će povrće imati okus kad su to uglavnom hibridi koji nisu vidjeli sunca ili koje se uzgaja u umjetno oplođenoj zemlji, praši pesticidima, polijeva kiselim kišama na zagađenom zraku? Većina toga danas se uzgaja u plastenicima, sve se praši, umjetno oplođuje, genetski modificira i da dalje ne nabrajamo sve štetne postupke kojima se danas hrana uzgaja i proizvodi iz kapitalističkih pobuda. Posljedica toga je da hranom ne unosimo dovoljno hranjivih tvari pa zato ljudi obolijevaju i nemaju dovoljno energije.
  
  Osim toga, većina tzv. svježih namirnica uopće nije svježa, nego samo tako izgleda jer su to mutirani hibridi i genetski modificirani plodovi. Kad ljudi jedu bezvrijedne mutante, prirodno je da i sami postaju bezvrijedni mutanti skloni boleštinama.

  Usto, od velikog značaja za okus i hranidbenu vrijednost jest i energija kojom se hrana uzgaja i proizvodi. Nije isto ako se to čini s ljubavlju i radošću i ako se to čini radi novca jer se energija prenosi s ljudi na hranu i obrnuto.

  Također, nije ista energija i hranidbena vrijednost u hrani ako se čitav proces od sadnje do branja provodi organskim, ljudskim rukama i ako je sve automatizirano i provođeno anorganskim strojevima. Isto tako, nije isto ako proces izvode najamni radnici i sami zemljoposjednici koji tu hranu jedu. Sve što se čini samo zbog novca i s negativnom energijom sadrži u sebi lošu energiju koja se prenosi na hranu, čime se hranidbena vrijednost plodova znatno umanjuje. Mnoga loša hrana nas samo zasiti, a ne i nahrani.

  Stoga je više nego nužno da se uzgoj hrane vrati u ruke samih obitelji koja će svoju hranu uzgajati s ljubavlju i radošću, s vlastitim rukama, a ne strojevima, koristeći prirodne, a ne umjetne metode i cjelovito, a ne hibridno sjemenje. To je izvedivo pomoću zakonske uredbe koju predlažemo ovom inicijativom. Svako obiteljsko imanje moći će ne samo prehraniti svoju obitelj i još nekoliko drugih nego će zdravom, svježom i ukusnom ekohranom povoljno utjecati na njihovo zdravlje te uštedjeti na izdacima za dodatke prehrani kao što su vitamini, minerali i ostalo.

• Porast zdravlja i smanjenje troškova za zdravstvene usluge
  Kad se obitelji počnu hraniti plodovima svoje zemlje, dakle zdravom hranom, koja je prilikom sađenja impregnirana pozitivnim mislima ljubavi i radosti, njihovo će fizičko i psihičko zdravlje biti osigurano i pod vlastitim utjecajem. Bolesti ne padaju s neba. One su plod nezdrave ishrane i nezdravog stila života. Životom u prirodi, prehranom svježim, visokohranjivim namirnicama, reduciranjem stresa odmakom od gradske vreve, kultiviranjem ljubavi, radosti i unutarnjeg mira, svaka osoba osobno preuzima odgovornost za svoje zdravlje i liječenje.

• Značajno reduciranje ili čak eliminiranje kriminala - zašto ljudi postaju kriminalci? Razloga je bezbroj, a svi se svode na nezadovoljstvo i egzistencijalne probleme. Predloženom uredbom rješavaju se egzistencijalni problemi i pružaju uvjeti za zadovoljstvo što će sasjeći u korijenu pojavu većine oblika kriminala. Boravkom u prirodi, na svom imanju, okupiranost kreiranjem svog raja na zemlji, hraneći se zdravo i ostalim nuspojavama ovakvog zdravog života eliminirat će se potreba u mnogim ljudima da ogreznu u kriminal, da se bave prostitucijom i posežu za drogama i ostalim opijatima. Usto, pomoću predložene uredbe postići će se značajno snižavanje društvenih napetosti, posebno u takozvanim ‘kriznim područjima’, kao i potpuni prestanak sukoba.
  
  Kada se narod sastoji od mnoštva obitelji, koje rađaju svoju djece u prirodnom okruženju ljubavi, neće patiti od bezakonja ili inflacije. Takav narod neće imati potrebu boriti se protiv kriminalnih tendencija jer će one jednostavno nestati iz društva.

• Rehabilitacija postojećih zatvorenika - ovom će se uredbom ispuniti glavni cilj zatvaranja zatvorenika u zatvore: rehabilitacija. Glavni cilj nije kažnjavanje, nego rehabilitacija. Većina zatvorenika vraća se kriminalu po izlasku iz zatvora jer nije rehabilitirana, već dapače stigmatizirana, što joj otežava integraciju u društvo, a da ne govorimo o utjecajima udruživanja s ostalim kriminalcima za vrijeme zatvora. Kada se svim zatvorenicima po izlasku iz zatvora ponudi imanje za njihovu obitelj, oni će još za vrijeme zatvora planirati svoj život na imanju, umjesto da provode vrijeme u brigama i iznalaženju načina za preživljavanje po izlasku. Dobit će priliku da privređuju za sebe i svoju obitelj što će ih rehabilitirati. Jedan od glavnih uzroka kriminala i vraćanja kriminalu jest nezaposlenost i činjenica da su ljudi pušteni iz zatvora bez ikakve mogućnosti za obnovu života u našem društvu. To se ovom uredbom rješava, a time i problem kriminala i rehabilitacija kriminalaca.

• DSZ: Stopa registrirane nezaposlenosti u Hrvatskoj za listopad 2017. iznosila je 11,6%. Oko 200.000 ljudi je bez posla. Njih manje od 20 % prima novčanu naknadu od HZZ-a.

  Značajno reduciranje ili čak eliminiranje nezaposlenosti - predloženom uredbom riješit će se problem nezaposlenosti i dovesti na nulu. Mnogi ljudi koji posjeduju svoj hektar zemlje neće imati potrebu za zapošljavanjem jer će sve svoje egzistencijalne potrebe moći namiriti sami. Kad obitelj bude imala svoju zemlju i kuću i veliki dio hrane, neće više imati visoke troškove stanovanja i prehrane, pa će trebati puno manje novca da preživi i uživa u životu. Sve ono što ne može namiriti u svojoj radinosti, može pribaviti od drugih obitelji s kojima može obaviti razmjenu dobara. Ako samo desetak posto članova obitelji nakon što dobiju svoj hektar zemlje odluči samostalno privređivati za svoj život prodajući urode sa svog obiteljskog imanja i/ili se baveći samostalnim zanatom, već se samim time dovodi stopa nezaposlenosti na nulu.
  
  Zatim, mnogi članovi obitelji koji će posjedovati imanje, a koji su trenutačno zaposleni odlučit će se na poluradno vrijeme, što će otvoriti radna mjesta trenutačno nezaposlenima. Stoga je u interesu svih nezaposlenih da podupru ovu uredbu. Kad se životom na svom imanju životni troškovi srežu više nego pola i još se k tomu ostvaruju prihodi od prodaje uroda na obiteljskom imanju, nema potrebe za radom s punim radnim vremenom. Za poslodavce je povoljnije imati dvoje ljudi za jedan posao jer tako uvijek imaju rezervu u slučaju da jedan ne može doći na posao, a usto je poznato da ljudi kvalitetnije odrađuju svoj posao kad rade kraće radno vrijeme nego duže. Osim toga, ljudi koji rade poluradno vrijeme puno manje obolijevaju pa je manje bolovanja, puno su zadovoljniji pa je manje konflikata u uredu itd.
  
  Kad bi samo 20 % ljudi u zemlji počelo raditi poluradno vrijeme, odnosno kad bi se jedno radno vrijeme podijelilo na dvije osobe, već samim time bi nezaposlenost bila ukinuta. Prihodi od pola radnog vremena dostajat će obiteljima koje imaju svoje imanje i nemaju troškove stanovanja i prehrane.

  Osim toga, ovom će se uredbom mnogi ljudi početi baviti zanatima na svom imanju pa će umjesto da traže posao, privređivati od vlastitog zanata kao što su izrada rukotvorina, umjetnina i suvenira, tkalje, kolari, mlinari, travari, krojači, postolari, kovači, lončari, grnčari, korpari, licitari, pčelari, izrađivači glazbenih instrumenata, umjetnici, glazbenici, kao i od ruralnog turizma, online posla, itd. Time će mnogi nezaposleni imati veće šanse za zapošljavanjem. 140 Types of Activities in an Kin's Settlement »

• Prema izvješću HZZ-a, tijekom 2016. godine bilo je prosječno mjesečno 39.907 korisnika novčane naknade te je prosječno isplaćena novčana naknada iznosila 1917 kn. To znači da je prošle godine Hrvatska država isplatila gotovo milijardu kuna, tj. 122 milijuna eura nezaposlenima. Kad bi država nezaposlenima dala zemlju umjesto naknade, uštedjela bi godišnje 122 milijuna eura!

  Značajno reduciranje ili čak eliminiranje troškova burze rada (zavoda za zapošljavanje) na novčane naknade
  U prijašnjoj točki objašnjeno je kako će se ovom uredbom ukinuti nezaposlenost. Usto, svatko tko je trenutačno na burzi rada odriče se prava na novčane naknade ako primi potporu države u obliku zemljišta koje može oplođivati i tako namiriti egzistencijalne potrebe. Novčane naknade na burzi ionako su premale da bi pokrile životne troškove, što je logično, jer mnogi onda ne bi ni radili ako ne moraju, stoga je dobivanje plodnog zemljišta puno bolja varijanta pa će je gotovo svi prihvatiti, što će znatno popuniti državni proračun. Treba uzeti u obzir i to da će se ovom uredbom znatno smanjiti potreba za velikim brojem zaposlenika Zavoda za zapošljavanje pa uz uštedu kod isplata novčanih naknada treba uračunati i uštedu na isplati velikog broja plaća.

• Rast raznih gospodarskih grana kao što su poljoprivreda, šumarstvo, građevinarstvo, trgovina ekohranom, (ruralni) turizam, proizvodno obrtništvo i druge.

• U Hrvatskoj je tijekom 2013. sklopljeno 19 169 brakova, što je za 5,7% manje u odnosu na prethodnu godinu, odnosno 18,0 % manje nego u 2008. Ni na razini Europske unije podaci se ne razlikuju previše od podataka za Hrvatsku. Usto, mladi sve kasnije stupaju u brak pa je u 2015. godini mladenka pri izricanju sudbonosnog “da” imala prosječno 28,2 godina, a mladoženja čak 31 godinu. To je oko pet godina više nego prije 20-ak godina! U skladu s tim, raste i dob žena pri porodu: prosječna prvorotkinja u 2011. godini imala je 27,9 godina, a raste i broj izvanbračne djece.

  Značajan rast sklapanja brakova (stope nupcijaliteta)
  Obitelj je osnovna društvena jedinica, a brak je kao zakonski i društveno uređena zajednica osnova stvaranja obitelji. Nažalost, broj sklopljenih brakova opada iz godinu u godinu, a da još stvar bude gora, broj razvoda sve više raste, što znači da imamo sve manje i manje obitelji, tj. osnovnih društvenih jedinica. Ovaj trend predloženom se uredbom ne samo zaustavlja nego i mijenja smjer prema boljem.
   
  Mladi se sve kasnije odlučuju na sklapanje braka. Na tu činjenicu u velikoj mjeri utječe splet društvenih i gospodarskih čimbenika. Sve veći obuhvat mlađih generacija visokoškolskim obrazovanjem vrlo je važan čimbenik u pomicanju te dobi u starije dobne skupine. Također, tomu je uvelike pridonijelo osamostaljivanje žena koje se sve više uključuju na tržište rada.

  Predložena uredba pruža mladima egzistencijalnu sigurnost koja uvelike utječe na sklapanje brakova. Mnogi žive u izvanbračnim zajednicama jer si ne mogu priuštiti dom pa čekaju bolja vremena i u tom čekanju se mnogi razilaze. Kad država kao vjenčani dar ponudi mladima zemljište na kojem mogu izgraditi svoj raj na zemlji, bit će im lakše odlučiti se na sklapanje braka i to u ranijoj dobi nego što bi se inače odvažili na taj korak.

  Procentualni prikaz alarmantnog trenda opada obiteljskih kućanstava u RH:

  Prema popisu stanovništva Hrvatske iz 2011: Broj stanovnika: 4 284 889 Broj obitelji – ukupno: 1 215 865 Broj obitelji s djecom: 867 680

  Prema statističkom izvješću, broj hrvatskih obitelji drastično je opao, a isto je slučaj i s drugim zemljama regije. Primjerice, u 2001. je broj hrvatskih obitelji bio 1 252 025, a u 2011. 1 215 865 - dakle, u samo deset godina Hrvatska ima više od 36 000 obitelji manje! Nije li to alarmantno? Ništa što je vlada dosad učinila da zaustavi taj trend nije urodilo plodom. Predložena uredba jedino je rješenje. Zauzmite se za to uredba stupi na snagu ako vam je stalo do obitelji.

• Prema Zavodu za statistiku Hrvatske u 2016: Sklopljeni brakovi: 20 467 Razvedeni brakovi: 7 036

  Značajno reduciranje broja razvoda i izvanbračnih zajednica
  Broj razvoda raste pa se sada u Hrvatskoj raspada svaki treći brak. Slično je u svim drugim zemljama regije kao i u mnogim drugim državama svijeta, pogotovo na Zapadu.
  Prema popisu stanovništva Hrvatske iz 2011. bitno je narastao broj samohranih majki.
  Sve je više izvanbračne djece kao što prikazuje ova tabela Državnog zavoda za statistiku Hrvatske:
  
  Sve su ovo alarmantni podaci i zato je više nego nužna zakonska uredba poput predložene ovom inicijativom, koja pomaže bračnim parovima stvoriti uvjete za skladan suživot i za podizanje obitelji.
  
  Hrvatska je zemlja samaca - polovica ljudi nije u braku, a čak 35 posto muškaraca nije se ženilo »
  Prema podacima o obiteljskim strukturama u Hrvatskoj, koji su prikupljeni u Popisu stanovništva 2011,  udio razvedenih raste i u razdoblju od prošlog popisa, od 2001. godine, narastao je za ogromnih 25%: na 1000 oženjenih ili udanih stanovnika 2001. godine dolazilo je 60 razvedenih, a sada ih dolazi 75.  Žene mnogo rjeđe nakon razvoda ulaze u novi brak ili zajednicu i jošk tomu bitno dulje žive pa je udio samica znatno veći od samaca - svaka treća Zagrepčanka starija od 15 godina je sama! I svaka deseta žena starija od 45 godina u Hrvatskoj nije rodila. Jedan od najporaznijih podataka je taj da čak 45 posto stanovništva čine samci, odnosno oni koji ne žive s partnerom.
  
  Također je porazan podatak da sve manje bračnih parova imaju djecu. Broj obitelji s djecom u vremenu između dva popisa stanovništva (2001-2011.) pao je za čak 50.000, a od oko 867.000 obitelji s djecom, u polovici njih raste samo jedno dijete. Tek svaka deveta obitelj ima više od dvoje djece.

• Prema Zavodu za statistiku Hrvatske u 2016: Živorođeni: 37 537 Umrli: 51 542 Prirodni prirast: -14 005

  Znatni porast nataliteta - koliko se o tome stalno priča, to već znaju i vrapci na grani: nacija nam izumire, Hrvati su ugrožena vrsta. No, bez obzira na sve vladine poticajne mjere, ovaj se trend ne poboljšava, nego pogoršava. Ovo je problem ne samo naše regije nego i mnogih drugih tzv. razvijenih zemalja, iako je stanovništvo planete u stalnom porastu, pod utjecajem tzv. nerazvijenih zemalja. Stručnjaci mnogih zemalja lome koplja oko najučinkovitijih strategija za rješavanje problema kontinuiranog pada nataliteta, no sudeći po statistikama koje im ne idu u prilog, potrebna je jedna sasvim nova poticajna mjera kao što je ona predložena u ovoj inicijativi.
  
  Predloženom uredbom država osigurava pogodne uvjete za planiranje i podizanje obitelji s više djece. Svaki bračni par koji ima svoje imanje i time uvjete za podmirivanje svih svojih egzistencijalnih potreba i to u prirodnom okruženju, rado će podizati višečlanu obitelj.
  
  Prema tome, svi kojima je stalo do toga da naš narod ne izumire, pozivaju se da učine sve što je u njihovoj moći da ova uredba stupi na snagu, počevši od prosljeđivanja ove inicijative svima koje znate kako bi po principu lančane reakcije pristiglo do dovoljnog broja ljudi, uključujući i do onih na vlasti, te se tako stvorio momentum za donošenje ovog zakona.
  Na slici statistička tabela koja se odnosi na Hrvatsku
  
  Ako je demokracija oblik vlasti u kojem sve odluke neke države donosi izravno ili neizravno većina njezinih građana, onda da bi demokracija došla do izražaja, njezini građani trebaju izraziti svoju odluku.
  

• "Hrvatska trenutačno uvozi čak oko 50 % hrane." - Zelena akcija Prema podacima HGK, uvoz prehrambenih i poljoprivrednih proizvoda raste i u prošloj je godini iznosio 2,6 milijardi eura. Ukupan izvoz Republike Hrvatske u siječnju 2017., iznosio je 994,9 milijuna eura, a uvoz 1,5 milijardi eura. Vanjskotrgovinski deficit iznosio je 486,9 milijuna eura. - izvor Državni Zavod za statistiku

  Značajno smanjenje izljeva kapitala iz zemlje, tj. smanjenje uvoza - smanjenje negativne bilance odnosa uvoza i izvoza.
  U zemljama naše regije puno više se uvozi nego izvozi, što znači da time država sve više osiromašuje jer vanjskotrgovinskom politikom više kapitala izlazi iz zemlje nego ulazi. Vanjskotrgovinski deficit (manjak u robnoj razmjeni) Hrvatske u 2016. godini iskazan u eurima iznosi 7,36 milijardi eura te je 5,9 posto viši nego na kraju 2015. godine - izvor.
  
  Statistike ukazuju na trend rasta uvoza prehrambenih proizvoda. Sve više uvozimo hranu. Od izvoznika poljoprivrednih proizvoda pretvorili smo se u uvoznika, od sektora koji je sudjelovao sa 12 posto u BDP-u došli smo na šest posto. Od gospodarske grane koja je pokretala gospodarstvo spali smo na granu koja se doživljava kao uteg. Poljoprivreda, šumarstvo, ribarstvo, proizvodnja prehrambenih proizvoda i pića odnosi nam iz zemlje skoro milijardu i pol kuna mjesečno!

  Ovaj ogroman izljev kapitala iz zemlje može se drastično smanjiti uvođenjem predložene mjere kojom bi obitelji same sebe prehranjivale umjesto da kupuju uvoznu hranu i kojom bi prehranjivale gradske obitelji viškom svog uroda, a svoju konkurentnost naspram uvozne hrane potvrđuju iznimnom kvalitetom (nutricionistički i ukusom).

  Problem nekontroliranog uvoza hrane, kao i onaj pada domaće proizvodnje, ali i propadanja domaćih poljoprivrednika poprima sve dramatičnije razmjere. Rastu i bizarnosti kao što je, recimo, to da Hrvatska uvozi smrznuti kruh i pecivo, dok domaći poljoprivrednici nemaju komu prodati pšenicu, kao i to da dok domaće povrće propada, uvozi se ono koje je četiri puta skuplje (?). Dok uvozni lobiji i korumpirani političari trljaju dlanove, očigledno je da moramo poduzeti nešto konstruktivno u vezi s tim - svi mi, umjesto da kritiziramo i žalimo se, što je destruktivno.

  Sudeći prema statistikama, nijedna kampanja (npr. Kupujmo hrvatsko!) ni zakonska mjera, uključujući i propis o uvozu voća i povrća s povećanjem taksi na uvoz voća i povrća za čak 22 puta, nije urodila plodom, a neke su čak nanijele nepredviđene štete (primjer). Znači, trebamo sasvim novu mjeru koja je sasvim druge prirode, a koju predlažemo ovom inicijativom.

  Ono što bi smanjilo negativnu bilancu i čak dovelo pozitivnu bilancu je značajno smanjenje uvoza, i to uvoza poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, što je izvedivo upravo ovom predloženom mjerom, kojom bi mnogi naši ljudi podmirivali svoje prehrambene potrebe onime što uzgoje na svojoj zemlji, umjesto da kupuju uvoznu robu.

  Također, većina obitelji koje kultiviraju svoj hektar plodne zemlje imat će viška uroda pa će ga prodavati drugim ljudima, koji onda također neće trebati kupovati uvoznu hranu, barem ne u onoj mjeri u kojoj to sada čine. Kada jedna obitelj kultivira svoj vrt primarno za sebe i s metodom permakulture ili biološko-dinamičke poljoprivrede, činit će to s ljubavlju i radošću, pa će urod biti toliko kvalitetan da će mnogi htjeti otkupiti njihov višak. S takvom kvalitetom neće se moći mjeriti nijedan uvoznik.

  Kao što smo već pisali u jednoj od prethodnih točaka, gotovo sva uvozna hrana bezukusna je i bez dovoljno hranjivih vrijednosti, tako da hrana domaćih obitelji, uzgojena i proizvedena s ljubavlju i radošću, a ne s kapitalističkim motivima i strojevima, bez umjetnog gnojiva, oprašivanja i drugih hazardnih čimbenika, bit će konkurentnija od uvozne. Cijena ekohrane viša je samo na prvi pogled jer računica je bitno drukčija ako se uzmu u obzir troškovi liječenja i bolovanja zbog bolesti koje nastaju prehranom proizvodima tretiranim kemikalijama, kao i izdaci na dodatke prehrani kao što su vitamini, minerali i drugi koji su nužni kad se konzumira industrijska hrana (nema dovoljno nutritivnih sastojaka).

  Osim financijskih, tj. ekonomskih razloga, smanjenje uvoza poljoprivredno-prehrambenih proizvoda nužno je i iz zdravstvenih razloga. Naime, poljoprivredno-prehrambeni proizvodi trebali bi se konzumirati u roku od najkasnije tri dana od kad su ubrani, a neki čak i isti dan, jer se time u organizam unese dovoljan broj hranjivih sastojaka te hrane. Što je hrana starija i što se više drži u hladnjačama i transportira, to se njezina hranidbena vrijednost umanjuje, što se odražava na zdravlje i na potrebu za kupovinu dodataka prehrani, kao što su vitamini i minerali u tabletama, kako bismo zadovoljili dnevne hranidbene potrebe organizma.

  Dakle, kad uredba predložena ovom inicijativom stupi na snagu, neće biti potrebe za tolikim uvozom hrane. Ako vam je stalo do toga da vaša zemlja prestane osiromašivati pretjeranim uvozom hrane, tj. izvozom kapitala i do toga da ima dovoljno zdrave i ukusne svježe domaće hrane na tržištu, učinite što je u vašoj moći da ova uredba stupi na snagu. Za početak, proslijedite ovu inicijativu svima koje znate kako bi oni i njihovi poznanici bili u mogućnosti uključiti se u ovu akciju.

• Značajno reduciranje ili čak eliminiranje zagađenja okoline
  Nakon što ova uredba stupi na snagu, masovna selidba u ruralna područja uzrokovat će masovno manje motornih vozila na gradskim ulicama, što će znatno reducirati emisiju  plinova koji onečišćuju zrak i okoliš. Općepoznato je da izgaranje fosilnih goriva oslobađa energiju koja zagađuje atmosferu. Dušikovi i sumporovi oksidi izgaranjem fosilnih goriva odlaze u zrak i miješaju se s kišom, što uzrokuje kisele kiše. One uzrokuju koroziju metalnih i kamenih predmeta, promjene na lišću, mijenjaju sastav tla, zagađuju rijeke, potoke, jezera i cijeli ekosustav vodenog staništa. U većim gradovima i industrijskim središtima ekološki i zdravstveni problem predstavljaju dim, čađa i smog. Strujanjem zraka zagađuju se također sva okolna i udaljena područja. Daljnje zagađivanje može se znatno zaustaviti ovom uredbom koja omogućuje ljudima da žive sretno na svojim obiteljskim imanjima u ruralnim područjima.

  Nadalje, oko 50 % zagađenja vode u Europi uzrokovao je masovan uzgoj stoke. Otpad koji krave proizvode glavni je uzročnik zagađenja voda: krava ispusti oko 200 litara metana, jednog od glavnih uzročnika globalnog zagrijavanja. Dušik iz gnojiva uskladištio se u podzemne vode u tolikoj mjeri da neke mineralne vode više ne zadovoljavaju kriterije pitke vode. Stočne farme uzrokuju 85% ukupnog isparavanja dušika u obliku amonijaka koji se smatra glavnim uzročnikom umiranja šuma. Amonijak iz životinjskih otpada i umjetnih gnojiva uzrokuje kisele kiše koje uništavaju vodeni i biljni život. Plin amonijak koji dolazi iz staja gdje se drže goveda uzrokuje više štete nego svi automobili i tvornice na svijetu zajedno. - Izvor: Prijatelji životinja »

  Ove se porazne statistike odnose na masovan uzgoj stoke, no kada veliki broj ljudi dobije svoje imanje na kojem mogu, ako žele, uzgajati svoju stoku u znatno manjem razmjeru, onda neće doći do tolikog koncentriranog zagađivanja niti će zemljoposjednici imati potrebu kupovati meso i time podržavati zagađivače - mesnu industriju.

• Znatno povećanje ekološkog uzgoja - moderni, ekološki osviješteni čitatelji ne trebaju objašnjenja o važnosti orijentiranja ka ekološkom uzgoju pa ćemo zato samo naglasiti da se predloženom uredbom ujedno promiče ekološki uzgoj. Budući da će se obiteljska imanja prvenstveno baviti uzgojom radi vlastitih potreba, logično je da će to činiti bez upotrebe štetnih umjetnih gnojiva i pesticida. Svježi ekološki uzgojeni proizvodi sadrže duplo više vitamina, minerala, enzima i ostalih mikronutrijenata te su neusporedivo boljeg i prirodnijeg okusa od industrijski uzgojene hrane.

• Zemlja nam sve više propada! 1910. na prostoru današnje Hrvatske bilo je ukupno 3,45 milijuna hektara plodnog zemljišta a trenutačno smo spali na 2,69 milijuna hektara. - izvor Poslovni dnevnik

  Znatno povećanje kvalitete poljoprivrednih dobara.

• Sprečavanje propadanja i neiskoristivosti plodne zemlje - predložena uredba rješava probleme neobrađenog poljoprivrednog zemljišta, omogućava sprječavanje daljnje erozije tla i povećanje plodnosti tla. Zbog suzbijanja dezertifikacije (pojednostavljeno, pretvaranje zemljišta u pustinju) i globalne degradacije zemljišta, sve zemlje svijeta pozvane su da uvedu hitne promjene u načinu korištenja zemljišta preko poljoprivrede prilagođene klimatskim promjenama, preko prava na pristup zdravim tehnologijama i davanjem prava na vlastita zemljišta malim ekološkim poljoprivrednicima.

  Tlo u Hrvatskoj sve je lošije, a nema zakona koji bi ga štitio. Prema podacima Agencije za zaštitu okoliša RH, u Hrvatskoj je čak 90 % površine zemljišta izloženo eroziji vodom i vjetrom različitog intenziteta. Zatim, onečišćenje tala teškim metalima, pesticidima i petrokemikalijama utjecalo je na povećani trend kiselosti, zbijanja tla, salinizacije i alkalizacije. Stalno smanjenje sadržaja humusa u našim tlima veliki je problem kojeg mnogi nisu svjesni.

  Sve više divlje prirode i zdravog ekosustava s kvalitetnom bioraznolikošću, pretvara se u nepregledne oranice monokulture ili GM žitarica koje se koriste za proizvodnju hrane za ljude i stoku. “Te goleme oranice postale su poligoni najvećih kemijskih korporacija koje u partnerstvu s korporacijama za proizvodnju poljoprivredne opreme troše fosilna goriva, pridonoseći rastu emisija CO2 i velikom ekološkom otisku u poljoprivredi”, tumače u Press centru za okoliš. - Izvor

  Svim tim problemima stali bismo na kraj kad bismo razdijelili zemlju obiteljima da se brinu o svom hektaru zemlje. Povećanje plodnosti tla jamčilo bi proizvodnju hrane na način da se zadovolje prehrambene potrebe lokalne zajednice i pobjedi u borbi protiv siromaštva.

  Predložena uredba jedino je rješenje koje imamo. Ako netko ima bolje rješenje, neka ga samo ponudi, a do tada prihvatimo ovo. Trenutačno sve agencije traže više novca za obnovu poljoprivredne proizvodnje zastarjelim sredstvima. Vlada nema novca koji zahtijevaju. No, najgori scenarij bio bi taj da se njihovi planovi realiziraju novim nepovoljnim zaduživanjem u inozemstvu i daljnjim korištenjem kemijskih gnojiva koja nanose veliku štetu. Taj će dug morati biti otplaćen s velikim kamatama, stanje zemljišta još će se više pogoršati, a cijeli će problem pasti na ramena naredne generacije.

  Ova uredba omogućuje obnavljanje plodnosti tla kroz prirodne procese. Ne zahtijeva dodatne kapitalne izdatke od strane vlade, a jednim potezom, jednom uredbom rješava mnoge probleme te u potpunosti uklanja probleme koje danas stvaramo našoj djeci zbog našeg odnosa prema zemlji.

• Ruralni razvoj - predložena uredba uvelike pridonosi unapređenju životnih i radnih uvjeta u ruralnim područjima čime će se ona revitalizirati. Ovo je ujedno i inicijativa za obnovu poljoprivrednih i degradiranih šumskih površina s ciljem ponovne uspostave njihovih ekoloških funkcija i doprinosa održivom ruralnom gospodarstvu.

• Obnova naselja u ruralnim područjima - razumnom zemljišnom politikom umjesto da jedna obitelj posjeduje više hektara u jednom naselju pa nema zemlje za dovoljno drugih obitelji, predlažemo da se zemljište raspodjeli hektar po obitelji, čime se razvija infrastruktura čitavog naselja jer kad više obitelji ima svoj dom i zemlju u jednom naselju, onda se isplati po više djece poslati školski autobus, imati trgovinu, gostionicu,  itd. čime počne cijelo naselje bujati. Kad se hektari raspodijele tako da svaka obitelj dobije po jedan hektar, puno će više ljudi ostajati na selu, kultivirati zemlju s ljubavlju i radošću, uzgajati kvalitetno voće, povrće, bilje, šumarke. A ovako kako je sada, čisto hladnokrvno, strojno ratarenje i zauzimanje ogromnih površina najveći je ubojica hrvatske poljoprivrede i sela.

• Generacijska obnova u poljoprivrednom sektoru
  Dobna struktura poljoprivrednika u Republici Hrvatskoj vrlo je nepovoljna. Više od 58,8% nositelja obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava je iznad 55, dok je samo 4,1 % ispod 35 godina. Ekonomska kriza i prethodna ratna zbivanja pridonijeli su migracijskim kretanjima s ruralnih u urbana područja, posebice mlađe populacije, rezultirajući općim opadanjem ruralne populacije i povećavanju starosti populacije. Ovo čini ozbiljnu prijetnju daljnjem razvoju, pa čak i preživljavanju samih ruralnih područja. Mladi ljudi ključni su resurs za razvoj modernog i konkurentnog poljoprivrednog sektora, prvenstveno zbog njihove želje i sposobnosti lakše prilagodbe tehnološkim promjenama, novim praksama i promjenama tržnih uvjeta što je uvjet za povećanje produktivnosti i konkurentnosti. Posljedično, treba poticati generacijsku obnovu na poljoprivrednim gospodarstvima. Razvoj poljoprivrede i diversifikacija poljoprivrednih gospodarstava pridonijet će zadržavanju i zapošljavanju mladih ljudi u poljoprivredi, pritom umanjujući negativni trend nekontrolirane migracije u gradove. Iz navedenog proizlazi potreba stvaranja uvjeta za poticanje sudjelovanja mladih ljudi u poljoprivrednom sektoru, stvarajući bolje i privlačnije životne i radne uvjete za mlade koji žele biti poljoprivrednici, pružajući podršku pri korištenju novih tehnologija i stvaranju pozitivnog i dinamičnog ozračja za poduzetništvo u poljoprivredi. - Izvor: Hrvatska Poljoprivredna Agencija

• Povećanje učinkovitog korištenja vode u poljoprivredi i prilagodba klimatskim promjenama
  Hrvatska je sve češće izložena ekstremnim vremenskim uvjetima koje uzrokuju suše i poplave, a pripisuju se klimatskim promjenama. Suša se u Hrvatskoj javlja u prosjeku svakih tri do pet godina, a ovisno o intenzitetu i dužini trajanja, može smanjiti prinos usjeva od 20-70 % i izazvati milijarde štete u poljoprivrednoj proizvodnji. S obzirom  na prirodne  potencijale  Hrvatske, a  to  su povoljna  umjerena  klima, kvalitetna  tla i  bogati  vodni resursi,  navodnjavanje  se ne  provodi  u onolikoj  mjeri  kolike su  stvarne mogućnosti,  o  čemu  govori i  činjenica  da se  u  2011. godini  u  Hrvatskoj navodnjavalo  tek  1,1% poljoprivrednih površina. Uvođenje održivih  tehnika  navodnjavanja na  poljoprivrednom gospodarstvu omogućit će poboljšanje gospodarske učinkovitosti poljoprivrednih gospodarstava i olakšati proces  restrukturiranja  i modernizacije  te  osigurati učinkovit  mehanizam  na razini  farme  za  prilagodbu klimatskim promjenama i ublažavanje šteta uzrokovanih sušom. Modernizacija i rekonstrukcija postojećih sustava navodnjavanja na farmi dovest će do povećanja učinkovitosti vode. - Izvor: Program ruralnog razvoja RH za razdoblje 2014-2020.