EMOCIJE
atomska energija
autor: Talidari

Sve što god želimo dobiti ili ostvariti, želimo to jer mislimo da ćemo se time bolje osjećati. Želimo razne stvari, novce, prijatelje, partnera, okolnosti i drugo jer smo uvjereni da ćemo se osjećati bolje kad ih budemo imali. Iako nam sve to uistinu donosi bolje osjećaje i emocije kratkotrajno, isto tako donosi i gorke osjećaje i emocije, jer nije uvijek sve onako kako mi to želimo. Ruku na srce, ono što mi stvarno želimo i nisu stvari već mi ustvari želimo bolje se osjećati - naš stvarni cilj su željene emocije! Ili, želimo izbjeći da se loše osjećamo.
Stoga, puno bolje je pronaći način kako osjećati željene emocije i bez svih tih stvari, ljudi i okolnosti, jer se za njih moramo namućiti dok se za emocije ne moramo. Emocije možemo u sebi pobuditi i bez uvjetovanosti vanjskih faktora - uz pomoć inteligentne emocionalnosti. Pročitaj naše multimedijalne module o tome kako, recimo, ostvariti bezuvjetnu radost i ljubav te kako se bezuvjetno smijati.
Kad uspiješ zagospodariti svojim emocijama postaješ gospodar svoje sudbine i blagostanja!

Kako stvari stoje, edukaciju o emocijama prepuštamo slučaju, kućnom odgoju i tzv. životnoj školi, a učinci su često nepovoljni jer se većina ljudi prepušta na milost i nemilost emocijama. Znanost o emocijama je zanemarena u formalnom obrazovanju pa se to odražava na uspjeh i sreću pojedinaca i društva u cjelini.

Bolje razumijevanje emocija dovodi do njihovog adekvatnijeg korištenja, što je presudno pri ostvarenju blagostanja - materijalnog i duhovnog. Sposobnosti koje su vezane uz emocije imaju presudnu važnost u rješavanju problema na koje nailazimo u svakodnevnome životu.

Sinonimi:
emocija (lat. emotio) - uzbuđenje, uzbuđenost,uzrujanost; čuvstvo, osjećaj, afekt

emocionalan - čuvstven, osjećajan; uzbudljiv; dirljiv, potresan, ganutljiv

"Čovjek samo srcem dobro vidi jer bitno je očima nevidljivo."  - Antoine De Saint-Exupery "Mali princ"

Emocije su jedan od osnovnih psihičkih doživljaja koji predstavlja karakteristično uzbuđeno stanje organizma izazvano nekom emocionalnom stimulacijom ili situacijom, a manifestira se na tri različita plana:
  1. subjektivnom, kao mentalni doživljaj (radost, tuga, ugoda i slično);
  2. fiziološkom ( npr. ubrzani puls, znojenje itd.) i
  3. ponašajnom (npr. stezanje šaka, mrštenje, psovanje i slično).

Snaga emocije može varirati od sasvim slabog intenziteta izvjesnog raspoloženja do snažnih afekata i neobuzdanih strasti.
Važnu komponentu emocije čine organske, fiziološke promjene, od kojih su posebno važne one koje su nastale aktiviranjem simpatičkog dijela autonomnog živčanog sustava (širenje zjenica, brži i snažniji rad srca, ubrzano disanje, usporen rad crijeva i probavnih organa, pojačano lučenje adrenalina, povećana količina šećera u krvi, povećanje mišićne napetosti i slično). Sve ove tjelesne promjene imaju ulogu da pripreme organizam za pojačane napore i za hitnu akciju (bježanje ili borba).
Neke tipične promjene u ponašanju i geste ukazuju na karakter emocije koja se odvija u čovjeku. Ta izražajna ponašanja imaju i važnu komunikativnu funkciju.
Emocionalno ponašanje je u velikoj mjeri naslijeđeno i preuzeto od roditelja, a vještinama kao što je emocionalna inteligencija i tehnikama emocionalnog oslobađanja svaki pojedinac može naknadno regulirati svoje emocije.
Svu raznovrsnost i složenost emocija dosad nije u potpunosti objasnila ni jedna znanstvena grana.

Dvostruki karakter emocija

Emocije nisu samo nešto što osjećamo na neki povod, nego su i alati koji imaju ogromnu moć u našim životima, jer o njima ovisi hoćemo li ostvariti blagostanje ili nećemo. One imaju snagu atomske bombe u ljudskom životu. Ovu atomsku energiju emocija možemo koristiti dvojako - destruktivno kao bombu ili konstruktivno kao, recimo, za proizvodnju električne (ili neke druge) energije. U svakome od nas je atomska centrala koja nam pruža fenomenalne potencijale za stvaranje životnih uvjeta, a karakter tih uvjeta ovisi jedino o nama samima, o našoj emocionalnoj inteligenciji. Vrijeme je da pretvorimo emocije u najjačeg saveznika!

Podjela emocija - emocije se mogu podijeliti na različite načine.
  Prema osnovnom, afektivnom tonu koji prevladava, emocije imaju dvostruki karakter - mogu biti ugodne i neugodne. Hoće li neka emocija biti ugodna ili neugodna ne ovisi samo o karakteru vanjskog faktora koji ju je stimulirao već i o prethodnom stavu i stanju osobe. Emocije nisu objektivne nego su subjektivne. Emocije su upravo one karakteristike pojedinaca po kojima se oni najviše međusobno razlikuju. Na istu stvar različiti ljudi različito (emotivno) reagiraju, čak i onda kad su od istih roditelja, prošli iste škole i odrasli u istom okruženju. Naprimjer, nešto što kod nekoga budi ljubav, kod nekog drugog budi mržnju ili strah. Ljubitelji reptila vole zmije, dok ih se mnogi drugi boje. Kad za neke događaje smatramo da ugrožavaju neku našu osobnu vrijednost, tada osjećamo neugodne osjećaje.
  Osim ugodnih i neugodnih imamo i patološke emocije (ljubomora, strah, fobija itd.) koje imaju svojstva bolesti.
 

"Emocije su odličan sluga ali loš gospodar."  - Talidari

Prema svojoj usmjerenosti i sadržaju emocije mogu biti:
  - emocije vezane uz osjetilni podražaj
  - estetske emocije;
  - moralna osjećanja;
  - emocije vezane uz druge ljude;
  - emocije vezane uz samoprocjenu itd.

Mnogi se neispravno ustručavaju vršiti podjelu emocija na pozitivne i negativne, nastojeći time dati do znanja da nijedna emocija nije loša, tj. negativna. To čine iz neznanja. Opravdavati negativne emocije tvrdnjama da imaju svoju pozitivnu stranu, isto je što i poticati druge da se i dalje drže svojih mana i slabosti, umjesto da ih se potiče na to da ih se oslobode i da iste životne situacije konfrontiraju s vrlinama umjesto s manama, s pozitivnim emocijama umjesto negativnim.

Naprimjer, mnogi su skloni opravdavati strahove onemogućavajući tako prilike za njihovo otklanjanje, mada je bolje istu situaciju riješiti nekom vrlinom kao što je mudrost i/ili ljubav. Tako naprimjer imamo staromodne šefove koji misle da je najbolja metoda za motiviranje zaposlenika zastrašivanje od otkaza, ne znajući da je učinkovitost zaposlenika neizmjerno veća kad ih se motivira ljubavlju prema svom poslu, svojoj organizaciji, klijentima te produktu ili usluzi koju zastupaju. Čovjek je puno djelotvorniji kad voli ono što radi, nego kad se boji. Osim toga strah uzrokuje fiziološke procese u organizmu koji dovode do bolesti i ostalih poremećaja (nesanica, umor itd.), a oni opet uzrokuju prekomjerna bolovanja, što utječe negativno na poslovanje.
Drugi primjer kako učinkovitije koristiti vrlinu umjesto straha je u opasnim situacijama. Umjesto straha tada se trebamo služiti vrlinama kao što su mudrost, razumijevanje, smirenost i slično. Paničarenje uzrokovano strahom izaziva još veću opasnost. Nije nam potreban strah od npr. zmija da bismo ih se klonili. Bolja je mudrost, tj. poznavanje karaktera zmije i njenih uobičajenih prebivališta kako bismo mudrim ponašanjem izbjegli potencijalno smrtonosni ujed.

Negativnim emocijama se služe oni koji ne znaju bolje i koji preferiraju liniju manjeg otpora. Istina, lakše je zastrašivati zaposlenike ili djecu nego ih inspirirati ljubavlju i mudrošću. Samo oni sofisticirani i oni kojima ljubav i mudrost nisu strane mogu ove vrline i emocije poticati kod drugih i tako ih pridobiti da svoj posao ili obvezu učine najbolje što mogu.
Prema tome, negativne emocije su ne samo neugodne, nego i destruktivne, štetne, maligne, zloćudne, opasne - jednom riječju negativne.

S druge strane, ako pozitivne emocije nazivamo "ugodnim emocijama", time im oduzimamo njihovu potenciju, jer su one više nego samo ugodne. One imaju moć stvaranja, iscjeljenja, pomaganja itd. Zato i nije čudno da mnogi još uvijek krivo gledaju na razne pozitivne emocije pa ih ne kultiviraju koliko bi trebali.

Naprimjer, mnogi ljudi nažalost smatraju da je ljubav za siromahe ili da njome treba škrtariti ili biti oprezan kako ne bi bili povrijeđeni. Ako ljubav nazivamo "ugodnom emocijom" umjesto "pozitivnom" time je ograničavamo samo na nešto što nam je ugodno - ali ljubav je puno više od toga; ona je izrazito moćna stvaralačka i iscjeliteljska sila. Drugim riječima, nisu uvjereni da je ljubav pozitivna u svakom smislu, pa zato i imamo toliko egoista posvuda.

Isto tako, mnogi smatraju npr. velikodušnost čak i manom, jer su ih navodno drugi iskorištavali kad su navodno bili velikodušni. Do ovakvih zabluda dolazi zbog ograničenog pogleda na vrline i općenito na pozitivne emocije koje se ogledaju u vrlinama. Ljubav nije trgovina (razmjena dobara - ti meni, ja tebi), pa nas nitko ne može oštetiti, iskoristiti ili povrijediti. Može se povrijediti ego, a gdje je ego tu nema ljubavi. Stoga, tko god se osjeća povrijeđenim u ljubavi, ne želi priznati da se nije radilo o ljubavi. Volimo nekoga ne zato što nam nešto pruža, već zato što mi njemu/njoj želimo nešto pružiti (jer kultiviranjem ljubavi najviše koristi imaju oni koji je osjećaju/kultiviraju). Zato ne možemo biti povrijeđeni kad prestanemo dobivati ljubav i pažnju, tj. kad nam ih netko prestane pružati.

Isto je i sa svim drugim vrlinama, uključujući pozitivne emocije. Ako smo velikodušni ne možemo se osjećati iskorišteni, jer velikodušnost podrazumijeva nesebično davanje od srca, stoga bi bilo šteta da drugi ne iskoriste naše davanje. Kako se onda možemo osjećati iskorištenima u negativnom smislu? Problem je da mnogi krivo definiraju velikodušnost i misle da je, recimo, posuđivanje novca velikodušan čin, što nije, jer bismo u protivnom banke koje posuđuju novac nazivali velikodušnima, što nije slučaj. Kao ni ljubav, ni velikodušnost ni radost niti bilo koja druga pozitivna emocija nemaju ništa negativnog u sebi, pa ne samo da su ugodne, već su i konstruktivne, korisne, benigne, dobroćudne - jednom riječju pozitivne.

Značenje emocija - kada doživimo neki podražaj, mi mu pripisujemo značenje i određujemo koliko nam je on važan. Ako se radi o nečemu što nam je važno, tada reagiramo emocijom. U protivnom smo nonšalantni.
Moguće je pripisati podražaju sasvim pogrešno značenje, pa će i emocija koja je nastala biti pogrešna.
Također možemo nešto precjenjivati pa će emocija biti pretjerano intenzivna i dugotrajna.

Emocije koje su dio karaktera (a ne samo nešto što ponekad osjećamo) tvore bilo vrlinu ili manu, ovisno o polu. (Negativno polarizirane emocije tvore mane, pozitivno polarizirane emocije tvore vrline.) Polaritet emocija je nešto na što se može utjecati emocionalnom inteligencijom i emocionalnim sazrijevanjem, kao i tehnikama emocionalnog oslobađanja.
Recimo, netko se može bojati tu i tamo nečega ali ne mora biti bojažljiv po karakteru. Kad neki strah preraste u trajnu emociju i postane dio karaktera, onda se radi o mani ili slabosti koja djeluje destruktivno i sprječava osobu da ostvari postojano blagostanje. To se može promijeniti raznim vrlinama i vještinama.

Na emocije je u prošlosti gledano s negativnim predznakom budući da je vrlo rano utvrđeno da postoji sukob između razuma i emocija, tj. da emocije ometaju rad kognitivnih funkcija, kojima je pridavana veća važnost. Platon o tome piše otprilike ovako: "Naš duh je dvokolica, u nju su upregnuta dva konja; jedan koji dobro drži uzdu, koji se lijepo ponaša, i drugi crn, sa krvavim očima, koji je nerazuman, koji razumije samo udar biča - to su naše strasti, naše emocije." Emocije se često pripisuju čovjeku kao vrsta rudimenta. Darwin 1972. piše prvu znanstvenu studiju o emocijama, o izražavanju emocija kod čovjeka i životinje. Time je napravio prvo empirijsko istraživanje o emocijama. Darwin je smatrao da su emocije naslijeđeno ponašanje koje je biološki uvjetovano. McDougall svrstava sve emocije u instinkte - naslijeđeni primitivan način ponašanja. Emocije su prije Darwinovih istraživanja bile nešto o čemu se nije istraživalo - smatralo se da one smetaju razumu.
«Čovjek je razumno biće osim kad je uzbuđen.»

Najnovija istraživanja koja datiraju unazad par desetljeća daju emocijama značajnu a često i presudnu ulogu u ostvarenju blagostanja. Još uvijek ima onih koji nisu u tijeku s najnovijim znanstvenim otkrićima pa se krivo drže zastarjelih uvjerenja da emocije nemaju veze s inteligencijom i da nam one samo smetaju u životu, pa je zato važno biti u tijeku. Istina, neugodne emocije su destruktivne, ali ne smijemo nikako zanemariti ugodne emocije koje su itekako konstruktivne. Prije se držalo da inteligencija znači hladno, objektivno obrađivanje podataka uz pomoć razuma, ali je moderna znanost ovo pobila. Iskrivljena znanstvena slika emocionalno praznoga intelektualnog života se promijenila kad je psihologija spoznala središnju ulogu osjećaja i emocija u razmišljanju i odlučivanju.

Mnogima se događa da miješaju emocije i osjećaje pa u ovom segmentu to razjašnjavamo.

Definicije rječnika Hrvatskog jezičnog portala:

emocija - psih. stanje duševne pobuđenosti obilježeno skupom subjektivnih osjećaja, obično praćenih fiziološkim promjenama, koje potiču osobu na reakciju (radost, gnjev, strah, ljubav itd.) [pun emocija]; čuvstvo, osjećaj
fr. émotion + lat. movēre: pokrenuti

emocionalan - koji je prožet emocijom ili emocijama; potresan, uzbudljiv; opr. racionalan
emotivan - koji je uzbudljiv, koji je podložan naglim uzbuđenjima; koji je pun emocija

osjećaj
1. psih. oblik doživljavanja koji, nasuprot objektivnom opažanju, izražava određeni emotivni odnos [osjećaj usamljenosti reakcija na samoću ili otuđenje od okoline; osjećaj krivnje reakcija nakon svjesnog kršenja neke moralne norme; osjećaj manje vrijednosti reakcija pojedinca da je društveno onemogućen (nemoćan); bez osjećaja; iz osjećaja dužnosti; s osjećajem]; čuvstvo
2. sposobnost da se osjeća; osjet (odnosi se na osjetila), fizički osjet
3. posebna emotivna reakcija [osjećaj beznađa], emotivna osjetljivost [pogodilo je moje osjećaje]
4. posebna sklonost za što [osjećaj za književnost]
5. mišljenje, shvaćanje, osobito iracionalno [imam osjećaj da ću ga naći]
sinonimi: čuvstvo, osjet, duševno stanje, reakcija, senzacija, dijatriba; (neodređen - da će se što dogoditi) predosjećaj, predosjećanje, slutnja, njuh, nos, intuicija

osjećajan - koji je pun osjećaja, koji je osjetljiv

osjetiti - ispitati ili tražiti dodirom, imati osjećaj dodira [osjetio sam nešto]; iskusiti [svi će osjetiti njegov gnjev]; oćutjeti, izraziti ili biti svjestan osjećaja, doživljaja ili uvjerenja; oćutjeti; imati poseban osjećaj ili reakciju na podražaj [osjetio sam potrebu da ga udarim]; znati [osjetio sam da u ovoj stvari ne griješim]; doživjeti što na određen način, biti u određenom psihofizičkom stanju

Emocije osjećamo, ali osjećaji nisu ograničeni na emocije. Možemo osjetiti nešto a da pritom nemamo neku emociju za to.  Recimo, ponekad osjećamo da nas netko iza leđa promatra, a da pri tome nemamo neku emociju. Ponekad osjećamo kao da je netko tko je nedavno preminuo još uvijek s nama, osjećamo njegovu/njezinu prisutnost. Neki ljudi koji su supersenzibilni mogu osjetiti druge ljude, imaju osjećaj za druge - pritom ne mislimo da imaju neke određene emocije, nego jednostavno osjećaj za njihove potrebe. Osjećaji dolaze uglavnom iz trbuha, a emocije iz srca.

Budući da emocije mogu biti i destruktivne (npr. ljutnja, mržnja, osvetoljubivost, apatija, frustriranost i slično), događa se ponekad da slijedimo svoje srce, ali nas ono ne povede u željenom pravcu, pa završimo u nevolji. Takva razočarenja su mnoge dovela do toga da ne slušaju svoje srce i kad treba i kad ne treba.

Osjećaj može biti ugodan ili neugodan, a da pritom uz njega ne vežemo neku pozitivnu ili negativnu emociju. Iako je normalno da uz pozitivan osjećaj imamo pozitivnu emociju, čest je i obrnut slučaj da neki ljudi uz neugodu vežu pozitivnu, a uz ugodu negativnu emociju. Tako mnogi vole gledati horor filmove i voziti se na roller coaster-u, a neki pak ne vole kad ih se hvali ili mazi.

Imamo i osjećaje koji ne dolaze ni iz srca niti iz trbuha, nego drugih organa kao što su koža, želudac i slično. Npr. možemo osjetiti nečiji dodir, a da tome ne pridajemo neku emociju. Ili, kad nešto pojedemo imamo dvije vrste osjećaja - osjećamo sitost, ali nju prati i neka emocija - užitak, radost, gađenje, volimo ili ne volimo to što smo upravo pojeli. Jedno je osjećaj, drugo emocija.

Još jedan primjer razlike između emocije (iz srca) i osjećaja (iz trbuha):
Je li ti se ikad dogodilo da osjetiš neugodan osjećaj u trbuhu vezano za osobu koju voliš? Ovo se događa kad intuitivno osjetimo da nam osoba koju volimo laže, da nešto skriva ili da joj se nešto loše sprema, neki loš predosjećaj. Emocija ljubavi koju osjećaš prema toj osobi je ugodna, ali u trbuhu osjećaš nešto neugodno. To je razlika između emocije i osjećaja.

Razliku između osjećaja i emocija možemo prepoznati i kroz način izražavanja dotičnih. Dolje navedeni osjećaji nisu emocije, ali se pritom mogu osjećati različite emocije:

- osjećaj manje vrijednosti - osjećaj krivnje - osjećaj ugroženosti - osjećaj bezvrijednosti - lažni osjećaj bespomoćnosti - osjećaj neželjenosti - osjećaj umora i iscrpljenosti - osjećaj odbojnosti - osjećaji srama - izgubiti osjećaj za nečije potrebe - osjećaj da nemamo dovoljno

- osjećaj superiornosti - osjećaj pripadnosti - osjećaj zahvalnosti - pruža osjećaj zadovoljstva - izražen osjećaj za humor - po svom osjećaju - imati osjećaj za nešto - unutrašnji osjećaj - pobuditi osjećaje kod drugih

Emocija  je često povezana s nekim mentalnim stavovima i idejama pa tako volimo i emotivno smo vezani uz sve što um odobrava. Naravno, ima i slučajeva kad volimo nekoga, a da s time čist razum nema nikakve veze. Za razliku od emocija, osjećaji nikada nemaju veze s umom - nešto osjećaš ili ne osjećaš. Neovisno o umu, ponekad osjećaš da ti je hladno, da si sit(a), nečiju prisutnost, ugodu ili neugodu pri nekom novom susretu itd.

Kad slijedimo svoje srce, obično pod tim mislimo da slijedimo ono što volimo. To ne mora biti jednako onome što nam govori osjećaj u trbuhu. Možemo nešto voljeti a da to nije dobro za nas. Ponekad mislimo da nešto volimo (alkohol, cigarete, neku osobu itd.), a zapravo se radi o ovisnosti, kojom nesvjesno nastojimo nadoknaditi nešto što nam nedostaje (smisao, svrhu, ljubav, samopouzdanje i slično).

Osim što imamo običaj miješati emocije s (intuitivnim) osjećajima, miješamo ih ponekad i s proizvodima uma. Recimo, događa se da mislimo da imamo strah od nečega, a u stvari se radi o predrasudama, uvjerenjima, sjećanjima, traumama iz djetinjstva i slično, koje u nama izazivaju neugodne emocije. Ponekad mislimo da nekoga ili nešto volimo, a zapravo se radi o tome da je naš proračunati um iskalkulirao da će nam osoba tog statusa ili tih osobina donijeti sigurnost ili neku drugu priželjkivanu ugodu.

Generalno, osjećaje bismo trebali koristiti kao vodiče, a emocije kao motor. (Intuitivni) osjećaji nam daju uvid u istinu i služe kao kompas (omogućuju orijentaciju), a emocije su pokretačka sila i gorivo.