Komunikacija je sposobnost izražavanja i tumačenja misli, osjećaja i činjenica u usmenom i pismenom obliku (slušanje, govorenje, čitanje i pisanje) i lingvističko uzajamno djelovanje na odgovarajući način u čitavom nizu društvenih i kulturnih sadržaja – obrazovanje i izobrazba, posao, dom i slobodno vrijeme.

Solidno znanje osnovnog rječnika, funkcionalne gramatike i stila, funkcija jezika.

Svijest o raznim vrstama verbalne interakcije (razgovori, intervjui, rasprave, itd.) i osnovnim karakteristikama različitih stilova i registara govornog jezika.

Razumijevanje paralingvističkih karakteristika komunikacije (kvaliteta glasa, izraz lica, držanje tijela i izražavanje pokretima).

Svijest o različitim vrstama književnog teksta (bajke, mitovi, legende, pjesme, lirska poezija, kazalište, kratke priče, romani) i njihove osnovne karakteristike i vrste neknjiževnih tekstova (životopisi, molbe, izvješća, uvodni članci, eseji, govori, itd.) i njihove osnovne karakteristike.

Poznavanje osnovnih karakteristika pisanog jezika (formalni, neformalni, znanstveni, novinarski, kolokvijalni, itd.).

Svijest o promjenjivosti jezika i oblicima komunikacije tijekom vremena i u različitim zemljopisnim, društvenim i komunikacijskim okruženjima.

• Sposobnost komuniciranja u pisanom i usmenom obliku, razumijevanje ili omogućavanje razumijevanja raznih poruka u raznim situacijama i u različite svrhe. Komunikacija uključuje sposobnost slušanja i razumijevanja raznih govornih poruka u mnoštvu komunikacijskih situacija te sposobnost konciznog i jasnog govorenja. Uključuje i sposobnost praćenja uspješnosti poruke, kao i sposobnost  započinjanja, održavanja  i okončanja razgovora u raznim komunikacijskim situacijama.
• Sposobnost čitanja i razumijevanja različitih tekstova, prihvaćanje strategija primjerenih raznim svrhama čitanja (čitanje radi informiranja, učenja ili užitka) i raznim vrstama teksta.
• Sposobnost pisanja raznih vrsta tekstova u različite svrhe, praćenje procesa pisanja (od koncepta do korekture).
• Sposobnost pretraživanja, prikupljanja i procesuiranja pisanih informacija, podataka i pojmova da bi ih se moglo koristiti u proučavanju i sustavnom organiziranju znanja. Sposobnost razlikovanja relevatnih od irelevantnih informacija kod slušanja, govorenja, čitanja i pisanja.
• Sposobnost formuliranja vlastitih argumenata u govoru i pismu na uvjerljiv način i potpunog uvažavanja drugih stajališta iznijetih u pisanom ili usmenom obliku .
• Vještine potrebne za korištenje pomoćnih sredstava (poput bilješki, shema, karata) s ciljem proizvodnje, predstavljanja ili razumijevanja složenih tekstova u pisanom ili usmenom obliku (govori, razgovori, upute, intervjui, rasprave).

Stvaranje pozitivnog stava prema materinskom jeziku, njegovo prihvaćanje kao potencijalnog sredstva osobnog i kulturnog obogaćivanja.

Sklonost otvorenom pristupanju tuđem mišljenju i argumentima i uključivanje u konstruktivan i kritički dijalog.

Samopouzdanje kod javnog obraćanja.

Spremnost da težimo estetskoj kvaliteti izražavanja koja nadilazi isključivo tehničku preciznost  riječi/izraza.

Razvijanje ljubavi prema književnosti.

Razvijanje pozitivnog stava prema međukulturnoj komunikaciji.

Komuniciranje na stranim jezicima u velikoj mjeri ima istu dimenziju vještina komuniciranja na materinjem jeziku: temelji se na sposobnostima razumijevanja, izražavanja i tumačenja misli, osjećaja i činjenica u usmenom i pismenom obliku (slušanje, govorenje, čitanje i pisanje) u odgovarajućem nizu društvenih sadržaja – posao, dom, slobodno vrijeme, obrazovanje i izobrazba – u skladu sa željama i potrebama pojedinca. Komuniciranje na stranom jeziku zahtijeva vještine poput posredovanja i međukulturnog razumijevanja. Stupanj  uspješnosti je različit u ove četiri dimenzije, između pojedinih jezika i s obzirom na lingvistčko okruženje i nasljeđe pojedinca.

• Poznavanje vokabulara i funkcionalne gramatike, intonacije i izgovora.
• Svijest o raznim vrstama verbalne interakcije (npr. razgovori licem u lice ili telefonski razgovori, intervjui, itd.).
• Poznavanje primjerenog raspona književnih i neknjiževnih tekstova (npr. kratke priče, pjesme, novinski članci i članci u časopisima, internet stranice, upute, pisma, kratka izvješća, itd.). Poznavanje osnovnih karakteristika različitih stilova i registara govornog i pisanog jezika (formalni, neformnalni, novinarski, kolokvijalni, itd.
• Svijest o društvenim konvencijama i kulturnim aspektima i promjenjivosti jezika u različim zemljopisnim, društvenim i komunikacijskim okruženjima.

• Sposobnost slušanja i razumijevanja govornih poruka u  primjerenom nizu komunikacijskih situacija (teme koje su bliske, od osobnog interesa ili relevantne za svakodnevni život).
• Sposobnost započinjanja, održavanja i okončanja razgovora o temama koje su bliske, od osobnog interesa ili relevantne za svakodnevni život.
• Sposobnost čitanja i razumijevanja nestručnih pisanih tekstova o nizu tema ili u nekim slučajevima, stručnih tekstova s bliskog područja i pisanje raznih vrsta tekstova u različite svrhe u primjerenom nizu situacija.
• Primjerena upotreba pomoćnih sredstava (npr. bilješki, dijagrama, karata) kako bi se razumjeli ili proizveli pisani ili govorni tekstovi (npr. razgovori, upute, intervjui, govori).
• Sposobnost započinjanja, održavanja odgovarajućeg  niza autonomnih aktivnosti učenja jezika.

• Osjetljivost za kulturne razlike i otpor prema stereotipima.
• Zanimanje i znatiželja glede jezika općenito (uključujući susjedne, regionalne, manjinske ili srednjevjekovne jezike, znakovni jezik, itd.) i zanimanje za međukulturnu komunikaciju.

Matematička pismenost je sposobnost zbrajanja, oduzimanja, množenja, dijeljenja i izračunavanja omjera pri mentalnom i pismenom izračunavanju u svrhu rješavanja niza problema u svakodnevnim situacijama. Naglasak je na procesu a ne rezultatu, na aktivnosti a ne znanju.

Daljnjim razvitkom matematičke kompetencije, ona ovisno o kontekstu uključuje sposobnost i spremnost korištenja matematičkih oblika mišljenja (logičko i prostorno razmišljanje) i prikazivanje (formula, modela, konstrukcija, grafikona/dijagrama) koji imaju univerzalnu primjenu kod objašnjavanja i opisivanja stvarnosti.

Znanstvena kompetencija je sposobnost i spremnost da se upotrijebe sklop znanja i metodologija koji se koriste u znanosti da bi se objasnio svijet prirode.

Tehnološka kompetencija se tumači kao primjena znanja da bi se promijenilo prirodno okruženje u odgovoru na uočene ljudske želje ili potrebe.

Temeljno znanje i razumijevanje brojki i mjera te sposobnost njihovog korištenja u nizu svakodnevnih situacija je temeljna vještina koja uključuje osnovne metode računanja i razumijevanje osnovnih oblika matematičkog prikazivanja poput grafikona, formula i statistike.

• Temeljito poznavanje matematičkih pojmova i kocepata, uključujući najrelevantnije geometrijske i algebarske teoreme.
• Poznavanje i razumijevanje vrsta pitanja na koja matematika može ponuditi odgovor.

  ---

• Poznavanje osnovnih načela svijeta prirode, tehnologije i tehnoloških proizvoda i procesa.
• Razumijevanje odnosa između tehnologije i drugih područja: znanstveni napredak (npr. u medicini), društvu (vrijednosti, moralna pitanja( kulturi npr. multimediji), ili okruženju (zagađenost, održivi razvoj).

Sposobnost primjene osnovnih elemenata matematičke pismenosti poput

• zbrajanja i oduzimanja;
• množenja i dijeljenja;
• izračunavanja postotaka i omjera;
• mjernih jedinica  i mjera

da bi se pristupilo rješavanju problema iz svakodnevnog života, npr.:

• vođenje kućnog proračuna (izjednačavanje prihoda i rashoda, planiranje, štednja);
• kupovanje (uspoređivanje cijena, poznavanje mjernih jedinica i mjera, vrijednost novca);
• putovanje i slobodno vrijeme dovođenje u vezu udaljenosti i trajanja putovanja; uspoređivanje valuta i cijena).

  ---

• Sposobnost da se slijedi i procjenjuje lanac tuđih argumenata i da se otkriju osnovne ideje u danom nizu argumenata (posebice dokazi), itd.
• Sposobnost baratanja matematičkim simbolima i formulama, dekodiranjem i tumačenjem matematičkog jezika i razumijevanje njegovog odnosa prema prirodnom jeziku. Sposobnost komuniciranja u  i o matematici.
• Sposobnost matematičkog  razmišljanja i rezoniranja (ovladavanje matematičkim načinima razmišljanja; apstrahiranje i generaliziranje gdje je to relevantno za pitanje i matematičko modeliranje (tj. analiziranje i stvaranje modela) upotrebom i primjenom postojećih modela na postavljena pitanja.
• Sposobnost razumijevanja i primjene (dekodiranje, tumačenje i razlikovanje) raznih vrsta prikazivanja matematičkih stvari, fenomena i situacija, odabir i zamjena načina prikazivanja ako i kada je to potrebno.
• Sklonost kritičkom razmišljanju; sposobnost razlikovanja raznih vrsta matematičkih izjava (razlikovanje tvrdnje od pretpostavke, itd.); razumijevanje matematičkih dokaza i doseg ograničenja određenog koncepta.
• Sposobnost korištenja pomoćnih sredstava i oruđa (uključujućiT).  

  ---

• Sposobnost korištenja i baratanja tehnološkim alatima i strojevima te znanstvenim podacima i saznanjima da bi se postigao neki cilj ili donio zaključak.
• Sposobnost prepoznavanja osnovnih karakteristika znanstvenog istraživanja.
• Sposobnost prenošenja zaključaka i razloga koji su do njih doveli.

Spremnost da se nadvlada «strah od brojki».

Spremnost da se koristi numeričko izračunavanje kako bi se rješavali problemi za vrijeme svakodnevnog rada i obiteljskog života.

• Poštivanje istine kao temelja matematičkog razmišljanja.
• Spremnost pronalaženja razloga da bi se potkrijepile nečije tvrdnje.
• Spremnost prihvaćanja ili odbijanja tuđeg mišljenja na temelju valjanih (ili nevaljanih) razloga ili dokaza.

  ---

• Znatiželja i kritičko pimanje nauke i tehnologije uključujući pitanja sigurnosti i zaštite kao i etička pitanja.
• Pozitivan ali kritički stav prema upotrebi stvarnih informacija i svijest o potrebi logičnog postupka donošenja zaključaka.
• Spremnost stjecanja naučnog znanja i interes za nauku i znanstvenu i tehnološku karijeru.

Digitalna kompetencija podrazumijeva sigurnu i kritičku upotrebu elektronskih medija na poslu, u slobodnom vremenu i komuniciranju. Ova kompetencija je povezana s logičkim i kritičkim razmišljanjem, visokom razinom vještine upravljanja informacijama i dobro razvijenom vještinom komuniciranja.

Na najnižoj razini, IRT uključuje upotrebu multimedijske tehnologije za pronalaženje, primanje, pohranjivanje, proizvodnju, predstavljanje i razmjenu informacija i komuniciranje i sudjelovanje u internet mreži.

Temeljno poznavanje prirode, uloge i mogućnosti IRT-a u svakodnevnim situacijama uključuje[19]:

• Razumijevanje glavnih računarskih aplikacija, uključujući obradu teksta, tablični kalkulator, baze podataka, pohranu i upravljanje podacima;
• Svijest o mogućnostima koje nudi internet i komuniciranje putem elektronskih medija (elektronska pošta, video konferencije, ostala mrežna oruđa); i razlika između stvarnog i virtualnog svijeta;
• Razumijevanje potencijala IRT-a kao potpore za kreativnost i inovacije za osobnu realizaciju, uključivanje u društvo i zapošljavanje;
• Osnovno razumijevanje pouzdanosti i valjanosti dostupnih informacija (dostupnost/prihvatljivost) i svijest o potrebi poštivanja
• etičkih načela kod interaktivnog korištenja IRT-a.

Budući da IRT ima mnoštvo primjena u svakodnevnom životu kao što su aktivnosti učenja i slobodne aktivnosti, potrebne vještine uključuju:

Sposobnost pretraživanja, prikupljanja i procesuiranja (stvaranje, organiziranje,razlikovanje važnog od nevažnog, subjektivno od objektivnog, stvarno od virtualnog) elektronskih informacija, podataka i koncepata i njihovo sustavno korištenje;

• Sposobnost korištenja primjerenih pomoćnih sredstava (prezentacija, grafikona, dijagrama, karata) da bi se pribavile, predstavile i razumjele složenije informacije;
• Mogućnost pristupa i pretraživanja internet stranica i korištenje internet usluga kao što su debatni forumi i elektronska pošta;
• Sposobnost korištenja IRT-a kao potpore kritičkom razmišljanju; kreativnost i inovativnost u raznim kontekstima kod kuće, u slobodno vrijeme i na poslu.

• Sklonost korištenju TID-a u svrhu samostalnog rada i rada u timovima, kritički i misaoni stav pri ocjenjivanju rasloloživih informacija.
• Pozitivan stav i osjetljivost za sigurnu i odgovornu upotrebu interneta, uključujući pitanja privatnostii kulturnih razlika.
• Interes za korištenje TID-a da bi se proširili horizonti sudjelovanjem u zajednici i mrežama u kulturne, društvene i profesionalne svrhe.

'Učiti kako se uči' predstavlja sposobnost i umijeće organiziranja i uređivanja vlastitog učenja bilo pojedinačno ili u grupama. To uključuje umijeće učinkovitog raspolaganja vlastitim vremenom, rješavanje problema, stjecanje, procesuiranje, ocjenjivanje i asimiliranje znanja te primjenu novog znanja i vještina u različitim kontekstima – kod kuće, na poslu, u obrazovanju i izobrazbi. Općenito, učiti kako se uči značajno pridonosi uspješnom upravljanju vlastitom karijerom.

• Znanje i razumijevanje vlastitih metoda učenja, prednosti i nedostataka vlastitih vještina i kvalifikacija.
• Saznanje o raspoloživim mogućnostima obrazovanja i izobrazbe te načinu kako različite odluke tijekom obrazovanja i izobrazbe dovode do različitih karijera.

• Učinkovito upravljanje vlastitim učenjem i karijerom općenito[20]: sposobnost posvećivanja vremena učenju, samostalnosti, disciplini, upornosti i upravljanju informacijama u procesu učenja.
• Sposobnost koncentriranja kroz dulje i kraće razdoblje.
• Sposobnost kritičkog razmišljanja o objektu i svrsi učenja.
• Sposobnost komuniciranja kao dijela procesa učenja korištenjem odgovarajućih sredstava (intonacija, geste, mimika, itd.) radi pružanja potpore usmenom komuniciranju te razumijevanju i proizvodnji raznih multimedijskih poruka (pisanih ili usmenih jezika, zvuka, glazbe, itd.)

• Vlastiti koncept koji podržava spremnost mijenjanja i daljnjeg razvitka kompetencija i vlastite motivacije i povjerenja u mogućnost uspjeha.
• Pozitivno prihvaćanje učenja kao cjeloživotnog učenja i aktivnosti koja obogaćuje život te smisao za inicijativu da treba učiti.
• Prilagodljivost i fleksibilnost.

Međuljudska kompetencije obuhvaća sve oblike ponašanja kojima treba ovladati da bi pojedinac učinkovito i konstruktivno mogao sudjelovati u društvenom životu i rješavati probleme kada je to potrebno. Međuljudske vještine su nužne za učinkovitu interakciju između dvoje ili više ljudi i primjenjuju se u javnoj i privatnoj domeni.   

Opseg građanskih kompetencija je širi od  međuljudskih zbog njihovog postojanja na društvenoj razini. Mogu biti opisane kao skup kompetencija koje pojedincu omogućavaju sudjelovanje u građanskom životu društva.

• Razumijevanje kodova ponašanja i općeprihvaćenog  ponašanja koje se promiče u raznim društvima.
• Svijest o konceptima poput pojedinca, grupe, društva, kulture i povijesnog razvitka tih koncepata.
• Znanje o tome kako sačuvati svoje te dobro zdravlje, higijenu i prehranu vlastite obitelji.
• Razumijevanje međukulturne dimenzije europskog i ostalih društava.  

  ---

• Poznavanje građanskih prava i ustava zemlje domaćina, dosege njezine vlade.
• Razumijevanje uloge i odgovornosti institucija zaduženih za stvaranje politike na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj, europskoj i međunarodnoj razini (uključujući političku i ekonomsku ulogu EU).
• Poznavanje ključnih osoba u lokalnoj i nacionalnoj vladi; političkih stranaka i njihovih politika.
• Razumijevanje koncepata kao što je demokracija, status građanina i međunarodnih deklaracija koje ih izražavaju (uključujući Povelju o temeljnim pravima EU i Ugovore).
• Poznavanje glavnih događaja, trendova i nositelja promjene u nacionalnoj, europskoj i svjetskoj povijesti; sadašnja situacija u Europi i kod njenih susjeda.
• Znanje o emigraciji, imigraciji i manjinama u Europi i svijetu.

• Sposobnost konstruktivnog komuniciranja u raznim društvenim situacijama (toleriranje stajališta i ponašanja drugih, svijest o individualnoj i kolektivnoj odgovornosti).
• Sposobnost stvaranja povjerenja i empatije prema drugim pojedincima.
• Sposobnost otkrivanja  frustracija na konstruktivan način (kontroliranje agresivnosti i nasilja ili obrazaca samouništavanja).
• Sposobnost uspostavljanja stupnja odvajanja profesionalne i osobne sfere  života i sprječavanje prenošenja profesionalnog sukoba u osobnu domenu.
• Svijest i razumijevanje nacionalnog kulturnog identiteta u interakciji s kulturnim identitetom Europe i ostatka svijeta; sposobnost da se uoče i shvate različita stajališta koja su posljedica različitosti i koja konstruktivno pridonose vlastitim stajalištima.
• Sposobnost pregovaranja.

• Sudjelovanje u aktivnostima zajednice/okruženja i donošenju odluka na nacionalnoj i europskoj razini; glasovanje na izborima.
• Sposobnost pokazivanja solidarnosti iskazivanjem interesa za rješavanje problema koji pogađaju lokalnu i širu zajednicu.
• Sposobnost učinkovitog povezivanja s javnim  institucijama.
• Sposobnost izvlačenja prednosti koje nudi EU.
• Neophodne vještine u jeziku koji se govori u dotičnoj zemlji.

• Pokazivanje interesa za druge i njihovo poštivanje.
• Spremnost da se prevladaju stereotipi i predrasude.
• Sklonostpostizanju  kompromisa.
• Integritet.
• Probojnost.

  ---

• Svijest o pripadnosti nekoj lokalnoj zajednici, zemlji, EU i Europi općenito i (svom dijelu) svijeta.
• Spremnost sudjelovanja u demokratskom odlučivanju na svim razinama.
• Sklonost volontiranju i sudjelovanju u građanskim aktivnostima, pružanju potpore različitosti u društvu i društvenoj koheziji.
• Spremnost na poštivanje vrijednosti i privatnosti drugih sa spremnošću reagiranja na protivdruštveno ponašanje.
• Prihvaćanje koncepta ljudskih prava i jednakosti kao osnove za solidarnost i odgovornost u modernim demokratskim društvima Europe, prihvaćanje jednakosti muškaraca i žena.
• Uvažavanje i razumijevanje različitosti vrijednosnih sustava raznih vjerskih ili etničkih skupina.
• Kritičko prihvaćanje informacija koje objavljuju masovni mediji.

Poduzetništvo ima aktivnu i pasivnu komponentu: ono uključuje sklonost da sami unosimo promjene te sposobnost da prihvaćamo, podržavamo i prilagođavamo inovacije vanjskih čimbenika. Poduzetništvo podrazumijeva prihvaćanje odgovornosti za vlastite postupke bilo pozitivne ili negativne, razvijanje strateške vizije, postavljanje ciljeva i njihovo postizanje te motiviranost za njihov uspjeh. 

Saznanje o raspoloživim mogućnostima kako bi se prepoznale one koje odgovaraju vlastitim osobnim, profesionalnim i/ili poslovnim aktivnostima.

• Vještine planiranja, organiziranja, analiziranja, komuniciranja, obavljanja, izvještavanja, ocjenjivanja i bilježenja.
• Vještine stvaranja projekata i njihove provedbe.
• Sposobnost kooperativnog  rada i fleksibilnosti u sklopu tima.
• Sposobnost prepoznavanja vlastitih prednosti i slabosti.
• Sposobnost proaktivnog djelovanja i pozitivno reagiranje na promjene.
• Sposobnost procjenjivanja i preuzimanja rizika kada je to opravdano.  

• Sklonost  inicijativi.
• Pozitivan stav prema promjenama i inovacijama.
• Spremnost prepoznavanja područja na kojima se može pokazati čitava lepeza poduzetničkih vještina – npr. kod kuće, na poslu i u zajednici.

'Kulturno izražavanje' podrazumijeva prihvaćanje važnosti kreativnog izražavanja ideja, iskustava i osjećaja u čitavom nizu medija, uključujući glazbu, tjelesno izražavanje, književnost i plastične umjetnosti.

• Osnovno znanje o najvažnijim kulturnim radovima, uključujući  kulturu naroda kao važno svjedočenje ljudske povijesti,
• Svijest o nacionalnoj i europskoj kulturnoj baštini i njihovom mjestu u svijetu;
• svijest o kulturnoj i jezičnoj različitosti Europe;
• Svijest o evoluciji narodnog ukusa i važnosti estetskih čimbenika u svakodnevnom životu.

• Sposobnost umjetničkog samoizražavanja kroz čitav niz medija u skladu s urođenim sposobnostima pojedinca;
• Sposobnost uvažavanja i uživanja u umjetničkim djelima i izvedbama na osnovi široke definicije kulture;
• Sposobnost povezivanja vlastitih i tuđih  kreativnih i izražajnih stajališta i manifestacija;
• Sposobnost prepoznavanja i ostvarivanja ekonomskih mogućnosti u kulturnoj aktivnosti.

• Otvoren stav prema različitom kulturnom izražavanju;
• Spremnost njegovanja estetskih svojstava kroz umjetničko samoizražavanje i trajni interes za kulturni život;
• Snažan smisao za identitet povezan sa smislom za poštivanje različitosti.