Znanost kreiranja umnih slika (engl. science of imagery) vrhunska je znanost iz koje su proizašle sve druge znanosti. To je znanost nad znanostima. Kada ovladaš tom znanošću, nemaš potrebu za drugim znanostima. Postat ćeš stručnjak u nekoj drugoj znanosti, ako barem djelomično poznaješ i koristiš ovu tajanstvenu znanost.

Znanost kreiranja slika najvažnija je znanost jer se njome kreira stvarnost koju druge znanosti samo istražuju i opisuju. Oni koji razviju sposobnost kreiranja slika, imaju sposobnost kreiranja svoje i tuđe stvarnosti.

Slika je energetski entitet konstruiran ljudskom mišlju. Slike su mentalne energije koje imaju moć manifestiranja i materijaliziranja. Svaki je ljudski izum ili kreacija prvo bio ideja, slika u umu izumitelja ili kreatora, koja se s vremenom oformila zahvaljujući vizionarstvu. Svaka izmišljena slika nekog vizionara bit će kad-tad utjelovljena.

Sve što čovjek može zamisliti, može to i ostvariti. Ono što je izvan čovjekove moći zamišljanja, automatski je i izvan čovjekovih mogućnosti. Dakle, sama činjenica da možeš nešto zamisliti, znak je da ti je to moguće. Mnogi se ljudi ne mogu zamisliti kao, recimo, milijunaši ili kao prosvijetljeni, zato to i ne mogu ostvariti. No, ako naprave skok u svojoj svijesti i zamisle svoje idealno stanje, prirodnim zakonima to će se kad-tad manifestirati. Sve počinje s vizionarstvom, s kreiranjem slika o sebi i svom životu, s odabirom idealnog identiteta.

Uz pomoć energetskih slika, njegovanih kolektivnom mišlju, čovječanstvo ima priliku sukreirati idealni svijet. No, iz neznanja i nedovoljnog promišljanja, ljudi se linijom manjeg otpora povode blještavim, destruktivnim slikama koje im nameću oni koji se njihovom povodljivošću nastoje okoristiti.

Utjecajna skupina ljudi može utjecati na druge time da u njihovu svijest ubacuje slike po svom izboru putem masovnih medija. Jednom kad su te slike urezane u kolektivnu svijest, sve se ostalo automatski nadograđuje po tom dizajnu. Ljudi se navikavaju na te slike i s vremenom ih počnu uzimati pod normalno i prirodno, kao način na koji stvari trebaju biti.

• Poput portretiranja urbanog života na atraktivan način putem različitih medija, sugerirajući da je moderno i sasvim prirodno živjeti u umjetnim uvjetima, kao što su stambene zgrade, bez svog zemljišta za uzgajanje vlastite hrane i kreiranje živih tvari, kao što su drveća, grmlja, povrća, bilja i drugih biljaka
• Poput umetanja mnoštva slika razvedenih parova u sve medije, stvarajući sliku razvoda kao nečeg sasvim normalnog i tako navodeći ljude da se odluče za razvod i nakon manjih sukoba, umjesto da porade na sebi i iznađu rješenje

Ovu je znanost konstruiralo šestoro egipatskih svećenika, koji su izumili i postavljali faraone kako bi puku ilustrirali sliku božanskog vladara i tako sve podčinili sebi. Jer kad narod padne na svećenikovu projekciju da je vladar božanstvo ili božanski poslanik, onda se pojedinci sami stave u ulogu Božjih sluga i čine što im se kaže. Onaj koji je bio izabran kao faraon uvijek je bio dužan podrediti se stvorenoj slici o sebi, osobito tijekom javnih nastupa i državnih ceremonija. A onda je puk, začaran slikom koju ima o faraonu, i postupao u skladu s tim. Kad ljudi vjeruju u neku sliku ili imidž i većini se ona sviđa, onda rado podlegnu njezinim čarima i podrede se njoj. Bez svećenika koji kontinuirano komuniciraju puku da je faraon božanskog podrijetla, faraon ne bi imao svemoć i nadmoć (kad bi sam za sebe to tvrdio, proglasili bi ga luđakom, baš kao i u današnje doba), stoga su faraoni bili svećenikovi sluge, ceremonijalne figure. Egiptom nisu vladali faraoni, pa čak ni svećenici. U drevnom Egiptu svi su bili podčinjeni slikama. I svećenici i svaki faraon podvrgavali su se njima.

Potomci tih svećenika uočili su razne nepogodnosti održavanja robova i onda konstruirali nove slike kojima lakše i bez upotrebe sile i nadzora izrabljuju povodljivi narod. Daljnji potomci do dan danas koriste znanost kreiranja slika da pokore čitave nacije.

I dan danas mnogi se monarsi predstavljaju narodu kao Božji potomci ili poslanici i obraća im se s "Vaše Veličanstvo". Recimo, japanski carevi navodno su potomci boginje sunca Amaterasu, vrhovne boginje japanske religije šintoizma (stoga je sunce na njihovoj zastavi i nazivaju svoju zemlju Nippon, što je u prijevodu "Zemlja izlazećeg sunca"), i car obnaša funkciju svećeničkog poglavara šintoizma. Održavanje ovog mita pogoduje i vladaru i svećenicima jer on utvrđuje njihov suverenitet i daje im moć nad svima.
Božji pomazanici ili poslanici navodno su bili svi rimski carevi, europski monarsi, pape, kineski carevi, sultani jugoistočne Azije i mnogi drugi za koje su potplaćeni svećenici tvrdili da imaju autoritet od samog Boga.

Božansko pravo kraljeva i careva politička je i religijska doktrina kraljevskog i političkog legitimiteta po kojoj monarh nije subjekt nikakva zemaljskog autoriteta, već svoje pravo na vlast izvodi izravno iz Božje volje. Monarh stoga nije subjekt volje svojega naroda i ima pravo činiti što mu je volja. Doktrina implicira da se svaki pokušaj svrgavanja monarha ili sputavanja njegovih moći protivi Božjoj volji i može tvoriti svetogrdan čin.
U XVI. stoljeću počelo se sumnjati u vjerodostojnost ovih navoda i vjerovati da su svi ljudi stvoreni jednaki. Znači, nisu samo odabrani ljudi Božji potomci, nego smo svi Božja djeca, stvoreni na sliku i priliku Nebeskog Oca.

“Svi su jednaki, ali neki su jednakiji od drugih.” - George Orwell, Životinjska farma

Danas se monarsi ne portretiraju nužno kao bogovi jer su ljudi osvješteniji, no zato su kreirane sofisticiranije slike po kojima se odabrani autoriteti i zvijezde šoubiznisa obožavaju i slijepo slušaju i po kojima se hijerarhija i dalje prihvaća, odnosno ne prihvaća se to da su svi ljudi stvoreni jednaki. No u očima Stvoritelja, svi ljudi imaju istu vrijednost bez obzira na to tko su im roditelji, čime se bave i koliko zarađuju, no pod utjecajem hijerarhijskog modela, većina je ljudi manipulirana u uvjerenje da oni manje vrijede od drugih pa se s takvom slikom o sebi sukladno tomu i ponašaju, odnosno uopće ne aktiviraju sve svoje urođene vrline koje im daju punu vrijednost. U prirodi ne postoji hijerarhija; ona je tvorevina ljudskog ega. Oni koji profitiraju od postojanja hijerarhija, kontinuirano projiciraju slike kojima se glorificira imidž pojedinih vladara, poglavara, predsjednika, direktora, glumaca itd. te tako manipuliraju sviješću puka kako bi njime vladali.

Kad osvijestiš te slike, moći ćeš ih odbaciti i tako se osloboditi njihova destruktivnog i podčinjavajućeg utjecaja. Nisi ni svjestan/svjesna da si pod hipnotičkim utjecajem slika koje projiciraju određene interesne skupine, zato ti sve ovo možda zvuči apsurdno, no ako ustraješ u osvještavanju i dizanju stupnja svoje svijesti, moći ćeš promijeniti slike i viziju svoje budućnosti te tako napraviti drastične promjene na bolje u svom životu.

Znanost kreiranja umnih slika toliko je potentna da je tajna jer tko njome ovlada ima moć podčiniti sebi mase ljudi. Ima dosta njih koji se služe samo nekim elementima te znanosti i time kreiraju slike i imidže onih koji vladaju drugima ili druge opčinjuju. Elementima ove znanosti danas se koriste oni koji se bave kreiranjem imidža i brendova, tj. marki. Imidž je prema rječničkoj definiciji izgled i ponašanje prema publici, javnosti ili društvu u cjelini, tj. slika ili dojam kao predodžba o kome.

Ova znanost je tajna zbog svoje enormne moći koja, kada se upregne, može znatno oslabiti ili ojačati cijelu naciju. Državna se ideologija oduvijek stvarala uz pomoć mehanizama kojima se utjecalo na ljudsko društvo. Na njega se utjecalo putem misaonih slika, putem skrivenoga drevnoga znanja, sačuvanoga u znanosti о stvaranju umnih slika. Današnji se političari služe elementima ove znanosti. Otuda i nazivi: "stvoriti imidž", "imidž kandidata", kao i "vizionarski lider" i slično. Posredstvom novca i sredstava masovnoga priopćavanja političari stvaraju sliku o sebi koja se treba svidjeti narodu. Tako će ljudi na izborima glasovati ne za pojedinca, već za sliku stvorenu o pojedinim kandidatima.

Za stvaranje imidža postoji cijela industrija, koja utječe na izbore. Demokracija je iluzija - glasači uopće ne biraju po svom izboru jer osobno ne poznaju kandidate, nego glasaju prema slici koju imaju o kandidatima, a sliku o njima stvorili su ljudi zaduženi za kreiranje i rušenje imidža. Osoba ili grupa, koja je najumješnija u kreiranju nečijeg imidža, zapravo je ta koja određuje tko će biti izabran, a ne povodljivi narod. I ne samo u slučaju predsjedničkih izbora nego i kod izbora tvrtki od kojih kupujemo robu i usluge.

U prirodi je čovjeka da misli i u mislima stvara svoje slike o svijetu i ljudima. Koliko te slike stvarno odražavaju stvarnost ogleda se u tome kako čovjek živi. Tko ne živi u blagostanju, živi u zabludi. Problem mnogih ljudi jest taj da ne vide jasnu sliku svoje budućnosti, nemaju svoju viziju pa zato olako potpadaju pod utjecaj onih koji iz vlastitih interesa kreiraju moćne slike i vizije u svoju korist i često na štetu drugih. Većina je ljudi pod utjecajem tuđih slika, a da to i ne zna, nesvjesno djeluje u skladu s nekom slikom, tj. u skladu s onima koji su stvorili tu sliku.

Ideologija je najvažniji mehanizam pomoću kojega se svaka država može bilo oslabiti ili ojačati. Na mase se može djelovati uz pomoć bilo koje ideologije koja ima dobro razrađen imidž i simbol.
Recimo, uslijed ideološke manipulacije domaćeg stanovništva, pod utjecajem sila Zapada ljudi naše regije stvorili su sliku o Zapadu koja ih tjera da se ugledaju na zapadni stil života, iako je na Zapadu puno više siromašnih, kriminala, narkomanije, korupcije, depresije, samoubojstava, djece koja ubijaju, zatvorenika, bolesnih, gojaznih, onih koji pate od nesanice, neplodnosti i drugih poremećaja, a da o zagađenosti i kvaliteti hrane i ne govorimo. Unatoč svemu tomu,većina ljudi iz istočne Europe imaju sliku o Zapadu koja im govori da je Zapad bolji.

Pod utjecajem vješto insceniranih slika i imidža, određene kulture uspjele su nametnuti svoje stilove drugim, lakovjernim, otvorenim kulturama. Tako su stvorile sliku o svojim stilovima kao naprednim, modernim i sofisticiranim, a o našim kulturnim, narodnim izričajima kao zaostalim, primitivnim i čak vulgarnim. Svi naši ljudi koji se ne povode svojom dušom, nego imidžima stranih utjecaja, a takvih je većina, uključujući pomodare i snobove, pali su na te slikovite sugestije stranih sila i sami počeli izbjegavati i čak ismijavati svoje narodne običaje, naročito narodnu glazbu (impregniranu duhom predaka) do te mjere da su ljubitelji narodnjaka morali u tajnosti kultivirati svoju ljubav prema svemu što je narodno, a nije zapadnjački. Tako je i narodna, prirodna medicina potisnuta i postala alternativna ili nekonvencionalna, iako je puno učinkovitija i zdravija od one tzv. moderne, konvencionalne medicine. A da o narodnoj hrani i ne govorimo jer dovoljno govore police supermarketa prepune stranih proizvoda, koji svojim blještavim dizajnom, sofisticiranim sloganima i umjetnim aromama kamufliraju nutricionističku bezvrijednost i čak toksičnost.

To je sve rezultat utjecaja onih koji zbog nedovoljno visokog stupnja svijesti koriste znanost kreiranja slika da bi druge eksploatirali i sebe izdigli, a da pritom nisu svjesni efekta bumeranga, odnosno prirodnih zakona kao što je taj da tko pod drugim jamu kopa, sam u nju upada, što regulira zakon kauzaliteta (žanjemo što sijemo). No, i bez čekanja na utjecaje zakona, možemo se osloboditi pokoravajućih, stranih utjecaja već samim time da to osvijestimo. Pritom ne smijemo pasti u napast da se spustimo na njihove grane i da degradiramo svoj stupanj svijesti besmislenim rivalstvom, antagonizmom, predbacivanjem, kritiziranjem, apatijom i drugim manama, već radije pristupiti sa suosjećanjem i razumijevanjem. Da nismo sami kultivirali pohlepu i neke druge izričaje ega, ne bi nam nijedna strana sila mogla nauditi pa nema smisla ikomu išta predbacivati. Ne zaboravi, govorimo o svemu ovomu samo da bismo dočarali moć kreiranja slika u kontekstu važnosti kultiviranja vizionarstva.

Recimo, kreirajući sliku o sebi - imidž zemlje mogućnosti (the land of opportunity) i blagostanja, SAD je takoreći kolonijalizirao (pokorio ili podredio) mnoge zemlje u svijetu bez upotrebe sile. Na to da je imidž moćniji od oružja ukazuje činjenica da zemlje u kojima je SAD koristio oružane snage, ne samo da ih nije kolonizirao nego ga ljudi tih zemalja mrze. S druge strane, uz pomoć filmova, literature, glazbe i drugih kulturnih izričaja kojima projiciraju svijetu određenu sliku o sebi, uspjeli su osvojiti srca ljudi širom svijeta i obogatiti se naplaćujući svoje kulturne i ine proizvode. To je, doduše, sad na pomolu dok ne porade na novom imidžu. Svaka zemlja kreira određeni imidž koji nije odraz stvarnosti, nego je projekcija.

Nakon raspada Jugoslavije, nove zemlje nisu kreirale novu sliku svoje budućnosti, nego su preuzele stranu, destruktivnu sliku tuđinske kulture Zapada. Upravo zato došlo je do kolapsa umjesto do boljitka kojeg se očekivalo i platilo krvlju. Je li promjena uistinu vrijedna tolikih izgubljenih života (između 130.000 i 140.000 poginulih ljudi, oko 4.000.000 izbjeglica), psihičkih posljedica i astronomske ekonomske štete (više od 130 milijardi $), o tome odlučuje svatko po svojoj savjesti. Mnogi će se složiti da duhovno gledajući, ne samo da ni jednima nije bolje nego je i gore. Mogu li se ogromne materijalne štete opravdati pobjedom materijalizma, odnosno time da nakon raspada sad svi imamo više stvari (materije), odlučuje svatko po svojoj savjesti. Vlada li ljudskost ili kapitalističke vrijednosti, svatko može sam prosuditi u svom kraju.

No, bez snažnog, vlastitog identiteta, svaka oslabljena zemlja postaje meta stranih sila koje projiciraju svoje vrijednosti u svoju korist, a na našu štetu. Plaćamo im sve i svašta i tim izljevom kapitala naša zemlja osiromašuje. Rješenje je u odbacivanju tuđinskih slika, no i dalje ih poštujući, i u kreiranju slika primjerenih za naše podneblje i našu kulturu, koje su konstruktivne, a ne destruktivne. Vrednovanjem starih slavenskih običaja i kulture nužno je kreirati sliku koja će prezentirati nacionalno samoodređenje i oduševiti većinu Slavena toliko da ih inspirira da idu u pravcu te slike, te vizije, umjesto u pravcu kojem izrabljivači žele da idemo.

Materijalno je bogatstvo postalo mjerilo blagostanja, a blještavilo umjetne materije zabljesnulo je mnoge naše ljude do te mjere da više drže do stranih luksuznih stvari i tehnoloških novotarija nego do poštenih međuljudskih odnosa, zdrave domaće hrane i do prirode, jer jedno je često nauštrb drugog.

	"Zagrizi jabuku"    - vodi van iz raja

Pod utjecajem moćnih slika, gotovo svi ljudi poklekli su kultu novca pa bi tako bi radije postali milijunaši nego prosvjetljeni. Ljudi više vjeruju u novac i tehnologiju nego u Boga. Obožavaju se majstori manipulacije, poput Stevea Jobsa, kao Boga. Kao hipnotizirani, ne samo da kupuju nego i radije plaćaju više zbog marke i imidža, i još k tome nakon lansiranja nove verzije onog što već imaju, stoje satima, pa čak i danima u redovima pred prodajnim mjestom, što se ne može reći za crkvu ili hram - to je odraz moći slika i imidža koje projiciraju majstori znanosti kreiranja slika.

Važno je razlučiti negativne posljedice tehnokracije - shvaćanja da se upotrebom tehničkih sredstava postiže sreća čovjeka i rješavaju sva ljudska pitanja, kao i vladavine tehničkih stručnjaka, osobito znanstvenika i inženjera.

Tehnološki uređaji su proteze. Računalo je, na primjer, proteza za mozak. Sve što može kompjuter, televizor, telefon i drugi uređaji, mogao bi i svaki čovjek da se ne oslanja na tehnologiju i razvija svoje supermoći. Nažalost, tehnokracija nam nameće tehnologiju radi svojih interesa i profita pa tako lišavaju ljude prilike da razviju svoje nadnaravne moći. Uzmimo samo primjer kalkulatora - ako se stalno oslanjamo na njega, sve više gubimo moć da sami kalkuliramo.

Postoje bezbrojni ljudi (na hrvatskom) koji mogu obaviti bolje ono što može neki tehnološki uređaj, što znači da bi svaki čovjek koji se potrudi razviti svoje moći također to mogao. Recimo, pristup tzv. akaša zapisima koji sadrže sve postojeće informacije, bolje od interneta, pomoću instinkta, intuicije i mišića (više u prilogu kolumne Kalibriranje); zatim super pamćenje i računanje, poligloti itd.

Većini je ljudi nemoguće da se sama izvuče iz hipnotičkog utjecaja koje imaju slike koje su kreirali oni moćnici koji se tim slikama okorištavaju. Stoga je nužno kreirati nove kolektivne pozitivne slike kao i novu viziju i kolektivno je njegovati.

Dominirajuću sliku može se poništiti jedino drugom, privlačnijom slikom, osobito slikom stvaranja, koja može nadahnuti milijune ljudi. Treba stvoriti konstruktivnu sliku kao protutežu armadama destruktivnih slika. Svakodnevno nas bombardiraju bezbrojne slike u kojima je razaranje glavni motiv (ratovi, kriminal, nasilje, prirodne katastrofe) pa je tim više nužno kreirati slike kojima je stvaranje glavni motiv, pogotovo kreiranje živih, a ne umjetnih stvari. Stoga preporučujemo novu viziju za našu zemlju i cijelu regiju »

Drugi primjer moći slike je Isus na križu. Većina vjernika, kad je se pita koju sliku asocira s Isusom, reći će raspelo. No, nitko se ne pita zašto baš to? Budimo iskreni, bi li Isus htio da ga pamtimo najbolje po križu na kojem je razapet? Naravno da ne! Promisli malo o tome. Komu je bilo u interesu da se baš ta slika ureže u svijest kršćana i da baš raspelo ili sam križ bude simbol kršćanstva? Zašto je baš raspelo glavni motiv u crkvama, odmah kod oltara, i zašto mnogi vjernici nose privjesak baš razapetog Isusa na lancu na svom srcu, a ne, recimo Isusovu glavu ili nešto drugo? Naglašavamo da nije slika uskrsnuća, već raspeća glavni motiv. I nije slika njegove velebne propovijedi na gori, nego njegova ubojstva na gori ono što se najviše urezalo u svijest vjernika. Većina ljudi uopće ne preispituje razne slike koje prisvoji i tako je žrtva slika nametnutih da je se podčini.

I najdivnije se učenje može degradirati i pokvariti okultnim mehanizmima. Ova jednostavna okultna metoda nametanja negativne slike koristi energiju kolektivne ljudske misli pri oblikovanju slika za oblikovanje svijesti ljudi. Ako se pitaš što ima loše u tome da je raspelo glavna slika većine kršćana, onda, ako si jedan/na od njih, promisli malo zašto se često osjećaš razapetim/om ili zašto te drugi razapinju. Svi oni koji su cijeli život redovito podvrgnuti slici raspeća, privlače razne vrste raspeća u svoj život. Svi oni koji ljube raspelo i koji ga nose oko vrata, nesvjesno su i sami često žrtve ili sebe doživljavaju kao žrtvu. Bit će "razapeti" uvijek iznova dokle god podržavaju i projiciraju sliku raspeća. Osim toga, ta slika koja prikazuje Isusa u njegovom bespomoćnom i najgorem stanju nepovoljno utječe na psihu ljudi i kreira krivu sliku o njemu. Prestani podilaziti okultnim makinacijama tako da skineš Isusa s križa, a time i sebe. Slika raspela već je učinila svoje pa ti treba nova slika koja će ti dati novi identitet. Uz vrlinu vizionarstva možeš kreirati svoju sliku i viziju.

Druga okultistička makinacija jest kreirana slika raja, koji se prikazuje isključivo tamo negdje izvan Zemlje i dostupan tek nakon smrti. Ima li smisla da božanski, svemogući Otac ne da svojoj djeci da uživa u raju za života samo zato što su pra-prabaka i prapradjed pojeli jednu jabuku koju nisu smjeli? Kakav je to otac? Zahvaljujući toj dogmi, mnogi religiozni fanatici obezvređuju zemaljski život i uvjerenju da će smrću završiti u raju ubijaju sebe i druge. Odbacivanjem samo ove jedne slike, vjerski bi vođe mogli stati na kraj svim terorističkim samoubilačkim napadima. Oni manje fanatični smatraju da raj nije moguć za života, pa i ne poduzimaju što treba da kao prava Božja djeca, koja su stvorena na sliku i priliku Stvoritelja, sukreiraju raj na zemlji. Zato treba sliku raja premjestiti na Zemlju i dočarati da imamo moć kreirati raj na zemlji.

Razmisli o tome zašto postoji tako malo pozitivnih slika u našoj suvremenoj književnoj, glazbenoj, filmskoj i televizijskoj industriji koje nadahnjuju ljude naše regije, koje bi potakle čovjeka da u skladu s uzornom inspiracijom izgradi prelijepu budućnost za sebe i svoju obitelj. Zašto prosječan čovjek naše regije nema lijepu sliku o svojoj budućnosti? Zašto ne postoji ni jedan lider, ni jedan utjecajan domaći političar, autor, filozof ili netko drugi tko ima dovoljno dobar imidž i viziju da okupi ljude oko neke moćne ideje ili strategije? Razmisli malo o tome. Je li stvarno moguće da su svi naši ljudi nekompetentni, da nema nitko stvarno pametan tko bi usmjerio narod u pravcu blagostanja?

Ne pada nam na pamet da širimo besmislene teorije zavjere i da oslikavamo negativnu sliku postojećeg stanja već samo ukazujemo da ako ne živiš u blagostanju, svom prirodnom stanju, onom koji nam je svemogući Stvoritelj namijenio, to znači da živiš u zabludi, pa bi trebalo osvijestiti sve ono što te ograničava i tako ostvariti uspjeh i sreću u životu.

Drugim riječima, nastojimo te potaknuti da uočiš tzv. Platonovu spilju u kojoj gledaš slike tj. projekcije na zidu, umjesto stvarnost i da izađeš iz nje. Fikcija, iluzije, obmane i predodžbe često se uzimaju kao zbilja zahvaljujući svojim zamamnim odlikama, koje upravo zamamljuju ljude. Tako zatočeni u zabludi (Platonovoj spilji) mnogi ljudi prihvaćaju sjenke kao stvarnost i time onemogućuju sebi stvarno blagostanje. Zato je potrebno da zajedno sagledamo od čega se stvarnost zapravo sastoji. Nitko nema moć nad tobom ako im to ne dopustiš, pa ako uočiš da te nešto ili netko sputava u ostvarenju tvojih snova, onda se oslobodi tih ograničenja pomoću vrline vizionarstva. Ona podrazumijeva pomicanje granica mogućeg kreiranjem vizija idealne stvarnosti.

Ne postoji ništa moćnije u Svemiru od energije ljudske misli, kojom možemo kreirati žive slike u svom umu. Slika koju sam(a) stvoriš o nečemu ili nekomu jača je od tvoje ljubavi prema tome ili toj osobi.

Recimo, ako voliš svoje dijete, ali imaš sliku o njemu kao lošem đaku, onda će ta tvoja predodžba kreirati to da tvoje dijete i dalje bude loš đak, a to što ga voliš neće mu pomoći da to ne bude. Inače bi gotovo sva djeca bili odlikaši jer gotovo svu djecu netko voli. No, kad promijeniš sliku svoga djeteta u svom umu, kad kreiraš u svojoj glavi imidž odlikaša i to svoje viđenje potkrjepljuješ prikladnim emocijama i djelima, malo pomalo tvoje će dijete nesvjesno prigrliti tvoju projekciju, promijeniti se i postati odlikaš. Promjenom svoje slike mijenjaš djetetovu sliku o sebi i stvarnost.

Mi nikoga pravo ne poznajemo, nego samo imamo sliku ili predodžbu o njima. Slika koju imaš o nekomu je imidž te osobe, a ne stvarna osobina. Slika koju imaš o nekomu i nečemu utječe kako se odnosiš prema njemu i tomu. Slika nečega najčešće nije isto što i stvarnost ili istina toga, ali snažna slika ili predodžba postaje s vremenom stvarnost i istina.

“Moćni ste stvaraoci. Ne suočavate se vi sa stvarnošću. Vi stvarate stvarnost.” - Esther Hicks

Kreiranje snažne slike, odnosno vizije, aktivira kreativne energije koje pretvaraju misao u materiju. Svu materiju koju vidimo posvuda stvorila ju je misao. Mnogi prirodni i svi umjetni predmeti kreacija su ljudske misli. Ništa na svijetu ne postoji što nije prvo bila misao, zato je upravljanje svojim mislima od presudnog značaja za oblikovanje tvog svijeta.

Od svih misli najmoćnija je misao u obliku slike pa je zato najbolje i najpametnije u svom umu kreirati slike onog što želimo da se ostvari. Što je vizija slikovitija i detaljnija, to je njezina moć veća i ljudsko djelovanje u skladu s vizijom učestalije. Zato je kultiviranje vrline vizionarstva toliko potentno. I što veći broj ljudi kultivira neku viziju i napaja je svojim emocijama, to snažnija ona postaje i brže se manifestira. Kolektivna misao ili vizija ima puno veću moć od one pojedinca.

	U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše uz Boga, i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku uz Boga. Sve po njoj postade, i bez nje ne postade ništa. Onome što je postalo u njoj bijaše život, i život bijaše svjetlo ljudima. - Biblija, Evanđelje po Ivanu 1:1-4
	I reče Bog: "Neka bude svjetlost!" I bi svjetlost... I reče Bog: "Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda!" I bi tako... I reče Bog: "Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična... - Biblija, Postanak 1:3,6,26 (Bog je rekao svaki put, a ne samo zamišljao)

Svaka slikovita misao ili vizija ima pravu moć manifestiranja tek kad je izrečena, i to svakodnevno. Kao što to i u Svetom pismu piše, sve postaje iz riječi, bez nje ništa ne postaje i ona daje život ili oživljava. Vizija koja nije popraćena izgovorenim riječima, nema moć kreiranja, mada ima druge moći. Pogotovo je snažna moć one vizije koja je riječju prenesena drugima, kad drugima deklariramo svoju viziju, jer će nam ljudi iz naše okoline svjesni naše vizije pomoći to ostvariti kad god su u prilici. Cijeli svemir urotit će se da nam pomogne ostvariti našu viziju.

Najpotentnije su one slike ili vizije koje zamišljaju čisti (čedni) ljudi. Stoga, održavaj čistoću svog srca, uma i tijela kako bi neokaljanim vizionarstvom ostvario/la svoje snove. Tvoja je stvarnost odraz slika koje najčešće prizivaš u svom umu pa se pobrini da njeguješ samo konstruktivne i idealne slike, umjesto da se podaješ destruktivnim i nekonstruktivnim slikama koje ti drugi serviraju, pogotovo preko masovnih medija.

Gradacija potentnosti misli
						Kolektivna slikovita misao čistih umova napajana emocijama i riječima
				Kolektivna slikovita misao
		Slikovita misao
Misao

Snažna slika daje svakomu takvu moć da niti jedno oružje ni tehnologija koje je napravila ljudska ruka ne može se s njom mjeriti. Ako je njeguješ i iskoristiš u dobre svrhe, pomoći će ti da dostigneš svoj plemeniti cilj, da spoznaš istinu i uživaš u blaženstvu. Ali ako pristupiš tomu s egom, pohlepom i zlim namjerama, onda će te sustići zla kob.

Tajna moći slika je u jajetu. Iz kokošjeg će se jajeta izvaliti pile i ništa drugo. Iz pačjeg će se jajeta izvaliti pače, a ne neka druga životinja. Orlovo jaje donijet će samo orla na svijet. Imamo ono što imamo jer to je upravo ono za što duboko u sebi vjerujemo da smo sposobni. Što god percipiraš da jesi, to je ono što ćeš projicirati u svoju stvarnost, u svoj svijet. Prisjeti se Andersenove priče o ružnom pačetu koje nije bilo svjesno da je u stvari labud pa je zato mislilo da je ružno samo zato što je bilo drugačije od drugih, kao i priče o kokoši i orlu u kojoj je mali orao odrastao među kokošima pa tako nije znao da može letjeti. Slično je i s tobom, ako nisi svjestan/na da si svemoguće Božje dijete, stvoreno na sliku i priliku Svemogućeg oca. Ako percipiraš sebe kao siromaha ili bolesnika, nećeš nikad postati bogataš ili ozdraviti, osim ako netko moćan u koga vjeruješ preoblikuje tvoju sliku. Nema smisla ovisiti o drugima ni održavati lošu sliku o sebi, stoga stvori sliku o sebi koja ti pogoduje pa ako tu sliku održavaš i ne poništavaš je kontra slikama, to ćeš i postati.

Problem s vizualiziranjem jest da mnogi ljudi čine to svjesno svega nekoliko minuta na dan, a onda cijeli ostatak dana percipiraju sebe obrnuto. Kad imaš slike o sebi koje su kontradiktorne, onda će prevagnuti ona koju više napajaš mislima i emocijama. Zato najbolje prolaze oni koji imaju visoko mišljenje o sebi. Nema razloga da itko ima loše mišljenje o sebi jer svi smo jednakopravna Božja djeca i jednako obdareni vrlinama koje omogućuju blagostanje.

Znanost kreiranja slika omogućava nam da ubrzamo svoje misli tako što njome slikovito mislimo i time brže sve shvaćamo i na vrijeme hvatamo značajne prilike. Kaže se da jedna slika govori više od tisuću riječi. Kada uglavnom misliš u slikama umjesto riječima, misliš puno brže nego inače i brže od ostalih, stoga imaš prednost u mnogočemu. Tako možeš promišljanjem doći do uvida puno prije od onih koji ne misle u slikama i koristiti te uvide da druge podučavaš, izumiš koješta novo i da iznađeš rješenja prije od drugih.

Još važnije, možeš sam(a) kreirati slike koje će imati moć i kojima možeš što prije kreirati svoju stvarnost po svom dizajnu. Za ljude koji su priglupi kaže se da usporeno razmišljaju i sporo kapiraju, a za one koji su bistriji, kaže se da brzo misle i brzo shvaćaju. Stoga, osim što slikovitim mislima kreiraš svoju stvarnost, njima postaješ pametniji/a.

Prekrasne slike potiču ljude da pretvore svoje snove u stvarnost. One u ljudima aktiviraju impulse nadahnuća koji ih potiču da djeluju u skladu s tim zamamnim slikama. Privlačne slike imaju moć privlačenja. Što god zamisliš pretvorit će se u stvarnost, pod uvjetom da to održavaš i ne negiraš oprečnim zamislima. Uz snažnu viziju i vizionarstvo svaka se fikcija, izmišljotina, fantazija ili umišljaj kad-tad pretvara u stvarnost.

Vizionarstvo je vrlina neophodna za kreiranje blagostanja. U novom modulu otkrivamo zašto i kako biti vizionar, kao i znanost kreiranja umnih slika kojom se vizije pretvaraju u stvarnost: https://t.co/wLUQruTsSA

— Životna škola (@zivotna_skola) January 2, 2018