PODSVIJEST

Zapravo, memorija uopće nije spremnik ili pohrana podataka, nego trajni proces reklasifikacije i paralelne obrade informacija. Neuroznanstveno otkriće da se memorija naširoko raspodjeljuje po cijelom korteksu i biokemijsko otkriće stanične memorije također su doveli u pitanje predodžbu sjećanja kao doslovnu reprodukciju prošlosti ili puki proces zadržavanja informacija, podržavajući gledište na sjećanje kao generativni, konstruktivni i dinamični proces. A budući da je memorija sastavni dio svijesti i podsvijesti, sa sigurnošću se može reći da je još manje vjerojatno da su one puke sposobnosti pohranjivanja i dohvaćanja podataka.

Napomena: s obzirom na to da stanice tvojeg tijela memoriraju sve automatski, ne trebaš savladati nikakve tehnike za poboljšanje pamćenja. Umjesto toga, samo ti je potreban učinkovit način da se prisjetiš svih informacija koje su ti potrebne, kad god ti zatrebaju, slično kao i kod interneta. Tako je to jednostavno, no isto tako potrebna ti je oprema i veza, kao i poznavanje pouzdanih izvora istinskog znanja ili činjenica. Ne treba ni reći da se vrlinologija pobrinula za to.

Dokazano je da memorija ne predstavlja istinu ili stvarnost i već samom činjenicom da se različiti ljudi različito sjećaju istog događaja. Kako se sjećanje iste stvari može razlikovati od osobe do osobe? Naravno, postoje sličnosti, ali u mnogim se točkama sjećanja razlikuju čak do te mjere da su u suprotnosti. Često se sjećanja ljudi ne podudaraju sa stvarnošću, što čak i za same ispitanike može biti ne samo zbunjujuće, nego i zavaravajuće.

Poanta je u tome da nijedno sjećanje nije fiksni, izravni, vjerni zapis onoga što se stvarno dogodilo. Sjećanja su složena, mijenjaju se svaki put kad ih prizovemo kako bi se prilagodila novim informacijama i okolnostima. Sjećamo se prošlih događaja ne onako kako su se dogodili nego onako kako našem umu i egu odgovara. Neki ljudi radije vide i prikazuju sebe kao žrtvu prošlih događaja jer time nešto dobivaju, pa čak i ako je to samo suosjećanje ili prilika za izgovor ili opravdanje. Uglavnom nismo svjesni da izobličujemo i rekonstruiramo svoja sjećanja ili da pamtimo samo što nam paše. Istraživanja su pokazala da su čak i ljudi izvanrednih memorijskih sposobnosti skloni nesvjesno umišljati i izmišljati koješta.

Kao i biokemičari, vodeći neuroznanstvenici također tvrde da je nesvjesni um u cijelom tijelu, na razini stanične memorije. Ono što znanost naziva "staničnom memorijom" zapravo je resurs u našem nesvjesnom, podsvjesnom i nadsvjesnom umu. Neki su dijelovi memorije, naravno, i u našem svjesnom umu. Sve su to samo tzv. razine ljudske svijesti, no one nisu pozicionirane vertikalno u psihi (u tradicionalnoj psihoanalizi podsvijest je koncipirana kao nešto što se nalazi ispod svijesti), nego horizontalno, pa bi ih trebalo nazvati sferama, a ne razinama svijesti.

Stanična memorija sadrži cjelokupni skript našeg postojanja i šire (uključujući naše pretke). U jezgri tjelesnih stanica nalazi se DNK koji sadrži genom sa svim nasljednim podacima cijelog tijela, uključujući memoriju s podacima o svim našim fizičkim, mentalnim, emocionalnim i duhovnim iskustvima. Svaka stanica (ne samo stanice mozga) ima svoju inteligenciju i memoriju, ili, kao što neki znanstvenici i metafizičari tvrde, svoj receptor za pristup inteligenciji i memoriji specifičnog polja.

Sva tvoja iskustva nalaze se u tvojoj staničnoj memoriji, što znači u tvojem energetskom polju, bilo da si toga svjestan/na ili ne. Većine toga nismo svjesni, pa tvoje energetsko polje zrači energijom koje uglavnom nisi svjestan/na, ali je drugi ljudi mogu percipirati, ovisno o njihovu energetskom polju i senzibilitetima. Budući da se sličnosti privlače, i bez znanja prirodno te privlače slični tebi i ti njih. Jednako tako, tvoje energetsko polje nije kompatibilno s nekim drugim ljudima, zbog čega ne volite jedni druge, premda biste trebali.

Tvoja podsvijest neprestano radi, apsorbira informacije u pozadini dok ne obraćaš pažnju. Kapacitet joj je gotovo neograničen i trajno pohranjuje sve što ti se ikada dogodi. Poput spužve neprestano upija podatke od svih tvojih osjetila, a potom izvlačiš zaključke i formiraš uvjerenja na temelju tih zapisa koji su, doduše, samo djelomični i često nisu točni. Zato nikad nije u redu izvlačiti bilo kakve zaključke, prosudbe, mišljenja i slično.

Nema sumnje, svaka stanica tijela sadrži sve informacije o cjelokupnom tijelu, cjelokupni skript, slično kao kod holograma. Taj skript uključuje svjesni, podsvjesni i nadsvjesni um, i individualne i kolektivne. Za tvrdnje u nadolazećem segmentu trebamo jedno učiniti kristalno jasnim: sve su informacije dostupne svakoj stanici našeg tijela. To znači da svaka stanica tvojeg tijela ima pristup svim informacijama i znanju svijeta, bez obzira na to jesi li išta od toga naučio/la.

To je ono što mnogi nazivaju "unutarnjim znanjem". Ljudi koji razvijaju svoje senzibilitete, svoje šesto čulo, svoju intuiciju, imaju pristup znanju kojeg nikad nisu naučili – nadsvjesnom umu; imaju pristup onomu što je Carl G. Jung nazivao kolektivno nesvjesno, Einstein ujedinjeno polje, Tesla eter, a hinduisti akaški zapisi. I ti možeš razviti svoje senzibilitete za pristup tom kolektivnom, ujedinjenom polju širenjem i podizanjem svoje svijesti.

Ovo informacijama napojeno energetsko polje u tvojim stanicama sadržava fizičke, mentalne i emocionalne podatke koji dolaze iz svih tvojih životnih iskustava, genetske baštine, prošlih generacija i cijelog ljudskog roda. Sve što se ikada tebi i tvojim precima dogodilo, ostavilo je svoj trag u stanicama tvog tijela. Sve što ste iskusili i naučili utisnuto je u tvoju staničnu memoriju i u kolektivno energetsko polje. Stanice tijela pamte mnogo bolje nego svjesni um. U stvari stanice tvojeg tijela pamte sve (što se ne može reći za tvoje svjesno pamćenje). Zbog toga imaš tjelesne instinkte, koji odražavaju samo tvoju staničnu memoriju, a ne i istinu, jer su tvoja sjećanja samo tvoje interpretacije događaja, što može biti istinito, a i ne. Nemoj tu miješati instinkte s intuicijom.

Naučen(a) si vjerovati da je sve znanje izvan nas samih. Rečeno ti je da je ono u školama, knjigama, knjižnicama, na internetu ili negdje drugdje. Rečeno ti je da ga trebaš dobiti od učitelja, stručnjaka, gurua i sličnih. Kladimo se da u formalnom obrazovanju nikad nisi poučen(a) tražiti znanje unutar sebe. Sada znaš bolje.

Kao i svi vanjski izvori znanja, podsvjesni um uvijek djeluje na temelju onoga što zna, a ne onoga što je za tebe najbolje. No, većina svega onoga što zna nije sasvim točna. Podsvijest je puna smeća, baš kao i internet, pa tako stječeš svoje loše navike i kriva uvjerenja. Velik je dio podsvjesnih podataka fikcija, a ne istina. Podaci i istina nisu isto. Ipak, ima puno istine u podsvijesti.

Ona nije dizajnirana da se bavi rasuđivanjem, racionalizacijom ili logikom. Podsvijest ne može razlikovati što je stvarno, a što zamišljeno. S jedne strane, to je dobro jer je možeš programirati kako god želiš, ali s druge strane, nije dobro jer upija sve trilere i horor-filmove koje gledaš, sve tekstove reperskih pjesama koje slušaš, sve distopijske i kriminalističke romane koje čitaš, itd. Nadamo se da shvaćaš koliko je važno biti selektivan u odnosu na ono čemu pridaješ pažnju.
Podsvjesni um možda ne zna razliku između onoga što je istina, a što je laž, ali to čini nadsvjesni um, tako da trebaš upregnuti oboje. U tu svrhu možeš se poslužiti našim modulom na tu temu.

Velik dio stanične memorije koji utječe na tebe nije uopće tvoj. Naslijedio/la si puno toga od prošlih generacija. To je razlog zašto se često ponašaš kao netko od roditelja, čak i kad prezireš takvo ponašanje, kao i razlog zašto ti govore kako sličiš nekom od svojih baka i djedova ili ujaka ili bilo kojeg drugog rođaka.

Mnogi ljudi kad odrastu uočavaju da su puno više poput svojih roditelja nego što to žele biti. Mnogi su se zaklinjali da neće nikada biti poput roditelja ili su pokušavali izbjeći to da postanu kao oni, no većina svejedno završi više ili manje kao roditelji. Sasvim je lako postati kao roditelji, pogotovo ako su dotični bili negativan utjecaj, jer kad god smo slabi, uslijed životnog stresa, linijom manjeg otpora lako padnemo u napast djelovati po uzoru na ono što nam je familijarno.

U slučajevima kada ti neka generacijska stanična memorija ne pogoduje ili ima štetne efekte, trebaš na bilo koji način prekinuti taj zloćudni ciklus – prekinuti takvo ponašanje, stav i emocionalne obrasce koji se stalno ponavljaju u tvojoj krvnoj liniji. Svjesnost je prvi korak. To će ti omogućiti da osvijestiš to da besmisleno, nesvjesno ponavljaš nepogodne obrasce. Odvoji vrijeme za razmišljanje o nepristojnom ponašanju, neprikladnim osobinama i destruktivnim uvjerenjima koje si moguće nesvjesno usvojio/la od bilo koga u tvojoj lozi.

Nemoj omalovažavati moć jednostavnog osvještavanja. Kada redovito promišljaš i živiš svjesnije, ponekad ti se može činiti kao da ti je  mozak transplantiran jer ćeš doživjeti pomak paradigme i nastala će transformacija promijeniti tvoj identitet i pretvoriti te u potpuno novu osobu.

Kad primijetiš da ponavljaš nešto od svojih što ne želiš ili znaš da je štetno, sve što je potrebno jest prestati to i djelovati na drugačiji, bolji način. Trebat ćeš to učiniti svjesno više puta dok to ne postane nova norma za tebe. To je poput stvaranja nove navike. U početku ti može biti malo nezgodno, no kad osvijestiš brojne prednosti toga, to će te motivirati i vrlo brzo ćeš se naviknuti na svoje nove obrasce ponašanja te se tako osloboditi prošlosti.

Moguće je da vjeruješ da neka tvoja nedolična ponašanja ne nanose nikomu štetu jer to čine i svi oko tebe ili zato što ti to izgleda neznačajno, ali nemoj se dati zavarati kratkovidnošću i površnošću. Možda nešto od toga i nema izravne štete, ali neizravno i dugoročno sigurno postoje neki efekti kojih nisi svjestan/na. Čak će i najmanja kritika koju nekom upućuješ imati štetan učinak na vas oboje, pogotovo kad se to pribroji mnogim drugim sličnim, negativnim manirama.

To se često sažima kao aksiom u engleskom jeziku: neurons that fire together wire together – neuroni koji zajedno opale, zajedno se i vežu. To znači da jednom kada pokreneš neku emocionalnu misao ili uvjerenje, onda si programiran da uvijek djeluješ u skladu s tim.

Te neuronske putanje i mreže tvore tvoju staničnu memoriju. Svaki put kad doživiš sličan događaj aktivira se srodna memorija, a s njom i prošla reakcija. Obično nismo svjesni odakle dolaze naše reakcije ili zašto se osjećamo tako kako se osjećamo. Kada određeni događaj pokrene određeno sjećanje u tebi, uz odgovarajuću misao ili emociju, zbog spomenutih neuronskih putanja i mreža, isti će događaj u budućnosti vjerojatno pokrenuti istu misao i osjećaje. I što se više to isto događa, to je vjerojatnije da će takav događaj uvijek pokrenuti istu misao i emociju, iako je početna možda bila pogrešna interpretacija događaja. I tako se programiraš da na određeni način reagiraš na određene vrste događaja ili ljudi. Kao i u klišeju „tko se jednom opeče, puše i na hladno“, bolovi, napori, traume i druge nevolje programirali su te da se suzdržiš i ustručavaš od rizika da ponovo doživiš neku takvu patnju, što te uvelike ograničava i paralizira.

Većina toga nastala je iz vremena kada smo bili još dojenčad i djeca. Programirani smo ne samo iskustvima nego i medijima i ljudima, posebice svojim starateljima, da razmišljamo, djelujemo i ponašamo se na određeni način. Već si u djetinjstvu upijao/la načine života i poglede na svijet, što ima utjecaja na tebe cijeli život. U međuvremenu si možda i shvatio/la da nešto nije baš onako kako ti to vidiš ili istinito, ali se automatizmom svejedno kao i prije osjećaš ili činiš. Najprirodnije je ići uobičajenim ili utabanim putem, ići linijom najmanjeg otpora, stoga je prirodno da svi mi samo rabimo već utrte psihičke putanje.

Potrebno je dosta napora da se ne ide utabanim stazama. Kao kad hodaš šumom – ideš li obično u šetnju postojećom stazom ili radije utireš novi put gazeći po žbunju i visokoj travi? Većina ljudi odabire put koji već postoji; to je puno lakše, praktičnije i manje je posla.

Tvoj mozak radi po istom principu. Veća je vjerojatnost da će se moždane vijuge uvijek gibati po uvriježenim obrascima nego se mučiti kreiranjem novih. Tok energije kroz mozak disponiran je da ide već formiranim putanjama i mrežama. Znači, ako želiš neku promjenu, ne možeš računati na mozak da te on sam od sebe u tome podrži, nego svojom sviješću (koja nije u mozgu) trebaš reprogramirati podsvijest, za što dajemo upute u slijedećem segmentu.

Svi su tvoji postupci instinktivne reakcije na tvoja sjećanja. Drugim riječima, sve što činiš odraz je tvoje memorije, tj. podsvijesti. Razmisli malo o tome. Možda misliš da donosiš svjesne odluke o većini svojih postupaka, ali to nije tako. Bez obzira što vjeruješ o sebi, tvoji postupci nisu odraz tvojeg slobodnog razmišljanja, mada ti se može činiti da jesu ako ne prodireš dublje u to zašto uopće misliš na način na koji misliš.

Tvoje zablude i negiranje tvog podsvjesnog programiranja drže te u poremećenom stanju, što te čini ovisnim/om o drugima i stvarima. Kada se više ili bolje koristiš svojom glavom, kao i cijelim tijelom, kada se bolje koristiš svojom sviješću, tj. kada je proširiš i podigneš, time uprežeš njezinu moć i sve se više i više oslobađaš. Tvoja ograničenja sve više nestaju kako sve više podižeš svoju svijest, tj. vrliniziraš se.

Ako si na određene vrste situacija ili ljudi reagirao/la na određeni način, vrlo je vjerojatno da ćeš i dalje reagirati na isti način, zbog neuronske putanje koja se izgradila prvom prigodom. Bili smo to usporedili sa šetnjom šumom, gdje obično ideš utabanim stazom kroz šumu, umjesto da načiniš novi put za sebe. Druga usporedba je s vodom koja ima tendenciju da teče postojećim kanalima, umjesto da pravi novi kanal kroz koji bi tekla.

Slično tomu, svi mi reagiramo ili se ponašamo slijedeći svoje uhodane tokove, kao što smo činili u prošlosti. Iziskuje određeni napor promijeniti svoju uobičajenu rutu i rutinu. Stoga je većina ljudi uglavnom sklonija ići linijom manjeg otpora, radeći stvari automatizmom i nesvjesno, umjesto da ulažu napor u svjesno promišljanje.

Čak i kada se mnogi upuste u razmišljanje, uglavnom to čine u skladu s onime što su dosad mislili, prema uvriježenim misaonim tokovima i stereotipovima. Ljudi jednostavno ne vole misliti svojom glavom ili uopće razmišljati. Jer, to zahtijeva trud i energiju. Lakše je ići utabanim stazama; lakše je prepustiti se struji. Međutim ta nas struja često vodi u suprotni smjer ili u ćorsokak ili u mediokraciju ili nas vrti u krug i nikamo ne dovodi, kao što to već sigurno znaš.

Prepuštanje struji preporučuje se u nekim situacijama, ali ne u svim, razumljivo. U životu postoje slučajevi kada trebaš preispitati put kojim kročiš i ako se ispostavi da te ne vodi kamo želiš ići ili ako je put skroz nejasan ili čak hrđav, onda je nužno ugaziti drugi, novi put za sebe. Život je avantura, a ne puko hodanje utabanim stazama ili slijeđenje drugih.

Kad bismo morali razmišljati o svakoj sitnici u svom životu, svjesno donositi sve i najmanje odluke, bilo bi to jako iscrpljujuće i stalno bi nam nedostajalo energije. Stoga je dobro da podsvjesni um preuzima veliki dio naših procesa odlučivanja i djelovanja, pogotovo to što automatizira naše radnje u dobre navike, običaje, rutine, preokupacije, strasti i slične obrasce.

Međutim, podsvijest čini i suprotno – automatizira naše radnje i u neke loše navike, ovisnosti, opsesije, kompulzivna ponašanja, samo-nametnute pritiske, potrebe, žudnje i slično. Podsvijest je samo program, a ne programer; podsvijest sama po sebi ništa ne programira, stoga je ne treba kriviti ni za što. Nema smisla spuštati se na te grane i po skali svijesti, kada je jednostavno možeš pročistiti i reprogramirati.

To se čini tako što se napaja svoj podsvjesni um svime što je pogodno kako bismo mogli donositi sve te nesvjesne odluke u svoju korist, a ne na štetu. Koliko je tvoja podsvijest opremljena za to, možeš prepoznati po tome kako si i kako živiš. Ako nisi zadovoljan/na svojim životom, to znači da je tvoja stanična memorija ispunjena nepovoljnim energijama koje utječu na to da razmišljaš, osjećaš, govoriš i djeluješ na način koji je nepovoljan za tebe, stoga trebaš poduzeti nešto u vezi sa svojim podsvjesnim programom.

Na svijest sa svojim podsvjesnim umom može se gledati kao da je to jedno ogromno energetsko polje u više paralelnih dimenzija stvarnosti na izbor. Možeš birati bilo koju opciju iz velikog asortimana koji ti je uvijek na raspolaganju, ali tvoje sklonosti i navike obično te navode da biraš ono što ti je poznato i što se uklapa u tvoju postojeću paradigmu. Ti biraš na što se fokusiraš, čemu pridaješ svoju pažnju, što želiš naučiti i vjerovati, što onda utječe na tvoje ponašanje i donosi odgovarajuće rezultate. Dakle, ustvari ti ne kreiraš svoju stvarnost, nego je biraš.

Slobodna je volja, međutim, iluzija jer uglavnom biramo svojim podsvjesnim programiranjem, a ne svojim svjesnim odlukama i voljom. Trebamo li te podsjećati na sve tvoje propuste da stojiš iza svojih velebnih rezolucija i sprovedeš ih u djelo? To je još jedan razlog više da nešto učiniš po pitanju svog podsvjesnog programiranja. Ako si za to, čeka te poslastica jer slijedi podsvjesno reprogramiranje, stoga ne propusti to.

Prema istraživanjima, naša osjetilna percepcija (vid, miris, sluh, okus, dodir i osjećaj) nestaje nakon oko jedne sekunde; nestaje čim je izloženost objektu nestala. Dakle, kako god da reagiraš na bilo što, nakon jedne sekunde tvoja reakcija nema više nikakve veze s tvojim osjetilima ili percepcijom ili tvojom voljom, nego s tvojom staničnom memorijom.

Kao što to izreka potvrđuje, „ne vidimo stvari kakve one jesu, nego onakvima kakvi mi jesmo“. Stoga, rješenje bilo kojeg problema nije u mijenjanju vanjskih okolnosti, nego unutarnjih. Čim to učiniš, tvoje vanjske okolnosti automatski će se početi shodno mijenjati.

Kao što vidiš, većina tvojih akcija i reakcija događa se automatizmom, na osnovi stanične memorije. Isto vrijedi i za sve druge ljude. Prema psiholozima, između osamdeset do devedeset i pet posto našeg života, djelujemo na nesvjesnoj razini. Dakle, kad god vidiš da ljudi reagiraju na čudan način i kad god ti naude, dobro je znati da to najčešće nema nikakve veze s tobom ili njihovim namjerama, nego s njihovim staničnim memorijama, tj. to ima veze s njihovim prošlim iskustvima s ljudima tvog kalibra ili sličnim situacijama. Ne možeš ih kriviti jer, poput tebe, oni su jednostavno tako programirani. Ovo je razumijevanje ključno za opraštanje svima koji su ti ikada naudili. Pomaže ti podići svijest iz modaliteta ljutnje ili mržnje na modalitet opraštanja ili čak suosjećanja.

Dobra je vijest da svi možemo ukloniti svoje programe i reprogramirati se. Možemo razriješiti sve svoje nepovoljne podsvjesne ili stanične memorije. Sve tvoje traume i fobije iz djetinjstva, kao i one tvojih predaka koje si naslijedio/la i recikliraš ih, mogu se zauvijek reprogramirati. Ovdje govorimo o staničnoj memoriji ili podsvjesnom umu, tako da nije dovoljno rabiti svoj svjesni um, svoju volju ili moć uma. Kao što je rečeno, dubinsko rješavanje problema treba se obavljati u sferi podsvjesnog uma, tj. stanične memorije, jer sam problem otuda i izvire. Ti nemaš problema. Ti jesi problem. I rješenje.

Znanstvene studije pokazuju da se u staničnoj memoriji nalazi korijen svih naših bolesti, tegoba, nedostataka i sukoba zato što nas nagoni da djelujemo i reagiramo instinktivno, a ne svjesno, na temelju podataka iz memorije od kojih mnogi nisu uopće istiniti ili, barem, nisu cijela istina. Naši instinkti potječu iz stanične memorije i pouzdani su samo ako su podaci u našoj staničnoj memoriji pretežno istiniti. Međutim, loša podsvjesna sjećanja uglavnom nisu istinita, nego se radi samo o lošim interpretacijama događaja koje smo iz nekog razloga prihvatili i kao takve ih se lako može ukloniti, poput virusa s računala.

Ne savjetujemo svima da slijede svoje instinkte jer je to preporučljivo samo onima čija je svijest dovoljno visoka, što kod većine ljudi nije slučaj. Bojažljivi ljudi instinktivno će se bojati novih stvari, što nije konstruktivno. Isto tako, skeptični ili kritični ljudi instinktivno će sumnjati ili kritizirati sve, uključujući i dobre stvari, zbog čega će biti rezervirani i neprijemčivi za konstruktivnu pomoć. Različiti ljudi različito reagiraju instinktivno na istu situaciju, što ukazuje da instinkti ne odražavaju istinu nego staničnu memoriju.

Studije pokazuju da uklanjanjem ili brisanjem podataka iz stanične memorije kronična bol i bolest iščezavaju, zbog čega sve više medicinskih djelatnika priznaje interakciju uma i tijela te se slažu s holističkim praktičarima da su sve kronične bolesti psihosomatske.

Sada znamo da su i sve druge vrste patnji psihosomatske. Sve vrste problema koje ljudi imaju, potječu od mentalnog i emocionalnog stresa (koji uzrokuju ispuštanje kortizola, hormona "razarača"), što se u fizičkoj stvarnosti manifestira kao tegobe, siromaštvo, nesreća, patnja, sukobi i drugi simptomi. Mentalni se i emocionalni stres pojavljuju u različitim oblicima i zapravo su negativni modaliteti svijesti.

Budući da svi naši problemi potječu iz naše podsvijesti, također poznatoj kao stanična memorija, i rješenja za sve probleme trebaju proizlaziti iz nje. Sve te nevaljale memorijske podatke treba razmotriti, ili bolje rečeno, treba ih se riješiti. Drugim riječima, ako želiš trajno, sveukupno blagostanje, trebaš ih reprogramirati.

Poznaješ li nekoga komu bi dobro došlo da pročita ovaj modul?
Pošalji im e-mailom link na ovaj članak!
Time ćeš učiniti veliku uslugu i nama i njima.
Još jedno dobro djelo za danas :-)