EVANĐELJE PO MAMI
autor: Talidari

Da se mame pita, većina onog što se uči u školama bilo bi izmijenjeno. Da je njihova "zadnja", svijet bi izgledao znatno drugačije i bolje, jer bi vladale vrijednosti ljubavi, nesebičnosti i odgovornosti. Evanđelje po mami nema religijske konotacije nego moralne.

Sadržaj: (sve je na ovoj stranici)   Evanđelje po mami   Majčin dan   Pokloni za Majčin dan

Evanđelje

Znamo li doista što Novi zavjet podrazumijeva pod pojmom «evanđelja»? U grčkom se ovaj izraz koristi u značenju «objava dobre vijesti». Sam po sebi nema religiozno značenje. No, većina gleda na evanđelja kao na poduku i to isključivo u religijskom kontekstu, što je ograničeno i neprecizno.

Evanđelje u izvornom smislu riječi nije religijska poduka. Evanđelje znači «radosna vijest». Vijest nije nešto što se naučava, već prenosi. Prenijeti evanđelje prije svega znači prenijeti svjedočanstvo o preobrazbi u čovjeku: vlastitom uskrsnuću ili ponovnom rođenju.

Svaka majka će se složiti da ju je porod uvelike promijenio, a mnogima se čini da su se rođenjem djeteta i one ponovno rodile. Zvanično je djevojka postala ženom.

Radosna vijest o rođenju djeteta je ujedno vijest o svom vlastitom preporodu. Rađaju se:

• majčinski instinkti,
• osobine pojačane brižnosti, nesebičnosti, velikodušnosti, odgovornosti...
• nove vrijednosti,
• novi pogledi na svijet

Kanonska evanđelja nas uvjeravaju da, unatoč trenutnim prividima, budućnost pripada onima koji vole i praštaju. Evanđelje po mami prenosi poruku o istim vrijednostima, s naglaskom na nesebičnosti i odgovornosti. Ono naviješta sve ono što bi svaka mama željela da njezino dijete usvoji.

Da se mame pita, evanđelje nad evanđeljima bi izgledalo ovako:

 Evanđelje po mami  

1. Rodio se san! Ne sin. San. U početku bijaše San. I San bijaše kod Izvora. I San bijaše Izvor. I San se otjelovi, prvo u riječi, pa u djela, pa u imanje i bivanje.
   "Rodio se sin!" - svakodnevno se raduju mnogi širom svijeta. No, ne rađaju se našom voljom samo djeca, nego i mogućnosti, prilike, prijateljstva, nade, snovi... San o boljem životu, o boljem svijetu, o boljem poretku - ako nigdje drugdje, onda barem u našem okruženju - to je ona iskra koja stvara plam u srcu, koja stvara svjetlost i toplinu u našem životu, doslovno i metaforički. Sa snom sve počinje. Snovi rađaju sve. Snovi o letu su stvorili moderne letjelice i mogućnosti za egzotična putovanja. Snovi stoje iza svega što postoji. Sanjam, dakle postojim.
   

   Ono što nam pruža dugotrajno zadovoljstvo je ono što smo postali dok smo prevladavali zapreke koje su nam se našle na putu ispunjenja naših snova

   Naš je zadatak slijediti svoje snove i posegnuti za našim žudnjama. Međutim, nisu snovi ono što je važno, niti je samo ostvarenje snova pravi doseg. Smisao svega je put ka ostvarivanju tih snova, jer upravo u tom procesu napredujemo kao osobe te postižemo harmoniju i stanje zvano blagostanje. Da je sve nadohvat ruke, ne bi bilo tako slatko. Naši su snovi samo sredstva za usmjeravanje naše pažnje i namjera kako bismo pronašli svoj pravi put. Jedina svrha lova na naše snove je da sami sebe potaknemo na rast i razvoj. Prema tome, naši snovi i maštanja samo su kvasac, a ne gotov kolač. Samo ostvarivanje snova neće nas usrećiti na kraju balade; ono što nam pruža dugotrajno zadovoljstvo je ono što smo postali dok smo prevladavali zapreke koje su nam se našle na putu ispunjenja naših snova. Osjećaj ispunjenosti dolazi od postojanja, a ne od posjedovanja. Sreća se pronalazi tijekom puta, a ne na kraju puta. Prema tome, ono što je najvažnije je put sam po sebi, a ne odredište. Stoga ponekad može biti dobro imati i luckaste životne ciljeve, snove ili misije, dok god nas oni usmjeravaju na put koji nam je potreban da bismo poboljšali sebe a time i svijet oko nas. Snovolovci žive, a ostali životare.
    
   
2. Najvažnije putovanje u životu je ono od glave do srca
   Razumnost je jedna od najprecjenjenijih vrlina na Zapadu. Vrijeme je pokazalo da intelekt najčešće gubi bitku s intuitivnom osjećajnošću, jer kako vidimo većina intelektualaca jedva krpaju kraj s krajem, dok oni koji se oslanjaju na druge stvari, bolje prolaze. Iako je tako, živimo u društvu koje ističe vrijednosti intelekta, pa su nam škole pune učitelja intelektualaca, a premalo ima duhovnih učitelja. To ne bi bio problem, da je kućni odgoj na visini. S obzirom da škole podržavaju uglavnom razvoj razuma i tjelesni odgoj (kroz sportove), u razvoju mladih nedostaje razvoj srca i duha. Svaka uravnotežena osoba ima izgrađene sve te aspekte osobnosti. Ne živimo u vrlo logičnom svijetu, pa ni odluke ne trebaju uvijek biti logične ili razumne. U trenucima odluke i kad se nalazimo na životnim raskrižjima, znati odabrati pravi smjer, pravi izbor, od ključnog je značaja. Najčešće je pravi put onaj na koji nas upućuje naše srce, ili još bolje naša intuicija. No, tko nas uči kako izgraditi intuiciju, kako prepoznati odabire srca, naspram odabira pod utjecajem straha i sličnog? Malo tko. Taj put od oslanjanja na razum do oslanjanja na "želudac" prolazimo uglavnom sami, a mnogi ga uopće ni ne prolaze. Zato je najvažnije putovanje u životu ono od glave do srca. Gdje god da je naše srce, tamo je i naše blago. Drugim riječima, do blagostanja se dolazi putevima srca. Uz pomoć razuma, naravno. Koliki su upisivali fakultete iz računice, a ne po izboru srca, pa su sad ili na burzi ili oboljeli. S druge strane, oni koji vole ili obožavaju ono što rade, postižu zavidne rezultate.
    
3. Truditi se znači ne slijediti svoju zvijezdu
   Poput razumnosti, trud je jedna od najprecjenjenijih vrlina Zapada. Umijeće života i lakoća življenja je u poduzimanju iz ljubavi, gdje radimo samo ono što volimo, i na taj način postižemo vrhunske rezultate. Ako se moramo posebno truditi, s naporom poduzimati, to znači da nam to ne leži u srcu. Oni koji odrađuju poslove s punom predanošću i iz ljubavi, i nakon prekovremenog rada ne osjećaju umor, a da o stresu i ne govorimo. Sve ide lako. Ne truditi se ne znači ljenčariti, nego prepustiti se toku, jer nas božanska providnost vodi tamo gdje moramo ići. Zato joj ne smijemo stati na put sa svojim ograničenim predstavama u glavi, ovisnostima i strahovima.


4. Svaki dan je novi dan - rađaju se nove prilike, nove mogućnosti, nova poznanstva i prijateljstva.
   Ako nam se ne sviđa naš život i/ili naša okolina, svakim novim danom imamo priliku stvoriti nove uvjete. Kao što majke imaju moć da uz pomoć očeva stvore nove živote, nova predivna živa bića, tako svaki čovjek i svako dijete ima prekrasnu moć da stvori sasvim novi život za sebe. No, za to su potrebne male "porođajne muke". Svaka transformacija, svaki preporod, počinje iznutra, kao kod rodilja. Promjenom nekih naših uvjerenja, stavova i navika, automatski se mijenja svijet oko nas. S rođenjem novih pozitivnijih osobina, rađaju se nove okolnosti, a time i nove prilike. Ništa nije nemoguće.
    
5. Sve je moguće.
   Nije oduvijek bilo moguće telefonirati, voziti se, letjeti, izliječiti neke bolesti itd. No, uvijek iznova ljudska rasa pomiče granice mogućeg i dokazuje da je gotovo sve moguće, ako to dovoljno jako želimo. Sve što možemo poželjeti, možemo i ostvariti. Kapacitet želja odgovara kapacitetu mogućnosti. Želje i snovi nisu ništa drugo doli vizije budućnosti. Želje nisu želje, onako kako ih većina nas razumije. Kao i snovi, želje su uvidi u buduću stvarnost koja se ima dogoditi ako čovjek sam sebi to ne spriječi i uskrati nepromišljenim ponašanjem. Dokle god slijedimo svoju zvijezdu, bez skretanja s puta kao Crvenkapica, nema opasnosti od "zlih vukova" i nesreća. Bez napora, radeći ono što volimo, možemo postići sve što nam u srcu leži. Slijedeći svoje srce, sve je moguće.
    
6. Davanjem dobivamo. Brigom o drugima brinemo o sebi - brižnost se vraća brižnošću.
   Nesebičnim i velikodušnim postupcima ostvarujemo korist našoj zajednici koja nam, tako obogaćena, pruža podneblje za bolji život. Mnogi misle da davanjem gube, ne shvaćajući da davanjem još više dobivamo. Što sijemo, to i žanjemo. Koliko daješ, toliko ćeš i primiti. Dobro se dobrim vraća. Sve su to prirodni zakoni. Posijemo li kukuruz dobivamo ništa drugo nego kukuruz.
   Međutim postoji pravo i krivo davanje, kao i prava i kriva brižnost. Često su naše vrline u stvari zamaskirane mane, poput vuka u ovčjoj koži. Jer ne dajemo i nismo brižni na pravi način. Dobre namjere nisu dovoljne. Znamo da je njima popločen put do pakla, a ne put do raja.
   Davanje da bi se zauzvrat dobilo nije pravo davanje. To je proračunatost. Davanje bez očekivanja i od srca je pravo davanje. Davanje uz prigovaranje nije davanje. To je ponižavanje. Time dajemo grižnju savjesti, ukor, kritike, optužbe, a ne dobročinstvo. Pretjerano davanje također nije dobro. Umjerenost je ključ. I za brižnost.
   Brižnost zna biti prenaporna i za jednu i za drugu stranu. Kad to činimo bez opterećenja, bez prevelikog miješanja u intimu druge osobe, onda je to ono pravo. Često je slučaj drugačiji. Tada nam se ne uzvraća brižnošću, jer to i nije bila brižnost nego prikrivena potreba za kontrolom ili nešto slično.
   
   
7. Preuzimanje odgovornosti je ključ za uzimanje sudbine u svoje ruke
   Preuzimanjem odgovornosti za sve postajemo odgovorni za sve, pa tako i za priljev blagodati u naš život. Bježanje od odgovornosti je propuštanje prilike da preuzmemo kontrolu nad svojim životom.
   
   
8. Sve je na svijetu međusobno povezano, i svaka akcija ima svoju reakciju na okolinu
   Sve je u našoj biosferi na neki način u međusobnoj vezi, stoga u pronalaženju tih poveznih karika nalazimo pravo razumijevanje i umijeće potrebno za suprotstavljanje napastima koje pokušavaju uništiti božansko u nama i zaustaviti nas u ostvarivanju naših snova. Kad pronađemo poveznicu između svega što postoji (živućeg i neživućeg), postižemo slobodu u pravom smislu riječi. Oslobađanjem od egoizma, egocentričnosti, uskogrudnosti, sebičnosti, pohlepe, zavisti, mržnje, optuživanja i ostalih negativnosti rasterećujemo i pročišćujemo svoj duh tako da može slobodno cvasti. Kad smo svjesni koliko su sva druga bića povezana s nama i kolika je naša odgovornost za njihove reakcije, tad nema smisla za mržnju, osvetu, ljubomoru... Sve je u svemiru na neki način isprepleteno.
    
9. Jedinstvo s Bogom se postiže jedinstvom s prirodom i svim njenim stvorenjima.
   Da bismo uživali u svim blagodatima koje život pruža, potrebno je biti u doticaju s izvorom naše energije. Znamo iz iskustva da lampa koja nije priključena na izvor energije ne može svijetliti. Jeste li ikad vidjeli da slomljena grana donosi plodove? Samo one koje su uz stablo mogu biti plodonosne. Tako je i s nama, jer sve u svemiru funkcionira po istim prirodnim principima i zakonima. Udaljenost od prirode znači udaljenost od našeg izvora. Uništavanje prirode i ubijanje drugih živih bića je ujedno uništavanje i ubijanje onog dijela sebe koji je povezan sa izvorom svega što postoji. Ostvarenjem jedinstva s bližnjima ostvarujemo jedinstvo sa izvorom naše snage. To postižemo i ostvarenjem jedinstva s prirodom, čestim boravkom u prirodi i uvažavanjem njenih zakonitosti. Povratak prirodi »
    
10. Stvaranjem, a ne uništavanjem postižemo napredak
    Ne ubij, nego rađaj. Ne uništavaj, nego stvaraj. Uvjerenje da je tuđi život manje vrijedan ili bezvrijedan (uključujući živote životinja) je osobina arogancije i neukosti. Za našu sreću i blagostanje nije nam potrebno ugrožavati živote drugih bića. Hladnokrvno ubijanje muha, komaraca, paukova i ostalih živih bića je grubijanstvo i pokazatelj niske tolerancije, suosjećanja i ljubavi. Ugroženima se osjećaju samo slabići i oni koji nisu dovoljno inteligentni i kreativni da se koriste alternativnim rješenjima. Nasilje u društvu proizlazi iz nasilničkog ponašanju prema prirodi i njenim stvorenjima. Kad prestanemo ugrožavati šume i životinje, taj unaprijeđeni, sofisticirani odnos će se odraziti i na okolinu, uključujući unapređenje odnosa u društvu.
     
11. Prije će deva proći kroz ušicu igle nego škrtac i pohlepnik u raj na Zemlji
    Pod rajem na Zemlji se podrazumijeva potpuno blagostanje - materijalno, zdravstveno, mentalno, emocionalno i duševno.
     
12. Djeca su najbolji učitelji
    Prvi su kršćani naviještali: «Bog je postao čovjekom kako bi čovjek mogao postati Bogom». Isto tako «Čovjek treba postati djetetom kako bi dijete moglo postati čovjekom». Gledanjem na svijet očima djece, neopterećeno i razigrano pristupamo raznim životnim situacijama i tako se lakše hvatamo ukoštac s mnogim izazovima. Ne zaboravimo da često djeca imaju pravo i da od njih možemo puno toga naučiti.

U stara vremena evanđelja su prenosila vijest o rođenjima novih vladara i novim kraljevstvima, o uskrsnuću i svemu što je donosilo radost i nadu u bolje sutra.

Evanđelje po mami pronosi objave radosne vijesti o raznim rođenjima koja se događaju svako malo širom svijeta kao i vladavini pravednog "kraljevstva" - onog u kojem za svako zašto postoji zato, onog u kojem žanjemo što smo posijali. Milijuni ljudi naviještaju svoja osobna "uskrsnuća", "preporode", "prosvjetljenja", "transformacije" i kako god ih već nazvali. Iz mrtvila, pogotovo onog duševnog, su se uspjeli preporoditi - bilo kompletno ili samo financijski, zdravstveno ili na ljubavnom planu. Neke je na to navela neka bolest, neke neka trauma, mnogi su bili inspirirani drugim ljudima, no bez obzira na njihov put do ponovnog rođenja, radosna vijest je ta da je moguće. Moguće je iz ničega stvoriti nešto. Moguće je još isti dan doživjeti preporađajuće iskustvo, nakon čega više ništa nije kao prije. Majke i očevi to jako dobro znaju. No, ne mora samo dijete biti nositelj nove radosti. Nekome su djeca njihove umjetničke kreacije, nekome trofeji i medalje - tisuće su oblika koji donose radost i transformaciju.

Majke: slobodno se javite i kontribuirajte u stvaranju Evanđelja po mami!

Majčin dan

Biti majka je uloga nad ulogama - vjerojatno nema zahtjevnije uloge u životu od uloge majke. Baš zbog toga, kako bi se promicala vrijednost i dostojanstvo majke svake godine, drugu nedjelju u svibnju, slavimo Majčin dan.

Majčin dan se počeo obilježavati u Americi 1877. godine, a proglašen službenim tridesetak godina kasnije. Majčin dan se ne obilježava istoga dana u svim zemljama. 78 zemalja u svijetu slave kad i mi, uključujući Ameriku, Australiju, Njemačku, Austriju, Italiju, Japan i mnoge druge. Većina evropskih zemalja slave Majčin dan nekog drugog datuma. Naprimjer, države bivše Jugoslavije, zajedno s Rusijom i nekim drugim zemljama, slave Majčin dan na Dan žena, 8. ožujka.

Nakana ovoga dana jest da aktivnije razmišljamo o našim majkama i da, ako smo majke, budemo posebno priznate za naše majčinstvo. Na taj se dan izražava zahvalnost majkama za podizanje djece. Toga dana se više nego inače djeci ukazuje na važnost pokazivanja zahvalnosti onima koji se brinu o nama.

U nametnutoj podređenosti materijalizmu gdje svi ističu više ono što imaju nego ono što jesu, osjećaji zahvalnosti, na žalost, nemaju neku težinu. Biti zahvalan za ono što netko jest, a ne za ono što nam daje ili pruža, je pravi izraz zahvalnosti. Ako djeca nisu zahvalna majkama za ono što one jesu, nisu kriva sama djeca. Na nama je da ih učimo zahvalnosti i cijenjenju ljudskih osobina.

Pokloni za Majčin dan

Ako niste jedna od onih majki koje su podlegle komercijalizaciji ovog za Vas posebnog dana, onda zasigurno ne držite do cvijeća i bombonijera toliko koliko do posebnih gesta. U tom slučaju, slobodno pomozite svojoj djeci da izraze svoju zahvalnost određenim zadacima i/ili postignućima, ili još bolje: svojim poboljšanim osobinama, tj. vrlinama.

Ukažite svojoj djeci što bi Vas veselilo kad bi učinili na Majčin dan ili do tog dana.

Ideje kako djeca mogu pokazati svoju zahvalnost na Majčin dan:

• popraviti ocjene - bilo bi dobro kad biste im točno rekli koje ocjene iz kojeg predmeta bi Vas naročito obradovale kad bi do tog dana bile popravljene ili zarađene
• naučiti nešto određeno - uvidjeli ste da Vam djeca ne barataju nekom vještinom ili ne znaju dovoljno o nečemu određenom - iskoristite dolazeći Majčin dan da Vam poklone svladavanje toga.
• generalno pospremiti svoju sobu - ako je soba vaše djece cakum-pakum, Vi ste jedna od rijetkih sretnica. Velika je vjerojatnost da to ipak nije tako, pa zamolite svoju djecu da Vam za Majčin dan poklone svoju pospremljenu sobu.
• usvojiti neku za Vas posebnu vrlinu - velikodušnost, hrabrost, samopouzdanje, marljivost...
• Čarobni štapić zahvalnost »
   

Anđeo jednog djeteta

Bilo jednom jedno dijete koje se pripremalo doći na svijet.
Jednog dana ono upita Boga:
- "Gospodine, rekli su mi da ćeš me sutra poslati na Svijet, ali ja sam tako sitan i nemoćan, kako ću živjeti tamo?"
Bog odgovori:
- "Od svih anđela izabrao sam jednog za tebe. On će te čekati i štititi. Svaki dan će ti pjevati i smiješiti se. Tako ćeš ti osjetiti njegovu ljubav i bit ćeš sretan."
- "Dobro, kako ću ga razumjeti kad mi nešto kaže, kad ne znam njegov jezik?" - zapita dijete.
- "Anđeo će ti govoriti najljepše i najslađe riječi koje ćeš moći čuti na svijetu i pažljivo i sa ljubavlju naučit će te pričati."
- "Čuo sam da na Zemlji ima dosta loših ljudi, tko će me štititi?" - zabrinuto nastavi dijete.
Bog se nasmiješi i kaže:
- "Tvoj će te anđeo uvijek štititi, pa bilo to i po cijenu njegovog vlastitog života."
Dijete pogleda Boga i molećivim glasom kaže:
- "Ali ja sam veoma tužan što Te više neću moći vidjeti."
- "Tvoj će ti anđeo uvijek pričati o meni i naučit će te putevima koji vode do mene."
Tada u raju nastade tišina i glasovi sa Zemlje dopriješe do njega. Dijete shvati da treba ići pa postavi posljednje pitanje:
- "Gospodine, ako sad moram ići, molim Te, reci mi kako se zove moj anđeo?"
Bog odgovori, s velikim osmijehom na licu:
- "Nije važno kako se zove, ti ćeš ga zvati MAMA.”

MAJČIN OSMIJEH

"Ti si druga najljepša žena na svijetu..."

Ona ga je pogledala i pitala: "A koja je prva?"

"Isto ti, samo kad se smiješ!"