Sve što god želimo dobiti ili ostvariti, želimo to jer mislimo da ćemo se time bolje osjećati. Želimo razne stvari, novce, prijatelje, partnera, okolnosti i drugo jer smo uvjereni da ćemo se osjećati bolje kad ih budemo imali. Iako nam sve to uistinu donosi bolje osjećaje i emocije kratkotrajno, isto tako donosi i gorke osjećaje i emocije, jer nije uvijek sve onako kako mi to želimo. Ruku na srce, ono što mi stvarno želimo i nisu stvari već mi ustvari želimo bolje se osjećati - naš stvarni cilj su željene emocije! Ili, želimo izbjeći da se loše osjećamo.
Stoga, puno bolje je pronaći način kako osjećati željene emocije i bez svih tih stvari, ljudi i okolnosti, jer se za njih moramo namućiti dok se za emocije ne moramo. Emocije možemo u sebi pobuditi i bez uvjetovanosti vanjskih faktora - uz pomoć inteligentne emocionalnosti. Pročitaj naše multimedijalne module o tome kako, recimo, ostvariti bezuvjetnu radost i ljubav te kako se bezuvjetno smijati.
Kad uspiješ zagospodariti svojim emocijama postaješ gospodar svoje sudbine i blagostanja!
Kako stvari stoje, edukaciju o emocijama prepuštamo slučaju, kućnom odgoju i tzv. životnoj školi, a učinci su često nepovoljni jer se većina ljudi prepušta na milost i nemilost emocijama. Znanost o emocijama je zanemarena u formalnom obrazovanju pa se to odražava na uspjeh i sreću pojedinaca i društva u cjelini.
Bolje razumijevanje emocija dovodi do njihovog adekvatnijeg korištenja, što je presudno pri ostvarenju blagostanja - materijalnog i duhovnog. Sposobnosti koje su vezane uz emocije imaju presudnu važnost u rješavanju problema na koje nailazimo u svakodnevnome životu.
Sinonimi:
emocija (lat. emotio) - uzbuđenje, uzbuđenost,uzrujanost; čuvstvo,
osjećaj, afekt
emocionalan - čuvstven, osjećajan; uzbudljiv;
dirljiv, potresan, ganutljiv
"Čovjek samo srcem dobro vidi jer bitno je očima nevidljivo."
- Antoine De Saint-Exupery "Mali princ"
 |
Emocije su jedan od osnovnih psihičkih doživljaja koji predstavlja karakteristično uzbuđeno stanje organizma izazvano nekom emocionalnom stimulacijom ili situacijom, a manifestira se na tri različita plana:
1. subjektivnom, kao mentalni doživljaj (radost, tuga, ugoda i slično);
2. fiziološkom ( npr. ubrzani puls, znojenje itd.) i
3. ponašajnom (npr. stezanje šaka, mrštenje, psovanje i slično).
Snaga emocije može varirati od sasvim slabog intenziteta izvjesnog raspoloženja do snažnih afekata i neobuzdanih strasti.
Važnu komponentu emocije čine organske, fiziološke promjene, od kojih su posebno važne one koje su nastale aktiviranjem simpatičkog dijela autonomnog živčanog sustava (širenje zjenica, brži i snažniji rad srca, ubrzano disanje, usporen rad crijeva i probavnih organa, pojačano lučenje adrenalina, povećana količina šećera u krvi, povećanje mišićne napetosti i slično). Sve ove tjelesne promjene imaju ulogu da pripreme organizam za pojačane napore i za hitnu akciju (bježanje ili borba).
Neke tipične promjene u ponašanju i geste ukazuju na karakter emocije koja se odvija u čovjeku. Ta izražajna ponašanja imaju i važnu komunikativnu funkciju.
Emocionalno ponašanje je u velikoj mjeri naslijeđeno i preuzeto od roditelja, a vještinama kao što je emocionalna inteligencija i tehnikama emocionalnog oslobađanja svaki pojedinac može naknadno regulirati svoje emocije.
Svu raznovrsnost i složenost emocija dosad nije u potpunosti objasnila ni jedna znanstvena grana.
Dvostruki karakter emocija
Emocije nisu samo nešto što osjećamo na neki povod, nego su i alati koji imaju ogromnu moć u našim životima, jer o njima ovisi hoćemo li ostvariti blagostanje ili nećemo. One imaju snagu atomske bombe u ljudskom životu. Ovu atomsku energiju emocija možemo koristiti dvojako - destruktivno kao bombu ili konstruktivno kao, recimo, za proizvodnju električne (ili neke druge) energije. U svakome od nas je atomska centrala koja nam pruža fenomenalne potencijale za stvaranje životnih uvjeta, a karakter tih uvjeta ovisi jedino o nama samima, o našoj emocionalnoj inteligenciji. Vrijeme je da pretvorimo emocije u najjačeg saveznika!
Podjela emocija - emocije se mogu podijeliti na različite načine.

Prema osnovnom, afektivnom tonu koji prevladava, emocije imaju dvostruki karakter - mogu biti
ugodne i neugodne. Hoće li neka emocija biti ugodna ili neugodna ne ovisi samo o karakteru vanjskog faktora koji ju je stimulirao već i o prethodnom stavu i stanju osobe. Emocije nisu objektivne nego su subjektivne. Emocije su upravo one karakteristike pojedinaca po kojima se oni najviše međusobno razlikuju. Na istu stvar različiti ljudi različito (emotivno) reagiraju, čak i onda kad su od istih roditelja, prošli iste škole i odrasli u istom okruženju. Naprimjer, nešto što kod nekoga budi ljubav, kod nekog drugog budi mržnju ili strah. Ljubitelji reptila vole zmije, dok ih se mnogi drugi boje. Kad za neke događaje smatramo da ugrožavaju neku našu osobnu vrijednost, tada osjećamo neugodne osjećaje.

Osim ugodnih i neugodnih imamo i
patološke emocije (ljubomora, strah, fobija itd.) koje imaju svojstva bolesti.
"Emocije su odličan sluga ali loš gospodar."
- Talidari |
Prema svojoj usmjerenosti i sadržaju emocije mogu biti:
- emocije vezane uz osjetilni podražaj
- estetske emocije;
- moralna osjećanja;
- emocije vezane uz druge ljude;
- emocije vezane uz samoprocjenu itd.
Mnogi se neispravno ustručavaju vršiti podjelu emocija na pozitivne i negativne, nastojeći time dati do znanja da nijedna emocija nije loša, tj. negativna. To čine iz neznanja. Opravdavati negativne emocije tvrdnjama da imaju svoju pozitivnu stranu, isto je što i poticati druge da se i dalje drže svojih mana i slabosti, umjesto da ih se potiče na to da ih se oslobode i da iste životne situacije konfrontiraju s vrlinama umjesto s manama, s pozitivnim emocijama umjesto negativnim.
Naprimjer, mnogi su skloni opravdavati strahove onemogućavajući tako prilike za njihovo otklanjanje, mada je bolje istu situaciju riješiti nekom vrlinom kao što je mudrost i/ili ljubav. Tako naprimjer imamo staromodne šefove koji misle da je najbolja metoda za motiviranje zaposlenika zastrašivanje od otkaza, ne znajući da je učinkovitost zaposlenika neizmjerno veća kad ih se motivira ljubavlju prema svom poslu, svojoj organizaciji, klijentima te produktu ili usluzi koju zastupaju. Čovjek je puno djelotvorniji kad voli ono što radi, nego kad se boji. Osim toga strah uzrokuje fiziološke procese u organizmu koji dovode do bolesti i ostalih poremećaja (nesanica, umor itd.), a oni opet uzrokuju prekomjerna bolovanja, što utječe negativno na poslovanje.
Drugi primjer kako učinkovitije koristiti vrlinu umjesto straha je u opasnim situacijama. Umjesto straha tada se trebamo služiti vrlinama kao što su mudrost, razumijevanje, smirenost i slično. Paničarenje uzrokovano strahom izaziva još veću opasnost. Nije nam potreban strah od npr. zmija da bismo ih se klonili. Bolja je mudrost, tj. poznavanje karaktera zmije i njenih uobičajenih prebivališta kako bismo mudrim ponašanjem izbjegli potencijalno smrtonosni ujed.
Negativnim emocijama se služe oni koji ne znaju bolje i koji preferiraju liniju manjeg otpora. Istina, lakše je zastrašivati zaposlenike ili djecu nego ih inspirirati ljubavlju i mudrošću. Samo oni sofisticirani i oni kojima ljubav i mudrost nisu strane mogu ove vrline i emocije poticati kod drugih i tako ih pridobiti da svoj posao ili obvezu učine najbolje što mogu.
Prema tome, negativne emocije su ne samo neugodne, nego i destruktivne, štetne,
maligne, zloćudne, opasne - jednom riječju negativne.
S druge strane, ako pozitivne emocije nazivamo "ugodnim emocijama", time im oduzimamo njihovu potenciju, jer su one više nego samo ugodne. One imaju moć stvaranja, iscjeljenja, pomaganja itd. Zato i nije čudno da mnogi još uvijek krivo gledaju na razne pozitivne emocije pa ih ne kultiviraju koliko bi trebali.
Naprimjer, mnogi ljudi nažalost smatraju da je ljubav za siromahe ili da njome treba škrtariti ili biti oprezan kako ne bi bili povrijeđeni. Ako ljubav nazivamo "ugodnom emocijom" umjesto "pozitivnom" time je ograničavamo samo na nešto što nam je ugodno - ali ljubav je puno više od toga; ona je izrazito moćna stvaralačka i iscjeliteljska sila. Drugim riječima, nisu uvjereni da je ljubav pozitivna u svakom smislu, pa zato i imamo toliko egoista posvuda.
Isto tako, mnogi smatraju npr. velikodušnost čak i manom, jer su ih navodno drugi iskorištavali kad su navodno bili velikodušni. Do ovakvih zabluda dolazi zbog ograničenog pogleda na vrline i općenito na pozitivne emocije koje se ogledaju u vrlinama. Ljubav nije trgovina (razmjena dobara - ti meni, ja tebi), pa nas nitko ne može oštetiti, iskoristiti ili povrijediti. Može se povrijediti ego, a gdje je ego tu nema ljubavi. Stoga, tko god se osjeća povrijeđenim u ljubavi, ne želi priznati da se nije radilo o ljubavi. Volimo nekoga ne zato što nam nešto pruža, već zato što mi njemu/njoj želimo nešto pružiti (jer kultiviranjem ljubavi najviše koristi imaju oni koji je osjećaju/kultiviraju). Zato ne možemo biti povrijeđeni kad prestanemo dobivati ljubav i pažnju, tj. kad nam ih netko prestane pružati.
Isto je i sa svim drugim vrlinama, uključujući pozitivne emocije. Ako smo velikodušni ne možemo se osjećati iskorišteni, jer velikodušnost podrazumijeva nesebično davanje od srca, stoga bi bilo šteta da drugi ne iskoriste naše davanje. Kako se onda možemo osjećati iskorištenima u negativnom smislu? Problem je da mnogi krivo definiraju velikodušnost i misle da je, recimo, posuđivanje novca velikodušan čin, što nije, jer bismo u protivnom banke koje posuđuju novac nazivali velikodušnima, što nije slučaj. Kao ni ljubav, ni velikodušnost ni radost niti bilo koja druga pozitivna emocija nemaju ništa negativnog u sebi, pa ne samo da su ugodne, već su i konstruktivne, korisne, benigne, dobroćudne - jednom riječju pozitivne.
Značenje emocija - kada doživimo neki podražaj, mi mu pripisujemo značenje i određujemo koliko nam je on važan. Ako se radi o nečemu što nam je važno, tada reagiramo emocijom. U protivnom smo nonšalantni.
Moguće je pripisati podražaju sasvim pogrešno značenje, pa će i emocija koja je nastala biti pogrešna.
Također možemo nešto precjenjivati pa će emocija biti pretjerano intenzivna i dugotrajna.
Emocije koje su dio karaktera (a ne samo nešto što ponekad osjećamo) tvore bilo vrlinu ili manu, ovisno o polu. (Negativno polarizirane emocije tvore mane, pozitivno polarizirane emocije tvore vrline.) Polaritet emocija je nešto na što se može utjecati emocionalnom inteligencijom i emocionalnim sazrijevanjem, kao i tehnikama emocionalnog oslobađanja.
Recimo, netko se može bojati tu i tamo nečega ali ne mora biti bojažljiv po karakteru. Kad neki strah preraste u trajnu emociju i postane dio karaktera, onda se radi o mani ili slabosti koja djeluje destruktivno i sprječava osobu da ostvari postojano blagostanje. To se može promijeniti raznim vrlinama i vještinama.
Na emocije je u prošlosti gledano s negativnim predznakom budući da je vrlo rano utvrđeno da postoji sukob između razuma i emocija, tj. da emocije ometaju rad kognitivnih funkcija, kojima je pridavana veća važnost. Platon o tome piše otprilike ovako: "Naš duh je dvokolica, u nju su upregnuta dva konja; jedan koji dobro drži uzdu, koji se lijepo ponaša, i drugi crn, sa krvavim očima, koji je nerazuman, koji razumije samo udar biča - to su naše strasti, naše emocije." Emocije se često pripisuju čovjeku kao vrsta rudimenta. Darwin 1972. piše prvu znanstvenu studiju o emocijama, o izražavanju emocija kod čovjeka i životinje. Time je napravio prvo empirijsko istraživanje o emocijama. Darwin je smatrao da su emocije naslijeđeno ponašanje koje je biološki uvjetovano. McDougall svrstava sve emocije u instinkte - naslijeđeni primitivan način ponašanja. Emocije su prije Darwinovih istraživanja bile nešto o čemu se nije istraživalo - smatralo se da one smetaju razumu.
«Čovjek je razumno biće osim kad je uzbuđen.»
Najnovija istraživanja koja datiraju unazad par desetljeća daju emocijama značajnu a često i presudnu ulogu u ostvarenju blagostanja. Još uvijek ima onih koji nisu u tijeku s najnovijim znanstvenim otkrićima pa se krivo drže zastarjelih uvjerenja da emocije nemaju veze s inteligencijom i da nam one samo smetaju u životu, pa je zato važno biti u tijeku. Istina, neugodne emocije su destruktivne, ali ne smijemo nikako zanemariti ugodne emocije koje su itekako konstruktivne. Prije se držalo da inteligencija znači hladno, objektivno obrađivanje podataka uz pomoć razuma, ali je moderna znanost ovo pobila. Iskrivljena znanstvena slika emocionalno praznoga intelektualnog života se promijenila kad je psihologija spoznala središnju ulogu osjećaja i emocija u razmišljanju i odlučivanju.