VJERA čini čuda
autor: Talidari
 

Print Friendly and PDF

N a ovu se vrlinu najčešće gleda u kontekstu religijske vjere, odnosno vjere u Boga, no u ovom modulu proširujemo kontekst vjere kako bismo je spoznali i kultivirali u svoj njenoj potpunosti i time uživali u svim njezinim blagodatima. Ovdje otkrivamo zašto i kako kultivirati vjeru u cilju ostvarenja trajnog uspjeha i sreće.

Vjera je oslobađanje od ograničenja uma, pet osjetila i trodimenzionalnog pogleda na stvarnost, čime se stvaraju čuda. Vjera je prihvaćanje nadmoći duše povrh uma.

Sadržaj:
(sve je na ovoj stranici)   

bullet  Značenje vjere
bullet  Zašto nam je potrebna vjera
bullet  Kako kultivirati vjeru
bullet  Kriza vjere
   bullet  Kako održati vjeru u nevolji
bullet  Videoprilozi

Osvoji e-knjige !!!

Nagradu možeš osvojiti na jedan od dva načina:
 
bullet  Na kraju ovog članka je križaljka s pitanjima vezanim uz ovaj članak.
   Ispuni je i dobivaš ovu nagradu!
bullet  Pošalji e-mailom link na ovaj članak (uz par rečenica srdačne
   preporuke) istodobno trima osobama i nama, i šaljemo ti nagradu.

Povezano

Ovaj članak je dio ovih naših projekata:
e-tečaji "Vrlinologija" i
"Životna škola za mlade"
e-Program "Blagostanje"
"Čarobno drvo" akcija »
 

Jedinstvena ponuda!
Besplatno do VIP članstva
Dobit ćete dostup svim našim ekskluzivnim sadržajima, odnosno kompletnim modulima svih naših tečajeva, tj. cjelokupnog programa Životne škole ako prevedete samo jedan naš članak/modul na engleski ili njemački jezik! Amateri su dobrodošli, ali ne uvažavamo prijevode preko Google automatskog prevoditelja s minimalnim korekturama (to bismo mogli i sami) jer prijevod treba biti u duhu jezika a ne doslovan. Dobit ćete VIP članstvo sa svim pogodnostima - za prijevod samo jednog jedinog modula dobit ćete besplatno preko 35 ekskluzivnih, kvalitetnih, multimedijalnih modula, plus sve ove pogodnosti, uključujući i ove poklone! Ako ne znate sami prevoditi, možete zamoliti nekog tko to zna da vam učini uslugu i učini to umjesto vas.
Molimo da nas zainteresirani kontaktiraju »

Značenje vjere

Vrlina vjere najčešće se poima u kontekstu religije, odnosno vjere u Boga, što umanjuje njezinu vrijednost, koja nije ograničena na jedan djelokrug, i čak se time totalno obezvrjeđuje za ateiste. Vjera je vrlina s jednakom vrijednošću i moću kako za religiozne ljude tako i za ateiste. U ovom modulu sagledat ćemo vrlinu vjere izvan religioznog okvira, u svoj njezinoj potpunosti radi uživanja u svim njezinim blagodatima i time u blagostanju.

Dakle, tema ovog poglavlja nije vjera u konkretnom kontekstu vjernosti, vjernika, vjeroispovijedi ni vjerodostojnosti. Mada, sve to je obuhvaćeno vrlinom vjere o kojoj se ovdje radi.

Na skali svijesti koja prikazuje faktor privlačne moći pojedinih vrlina, vjera kotira više (535) i od same ljubavi (500; no bezuvjetna ljubav = 540) i više od većine ostalih vrlina. Oni ljudi koji drže jako puno do razuma i intelekta trebaju spoznati da je u kontekstu privlačenja i manifestiranja zamišljenog, vjera znatno moćnija od razuma i intelekta (400; no majstorstvo intelekta = 499).

Vjera je oslobađanje od ograničenja uma, pet osjetila i trodimenzionalnog pogleda na stvarnost, i to oslobođenje kreira čuda. Vjera je prihvaćanje nadmoći duše povrh uma. Vjera je orijentirana na duhovnu stvarnost, a ne materijalnu. Duhovnost bez vjere je kao materijalizam bez vida. Dakle, svatko tko za sebe misli da je duhovan, treba kultivirati vjeru kako bi u potpunosti iskoristio duhovnost. No, vjera nije samo vjerovanje i nije u pogonu kako treba ako je ograničena na određena područja. Vjerovati u Višu silu, a ne vjerovati u sebe ili svoju misiju, ukazuje na nepoznavanje vjere. Stoga, krenimo od pravog značenja vjere.

Pri spomenu vjere većina ljudi odmah pomisli na vjeru u Boga i religiju, no ovdje nije o tome riječ. Predmet ovog modula je vjera kao vrlina u najširem smislu riječi. Vjera je vrlina koja se kultivira u širokom spektru segmenata života pa tako osim vjere u Boga imamo i vjeru u sebe, u svoje mogućnosti i sposobnosti, svoju životnu misiju, svoj uspjeh, u smisao onoga čime se bavimo, u druge, u prirodne zakonitosti, intuiciju, djelotvornost nečega, moć vrlina, glazbe, umjetnosti itd. No, sva se vjera svodi na vjerovanje i oslanjanje na nadnaravne moći ili sredstva koja su potentnija od ljudske.

Religija nema pravo monopolizirati vjeru, stoga se vjeru treba uzeti općenito kao vrlinu, a ne kao sredstvo za utjecaj, kontrolu ili usmjeravanje drugih. Isto tako, nitko nema pravo religionizirati vjeru, odnosno reducirati vjeru na religiju. Time je vjera na lošem glasu, što je rezultiralo brojnim pojedincima koji odbacuju vjeru kao vrlinu i kao sredstvo za postizanje blagostanja.

Vjera o kojoj je ovdje riječ lišena je svake ideologije, ona nema nikakve veze s bilo kojom religijom ili naukom. Međutim, religije su pogodne u smislu da one obično potiču kultiviranje ove važne vrline. Da nema religija, mnogi ne bi uopće znali za vjeru, a kamoli da je kultiviraju.

Za početak pozabavimo se malo značenjem vjere, a poslije ćemo objasniti zašto i kako vjerovati u ono što bismo trebali vjerovati, a ne vjerujemo.

Rječnička definicija Hrvatskog jezičnog portala: vjera
a. veliko pouzdanje u koga ili u što; povjerenje [primiti na vjeru - priznati unaprijed što za istinito, ne tražeći dokaze]
b. fil. znanje koje se svodi na subjektivno intuitivno uvjerenje i koje se ne može provjeriti empirističkom provjerom ni racionalnim postupkom

Wikipedija: Vjera se obično definira kao uvjerenje u istinu neke tvrdnje bez njene provjere. Prema tome, to je subjektivno duhovno tumačenje ishoda percepcije, vlastitog razmišljanja ili komunikacije.


“Vjera je znanje unutar srca, izvan dosega dokaza.”

- Khalil Gibran

Vjera je vrlina održavanja snažnog vjerovanja u nešto ili nekoga za koje ne postoji dovoljno dokaza da se opravda očuvanje tog vjerovanja. Vjera se ne temelji na dokazima, nego na duhu, neovisno o dokazima. Vjera je vrlina ne zbog postojanja dokaza, nego baš zbog nepostojanja dokaza – ona je to što jest ne zbog dokaza, nego unatoč dokazima. Dakle, i kad dokazi tvrde suprotno. Vjera nije ograničena na dokaze prihvatljive ograničenom umu. Ljudski um treba dokaze, a duša ne.
Ako postoji dokaz, onda to nije vjera, već uvjerenost, pouzdanje, povjerenje ili slično.

Recimo, iako si se često opekao/la u ljubavi i imaš dokaze da ljubav donosi patnju, svejedno možeš imati vjeru da je ljubav ipak vrlina i da donosi sreću. Isto je i sa svim drugim vrlinama, kao na primjer, velikodušnost. Iako si zbog velikodušnosti možda doživio/la i neugodnosti i zbog davanja imaš dokazano manje za sebe, svejedno možeš imati vjeru da je velikodušnost, unatoč svemu, vrlina i da donosi blagostanje.

Ako netko zbog gubljenja dokaza izgubi vjeru, znači da je nije ni imao/la, već da se radilo samo o pouzdanju ili povjerenju. Ljudi najviše gube vjeru uslijed nekih nemilih događaja, a to je zato što krivo misle da je vjera nešto što se kultivira samo u dobra vremena, kao i zato što nisu svjesni svih uzroka i posljedica dotičnih događaja. Vjera je vjerovanje u nešto ne na osnovi dokaznih razloga, no ne i bez ikakvih razloga, već na osnovi moralnih razloga - jer neki unutarnji moralni agens, da ga tako nazovemo, osjeća dužnost da to predoči kao istinu. Svi ljudi imaju urođenu sposobnost da znaju što je moralno, a što nije, no za to je obično potrebno da se sinkroniziramo sa svojim sveznajućim Višim Ja koje nam govori kroz savjest, intuiciju -

“Deset tisuća poteškoća ne čine jednu sumnju.”
- John Henry Newman

osjećaje u stomaku, šesto čulo, inspiracije, ideje, maštu, instinkte, vizije, snove, "slučajnosti", znamenja, itd. Objave duše mogu se doimati opskurnima umu pa njihovo razumijevanje s pukim razumom može biti vrlo teško, ali bilo kakva opskurnost i poteškoća ne mogu umanjiti vjeru jer se vjera bazira na moralnim vrijednostima, a ne činjenicama.

Vjera je korištenje nekih drugih kriterija umjesto onog je li nešto istina ili nije; ona koristi kriterij kakvoće osjećaja – radi se o opredjeljenju za ono što nam daje dobar osjećaj, a ne za ono što je navodno istina, jer ljudski um ionako ne može spoznati cijelu istinu s obzirom na svoju ograničenu percepciju (od par milijuna bitova podataka kojima je podložan svake sekunde, može percipirati samo njih najviše 40). Vjera ni u kojem slučaju ne negira istinu, već odabire istinu na koju se fokusira jer postoji više istina. Zakon privlačnosti također je istina pa se vjera usredotočuje na njega kao i na druge univerzalni zakone, a ne na ono što je vidljivo ograničenom umu. Vjera je odabir fokusa na istinu o prirodnim zakonima, o moći ​​emocija i izvora energije, tj. Više sile.

“Vjera nije vjerovanje; ona je dublje znanje. Vjera je viđenje s trećim okom onog što se ne može vidjeti očima.”
- Talidari
 

Vjera je viđenje s osjećajima umjesto očima. Vjera nije vjerovanje u nepoznato. Vjera je dublje znanje i poznavanje. Znanje koje dolazi posredstvom osjećaja i ne interpretiranjem vibracija vizualno. Radi se o poznavanju univerzalnih zakonitosti u prirodi i znanju da ako je ova vremensko-prostorna realnost dala nekomu neku želju, također mu je dala i mogućnost kao i sredstva za dolaženje do izražene verzije te želje. Moraš znati i osjetiti to prije nego što se to može manifestirati. Vjera je znati što izvor u tebi zna, a da ti život ne mora to dokazati.

Ako posadiš sjeme u svom vrtu, onda sigurno imaš dovoljno zdravog razuma da znaš da je tvoj urod u tijeku prije nego što vidiš bilo kakve fizičke dokaze. Imaš vjere da će uroditi plodom jer znaš kako prirodni zakoni rade. Ne brineš se o tome, već umjesto toga prepuštaš zakonima prirode da rade svoje i malo sjeme koje si posadio/la sazret će u ono što si planirao/la.

"Koristi svoja vibracijska osjetila - osjeti to, iako to ne možeš vidjeti; znaj to, iako se nije manifestiralo. To je ono što je vjera - vibracijsko usklađivanje s nečim što još ne mogu vidjeti, što ne mogu dokazati u tradicionalnom smislu, ali ja to znam, ja to osjećam ... Sve je najprije bilo vibracijska stvarnost…

To je ono što je vjera - znati da je to gotova stvar, znati da postoje više sile koje rade za mene... Vjera je, u svom najčišćem obliku, odsustvo otpora čak i kad ne postoje fizički dokazi. Ona je znanje da su dokazi ti koji se suprotstavljaju. Fizički dokazi se suprotstavljaju vjeri (a ne obrnuto), s obzirom na to da je pravi dokaz to kako se osjećamo; pravi dokaz je emocionalna usklađenost. Vjera je znati nositi se sa svojim mislima i emocijama. Vjeru trebaš samo onda kad si udaljen(a) od onog što želiš. Jedini je razlog zašto ljudi nemaju vjere taj što nemaju pojma zašto se stvari događaju, što ne znaju ili ne shvaćaju univerzalne zakone. Vjera daje dobar osjećaj." - Abraham (preko Esther Hicks, video o tome je na kraju stranice)

A to je zapravo ono čemu uvijek trebamo težiti - dobrom osjećaju, bez obzira na sve, jer će nam te dobre vibracije privući ili omogućiti dobre manifestacije. Trebamo težiti tomu da ne pružamo otpor protoku obilja. Otpor je inzistiranje na dokazima i na fizičkim ekspresijama. Emocionalne i duhovne ekspresije kreiraju fizičke.

Vjera je više od vjerovanja; vjera je življenje u skladu s našim uvjerenjima koji se temelje na osjećajima, šestom čulu, intuiciji i sličnim pokazateljima, radije nego na onima koji se temelje na onome što je oku vidljivo. Živimo našu vjeru držeći se temeljnih načela i zakona prirode, ili božanskih zapovijedi, a to iskazujemo svojim djelima, a ne retorikom. Naši životi moraju odražavati naša uvjerenja da bi se to zvalo vjerom.

Vjera je transcendentna sposobnost spoznaje istine o stvarnosti. Pojavnosti nisu isto što i stvarnost. Ljudska pet osjetila i razum bave se poglavito s trodimenzionalnim pojavnostima, stoga ne mogu percipirati istinsku višedimenzionalnu stvarnost. Zato je potrebno kultivirati vjeru da bi se spoznala istina. Kao što znaš, ne živimo u posve logičnom svijetu, jer mnoge stvari nemaju smisla -

Znanje je samo jedna polovica. Vjera je druga.”
- Novalis

nemaju smisla ljudskom umu jer je ograničen. Svi smo po prirodi ograničeni, i dobro je da je tako jer bismo poludjeli kad bismo morali svakodnevno obrađivati milijarde impresija kojima smo podvrgnuti na dnevnoj bazi. Naš um može samo djelomično shvaćati, ostalo je prepušteno podsvijesti, vjeri, mašti, intuiciji, šestom čulu, osjećajima u trbuhu itd.

Vjera je prihvaćanje stvari koje su razumu neshvatljive, a duši razumljive.
Vjera je uvjerenje koje se ne temelji na razumu. Ljudski razum ima svoje granice, a vjera ih nadilazi.
Vjera je razmišljanje izvan okvira. Vjera je izlaz iz svojih okvira.
Vjera je visoki stupanj svijesti koji omogućuje manifestiranje zamišljenog i blagostanje.
Vjera je transcendentalno rezoniranje, tj. nadilaženje ograničenja vlastitog uma.
Vjera je priznavanje ograničenja ljudskog uma i shodno tomu davanje vodstva svojoj duši, umjesto ograničenom umu.
Vjera je duboko produhovljeno uvjerenje o prisutnosti više misaone sile, neograničeno ljudskim misaonim moćima.
Vjera je svijest o višem umu koji je superioran ljudskom i vjerovanje u njegovo sveznanje i svemoć. Vjerom se čovjek usklađuje i sinkronizira s višom silom.
Vjera je priznanje višeg reda; zajedništvo i interakcija s višim redom.
Vjera je smioni iskorak u shvaćanju. Vjera nije za kukavice; za nju je potrebna hrabrost.

Biblija: vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo.

Sinonimi: (- u koga / u ispravnost čega) pouzdanje, povjerenje, vjerovanje, uzdanje, sigurnost, uvjerenje, ( - u sebe) samopouzdanje.

Antonimi: nevjera, nevjerovanje, sumnja, sumnjanje, dvojba, skepsa, skeptičnost, nesigurnost, nepovjerenje, nef. nevjerica.

“Vjera je izvjesnost bez dokaza.”
- Henri Frédéric Amiel


Usto, dobro je upoznati se i s glavnim izvedenicama vjere:

vjerski prid. koji se odnosi na vjeru [vjerska pripadnost; vjerska zajednica; vjerske slobode; vjerski nemiri]

uvjerenje mišljenje koje se temelji na vjerovanju da je što istinito, pravilno, pravedno; izgrađen pogled na što; shvaćanje [uvjerenje u ispravnost čega]; (stečena) sigurnost u što [biti u uvjerenju vjerovati, misliti, biti uvjeren; doći do uvjerenja, steći uvjerenje uvjeriti se, zaključiti iz čega; ostati u uvjerenju ostati pri svome mišljenju, ne promijeniti mišljenje]; uvjerenost
sinonimi: 1 (- u ispravnost postupaka) uvjerenost, čvrsto vjerovanje, vjera, sigurnost, (- u što bez dobrih razloga / dokaza) predrasuda, (općeprihvaćeno neutemeljeno -) mit; 2 (ne mijenjati lako svoja uvjerenja) shvaćanje, mišljenje, stav, pogled, načelo, princip, stajalište, gledište usp.

vjerovati 1. (što) a. držati, smatrati da je nešto onako kako se prikazuje, kako tko govori b. misliti, držati, biti uvjeren
2. (komu, čemu) imati povjerenja (u koga, u što), pouzdati se (u koga) [vjerovati na riječ smatrati što istinitim ne tražeći dokaz]
3. (u koga, u što) a. vjerovati u čije mogućnosti ili sposobnosti b. biti vjernik, vjerovati u Boga
Sinonimi: 1 (- da je što točno /netočno) držati, biti uvjeren, misliti, smatrati, biti u uvjerenju, (- u istinitost čega sumnjivog) nef. pušiti (što) 2 (- u koga / što) imati povjerenja, biti siguran, pouzdavati se, uzdati se, oslanjati se

“Vjera je odvažnost duše da ide dalje nego što može vidjeti.”
- William Newton Clark

vjerovanje je u fil. drugi viši stupanj spoznaje (Platon)
provjera - test, ispit, ispitivanje, istraživanje, kontrola, nadzor, pretraga;
ovjera - službena potvrda valjanosti čega;
pronevjera - utaja, malverzacija, prisvajanje imovine, nezakonito/bespravno prisvajanje, zloupotreba položaja;
zavjera - urota, spletka, konspiracija, (nekorektan sporazum protiv trećega) šurovanje, komplot;
povjeriti, povjerovati, iznevjeriti, uvjeravati...

Vjera i vjerovanje je u definicijama mnogih pojmova:

  • kredo (lat. credo) vjerujem; simbol vjere,"vjeruju", "Vjerovanje"; vjera;
  • konfesija (lat. confessio) prav. priznanje; vjera, svaka kršćanska vjerska konfesija uopće (rimokatolička, grkokatolička, luteranska, reformistička, pravoslavna konfesija i dr.); denominacija;
  • kult (lat. cultus, colere uzgajati; štovati) štovanje Boga; crkveni obredi, vjera; visoko poštovanje, divljenje do obožavanja (npr. kult slobode, Kafke itd.);
  • pisteologija (grč. pistis vjera, Theos Bog, logia naučavanje) naučavanje o vjeri, vjeronauk;
  • prozelitizam, (grč. proselytos) manija ih pomama za prikupljanjem novih sljedbenika, težnja onih koji nastoje, osobito nečasnim i ružnim sredstvima, pridobiti pristaše drugih vjera za svoju vjeru;
  • optimizam - vjera u budućnost;
  • etnicizam (grč. ethnea) neznaboštvo, mnogoboštvo, vjera u postojanje više božanskih bića koja su međusobno jednaka ili jedna drugima podređena;
  • tradicionalizam (lat. traditio predaja) vjera u predaju;
  • atalizam (lat. fatum sudba, sudbina) vjera u sudbinu i njezinu neizmjenjivost;
  • hilijazam - fil. prema Kantu: vjera u napredovanje ljudi prema dalekom cilju moralnog savršenstva
  • logolatrija - vjera u svemoć razuma, pretjerano poštovanje riječi ili razuma;
  • misticizam (grč. mvstikos tajni, tajanstven, fr. mysticisme) sklonost mistici, tj. vjerovanju u čuda i u mogućnost spoznaje onoga što je tajanstveno i neshvatljivo: vjera u mogućnost neposrednog sjedinjenja s božanskim bićem i strasna težnja za postignućem toga sjedinjenja;
  • teizam (grč. Theos Bog) vjera u Boga uopće (za razliku od ateizma); vjera u postojanje jednog Boga (za razliku od panteizma);
  • monoteizam (grč. monos, Theos Bog) vjera u postojanje jednog Boga ili jednog božanstva, jednoboštvo;
  • politeizam (grč. poly, theos bog) vjerovanje u više bogova, mnogoboštvo;
  • animizam (lat. anima duša) fil. 1. veoma rašireno vjerovanje primitivnih naroda o djelovanju duša i duhovnih
    sila u prirodi; 2. metafizičko shvaćanje duše i duhovnoga kao životnog načela o kojem zavisi svaka tjelesna
    djelatnost; 3. vjerovanje u duhove;
  • animatizam (lat. anima duša) naučavanje i vjerovanje da je sve što postoji živo;
  • atanatizam (grč. a-thanatos besmrtan) vjerovanje u besmrtnost duše; atanizam;
  • totemizam (indijan.) vjerovanje u zajedničko podrijetlo i mistični odnos između plemena i neke vrste životinja, a ponekad i biljaka;
  • demonizam (grč. daimon) vjerovanje u duhove i natprirodna bića uopće;
  • demonomanija (grč. daimon, mania) pomama, ludilo, vjerovanje da je u nekoga ušao vrag i da je zbog toga
    poludio; vjerovanje u sablasti;
  • polidemonizam (grč. poly, dairaon duh) vjerovanje u postojanje velikog broja dobrih i zlih duhova;
  • religioznost - vjerovanje u Boga;
  • religija (lat. religio) naučavanje koje se tiče najvišeg bića (božanstva, Boga:; vjera: pren. svetinja, moralno načelo kojim je neki čovjek duboko prožet;
  • spiritizam (lat. spiritus duh) vjerovanje u duhove, vjerovanje da postoji svijet duhova s kojima se može, pod određenim okolnostima (posredstvom stolića i posebnih posrednika — medija) doći u dodir i općiti;
  • fideizam (lat. fides vjera) fil. naučavanje "čiste vjere" koje je odbacivalo svaku vezu vjere, odnosno teologije s filozofijom, naučavanje o vjeri kao najvišem obliku spoznaje;
  • siderizam (lat. sidus gen. sideris zvijezda) vjera u utjecaj zvijezda na čovjekov život i čovjekovo zdravlje;
  • psihokineza (grč. psyche duša, kineo krećem) 1. seljenje duša, tj. vjerovanje da se ljudska duša nakon nečije smrti nastani u nekom drugom novorođenom biću; 2. djelovanje psihičkih sila na neživu tvar, npr. pomicanje predmeta bez doticanja.

I suprotnost vjeri i vjerovanju također se pojavljuje u raznim oblicima:

  • defetizam (fr. defaite poraz, defaitisme) malodušnost, klonulost, nevjerovanje u uspjeh ili pobjedu;
  • apistija (grč. apistia) nevjerovanje, sumnja;
  • difidencija (lat. diffidentia) nepovjerenje, sumnjičavost, nevjerovanje;
  • inkredibilan (lat. incredibilis) nevjerodostojan, za nevjerovanje, nevjerojatan;
  • akonfesionalan (grč. a ne, lat. confessio priznanje) bez vjere, bezvjeran, bez religije, nereligiozan;
  • nevjerni Toma - čovjek koji teško vjeruje (prema jednom od dvanaestorice apostola koji nije vjerovao da je Krist uskrsnuo sve dok ga osobno nije vidio i opipao mu rane).


Vjera kao vrlina

Neki ljudi sumnjaju da je vjera uopće vrlina pa vrijedi ponovno napomenuti da ne mislimo ovdje na religioznu vjeru jer vjerujemo da vjera nije posjedništvo ijedne religije i ne svodi se samo na vjerovanje u Boga. Vjera na koju ovdje mislimo lišena je svake ideologije. Slažemo se da kada se vrlinu odvede u krajnost, ona postaje mana, kao što se kod vjere pretjeranost izražava kao fanatizam, radikalnost, ekstremizam, netolerancija, diskriminacija te u nekim slučajevima kao ovisnost. Vjera je zlatna sredina između sumnje i tih primjera, dakle između nedostatka i pretjeranosti. Usput, osobine kao naivnost i lakovjernost nisu ekstremi vjere, već pouzdanja i povjerenja. Da ne bi bilo nesporazuma, ovdje razlikujemo ekstremnu i apsolutnu vjeru, za razliku od nekih ljudi koje prakticiraju apsolutnu vjeru, ali to nazivaju ekstremnom vjerom. Mi u svakom slučaju potičemo potpunu vjeru i ništa drugo - ili imamo vjeru ili nemamo.

U osnovi, vjera je doista vrlina, s obzirom na to da označava moralnu izvrsnost, dobru ili izvrsnu kvalitetu koja je konstruktivna, osim ako je krivo protumačena ili je se zloupotrebljava ili odvede u krajnost, kao i s bilo kojom drugom vrlinom. Ona je vrlina jer od nas zahtijeva da stavimo na stranu svoje slabosti i ograničenja u korist onoga što percipiramo kao viši ideal, i zato što pobuđuje odlučnost za ostvarenje svojih ciljeva i životne misije. Vrlost vjere leži i u činjenici da su njezine suprotnosti, kao što su sumnja, briga i strah, mane ili slabosti - vjera predstavlja prepuštanje, a sumnje, nevjerica, zabrinutost i strah predstavljaju otpor, a kao što znamo iz zakona neopiranja, puštanje je konstruktivno, a opiranje nije. Vjera podrazumijeva obustavljanje naše nevjerice u odnosu na percipirana ograničenja i u tome je vrlina. Ovo neobaziranje na percipirana ograničenja omogućuje otvorenost i osvještavanje neograničenih mogućnosti, koje su dostupne u nevidljivim dimenzijama stvarnosti, što je nepojmljivo uskogrudnom umu, te je odraz našeg doista beskrajnog potencijala, neograničenog razumom.

Vrlina vjere očituje se i u činjenici da je povezana s drugim vrlinama, kao što su povjerenje, nada, pouzdanje, mašta itd. Svi njezini sinonimi su ili vrline ili pozitivne osobine, dok su suprotnosti vjere povezane sa slabostima i osobinama koje su sklone opiranju, za koje se zna da kreira konflikte i na kraju šteti.
Također, prava vjera ne umanjuje niti se protivi tuđoj vjeri, već je potiče. Vjera uvijek podržava (drugu) vjeru, bez obzira na formu, to joj je u prirodi. Dakle, oni koji ubijaju u ime vjere su ekstremisti i ne razlikuje se mnogo od onih koji ubijaju u ime patriotizma. Obje skupine imaju snažna uvjerenja u nešto što smatraju da je vrijedno ubijanja i obje su grupe svoju vrlinu vjere odvele u krajnost gdje se manifestira kao mana.

Vjera nema nikakve veze s biti dobra, dobrotvorna ili intelektualna osoba. Svejedno, to je vrlina svoje vrste.
Vjera se osnažuje samo snagom duha, što je čini iznimnom vrlinom. To je razlog zašto neki ljudi koji nisu produhovljeni ne mogu prepoznati vjeru kao vrlinu. Žao nam je, ali moraš imati vjeru da bi mogao o njoj suditi.

Ako i dalje misliš da vjera nije vrlina, nego mana, onda je logično da smatraš da su njezine suprotnosti vrline. Zamisli onda život u kojem pristupaš svemu i svakomu sa sumnjom ili strahom - s time što vjeruješ da je vrlina jer se protivi vjeri. Kako možeš živjeti dobar život i biti konstruktivan/na ili produktivan/na kada je tvoj pristup životu uvijek ili uglavnom temeljen na sumnjičavosti i strahovima? Gdje je vrlina u tome?
Ako i dalje ne vjeruješ da je vjera stvarno vrlina, onda pogledaj što su renomirani ljudi imali za reći o tome. Ako tvoj um nije u stanju vidjeti vrijednost vjere, onda možda znajući da čuveni drugi drže do vjere, može promijeniti tvoje mišljenje o tome:

  • “Došla sam do zaključka da je najvažniji element u ljudskom životu vjera.” - Rose Kennedy
  • “Vjera je snaga kojom će skrhan svijet izaći na svjetlost.” - Helen Keller
  • “Čovjek koji ima hrabrosti također ima vjere.” - Marcus Tulije Ciceron
  •  “Vjera vam daje unutarnju snagu i osjećaj ravnoteže i perspektive u životu.” - Gregory Peck
  • “Vjera u sebe najbolji je i najsigurniji smjer.” - Michelangelo
  • Duplo smo naoružani, ako se borimo s vjerom.” – Platon
  • “Vjera se sastoji u vjerovanju kada je izvan moći razuma da vjeruje.” – Voltaire
  • “Vjera je oaza u srcu koju karavane razmišljanja nikad neće biti dostići.” - Khalil Gibran
  • “Vjera je stanje otvorenosti i povjerenja.” - Alan Watts
  • “Vjera je nužna za čovjeka. Jao onom tko ne vjeruje ni u što.” - Victor Hugo
  • “Kameni temeljci za uravnotežen uspjeh su iskrenost, karakter, poštenje, vjera, ljubav i odanost.” - Zig Ziglar
  • “Ne smiješ izgubiti vjeru u čovječanstvo. Čovječanstvo je ocean; ako je nekoliko kapi oceana prljavo, ocean se ne može zaprljati.” - Mahatma Gandhi
  • “Mala skupina odlučnih duhova zapaljena neugasivom vjerom u svoju misiju može promijeniti tijek povijesti.” - Mahatma Gandhi (to je i učinio sa svojom skupinom)
  • “Tehnologija nije ništa. Ono što je važno je da imate vjeru u ljude, da su oni zapravo dobri i pametni, i ako im daš alate, učinit će divne stvari s njima.” - Steve Jobs
  • “Ponekad te život udari u glavu s ciglom. Nemoj gubiti vjeru.” - Steve Jobs
  • “Umjetnost ne zahtijeva ni popustljivost ni pristojnost; nego ništa drugo doli vjeru, vjeru i slobodu.” - Gustave Flaubert
“U vjeri ima dovoljno svjetla za one koji žele vjerovati, ali i dovoljno sjene da zaslijepi one koji to ne žele.”
- Blaise Pascal
 

Budući da je vjera vrlina, u tom smislu, nema govora o "slijepoj vjeri". Kao i u slučaju s tzv. "slijepom ljubavi", kada kultiviramo vjeru, ne mareći za argumente ni dokaze, to ne znači da smo slijepi pa da ne vidimo da ih nema, nego da nam je nešto drugo važnije od vještačkih, senzornih dokaza. Kao što vjera znači biti svjestan/svjesna postojanja superiornije sile od ljudske, prema tome, ne samo da vjera nije slijepa, već ona vidi preko granica, izvan onoga što je ograničeno limitiranom ljudskom percepcijom. Dakle, ljudi koji nemaju vjere su zapravo oni koji su slijepi - oni ne vide dalje od nosa, dalje od vidljivog; oni reduciraju svoje viđenje na ono što je uočljivo oku ili drugim osjetilima.

I, kad smo već kod toga, nemojmo se previše opterećivati pravim tumačenjem riječi "vjera" jer će ona zasigurno i dalje imati različito značenje različitim ljudima. Ono što je najvažnije jest kako možemo vjeru iskoristiti za svoje dobro. Nema veze što vjera čini drugim ljudima gledajući iz svoje perspektive, jer hoćemo li vidjeti vjeru kao vrlinu ili ne, kao sredstvo za razvoj ili ne, to ovisi o tome koristi li svatko od nas vjeru za svoj boljitak ili za nešto destruktivno (kao ekstremisti). Cilj ovog modula o vjeri je ukazati na aspekt vrline u vjeri ni zbog čega drugog nego da te osnaži kako bi uspio/uspjela u svim svojim nastojanjima. Čak i ako te riječi same po sebi ne osnaže kako je zamišljeno, čitajući ovo, bit ćeš ponesen(a) duhom namjere i primiti korisne uvide od vlastitog Višeg Ja u obliku misli, ideja i nadahnuća. Prema tome, slobodno čitaj između redaka jer ono pravo je upravo tamo.

Rubrike

Kutak za

Ostalo

Pokrovitelji

Pridruži nam se

Naša top ponuda
vertikalni baner
E-tečaj
"Vrlinologija"
Inovativni, multimedijalni online tečaj za jačanje vrlina i vještina te za oslobađanje od mana u cilju ostvarenja sreće i uspjeha u životu.
Opširnije »
 
E-program
Blagostanje
Ne propusti sudjelovati u ovom programu gdje ćeš saznati kako ostvariti i sreću i uspjeh na svim životnim poljima.
Opširnije »

Akcija
čarobno drvo
Čarobno drvo
Pozivamo te da sudjeluješ u ovoj akciji u kojoj svaki mjesec zajedno jačamo razne vrline, svladavamo pojedine mane i usvajamo korisne vještine.
Opširnije »

 


Postanite kum(a) vjere »
Pomozite održavanje ovog članka kako bi mnogi bili inspirirani kultivirati vjeru za svoju dobrobit, ali i dobrobit čitave zajednice!

 

 

»Vjera se sastoji u tome da vjerujete i onda kada se čini da je to mimo moći razuma.«
- Voltaire

 

 

 

»Ne vjeruje onaj, koji ne živi u skladu sa svojim uvjerenjem.«
- Thomas Fuller

 

 

 


"Vjera je učiniti prvi korak, čak i kada ne vidiš cijelo stubište."
“Vjera je dopuštanje samima sebi da budemo obuzeti onim što ne vidimo.”
- Martin Luther King

 

 

 

 

»Vjerujem u gledanje kroz roze naočale. Vjerujem da je smijanje najbolji način da se izgore kalorije. Vjerujem u ljubljenje, u puno ljubljenja. Vjerujem u to da budemo snažni kada se čini da sve ide krivo. Vjerujem da su sretne djevojke najljepše djevojke. Vjerujem da je sutra drugi dan i vjerujem u čuda.«
- Audrey Hepburn

 

 

 

 

 

»Vjerujem da bi netko tko bi uvijek gledao u nebo, jednom dobio krila.«
- Gustave Flaubert

 

 

»Vjera u radost gotovo je ista kao i sama radost.«
-Shakespeare

 

 

»Vjernika ne možete uvjeriti u ništa, jer njegovo vjerovanje nije bazirano na dokazima; bazirano je na duboko ukorijenjenoj potrebi da vjeruje.«
- Carl Sagan

»Za one koji vjeruju, nema potrebe za dokazom. Za one koje ne vjeruju, nikakav dokaz nije moguć.«
- Stuart Chase

 

Vjera u odnosu na pouzdanje

Pouzdanje se uglavnom temelji na iskustvu i dokazu, a vjera je lišena iskustva i dokaza. Dakle, u tom smislu, pouzdanje i vjera oprečni su pojmovi. Međutim, često se koriste u istom smislu u kojem vjera označava veći stupanj pouzdanja - pouzdanje ponad razuma.

Pouzdanje je relativna uvjerenost koja proizlazi iz iskustva. Većina ljudi drži do pouzdanja više nego do vjere, misleći da iskustvo i dokazi više vrijede nego subjektivna percepcija. Međutim, pouzdanje u, recimo, znanstvene modele nikada ne može biti apsolutno jer nitko ne može dokazati vlastitu percepciju. Čak su i iskustva i dokazi stvar percepcije. Kao što su kvantni fizičari dokazali, na rezultate eksperimenata i istraživanja utječe se svojim promatranjem.

U stvari, sama znanost koristi vjeru za svoj razvoj. Sve znanstvene teorije samo su teorije prije nego što se mogu drugačije nazvati. Ni jedno znanstveno istraživanje ne započinje s dokazima, već se ona izvode da bi se do dokaza došlo. Budući da na samom početku ne postoji dokaz neke znanstvene teorije ili istraživanja, da bi se to izvelo, netko mora imati vjeru da će do dokaza doći, ako ne opipljivog, onda barem matematičkog ili teoretskog. Većina znanstvenih teorija, ako ne i sve, u suštini se temelje na vjeri; vrli znanstvenici vjeruju u svoju viziju i svoj poziv. Kad bi znanost djelovala samo na osnovi pouzdanja (koje se temelji na dokazima), ne bi bilo značajnog napretka u znanosti. Najbolji su znanstvenici oni koji imaju vjeru u svoj poziv, a njihova će vjera već nekako manifestirati pouzdane dokaze. Dakle, vjera omogućava pouzdanje.
Pouzdanje se može izgubiti, a vjera ne jer vjera je urođena vrlina, a pouzdanje se uglavnom stječe.
 

Vjera u odnosu na samopouzdanje

perspective photography cloudsVjera u sebe i samopouzdanje sinonimi su i na prvi pogled identične vrline, no ipak postoji velika razlika. Kao prvo, vjera u sebe je puno šireg opsega i ima veću moć od samopouzdanja za postizanje blagostanja. Vjera u sebe je dalekosežnija od samopouzdanja jer nije ograničena samo na iskustva, dokaze i znanje. Dok je vjera u sebe orijentirana na naš bezgranični unutarnji svijet, samopouzdanje je više u odnosu na ograničeni vanjski svijet. Dok je vjeri u sebe uporište u duhovnom svijetu, samopouzdanju je uporište u onom materijalnom i intelektualnom. Vjera u sebe povezana je s nadom, intuicijom, imaginacijom i duhovnom zbiljom, a samopouzdanje je povezano više sa znanjem i svjesnošću (npr. o vlastitim sposobnostima). Dakle, vjera u sebe je plod duha, a samopouzdanje je plod uma - to je glavna razlika. U tome se i očituje razlika u snazi. Iako su obje vrline jednako vrijedne, ovisno o kontekstu, jedna će biti potentnija od druge.

Vjera nadomješta promišljene analize, dok pouzdanje proizlazi iz njih  i često ovisi o njima. Vjera nema stvarne osnove, za razliku od pouzdanja, koje ima podlogu u stvarnosti - netko ima samopouzdanje jer iz iskustva zna da nešto može, zna, jest ili ima. Čovjek koji vjeruje (a ne zna) da nešto može, vjeruje to ne zato što iz iskustva zna koliko može već zato što poznaje mogućnosti općenito ili apstraktno. Vjera je apstraktnija od samopouzdanja. Vjera nije vjera ako znamo da nešto možemo - onda je to znanje, a ne vjera. Samopouzdanje se temelji na znanju, a vjera na osjećaju (ne emociji) - to je druga glavna razlika. Vjera je kad, unatoč znanju, dokazima i iskustvima, vjerujemo u ono što se protivi percipiranoj stvarnosti jer (intuitivno) osjećamo da je to ispravno.

Vjera u sebe ne oslanja se na ljudsko znanje, ali nije slijepa jer se oslanja na znanja izvan ljudskog shvaćanja. Ljudski um, koliko god da je sposoban, ipak je ograničen jer ne može pojmiti sve aspekte stvarnosti, pogotovo one nevidljive oku. Netko tko ima vjeru u sebe ima je zato što je svjestan svog izvora i Više sile na koju se može „spojiti“ kultivirajući vjeru i druge vrline, i zato što drži do vrlina više nego do znanja i vještina – smatra ih potentnijim sredstvima za manifestiranje zamišljenog.

Prema tome, samopouzdanje ovisi o razini znanja i umijeća koje čovjek ima, dok je vjera neovisna o tim i  drugim intelektualnim i vanjskim faktorima. Vjera u sebe neograničena je i pruža više mogućnosti, dok je samopouzdanje u tom smislu ograničeno na ono što je osoba iskusila, na ono što zna i za što joj razum govori da je moguće. Vjeru ili imaš ili nemaš, dok je samopouzdanje predmet gradacije, možemo ga imati u manjoj ili većoj mjeri, ovisno o okolnostima.

Samopouzdanje može odvesti u drskost, aroganciju i samodopadnost, što nije slučaj s vjerom u sebe.

Vjera u odnosu na povjerenje

Vrlo se često riječi vjera i povjerenje upotrebljavaju naizmjenično kao da znače istu stvar, ali to nije tako. Moglo bi se čak tvrditi da su vjera i povjerenje oprečnog značenja – jedna je autonomna, a druga zaslužena vrlina; jedna je nezavisna, a druga zavisna; jedna je objektivna, a druga subjektivna. Obje su nam vrline urođene, samo što vjera nije podložna vanjskim uvjetima jer je duhovna, dok je povjerenje mentalna vrlina i stoga ovisna o percepciji. Za imanje vjere u nešto ili nekoga nije potrebna zasluga, a za povjerenje uglavnom jest. U nekim stvarima nemamo povjerenje u ljude, osim ako su ga nečim zaslužili. Povjerenje se može izgubiti, a vjera ne jer vjera ovisi o nama, a ne o drugima, dok je kod povjerenja uglavnom obrnuto.

Naprimjer, možemo imati vjeru u svoju majku općenito, no nije nužno da ćemo uvijek imati povjerenje u nju – recimo, povjerit ćemo joj organizaciju proslave rođendana, ali ne nužno i vođenje našeg knjigovodstva, osim ako je završila za knjigovođu. Dakle za povjerenje trebamo neki dokaz ili iskustvo, a za vjeru ne. Povjerenje se treba donekle zaslužiti, pa makar i samo time da se dobro znamo, dok se vjera ne treba zaslužiti.
Dakle, imati vjeru u druge znači općenito vjerovati da će oni uvijek djelovati po savjesti, čak i ako nemamo nikakvih dokaza koji bi opravdali to vjerovanje, dok imati povjerenje u druge uglavnom znači vjerovati im zbog njihova karaktera, sposobnosti, čina, titule, zvanja, statusa, uloge ili dosadašnjih postignuća.

Također, vjera može značiti da vjerujemo nekomu na riječ i kad znamo da nećemo biti u mogućnosti uvjeriti se u točnost. Povjerenjem, s druge strane, znamo da ćemo jednom biti u mogućnosti uvjeriti se u točnost ili ispravnost.
Drugi način razlikovanja tih dviju vrlina uočavanje je da je vjera više nešto što imamo, a povjerenje je više nešto što činimo. Povjerenje je vjera u akciji. Daleko je lakše imati vjeru, a puno je teže ostvariti povjerenje. Vjera bez djelovanja je mrtva.
„Tako i vjera: ako nema djela, mrtva je u sebi.“ – Biblija (Jakovljeva poslanica 2:17)

Razlika između vjere i povjerenja lijepo je objašnjena u ovom anegdotskom primjeru:

Veliki Blondin
 
U drugoj polovici 19. stoljeća živio je legendarni izvođač po imenu Jean Francois Gravelot. Bio je poznat kao "Veliki Blondin". Bio je izrazito neustrašiv hodač po žici.
Jedan od njegovih najvećih pothvata bilo je hodanje po užetu razapetom visoko iznad Niagarinih slapova. Blondin je izveo ovaj podvig prkošenja smrti više nego jednom, svaki put dodajući neki novi otežavajući element. Jednom je čak nosio svog menadžera na leđima!
Blondin je bio pravi zabavljač, imao je smisao za interakciju s publikom, miješajući neizvjesnost i uzbuđenje. Kad je završio jedan pokušaj, upitao je publiku vjeruju li da će njegov drugi pokušaj biti uspješan. Publika se jednoglasno složila da hoće. Uvijek u nastojanju da nadmaši svoj posljednji spektakularni podvig, Blondin je potom upitao publiku vjeruju li da bi mogao prijeći preko slapova hodajući po užetu gurajući kolica. Budući da su vidjeli njegov prethodni podvig i kako je to naizgled lako za njega, publika nije sumnjala da bi mogao uspjeti i u ovom, nešto težem podvigu. Opet je odgovor bio jednoglasan, publika nije sumnjala da bi "Veliki Blondin" mogao to učiniti!
Blondin je bio spreman da pokuša ovaj nevjerojatan podvig u kojem je samo on mogao uspjeti, no prije nego što je zakoračio na uže, imao je još jedno pitanje za publiku: "Tko će se od vas voziti u kolicima?" Publika se smrznula, nitko se nije ni pomakao, svi su ušutjeli. Ni jedna jedina osoba nije prihvatila njegov izazov.

Svi su ti ljudi bili svjedoci Blondinovih prijašnjih prijelaza preko slapova na užetu. Vidjeli su iz prve ruke njegovu sposobnost. Imali su dobro utemeljeno uvjerenje da je mogao uspjeti i u težem pokušaju. Ipak, kada je došlo vrijeme da djeluju u skladu sa svojim uvjerenjima, oni su šutjeli i mirovali. Nisu imali povjerenja u njega.
Mnogi od nas imaju vjeru u nešto ili nekoga, ali kada treba djelovati u skladu s vjerom, konkretno iskazati povjerenje, stojiš li k'o zakopan(a) ili poduzimaš odgovarajuće mjere? Većina ljudi ne djeluje u skladu s vjerom pa nepodudarnost njihova vjerovanja i djelovanja uzrokuje njihovu patnju i to da su samo gledaoci, a ne glavni igrači u svom životu.

Source: http://christianity.yoexpert.com

 

Vjera u odnosu na nadu

Koja je razlika između vjere i nade? Potražimo li odgovor u rječniku, naći ćemo da je nada očekivanje budućeg dobra, a vjera nije samo očekivanje, već je ona subjektivno znanje i pouzdanje u to. Dakle, vjera je mnogo viši i potentniji stupanj svijesti, kao što to skala svijesti predstavlja, gdje je potencija vjere 535 a nade 475.

“A vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo.”
- Biblija (Heb 11:1)

Nada je usidrena u budućnosti, a vjera u sadašnjosti - to je najvažnija razlika. Vjera je imanje, a nada je želja za imanjem jednog dana. Kad imamo vjeru u sebe i svoje sposobnosti, ta vjera podrazumijeva sadašnji trenutak. A kad se nadamo, to se obično odnosi na želju ili očekivanje da ćemo u budućnosti biti sposobni za nešto kad nam to bude trebalo.

Recimo, u primjeru iscjeljenja: ako vjerujemo u svoje iscjeljenje, trebamo vjerovati da smo već iscijeljeni ili u procesu iscjeljenja, a ako se nadamo u iscjeljenje, priželjkujemo ga da se tek ima ostvariti. Kvaka koja donosi ostvarenje, tj. manifestaciju željenog je u tome da smo na valnoj duljini sa zdravom verzijom sebe vjerujući da je to već ovdje i sada - zato je vjera potentnija od nade. Pritom pomaže vjera u postojanje viših dimenzija stvarnosti u kojima su sve mogućnosti već realizirane. Vjerom privlačimo onu stvarnost koja nam odgovara.

Nada se temelji više na želji, dok se vjera temelji na intuitivnom znanju. Za razliku od vjere, nada nema veze s intuicijom ni s duhovnim aspektom. Oba se pojma odnose na nešto što je neviđeno, ali uz vjeru vjerujemo u ishod ili koncept, umjesto da ga samo priželjkujemo u budućnosti. S nadom još postoji sjeme sumnje, ali kada imamo vjeru, mi vjerujemo iz dna duše da je određeni ishod već u procesu ostvarenja ili ostvaren u višim dimenzijama stvarnosti pa ga samo treba privući vjerom.

Ako živimo u nadi, a ne u vjeri, to znači da se nismo u potpunosti predali i posvetili svojim uvjerenjima. Kad živimo u vjeri, imamo interno "znanje" koje nas inspirira da u se potpunosti predamo vjerovanju u određeni ishod. Vjera nam omogućuje da ostanemo snažni i učvršćeni na našem putu i da ne podlegnemo usputnim izazovima i kušnjama.

Najbolje je kad su nada i vjera usuglašeni, mada često baš i nisu. Mnogi ljudi vjeruju jedno, a nadaju se drugom. Recimo, vjeruju da nisu sposobni nešto postići, ali se ipak nadaju tome. Ostvarenje željenog pospješuje se kad su vjera i nada sinkronizirane. Budući da je nadu lakše imati od vjere, ona je dobra za početak. Nada je, također, bolja smjernica od vjere jer se uvijek nadamo nečemu pozitivnom, dok to kod vjere nije uvijek slučaj. Zato možemo nadu iskoristiti kao kompas, a onda snagom motora vjere ostvariti svoje ciljeve. Nada ne čini čuda, nego vjera (kao što će biti objašnjeno niže u segmentu "Zašto...").


Vjera u odnosu na vjerovanje

Dalaj Lama
“Površni ljudi vjeruju u sreću. Snažni ljudi vjeruju u uzrok i posljedice."
- Ralph Waldo Emerson
 

Ljudi vjeruju u znamenja, ideje, djelotvornost nečega, u ljubav, druge ljude i njihove namjere, u čuda, legende, tradiciju, sudbinu, napredovanje, svemoć uma, jednog Boga ili više njih, u duhove, seljenje duša, reinkarnaciju, horoskop, vještice, izvanzemaljce, ljekovitost određenog bilja, u Djeda Mraza, Uskrsnog Zeku itd. Dok jedni vjeruju u nešto, mnogi drugi to negiraju i čak smatraju besmislenim.

U različitim kulturama postoje različite vjere i ljudi vjeruju u različite stvari, od kojih su mnoge nama, u našoj kulturi, nepojmljive. Isto je tako drugima nepojmljivo mnogo toga u što ljudi našeg podneblja vjeruju - recimo, da djevica može roditi, da se voda može pretvoriti u vino, da se s pet kruhova i dvije ribe može nahraniti 5 000 ljudi, da mrtvac može ustati iz svog groba i hodati okolo, da se nakon određenog obreda kruh, kad se proguta, pretvara u ljudsko tijelo, da se nevidljiva nadnaravna bića otkrivaju u svjetovnim predmetima itd.

U raznim kulturama ljudi vjeruju u pojave kao što su ove:
Postojao je magarac koji je mogao pričati i kritizirati proroka. (protestanti i Židovi)
Pravedni muškarac može kontrolirati ženin pristup u vječni raj. (mormoni)
Prorok je jednom putovao između dva grada na minijaturnom letećem konju s licem žene i repom pauna. (muslimani)
Sveto rublje štiti vjernike od duhovne kontaminacije i, prema nekim pristalicama, od vatre i metaka. (mormoni)
Vjernici mogu popiti otrov i može ih ugristi zmija, a da im ne naudi. (protestanti)
Mahanjem piletinom preko glave može se odriješiti svoje grijehe. (Židovi)
Stavljanje prljave čaše mlijeka i tanjura na kojem se jeo sendvič s govedinom u istu perilicu za posuđe može zagaditi nečiju dušu. (Židovi)
Svako ljudsko biće ima mnoge izvanzemaljske duhove koji su bili zarobljeni u vulkanima vodikovim bombama. (scijentolozi)

Dalaj Lama
“Ja vjerujem u sve dok se to ne pokaže netočnim. Tako vjerujem u vile, mitove i zmajeve. To sve postoji, čak i ako je to samo u našem umu. Tko može reći da snovi i noćne more nisu stvarni kao i ono što je ovdje i sada?"
-John Lennon
 

Narodna vjerovanja (praznovjerje):

  • Ako zasvrbi desni dlan, novac odlazi, ako zasvrbi lijevi, novac dolazi u kuću.
  • Ako svrbi nos, biti će svađe.
  • Kazaljka na kazaljci na satu, netko misli na mene.
  • Konjska potkova iznad kreveta čuva od noćnih mora. (postavljena kao slovo U)
  • Bubamara donosi sreću.
  • Treba tri puta pljunuti ako nam crna mačka prijeđe put jer ćemo inače doživjeti neku nesreću.
  • Treba se držati za gumb kad vidimo dimnjačara, za sreću.
  • Kad udarimo lakat doći će nam gosti.
  • Petak trinaesti donosi nesreću.
  • Držanje figa nekomu donosi mu sreću.
  • Kucamo o drvo kako ne bismo nešto urekli. (A: "Kako su ti roditelji?" B: "Evo, da kucnem o drvo, jako dobro.")
  • Bacanje novčića u fontanu donosi sreću.
  • Ako ujutro ustanem na lijevu nogu, čitav će mi dan biti naopak.
  • Ako vidim da pada zvijezda, trebam zamisliti želju i ona će se ispuniti.
  • Kada nekome otpadne trepavica, uzima se između palca i kažiprsta, a onda se zamisli želja i puhne u trepavicu i želja će se ostvariti (neki kažu samo onda kad pogodimo za koji se prst trepavica zalijepila).
  • Djetelina s četiri lista donosi sreću ako se pronađe ili ako nam je netko pokloni. Kupljena djetelina s četiri lista donosi nesreću.
  • Ako nas svrbe tabani, ići ćemo nekamo (na put).
  • Ako leptir sleti na nas, to znači lošu sreću.

Kao što su nama apsurdna nečija vjerovanja, tako su mnogima apsurdna naša. Pitanje je koliko su, i jesu li uopće, naša vjerovanja bolja od tuđih te je li uopće važno što točno vjerujemo dokle god vjerujemo u nešto konstruktivno. No ipak, "čovjek je lakovjerno biće i mora u nešto vjerovati; a u pomanjkanju dobrih osnova za neko vjerovanje, on će se zadovoljiti i lošim vjerovanjima," rekao je Bertrand Russell.

Predmet ovog modula nije vjera ni vjerovanje u nešto određeno, već će ovdje biti riječ o tome kako možemo vrlinu vjere općenito upregnuti za svoje dobro i dobro čitavog svijeta. Prije svega, vjera o kojoj je ovdje riječ vjera je u općenitom smislu, a u užem se smislu odnosi na vjeru u sebe, svoj uspjeh, svoje mogućnosti, svoju svrhu, u druge ljude, ljubav, jednakost, prirodne zakone, premoć vrlina nad manama, svjetla nad tamom i slično.

U svojoj je knjizi "Imati ili biti" Erich Fromm napisao: "U modusu bivanja, vjera nije prvenstveno vjerovanje u neke ideje, već unutarnja orijentacija, stav. Bilo bi bolje reći da čovjek jest u vjeri nego da ima vjeru. Može se biti u vjeri prema sebi i prema drugima, a religiozna osoba može biti u vjeri prema Bogu." (Ovu e-knjigu dobivaš na poklon - vidi uvjete na početku ove stranice)
Većina ljudi vjeruje samo ono što zna kao činjenicu. Stoga vjerovanje nije isto što i vjera. Vjera nije držanje uvjerenja. Vjera je otpuštanje uvjerenja, izdignuti se iznad njih. Uvjerenje je kao objektiv kroz koji gledamo stvarnost. Uvjerenje je vezanost za neku ideju, dok je vjera odvajanje. Vjera ne drži, već otpušta. Imati vjeru znači otpustiti uvjerenja koja uzrokuju, recimo, anksioznost i strah. Vjera je stvar predaje, dopuštanja i ekspanzije.

Sukladno tomu, želimo naglasiti da vjera nije odluka, već je to vrlina koju nosimo u sebi i po kojoj se orijentiramo u životu. Ponekad imamo dojam da sami odlučujemo hoćemo li u nešto vjerovati ili ne, no najčešće smo uvjetovani već postojećim uvjerenjima i činjenicom da smo u neke stvari skloni vjerovati, a u neke ne. Uvjetovao nas je niz faktora poput roditelja, obrazovanja, medija, vladajućih struktura, kulture i društva u kojem živimo, financijskog statusa, poslovnog okruženja itd. Istina, svi imamo slobodu izbora pa možemo birati svoja uvjerenja i vjerovanja, no većina se ljudi uglavnom ne služi slobodom izbora, nego se povodi za navedenim eksternim faktorima. Stoga je vjera vrlina koja nam dopušta da izađemo iz nametnutih okvira.

Zadatak je ovog modula, između ostalog, inspirirati te da se svjesnije služiš svojom slobodom izbora, da izađeš iz svojih okvira i da kultiviraš vrlinu vjere po svom nahođenju. Zašto? O tome će biti riječi u sljedećem segmentu.

Sve u svemu, vjera je vrlina koju izrazito kultiviraju osobe sa snažnim karakterom, jer u protivnom čovjek labilnog karaktera lako se da poljuljati u svojoj vjeri, pogotovo kad ga zadesi neka nevolja.
Ljudi koji kultiviraju vrlinu vjere imaju naglašen osjećaj za duhovne vrijednosti.
Vjera u sebe i svoje mogućnosti podrazumijeva izraženu svijest o osobnom dostojanstvu i vrijednosti.
Vjera određuje karakter osobe - odražava njezinu čvrstoću, snagu, staloženost
i ostale karakterne osobine.

Vjera može voditi u obožavanje i idolatriju kad je čovjek krivo uzme, u protivnom vodi u vrline kao što su:

Vrline srodne vjeri: štovanje, poštovanje, nada, povjerenje, samopouzdanje, samouvjerenost, sigurnost, privrženost, posvećenost, predanost, odanost, vjerodostojnost, autentičnost, odgovornost, poniznost (ne miješati s poniženjem), ustrajnost, principijelnost, dosljednost, entuzijazam, strast, optimizam, hrabrost, smionost, smirenost, mirnoća, mudrost, strpljivost, izdržljivost i druge.

Mane koje se javljaju kad nedostaje vjere: sumnjičavost, zabrinutost, očaj, nepovjerenje, nesigurnost, oklijevanje, obeshrabrenost, predaja, odustajanje, kolebljivost, nedosljednost, nestrpljivost, ograničenost, ravnodušnost, nezainteresiranost, apatija, pesimizam, egoizam, kritičnost, kritiziranje, jadikovanje, prigovaranje, ogovaranje, (samosa)žaljenje, krivnja, sramota, bezvrijednost, inferiornost i druge.

Vjeru nam nitko ne može oduzeti ni dati. Kao i sve druge vrline, vjera nam je urođena, ali ju je potrebno aktivirati i kultivirati kako bi se očitovala i kako bismo od nje imali koristi. Jačamo je ili slabimo jedino svojim stavom i postupcima, a ne tuđim. Prema tome, nitko nije odgovoran za nivo naše vjere.

Okolina nam, pogotovo roditelji i društvo, može nametnuti razna uvjerenja ali ne i vjeru. Hoćemo li prihvatiti nečija uvjerenja ovisi o nizu faktora, uključujući razinu vjere i povjerenja koje imamo u dotičnu osobu u odnosu na razinu vjere koju imamo u sebe i svoja uvjerenja. Netko nam može nametati vjeru u nešto i time postići kontraefekt - diskutiranjem, uz iznošenje argumenata zbog čega vjerujemo u nešto drugo, naša vjera može još više ojačati. Hoće li neka osoba poljuljati našu vjeru ili ne, ne ovisi o njoj nego o nama - o našim vrlinama i manama, o snazi našeg karaktera. Prema tome, odgovornost je na nama. Kad smo bili djeca, nismo se mogli obraniti od uvjerenja koja nam je okolina nametala - vjerovali smo jer nam je vjera urođena. No, sad kad smo stariji i svjesniji svoje slobodne volje, možemo preispitati svoja uvjerenja. Možemo preispitati koja su nam uvjerenja nametnuta a koja su proizvoljno naša, koja nas osnažuju a koja nas oslabljuju, koja nam omogućuju blagostanje, a koja ga blokiraju.

Svatko tko vam daje sustav vjerovanja (belief system) je vaš neprijatelj.”
- Osho
 

Vjera se temelji na vlastitim principima i djelima. Uvažavanjem nečije vjere jačamo svoju. Potreba za uvjeravanjem nekoga u nešto i nametanjem svoje vjere drugima pojavljuje se kod iskrivljenog poimanja vjere. Vjeru se ne može nametnuti, već samo pobuditi. Vjera je vjera. Ono što se može nametnuti je neko uvjerenje, vjerovanje u nešto određeno. No sama vjera kao vjera, urođena je vrlina koja nije prenosiva. Možemo to usporediti s nekom drugom vrlinom kao što je ljubav, koju nam, kao i našu vjeru, netko može iskazati i u nama pobuditi, ali nam je ne može dati ni oduzeti. To određujemo sami - snagom svog karaktera.

»Nije li čudno što se ljudi rado bore za svoju vjeru, a tako nerado žive po njenim zakonima.«
- Georg C. Lichtenberg

 

 

Varljivost vjere

Mnogi brkaju vjeru s nečim drugim pa misle da imaju vjeru kad se u stvari radi o pokornosti, štovanju, principijelnosti, poniznosti, samouvjerenosti, pouzdanju, povjerenju, sigurnosti, uvjerenju ili nekoj drugoj vrlini. Isto se tako vjera zna često brkati s nekim manama kao što su fanatizam, radikalnost, ekstremizam, ovisnost i drugo. Recimo, vjera u sebe zna se brkati i s narcisoidnošću, taštinom, egoizmom, arogancijom i sličnim manama. Treba znati razlikovati jedno od drugog, vjeru od onog što se prikazuje kao vjera, jer ako to ne činimo, nećemo moći uživati u svim blagodatima koje vjera kao takva sa sobom nosi.
Vjeru možemo prepoznati po tome što nas osnažuje, značajno pridonosi ostvarenju našeg blagostanja, omogućuje unutarnji mir, nikome ne šteti niti ikoga vrijeđa, itd.
Iako slične, navedene vrline donose svoje blagodati, one se ipak razlikuju od blagodati koje dobivamo kultiviranjem vjere. Recimo, snažnom vjerom postajemo otporni na razne nepovoljne vanjske utjecaje i izbjegavamo štetne posljedice koje bi u protivnom donijeli sumnjičavost, nevjerovanje, dvojba, skeptičnost, nesigurnost, nepovjerenje i mnoge druge slabosti. Vjera osnažuje karakter mnogo više od drugih navedenih srodnih vrlina. Stoga se ne bismo trebali zadovoljiti samo nekom od tih vrlina, već težiti za jačanjem vjere - jačanjem vjere, jačamo karakter.

Mi imamo dovoljno religija da bismo se mrzili, ali ne dovoljno da bismo voljeli jedan drugoga.”
- Jonathan Swift
 

Vjera je samo onda vjera kad potiče vrline, a ne mane. Prepoznat ćeš da je netko u zabludi o vjeri kad u njezino ime čini nečasna djela. Ako navodna vjera neke osobe u njoj pobuđuje agresivnost, okrivljavanje, kritičnost, nametljivost i ostale mane, sasvim je sigurno da se ne radi o vjeri. Vjera je, kao i sve druge vrline, sveta i ne može pobuđivati svetogrđe i nemoralnost. Kako bi očuvali svoju vjeru ili vjeru svoje nacije, neki se ljudi upuštaju u nečasna djela. Ovdje treba naglasiti da su takve osobe očito u zabludi, jer kritiziranjem i ubijanjem oni ni u kojem slučaju ne brane svoju vjeru, već svoja uvjerenja, svoj ponos, taštinu, unutarnji mir, ili pak nastoje zatomiti  ili spriječiti svoju nesigurnost, sramotu, bezvrijednost, inferiornost, ili čak nastoje oduzeti nekomu pravo na vlastitu vjeru i različitost samo da bi dokazali da su njihova uvjerenja bolja i da su stoga oni bolji ljudi, što je, naravno, apsurdno.

Usto, vjera je, kao i druge vrline, podložna zlouporabi pa se događa da neke interesne skupine deklariraju razne osobine kao svojstvo vjere ili pozivaju na vjeru kad postupci koje žele potaknuti uopće nemaju veze s njom.  Ako se neka takva skupina doživljava kao autoritet, dobronamjerni, lakovjerni ljudi lako padaju na to, zahvaljujući svom poimanju vjere i povjerenja. Međutim, imati vjeru ne znači biti budala i dati se zavoditi, već se vjera i pouzdanje odnose na vlastito unutarnje vodstvo kao i vlastiti osjećaj za ispravno i neispravno.

Ubijanje nije nikada i ni u jednoj situaciji djelovanje potaknuto vjerom u dobro, bez obzira na to koliko neke interesne skupine željele manipulirati nama i uvjeriti nas u suprotno. Tijekom povijesti vodili su se, i dan-danas vode se vjerski ratovi i tzv. "sveti ratovi" koji apeliraju na ljudsku potrebu za zaštitom i širenjem svoje vjere. Svatko tko misli svojom glavom zna da je sveti rat oksimoron i da vrlina vjera ne može biti povod za rat ili bilo koje konflikte, grijehe ili zločine. U ime tzv. vjere vodili su se i još se vode razni religiozni (križarski, džihad) ratovi i sporovi, prilikom čega mnogi zaluđeno  vjeruju da su pozvani od Boga ubijati druge, a zapravo su bili pozvani od ega ili vraga. Ne smije se zaboraviti, jedna od Božjih zapovijedi svake vjere jest ne ubij.

Nasilje, agresivnost i ubojstva opcije su onih koji ne znaju bolji, pametniji način za postizanje svojih ciljeva i blagostanja pa su neki čak skloni manipulirati drugima - povodljivi narod - da umjesto njih agresijom ostvare njihove podle i profitabilne ciljeve, koji su najčešće materijalne prirode, a sve u ime neke prividne vrijednosti ili vrline, kao što je vjera, domoljublje, sloboda ili što god već. Najučinkovitije sredstvo vojnika upravo je igranje na kartu vjere i časti koje, u svojoj srži, nemaju veze s nasiljem, a pogotovo ne s ubijanjem. Vrlina ne može biti povod za manu, inače nije vrlina.

No, ratni su profiteri u stanju manipulirati vladinim službenicima, političarima i medijima koji onda nesvjesno manipuliraju sugestivan narod do te mjere da su ovi voljni biti pijuni bez mozga u njihovoj igri. Ti oportunisti u stanju su čak ići tako daleko da prikriveno izazivaju sukobe, samo da bi od njih profitirali. No nisu oni ludi, nego oni koji nasjedaju na to. Stavljanje vlastitih interesa ispred tuđih nije za zamjeranje; za zamjerku je ne razmišljati svojom glavom. Jer, uvijek, baš uvijek imamo izbor, i nitko i nikakve sile ne mogu nas natjerati činiti nešto protiv naše volje. Ako činimo gluposti, sami smo si krivi. Ako se damo izmanipulirati, sami smo si krivi. Nema smisla druge kriviti; to rade samo luzeri.

Tko god drži do svoje vjere, bez obzira na to o kojoj se vjeri radilo, zna da nijedna vjera ne dopušta, a kamoli potiče ubojstvo i bilo kakvo drugo nečasno ponašanje. Nitko tko je pravi kršćanin ne ubija jer se ubijanje protivi vjeri - jedna od Deset Božjih zapovijedi nalaže: "Ne ubij". Da bi se opravdali, mnogi ljudi koji žive u zabludi nastoje interpretirati riječi svetih spisa na način koji njima odgovara pa tako izvrću zakone po svom. U kulturi u kojoj živimo, u kojoj je Biblija uvriježena kao najsvetiji spis, u više navrata jasno piše da je ubijanje grijeh. Spomenuta Božja zapovijed ne glasi "Ne ubij, osim ...", već glasi "Ne ubij" i točka. Prema tome, onaj tko vjeruje da mu nešto daje pravo ili opravdanje za ubijanje, očito je izmanipuliran nekom dijaboličnom silom koja ni u kojem slučaju ne zastupa njegove uzvišene interese. Uvijek postoje miroljubiva rješenja, no za to trebamo biti na stupnju svijesti iznad 200 na skali svijesti.
ANEGDOTA

Grof Rajevski upita Tolstoja:
“Lave Nikolajeviču, kako da znam da postoji Bog?”
Tolstoj uzvrati: “Sergeje Rajevski, ti si znanstvenik i gledao si kroz mikroskop?”
“Da” – reče grof.
Tolstoj: “Jesi li se ikada zapitao zna li onaj mikrob, da li ti postojiš?!

Inspirativna priča

Dokaz da postoji Bog

Čovjek je otišao u brijačnicu ošišati svoju kosu i skratiti bradu kao i obično. Počeo je pričati sa brijačem. Pričali su o mnogim stvarima i raznim temama. Iznenada dotakli su temu o Bogu.

Brijač je rekao: "Ja ne vjerujem da Bog postoji."
"Zašto?" - upitao je čovjek.
"Pa jednostavno, samo moraš izaći na ulicu da shvatiš da Bog ne postoji. Reci mi, da Bog postoji, bi li bilo toliko bolesnih ljudi? Bi li bilo napuštene djece? Da Bog postoji, ne bi bilo patnje i boli. Ja ne mogu zamisliti Boga koji dopušta ove stvari."
Čovjek je zašutio jedno vrijeme, razmišljajući jer nije želio odgovoriti bez argumenata.

Brijač je završio svoj posao i čovjek je izašao iz brijačnice. Ubrzo nakon što je izašao, ugledao je čovjeka duge, neuredne kose i zapuštene brade. Onda je čovjek ponovno ušao u brijačnicu i rekao brijaču: "Znaš što? Brijači ne postoje."
"Kako ne postoje?" - upitao je brijač.
"Ne!" - čovjek je uzviknuo. "Oni ne postoje, jer da postoje ne bi bilo neurednih, neošišanih i neobrijanih ljudi, kao što je onaj na ulici!
"Ma brijači postoje, samo što ljudi ne dolaze k njima."
"Točno!"- potvrdio je čovjek i nadodao: "Isto tako i Bog postoji, samo ljudi ne dolaze k Njemu!"

  Placebo

Rječnik stranih riječi (Anić, Klaić, Domović): placebo (lat.) med. naziv za tobožnji lijek koji se ponekad daje bolesnicima (umjesto pravog lijeka) radi izazivanja autosugestivnog djelovanja

Rječnička definicija Hrvatskog jezičnog portala: farm. inaktivna supstanca ili pripravak, daje se pacijentu kako bi se zadovoljila njegova želja za medikamentnom terapijom, ili se primjenjuje u kontroliranim studijama zbog procjene djelotvornosti nekog lijeka
placebo-učinak (efekt) 1. psih. pozitivan efekt samosugestije bolesnika da mu neki lijek pomaže, a zapravo se fiziološki ništa ne mijenja 2. pren. sociol. efekt samosugestije, ob. u situaciji kada se kakva dezinformacija prihvaća kao istina da bi se postigao osjećaj sigurnosti

Wikipedija: Placebo učinak opisuje situaciju kada je pacijent uvjeren da lijek kojega koristi ima blagotvoran učinak iako lijek koji može biti i u obliku tableta sadrži samo šećer (npr. laktozu), a lijek za ubrizgavanje samo fiziološke otopine itd...
Placebo je stoga lijek koji se koristi za sugestivan učinak na liječenje.

Placebo se sve više koristi u medicini, ali se o tome jako malo govori jer ako pacijenti znaju da se radi samo o placebu, neće više u to toliko vjerovati pa im neće ni pomoći. Međutim, neke nedavne studije sugeriraju da placebo-efekt djeluje čak i ako pacijenti znaju da se radi o patvorenom lijeku - poput šećerne pilule - što će reći da je placebo nije samo stvar vjere u dodijeljenu tabletu već i u medicinsko osoblje koje je izabralo tu vrstu tretmana.

Vjera je izrazito učinkovita pri liječenju. Učinak placeba zasniva se na vjeri. Glavni sastojak placeba je vjera, a ne šećer ili bilo što drugo. Rječničke definicije placeba spominju autosugestiju i samosugestiju, mada se u stvari radi o vjeri. Autosugestijama sebi nešto sugeriramo, no kod placeba to nije slučaj. Placebo tablete i zahvati pomažu nam jedino zato što vjerujemo svom liječniku i/ili vjerujemo u djelotvornost farmaceutskih proizvoda i operacija, ili zato što očekujemo ozdravljenje (jer vjerujemo u učinkovitost) ili zato što imamo nadu, a ne zato što sebi sugeriramo da će nam to pomoći. Pacijenti koji koriste placebo u liječenju i ne znaju za to pa je nemoguće učinak pripisati autosugestiji, već ga treba pripisati jedino vjeri, ili njezinu derivatu - očekivanju.

"Vidjet ćeš kad budeš vjerovao."
- Wayne Dyer
 
Vjerom se služe i razni karizmatici i iscjelitelji koji pomažu pri liječenju ljudi. Takva liječenja ljudi nazivaju čudima jer ih ne razumiju. Oni koji ih razumiju znaju da nema ništa čudno u tome jer vjera to čini - vjera čini čuda! To je zato što nas vjera oslobađa od ograničenja, što uma, što bilo čega drugoga – kultivirajući vjeru dopuštamo ostvarenje onog u što vjerujemo. Obično sami sebe ograničavamo u svojim mogućnostima - ne vjerujemo da možemo puno toga. Oni ljudi koji vjeruju da je sve moguće, postižu tzv. čuda.

"Ako vjeruješ u sebe, sve je moguće." - Miley Cyrus

 

 


"Teško je vjerovati u sebe, jer je sama ideja sebstva umjetna konstrukcija. Ti si, zapravo, dio velebnog jedinstva svemira. Sve ljepote svijeta su u tebi."
- Russell Brand

 

 


"Moraš vjerovati u sebe i kad nitko drugi ne vjeruje u tebe - to je ono što te čini pobjednikom."
- Venus Williams

 

 

  Vjera u svoje mogućnosti

U svetim spisima raznih kultura i religija vjera se naveliko spominje. Iako se najčešće govori o vjeri u Boga i neku određenu dičnu osobu (kao što je Isus, Muhamed ili Buddha, na primjer), jako se puno govori i o vjeri općenito, poglavito o njezinoj moći. Evo nekoliko primjera iz Biblije koji dočaravaju značenje i moć vjere, ne u kontekstu pobožnosti, već u kontekstu mogućnosti.
 
  • A vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo
    - Poslanica Hebrejima 11:1

  • A on reče ženi: Vjera te tvoja spasila! Idi u miru! - Evanđelje po Luki 7:50
    (Mnogi bolesnici koji su bili izliječeni posredstvom Isusa imali su istu vjeru u Boga i Isusa dan prije kao i na dan samog izlječenja, prema tome nije stvar u toj vjeri, nego u vjeri koju su imali u mogućnosti njihova iscjeljenja direktnim posredstvom Isusa. No, Isus nikad nije rekao da je on liječio ljude, već je svakomu rekao da ih je izliječila njihova vjera - nešto kao placebo.)

  • Apostoli zamole Gospodina: Umnoži nam vjeru! Gospodin im odvrati: Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: 'Iščupaj se s korijenom i presadi se u more!' I on bi vas poslušao. - Evanđelje po Luki 17:5-6
  • Tada učenici pristupiše nasamo k Isusu i rekoše: Zašto ga mi ne mogosmo izagnati? Kaže im: Zbog vaše malovjernosti. Zaista, kažem vam, ako imadnete vjere koliko je zrno gorušičino te reknete ovoj gori: 'Premjesti se odavde onamo!', premjestit će se i ništa vam neće biti nemoguće.
    - Evanđelje po Mateju 17:19-20
    (Apostoli su snažno vjerovali u Boga i Isusa, stoga se ova oba citata ne radi o toj vjeri, već o vjeri u svoje mogućnosti.)

  • Ujutro se (Isus) vraćao u grad i ogladnje. Ugleda smokvu kraj puta i priđe k njoj, ali ne nađe na njoj ništa osim lišća pa joj kaže: Ne bilo više ploda s tebe dovijeka! I smokva umah usahnu. Vidjevši to, učenici se začude: Kako umah smokva usahnu! Isus im odvrati: Zaista, kažem vam, ako budete imali vjeru i ne posumnjate, činit ćete ne samo ovo sa smokvom, nego - reknete li i ovoj gori: 'Digni se i baci u more!', bit će tako. I sve što zaištete u molitvi vjerujući, primit ćete.
    - Evanđelje po Mateju 21:18-22
    (Apostoli su snažno vjerovali u Boga i Isusa, stoga se i ovdje ne radi o toj vjeri, već o vjeri u svoje mogućnosti.)
     
  • Tada se dotače njihovih očiju govoreći: Neka vam bude po vašoj vjeri. - Matej 9:29
  • Jednoga dana uđe u lađu on i učenici njegovi. I reče im: Prijeđimo na onu stranu jezera. I otisnuše se. Dok su plovili, on zaspa. I spusti se oluja na jezero. Voda stane nadirati te bijahu u pogibli. Oni pristupiše i probudiše ga govoreći: Učitelju, učitelju, propadosmo! On se probudi, zaprijeti vjetru i valovlju; i oni se smire te nasta utiha. A on će im: Gdje vam je vjera?
    - Evanđelje po Luki 8:22-25
    (Apostoli su vjerovali u Boga i Isusa, stoga se i ovdje ne radi o vjeri u njih, već o vjeri u svoje vlastite mogućnosti i općenito u mogućnost zapovijedanja vjetrovima i vodi.)
     
  • Pravednik će od vjere živjeti. - Poslanica Rimljanima 1:17
     
  • ...koji su po vjeri osvojili kraljevstva, odjelotvorili pravednost, zadobili obećano, začepili ralje lavovima, pogasili žestinu ognja, umakli oštrici mača, oporavili se od slabosti, ojačali u boju, odbili navale tuđinaca. - Poslanica Hebrejima 11:33-34
     
  • U Listri je sjedio neki čovjek uzetih nogu, hrom od majčine utrobe; nikada nije hodao. Čuo je Pavla gdje govori. Pavao ga pronikne pogledom, vidje da ima vjeru u spasenje pa mu iza glasa reče: Uspravi se na noge! On skoči i prohoda. - Djela apostolska 14:8-10
     
  • Isus: Sve je moguće onomu koji vjeruje! - Evanđelje po Marku 9:23  (u kontekstu egzorcizma)
    (Ovdje ne piše "onomu koji meni ili u mene vjeruje" ni "onome koji u Boga vjeruje" već samo koji vjeruje. Mnogi ljudi širom svijeta vjeruju u Boga i Isusa, ali im svejedno nije sve moguće, što znači da se radi o drugoj vrsti vjere.)

Svatko ima svoje interpretacije onoga što čita i vidi, i kod Biblije nije iznimka. Možda se neki neće složiti s ovim interpretacijama, no one nisu ni bitne. Smisao je ovoga dočarati važnost vjere u svoje mogućnosti, a nikako omalovažiti vjeru u Boga i Isusa.

“Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djela nema? Može li ga vjera spasiti? Ako su koji brat ili sestra goli i bez hrane svagdanje pa im tkogod od vas rekne: Hajdete u miru, grijte se i sitite, a ne dadnete im što je potrebno za tijelo, koja korist? Tako i vjera: ako nema djela, mrtva je u sebi.
- Jakov 2:14-17

Mnogi se vjernici, dakle oni koji istinski vjeruju u Boga, Isusa i Bibliju, znaju razočarati kad im se ne događaju čuda koja su Isus, Pavao i razni biblijski proroci rekli da se imaju dogoditi onima koji imaju vjere. Unatoč njihovoj vjeri u Boga i Isusa, mnogi nažalost ne mogu svjedočiti o čudesnim izlječenjima i drugim ostvarenim stvarima za koje usrdno mole. To je zato što nije dovoljno vjerovati u Boga, već treba istinski vjerovati u mogućnosti, ali i živjeti tj. djelovati u skladu sa zakonima (Božjim i prirodnim).

U biblijska su vremena ljudi trebali vjerovati u Isusa, koji je bio među njima, kako bi im se dogodilo neko "čudo". Danas trebamo vjerovati onomu tko stoji namjesto Isusa, pa bio to neki doktor od kojeg očekujemo izlječenje, svećenik, iscjelitelj, učitelj ili bilo tko drugi od koga očekujemo da nam pomogne. No prije svega treba vjerovati u svoje mogućnosti, u svoju moć. Vjera u Višu silu također je poželjna, pogotovo kad sumnjamo u svoje mogućnosti, jer nas vjera u tu silu osnažuje i omogućuje da uz tu velebnu podršku možemo ostvariti što želimo. No, bez našeg upliva ni najviša nam sila neće pomoći. Stoga, treba vjerovati u sebe i svoje mogućnosti.

"Vjera znači vjerovati u ono što ne vidite; nagrada za tu vjeru je da vidite ono u što vjerujete."
- Sv. Augustin

I u islamu prorok Muhammed ovom izrekom naglašava pravo značenje vjere:

Muhammed: „ Nema vjere onaj tko nema amaneta (povjerenja i pouzdanosti), niti ima vjere onaj tko ne poštuje dogovore.“

U hinduističkoj i budističkim vjerama naglašava se vjera u sebe.

"Ne možete vjerovati u Boga dok god ne vjerujete u sebe." - Swami Vivekananda
"Hindu religija ne sastoji se od borbi i nastojanja da se vjeruje u određene doktrine ili dogme, već shvaćanja ne vjerovanjem, nego bivanjem i postajanjem." - Swami Vivekananda

Ovu spoznaju istine dostiže onaj tko ima vjere, predanost vjeri, i tko vlada svojim osjetilima. Pošto je stekao tu spoznaju, on postiže duševni mir. A neuki čovjek, onaj tko je bez vjere, sumnjajući ide u propast. Za nevjernika, onoga koji sumnja u sebe, ne postoji ni ovaj, ni „onaj“ svijet, niti radost.
- Bhagavad Gita

 

 

 

 

 

Poredba

Slonova uzica

Slonovi su jedne od najsnažnijih životinja i neupitno mnogo snažniji od ljudi. Kako to onda da ima slonova koji poslušno rade za neke ljude i ne pobjegnu od njih? Stvar je u uvjerenju i dresuri. U Indiji dresiraju slonove tako da im, kad su oni još sasvim mladi, mali i nemoćni, zavežu jednu od zadnjih nogu za stablo čvrstim užetom. Naravno, mladi se slon, kad osjeti da je vezan užetom, pokuša osloboditi, ali ne uspijeva jer još nije dovoljno snažan. Nakon više uzaludnih pokušaja slonić shvaća da ne može ništa protiv toga, stvara uvjerenje da je slabiji od užeta i navikne se na situaciju.

Kako slon odrasta, ne preispituje svoja prošla uvjerenja, već i dalje živi u uvjerenju da je uže jače od njega iako to više nije tako. Čak i nije važna debljina uzice kojom je vezan jer je u njegovu mentalnom sklopu uzica sama po sebi nešto što je jače od njega. Tako možemo vidjeti ogromne slonove koje neki slabašni momak vodi na tankoj uzici, a slon se pritom uopće ne buni i poslušno ide kamo ga ovaj vodi. Njegovo ga staro uvjerenje drži zarobljenikom čovjeka koji je puno slabiji od njega. Odrasli bi slon mogao s lakoćom otkinuti uzicu i živjeti život po svom, ali to ne čini zbog krivog uvjerenja.

Zašto to spominjemo? Postavlja se pitanje jesi li i ti jedan/na od takvih slonova? Živiš li i ti u uvjerenju da si nemoćan/na i podređuješ li se i ti drugima? Jesu li te neki ljudi, organizacije i sistemi zbog svojih interesa "dresirali" tako da budeš vezan(a) uz njih i podređen/na njima? Kao i dresirani slon, ni ti nisi toga svjestan/svjesna. Stoga je potrebno ozbiljno preispitati svoja uvjerenja, razmišljati svojom glavom, biti otvoren, iskren, mudar i sve u svemu temeljiti odluke na vrlinama, a ne na manama/slabostima.

Kao i slonovi, ideš li i ti kroz život držeći se nekog uvjerenja da ne možeš učiniti nešto, jednostavno zato što nekoliko puta prije nisi uspio/uspjela u tome? Zadržavaš li i ti stara, zastarjela uvjerenja koja ti više ne služe? Izbjegavaš li okušavati se u nečem novom zbog nekih ograničenih uvjerenja? I još gore, uzdržavaš li se zbog tuđih ograničavajućih uvjerenja? Odluči ne prihvaćati prividne granice i ograničenja izgrađena u prošlosti.

Ovo sa slonovima slično je kao i u basni "Kokoš i orao", koju možeš pročitati malo niže.

»Nemojte se ograničavati. Mnogo ljudi se ograničava na ono što misle da mogu napraviti. Možete ići onoliko daleko koliko vam to vaš um dopušta. Ono što vjerujete, zapamtite, ono je što možete postići.«
- Mary Kay Ash

 

»Na nebu, ne postoji razlika između istoka i zapada, ljudi rade razlike u svojim umovima i onda vjeruju da je to istina.«
- Buddha
Vjera iznad razuma

Živimo u svijetu i vremenu u kojima se inteligencija ističe kao najveća ljudska kvaliteta i daje joj se primat. Cijeli je obrazovni sustav dizajniran da prije svega razvija inteligenciju pa se osnovna vrijednost polaže na njega i mladi se ocjenjuju prema sposobnosti korištenja inteligencije, a ne emocija ni vrlina. Stoga i ne čudi da ima previše kriminala jer u takvom su sistemu vrline marginalizirane. Ako želimo promjenu, gospodarsku i društvenu, trebamo presložiti vrijednosti i preispitati temelje na kojima počiva sistem. Mi se zalažemo da uz znanje i vještine dodamo još jedan jednakovrijedan stup temeljac - vrline. Razum i vrline često idu ruku pod ruku, ali ne uvijek. Ponekad nam razum govori jedno, a srce i duša drugo. Ponekad ono što je razumno nije i ispravno. Razum ima mnoge svoje prednosti, ali i nedostatke. On se zalaže za praktičnost i uglavnom je pod paskom ega, umjesto duše. Moć razumijevanja prosječnog ljudskog uma narušena je činjenicom da je um zapravo prepun zabluda, predrasuda, krivih predodžbi i uvjerenja koji nam zamagljuju percepciju stvarnosti i sprečavaju nas da učinimo pravu ili ispravnu stvar.

Razum i vjera su paradigme koje su sasvim suprotnog pola, odražavajući znatno različita gledišta kojima se gleda na svijet. Razum je linearni sadržaj (lijeva polutka mozga), a vjera je nelinearan kontekst (desna polutka mozga)."
- Dr. David R. Hawkins
 

Razum nije uvijek u pravu jer je ograničenog kapaciteta i sposobnosti. Ljudska je percepcija ograničena i relativna pa je takva i sposobnost razumijevanja svih činjenica u širem kontekstu. Bolje je da je čovjek razuman nego da nije. No, razum nije svet niti je bez presedana. Mnoge se vrline često kose s razumom - vjera, mudrost, ljubav, velikodušnost, poniznost, praštanje, iskrenost, nada, radoznalost, ustrajnost, čast i druge.

U kontekstu očuvanja vjere ispravan postupak ne mora nužno biti razuman. To je zato što se vjera ne ograničava na percepciju i sposobnosti razuma. Vjera je voljnost tražiti odgovore i manifestacije na suptilnim mjestima, tamo gdje se intelekt ne usudi zaviriti. Dok intelekt govori: "Vjerovat ću kad to vidim", vjera kaže: "Vidjet ću to kad u to vjerujem".

Čovjek nije stvorio svemir; postoji Viša sila koja je to učinila. Koristiti ljudski um da bi se shvatio božanski um je uzaludno, stoga je besmisleno oslanjati se na vlastitu pamet da bi se shvatilo ono što je izvan mentalne sposobnosti. Zato je vjera tu. Vjera nam omogućuje da prihvatimo i prepustimo se nerazumljivim i nerazumnim modusima božanskog poretka. Mnoge stvari nemaju smisla ograničenom ljudskom umu, ali u širem, proširenom kontekstu sve ima smisla. Vjera je stvar gledanja na svijet i život iz božanske perspektive.

Prema zakonu polariteta sve je bipolarno, tj. ima pozitivnu i negativnu stranu. Dakle, sve na svijetu titra između dva pola, odnosno ide u oba smjera. Znači, ne postoji apsolutno istinito ni neistinito, tj. sve je i istinito i neistinito, ovisno o kontekstu. Sada dolazi još veći uvid: zbog toga što ništa nije stvarno ni nestvarno ili je sve zapravo i jedno i drugo, onda je inteligentno zauzeti stav koji pruža radost i mir, čak i ako se ne čini stvarnim! To je upravo ono što vjera čini – vjeruje u pozitivno ne zato što je to apsolutno istinito ili stvarno nego zato što to pruža zadovoljstvo!!! Vjera transcendira intelektualno diskriminiranje i dualistički pogled na stvarnost, nadilazi relativnost pojava i namjerno uzima pozitivno viđenje kao pravo, a priklanjanje toj odabranoj stvarnosti u stvari je ostvaruje! Prema tome, možemo reći da je inteligentno kultivirati vjeru.

Transcendencija razuma u vjeru

Hladni razum spoznaje i razumije stvarnost tako što povezuje iskustvena, osjetilna obilježja stvarnostiposredovana opažanjem, spaja ih u pojmove, pojmove u sudove, a sudove u zaključke. Moć povezivanja je moć razuma. No i samo iskustvo i percepcija ovise o prethodnim spoznajama, tako da nove spoznaje ovise o starim spoznajama, tj. njima su ograničene ili u najmanju ruku kontaminirane – svatko može razumjeti samo ono što zna, odnosno, može primiti samo ono što je spreman primiti. Ako je iskustvo temeljeno na prethodnim spoznajama (uvjerenjima, predodžbama, predrasudama), onda se prave nove spoznaje ne mogu izvesti iz iskustva (čulnih percepcija). Stoga su prave spoznaje nadiskustvene i nadosjetilne, tj. transcendentalne.

Transcendencija jest uzdizanje svijesti iznad neposrednog osjetilnog iskustva; prekoračivanje granica mogućeg iskustva, prelaženje iz »ovostranosti« u »onostranost«, iz osjetilnoga u nadosjetilno ili apsolutno. To je nadosjetilnost i nadzemaljsko iskustvo u kojem se doživljava cjelovitost i jedinstvo sa svime i svima.

“Nemojte nastojati razumjeti kako biste mogli vjerovati, nego vjerujte kako biste mogli razumjeti.”

"Vjeruj da bi razumio, razumij da bi bolje vjerovao."
- sv. Augustin

Kad želimo kultivirati vjeru često smo primorani djelovati na način koji je daleko od najpraktičnijeg, najlogičnijeg i najrazumnijeg rješenja. Pritom se čovjek više zalaže za duhovne vrijednosti, nego za samoodržanje (koje je razumnije).

Dok ljudi koje krasi vjera radije iskazuju svoj karakter i principe, razumni ljudi radije iskazuju svoje argumente i dokaze. Razum se temelji na znanju s dokazima, a vjera na znanju ponad dokaza.  Vjera ne izjednačuje znanje s dokazima, ne ograničava znanje ni istinu na ono što se može dokazati, nego uviđa da je znanje opsežnije od dokaza, koje su ljudi sa svojim ograničenim kapacitetima u mogućnosti ispostaviti.

Dužnost ispred razuma - čovjek snažne vjere ima snažan osjećaj za svoju dužnost i pretpostavlja je razumu - daje prednost, veću važnost vjeri nego razumu. Stoga, kad je obavljanje neke moralne dužnosti, vezane uz vjeru, nepraktično i teško u nekoj situaciji, čak i nerazumno, on je ipak obavi. Zov dužnosti. On nadglasuje zov razuma.

Savjest ispred razuma - u situacijama kad nam savjest govori jedno, a razum drugo, čovjek predan svojoj vjeri odabrat će savjest. Isto je tako i s intuicijom.

»Gdje je vjera gospodar, tamo je razum sluga čija je dužnost da šuti.«
- Sándor Petőfi
(mađarski pjesnik i revolucionar)
  gandhi
“Baš kao što tijelo ne može postojati bez krvi, tako
duša treba neusporedivu i čistu snagu vjere.”

- Mahatma Gandhi
 
Vjera je oslobađanje od ograničenja uma. Upravo je to oslobođenje od okova i tvorevina uma (zabluda) ono što je mnogim svjetski slavnim velikanima donijelo priznanja, ali i slobodu u širem smislu te riječi. Iako su im mnogi govorili da je nerazumno to što čine, da nije pametno i slično, oni su vođeni vjerom u svoje ideale, postupali drugačije od drugih i time si osigurali eminentno mjesto u vijestima i udžbenicima povijesti, što se ne može reći za te razumne savjetnike.
 
Ono što razlikuje "velike" ljude od "malih", između ostalog je to što oni vjeruju u ono što "mali" ljudi ne vjeruju. Pod "velikim" mislimo na ljude koji su ostvarili velika djela na svjetskoj razini, koji su pružili veliku vrijednost velikom broju ljudi. Svi ljudi imaju jednaku vrijednost, samo što neki uspiju ostvariti svoju životnu svrhu/misiju a neki ne, pri čemu vjera ima presudnu ulogu.
Dalaj Lama
“Moja vjera mi pomaže prevladati negativne emocije i postići ravnotežu."
- Dalaj Lama
 
       
Uzori vjere postoje u svim kulturama i epohama. Nebrojeno je mnogo onih kojima je njihova vjera osigurala moć i besmrtnost - po uzoru na njih nastale čitave religije i filozofski pravci. Njihova imena ne stanu sva ovdje, ali spomenimo se Isusa, sv. Marije, Buddhe, Muhameda, Rumija, Zaratustre i Konfucija. Svi oni imaju zajedničko to da su vjeru stavljali ispred razuma, emocija i novčanog probitka, što im je dalo ogromnu moć.

Prema tome, postojanu moć možeš imati ako kultiviraš vjeru, ali i druge vrline.

Koliko je vjera važna u kršćanstvu govori i činjenica da se biblijsko učenje ili kršćanski nauk ne zove tako, nego se naziva vjeronauk, a kršćanski se učitelji zovu vjeroučitelji. Usto, pripadnost se kakvoj crkvi ili vjerskoj zajednici naziva vjeroispovijed. Vjera je glavni faktor.
 
Vjera je važan sastavni element učenja svih religija. Svrha joj je omogućiti nam vječni život, spasenje duše ili prosvjetljenje.

Svaka vjerska zajednica teži ispunjenju specifičnih i raznolikih duhovnih potreba svojih pripadnika kako bi uspostavila etički  okvir koji će im pomoći da se oslobode napasti zloduha. No najvažnije nasljeđe koje religija ostavlja svojoj zajednici je vjera. Religijski sustavi potiču vjeru kod svojih članova prema gotovim obrascima, i tako smanjuju učinak ljudske tendencije prema skepticizmu. Zato mnoge religijske prakse imaju zadatak uspavati razum, pa čak i otupiti ga do pokornosti. Kroz razvijenu vjeru u Boga i druga duhovna bića, osoba lako razvija sustav vjere koji se može primjenjivati i u drugim segmentima života. Kako bi postigao bilo što veliko u životu, čovjeku nisu dovoljni pamet i razum, već mu je neophodna i intuitivna osjećajnost za suptilne, nevidljive sile, a to je nešto što samo vjera može aktivirati.

 

 

 

»O Bože, ako te obožavam iz straha od pakla, tada daj neka u paklu izgorim, ako te obožavam radi nade u raj, onda mi ga ne daj. No ako te obožavam zarad tebe samoga, ne ustegni od mene svoju vječnu krasotu!«

»
Nosim baklju u jednoj ruci
I kantu vode u drugoj
S ovim stvarima ću zapaliti vatru u Raju
I ugasiti plamen u Paklu
Tako da se nitko neće klanjati Bogu
Zbog straha od Pakla
Ili pohlepe za Rajem.«
Rabi'a al-'Adawiyya
(ili Rabia Basri), sufistička mističarka i muslimanska svetica

Pouka:
ne treba vjerovati ni u što iz straha, pohlepe ili bilo koje druge mane, već se vjera treba temeljiti na vrlinama.

 

 

 

 

 

 

»Today's students can put dope in their veins or hope in their brains.
If they can conceive it and believe it, they can achieve it.
They must know it is not their aptitude but their attitude that will determine their altitude.«
- Jesse Jackson
(američki političar, aktivist za ljudska prava i baptistički svećenik)


Talidari:
Nije težina, već dubina i širina, ono što određuje nečiju veličinu.

Kako bi se netko vinuo u visine nije toliko važno da je visokokvalificiran  koliko da je visokokompetentan.

Da bi netko daleko dogurao nije toliko važna dalekosežnost koliko dalekovidnost.

 

 

愚考山を移す
Prijevod: Vjera može pomicati planine.
- Japanska poslovica

 

 

»Morate vjerovati u sebe.«
- Sun Tzu

 

 

 

 

 

Faith It ‘Till You Make It
vjeruj sve dok se ne ostvari

   Zašto nam je potrebna vjera

Vjera je u praksi vrlo korisna jer je u svakodnevnom životu možemo iskoristiti za ostvarenje blagostanja, materijalnog i duhovnog. Često nas u postizanju nekog cilja sprečava sumnja ili nedostatak vjere - bilo da se radi o vjeri u sebe i svoje mogućnosti, bilo o vjeri u nešto drugo ili nekog drugog.
 
“Vjeruj, ali pazi kome.”
- Latinska poslovica
 
S jedne strane, ne smijemo vjerovati u sve i svakoga, ne smijemo biti naivni i lakovjerni, no s druge strane ne smijemo biti ni pretjerano sumnjičavi. Važno je znati prepoznati izvor naše sumnje ili vjere. U sve ono što ima izvor u negativnom obliku, nije potrebno vjerovati. Ne smijemo u nešto ni sumnjati ni vjerovati iz straha, pohlepe ili bilo koje druge slabosti. Mnogi su se opekli jer su vjerovali nekomu iz lijenosti (za dodatne provjere). Znači, vjeru ne smijemo bazirati na manama. Neka ti intuicija ili osjećaj u želucu bude vodilja i ne povodi se vanjštinom ili izgledom.

Svi u nešto vjerujemo, htjeli mi to ili ne. Nitko nije nevjernik. Netko tko ne vjeruje u Boga, na primjer, vjeruje u nepostojanje Boga. Stoga nije stvar u tome da znamo zašto nam je potrebna vjera, već je stvar u tome da znamo zašto nam je potrebno u određene stvari vjerovati, a u druge ne. Vjera određuje našu sudbinu. Ako vjerujemo da je život borba, da ne možemo uspjeti u nečemu iz ovih ili onih razloga – bit će tako, jer nam je sve po našoj vjeri. Što god izaberemo vjerovati, tako će nam i biti. Vjera je toliko potentna jer nas ona pokreće u smjeru naših uvjerenja, a što sijemo, to žanjemo.

Mnogima više odgovara ne vjerovati u moć svoje vjere, jer time prebacuju odgovornost na sve strane osim na svoju. Prihvaćanje vlastite odgovornosti za sve ishode nije lako za slabe. Možeš i dalje živjeti u tom uvjerenju (u nemoć vjere), ako želiš, jer imaš slobodnu volju, no pitanje je koliko ti ono pomaže ili odmaže. Ako već trebaš u nešto vjerovati, bolje je da vjeruješ u ono što ti daje moć i snagu, a ne nešto što ti ih oduzima. Uvjerenje u potentnost vlastite vjere uklanja naša naivna, dječja shvaćanja da život donosi što donosi, da postoji utvrđena sudbina i da mi tu ništa ne možemo. Ne postoji bez razloga u našem narodu izreka ”Čovjek je kovač svoje sreće”.

Istina, neke stvari doista dolaze bez naše kontrole, i ružni i lijepi događaji, no nad mnogima imamo puno više kontrole nego što to vjerujemo. Najlakše je ne vjerovati - to rade slabići (duhom).Oni snažni duhom preuzimaju odgovornost za svoj život gdje god mogu i koliko god mogu, ne predaju se tako lako zlodusima jer shvaćaju da u svoj život privlačimo ono u što vjerujemo. Važno je držati se pozitivnih vjerovanja u sebe, svoje sposobnosti i okolinu jer nas ona mogu odvesti u sasvim drugačiji život od ovog na koji smo navikli i koji nam ne odgovara. Promijeni uvjerenja i promijenit će ti se život!
Kad ne vjerujemo da nešto možemo, nećemo poduzeti sve što treba da bismo to postigli. Tu je sva filozofija!

Svijest
stvara
svijet
 
Sve što nam se događa u životu uvjetovala je naša svijest. Svijest stvara svijet. Naša svijest uređuje naš svijet. Svijest programira naš život. Kako će naša svijest programirati naš život i urediti naš svijet, ovisi o našim emocionalnim uvjerenjima. Vjera usmjerava svijest. O snazi naše vjere ovisi koliko će svijest djelovati po svojoj volji, a koliko će se prepustiti vanjskim faktorima da je usmjeravaju. Drugim riječima, što je jača tvoja vjera, to je jača tvoja kontrola nad tvojom sudbinom. Prema tome, svjesnim biranjem svojih uvjerenja i emocija (inteligentnom emocionalnošću), utječemo na preraspoređivanje čestica u svom tijelu i na kreiranje energetskog, elektromagnetskog polja koje se širi izvan našeg tijela na sve oko nas i šire. Pojednostavljeno, tvoja svjesna, emotivna uvjerenja oblikuju tvoju stvarnost. Naša vjera, udružena s konstruktivnim emocijama, ima moć nadmašiti zakone fizike i biologije te činiti čuda koja su umu nepojmljiva.


"Naša je najvažnija odluka ta hočemo li vjerovati da živimo u prijateljskom ili neprijateljskom svemiru."
- Albert Einstein
 

Nagrada za kultiviranje vjere je sposobnost da se živi u miru uslijed nedaća. Kad vjerujemo u prirodne (i Božje) zakone, imamo svoj mir jer znamo da je svako zlo za neko dobro i ne kolebamo se, već znamo točno što je ispravno.

Također, vjera nam pruža utjehu i nadu kad se čini da ništa ne ide kako treba, kad nas nevolje pritišću i kad ne znamo što i kako dalje.

Druga stvar zašto trebaš vjeru jest ta da ti bude uzvraćena. Kad imaš vjeru u druge, olakšavaš im da i oni imaju vjeru u tebe. Time također pridobivaš pouzdanost i povjerenje drugih. Kad je netko sklon vjerovati drugima, po zakonima recipročnosti i kauzaliteta i drugi će ljudi biti skloni vjerovati njemu, a isto je i s vjerom u sebe. Razmisli malo, ako sam(a) nemaš vjeru u sebe, svoje sposobnosti i mogućnosti, zašto bi je onda drugi imali u tebe? Također, imajući vjeru općenito, daješ dobar primjer drugima, čak i inspiriraš neke da i oni kultiviraju vjeru. Dobro je vjerovati u sebe i u druge jer se tako ljudi lakše pouzdaju u nas i imaju u nas povjerenje.

“Ako vjeruješ u čuda, čuda će se početi događati.”
- kineska poslovica
“Čuda se događaju samo onima koji u njih vjeruju.”
- francuska poslovica 
 

Vjera čini čuda. Toliko je primjera ljudi koji su postigli nemoguće stvari zahvaljujući svojoj vjeri da je besmisleno o tome ovdje razglabati jer ih svi znamo dovoljno. Za one najmlađe, koji još nemaju toliko životnog iskustva, spomenimo neke opće primjere. Da izumitelji nisu vjerovali u sebe i svoje ideje i kad su ih drugi ismijavali, ne bi bilo pola toga u svijetu što nam čini život lakšim i ljepšim. Toliko toga što je danas moguće, bilo je smatrano nemogućim u prijašnjim vremenima - letenje avionom, liječenje raznih bolesti, razgovaranje telefonom itd. Po toj će logici mnoge stvari koje mi sada smatramo nemogućima, ljudima u budućnosti biti sasvim normalne. I njima nepojmljive stvari kasnijim će se generacijama pokazati mogućima. Prema tome, granice mogućeg svakodnevno se pomiču. Stoga se nemoj bez veze ograničavati misleći da ti je mnogošto nemoguće, nego budi jedan/jedna od onih koji vjeruju da je puno toga više moguće nego što se čini. Dopusti čudima da se manifestiraju u tvom životu. Prije svega u kontekstu svojih mogućnosti - vjeruj bez razuma, vjeruj sa srcem! Vjeruj u nevjerojatno! Jer ono što je nama nevjerojatno, idućim će generacijama ionako biti sasvim vjerojatno pa zašto čekati?!


Vjera nas brani od raznih zloduha i njome ih možemo nadjačati - sve one zloduhe koji nas sprečavaju u postizanju blagostanja. Svakodnevno padamo u napasti kao što su apatija, pesimizam, sumnjičavost, zabrinutost, očaj, nepovjerenje, nesigurnost, obeshrabrenost, predaja, odustajanje, kolebljivost, neznanje, zavaravanje, predrasude i mnoge druge, ali uz pomoć vjere možemo im odoljeti. Vjera je neka vrsta oklopa i oruđe u konfrontacijama sa zlodusima koji nas napadaju, ali i s ljudima koji su i sami podlegli napastima. Vjera nam pomaže da im ne podilazimo, već da ih "ukrotimo" ili nadvladamo ili jednostavno otpustimo. Bez vjere, ljudi djeluju ograničeno bez dovoljno zanosa da nadvladaju zapreke.
 

Vjera je ključ uspjeha - vjera u sebe, udruženo s vjerom da je naš cilj moguć, ključno je u ostvarivanju uspjeha u životu. Što više vjerujemo u sebe i svoj poziv, to smo otporniji na teškoće. Izdržljivost ovisi o vjeri. Mnogi se uspješni ljudi slažu da nam je vjera neophodna za uspjeh:

  • Dalaj Lama
    “Ne možete povezati stvari gledajući unaprijed; složiti ih možete jedino gledajući unazad. Dakle, morate vjerovati da će se sve nekako posložiti na svoje mjesto u vašoj budućnosti. Morate vjerovati u nešto, u intuiciju, sudbinu, život, karmu, bilo što. Zato što vam vjerovanje da će se sve posložiti na svoje mjesto daje samopouzdanje da slijedite svoje srce, čak i kada vam se čini da ste skrenuli s utabane staze. A to će stvoriti odlučujuću prednost u životu."
    "Tvoje vrijeme je ograničeno, nemoj ga potratiti živeći život kao drugi. Nemoj dopustiti da te zarobi dogma – nemoj živjeti kako drugi misle da bi trebao. Nemoj dopustiti da buka tuđih mišljenja utiša tvoj unutarnji glas. I najvažnije, imaj hrabrosti  i vjere da pratiš svoje srce i intuiciju. Oni nekako već znaju što zaista želiš postati. Sve ostalo je sporedno."

    - Steve Jobs


    "Naši se ciljevi mogu postići jedino kroz plan u koji morate snažno vjerovati i na temelju kojeg morate uporno djelovati. Nema drugoga puta do uspjeha." - Pablo Picasso
  • "Vjerujte u sebe! Imajte vjere u vaše sposobnosti! Bez poniznog, ali razumnog samopouzdanja u vašu snagu, ne možete biti uspješni ili sretni." - Norman Vincent Peale
  • "Vjerujte u sebe i sve će ostalo doći na svoje mjesto. Imajte vjere u svoje vlastite sposobnosti, radite marljivo i nema toga što nećete moći postići." - Brad Henry
  • "Vjera u sebe prva je tajna uspjeha." - Ralph Waldo Emerson
  • "Kako bismo uspjeli, prvo moramo vjerovati da to možemo." - Nikos Kazantzakis
  • "Ako želite biti uspješni, to je vrlo jednostavno. Znajte što radite. Volite ono što radite. I vjerujte u ono što radite." - Will Rogers
  • "Budućnost pripada onima koji vjeruju u ljepotu svojih snova." - Eleanor Roosevelt
  • "Vjerujte da možete i već ste na pola puta do tamo." - Theodore Roosevelt
  • "Da bismo nešto postigli, nije dovoljno samo djelovati i planirati, već trebamo i sanjati i vjerovati." - Anatole France
  • "Nemojte ciljati za uspjehom ako ga želite; samo radite ono što volite i vjerujte u to i uspjeh će vam doći prirodno."- David Frost
  • "Čuvajte svoje snove živima. Shvatite da postići bilo što zahtijeva vjeru i povjerenje u sebe, viziju i naporan rad, odlučnost i posvećenost. Zapamtite da su sve stvari moguće za one koji u to vjeruju." - Gail Devers
  • "Ako ne vjerujete da nešto možete napraviti, tada nemate nikakve šanse." - Arsene Wenger

Kaže se "gdje ima volje, ima i načina", no nitko ne kaže kako doći do volje! Prema tome, ova izreka nije potpuna. Ako želimo naći načina za ostvariti bilo što, treba nam vjera. Ona stvara volju. Stoga, ova izreka treba glasiti: "gdje ima vjere, ima i volje, a gdje ima volje, ima i načina."

vjera volja način


Ako vjeruješ u vrlinologiju, odnosno u moć vrlina, ne trebaš gubiti vrijeme na proučavanje vrlina već ih možeš odmah kultivirati i tako brže ubirati plodove od toga.
 

Vjera ubrzava naš napredak i pruža prečicu kod učenja - vjera je odličan akcelerator jer možemo napredovati mnogo brže ako u nešto vjerujemo i kultiviramo vrlinu vjere nego ako nastojimo napredovati učenjem i intelektualiziranjem. Na primjer, ako na temelju vjere jednostavno prihvatiš neku dogmu kao, recimo, to da je stvarnost višedimenzionalna, hologramska, nelinearna i nedualna, možeš iskoristiti to znanje odmah, no ako ti je potrebno to prvo intelektualno shvatiti i naučiti sve o teoriji struna, nelinearnoj dinamici i drugim znanstvenim otkrićima, onda će ti trebati puno više vremena da počneš koristiti to znanje u svoju korist. Zato dogme mogu biti dobra stvar kada ih je postavio prosvijetljeni autoritet bez nametanja vlastitih interesa. Ti, naravno, imaš slobodu odabrati kako brzo i daleko želiš napredovati, i u pravu si što si oprezan/na pri odabiru objekta svoje vjere. Očito postoje oprečne znanstvene teorije, kao i kontrast između znanstvenih i duhovnih teorija, tako da čovjek može lako biti nesiguran o pouzdanosti autoriteta. Zato je najbolje slijediti svoj osjećaj (ne emocije), kao što je osjećaj u želucu (intuicija) ili fizičku reakciju, kao što je jačina mišića pri kineziološkom testiranju za istinitost neke izjave.


Evo što kažu još neki slavni ljudi o tome zašto nam još sve treba vjera:

  • "Što god da emocionalno vjerujete, postaje vaša stvarnost." - Brian Tracy
  • "Što god um može zamisliti i vjerovati, to može postići." - Napoleon Hill, "Misli i postani bogat"
  • "Da bismo promijenili svoj život, moramo promijeniti ono što vjerujemo o sebi i svom svijetu." - Gregg Braden
  • "Vjera je najjače oružje od svih zemaljskih oružja! Nepobjedivo. I zato naš narod, malen među ostalima velikima, još uvijek živi i visoko diže svoj stijeg! Neka dršću svi silnici, krunjeni i neokrunjeni, jer nad njima vječno lebdi Pravda - a u nama živi vječna snaga: vjera naša!" - Marija Jurić Zagorka, "Gordana"
  • "Kada se sanja i vjeruje tada i snovi postaju java." - Carmen Ezgeta
  • "Vidjet ćete to onda kada ćete u to vjerovati." - Wayne Dyer
  • "Da bi ljudi bili sretni, potrebno je da su mentalno vjerni sami sebi. Nevjernost se ne sastoji u vjerovanju ili nevjerovanju, nego u tome da se prave da vjeruju u ono u što ne vjeruju." - Thomas Paine
  • "U teoriji, postoji mogućnost za savršenu sreću: vjerovati u neuništivi element u samome sebi i ne nastojati ići (stremiti) za njim." - Franz Kafka
  • "Što nam se događa, ono je u što istinski vjerujemo; naše vjerovanje čini da se to dogodi." - Frank Lloyd Wright
  • "Što god slikovito zamisliš, žarko zaželiš, iskreno vjeruješ, i shodno tome s entuzijazmom poduzimaš ... neminovno se mora dogoditi!" - Paul J. Meyer
     

 

 

Basna

Kokoš i orao

Ženka orla ostavila je svoje jaje u blizini kokošinjca. Jedna je kokoš to jaje prisvojila, ležala je na njemu i izlegao se mali orao. Kokoši su ga prihvatile kao pile koje malo drugačije izgleda. Život je tekao dalje i mali orao je rastao tražeći sjemenke i zrnje kao i ostale kokoši.
Jednog dana dok je, kao i obično, tražio hranu sa svojom “obitelji”, mladi orao je, visoko na nebu, ugledao veliku pticu širom raširenih krila. Bio je zapanjen i raspitao se kod starije koke: “Tko je to?”
“To je orao, kralj svih ptica.” - odgovorila je koka.
Mladi je orao upitao: “Mogu li i ja tako letjeti?”
A odgovor je bio: “Naravno da ne možeš, budalo! Mi smo kokoši, zar to ne znaš? Naša krila nisu dovoljno jaka da bismo mogli tako letjeti.”
Mladi je orao shvatio, ali negdje duboko u sebi osjetio je snažnu potrebu da vidi svijet, da leti visoko i hrabro se otisne na moćnim vjetrovima promjene... Bio je tužan dok se pitao, zašto se morao roditi kao kokoš? Zašto se nije mogao roditi kao orao i visoko letjeti?
Dok je tako razmišljao, duboko je uzdahnuo i nastavio tražiti zrnje i sjemenke.

Pouka: preispitaj svoja uvjerenja i promisli dobro jesi li stvarno "kokoš" kako te drugi nastoje uvjeriti ili si stvarno "orao" kojem je moguće puno više.

Druga verzija: The Eagle Who Thought He Was a Chicken

 

ZAŠTO TO NAPLAĆUJEMO
Kvalitetna izrada svakog modula zahtijeva mjesec-dva intenzivnog rada i truda par ljudi koji onda radeći ovo ne mogu na drugi način prihodovati svojoj obitelji, stoga trebaju biti plaćeni, pogotovo jer se radi o ljudima čiji je talent na visokoj cijeni.
Kao što vi svoj posao ne želite raditi besplatno, tako nemojte očekivati da drugi to čine. Ako želite da čitav sadržaj našeg portala bude besplatan, podržite nas u našoj misiji - uplatite članarinu i/ili volontirajte s nama, angažirajte se na bilo koji način. Što god činili, molim vas nemojte očekivati nešto za ništa, tj. samo primati a ništa ne davati jer takav odnos prema životu garantira neuspjeh, patnju i siromaštvo, između ostalog. Što sijemo, to žanjemo. Davanjem dobijamo!

   Kako kultivirati vjeru

Nastavak ovog modula, koji je najvažniji i najbolji dio jer u njemu otkrivamo konkretne načine kako svoju vjeru aktivirati i kultivirati, rezerviran je samo za sudionike nekog od naših online tečajeva, za VIP članove kao i za one koji nam se revanširaju.

Da biste mogli dalje čitati ovaj modul i dobiti konkretne savjete, molimo učinite po izboru:
- prijavite se na naš e-tečaj (provjerite nastavni plan da vidite kad je u planu) ili
- učlanite se kod nas kao VIP član ili
- kompenzirajte - umjesto plaćanja novcem, platite nečim drugim - kontaktirajte nas s ponudom
- volontirajte - umjesto plaćanja novcem, odradite nešto u protuvrijednosti
- prevedite članak/modul na engleski ili njemački jezik i dobit ćete ga besplatno - kontakt

Jedinstvena ponuda!
Besplatno do ovog i svih drugih cjelokupnih modula
Dobit ćete dostup svim našim ekskluzivnim sadržajima, odnosno kompletnim modulima svih naših tečajeva, tj. cjelokupnog programa Životne škole ako prevedete samo jedan naš članak/modul na engleski ili njemački jezik! Amateri su dobrodošli, ali ne uvažavamo prijevode preko Google automatskog prevoditelja s minimalnim korekturama (to bismo mogli i sami) jer prijevod treba biti u duhu jezika a ne doslovan. Dobit ćete VIP članstvo sa svim pogodnostima - za prijevod samo jednog jedinog modula dobit ćete besplatno preko 35 ekskluzivnih, kvalitetnih, multimedijalnih modula, plus sve ove pogodnosti, uključujući i ove poklone! Ako ne znate sami prevoditi, možete zamoliti nekog tko to zna da vam učini uslugu i učini to umjesto vas.
Molimo da nas zainteresirani kontaktiraju »

U nastavku obrađujemo, između ostalog, teme:

  • Vrline kojima se aktivira i kultivira vjera ( u sebe, svoje ideale, moralna načela, prirodne zakone itd.)
  • Mane kojih se treba osloboditi radi nesmetanog kultiviranja vjere
  • Vještine pomoću kojih se vjera jača
  • Razvijanje osjećaja svoje vrijednosti
  • Razvijanje osjećaja za duhovne vrijednosti
  • Definiranje svojih vrijednosti
  • Razvijanje mentalne snage i integriteta
  • Ideli i idealizam
  • Uzori i okruženje
  • Veza s Izvorom
  • Kriza vjere
  • Kako održati vjeru i u neprilikama
  • Inspirativne priče
  • + Videoprilozi na temu vjere
    • Spontano iscjeljivanje vjerovanjem
    • Biologija vjerovanja
    • Pjesme
 
  Povezani sadržaj  
  Ulomci iz knjige Čarobno drvo -
inspiracija za kultiviranje vjere:
 
  Prijava  
Članstvo
 
Prijavi se na našu mailing-listu primatelja besplatnog e-magazina Životne škole kako bi povremeno dobivao/la najnovije korisne sadržaje i poklone! Nećeš požaliti. Pogledaj sve pogodnosti prijavljenih korisnika »
 

ocjene

Besplatni e-magazin

E-mail adresa:

 
arrow  upis
Pridruži nam se!
Postani naš član!
Svojim učlanjenjem pridonosiš jačanju vrlina u društvu i dobivaš mnoge fantastične pogodnosti koje su opisane na stranici s prijavnicom i ostalim detaljima:
Opširnije »

Nagradne e-knjige:


Nagradna pitanja

Nagradu dobivaju svi oni koji su ovaj članak pročitali s razumijevanjem, što će se vidjeti kroz ovu križaljku.
Moguće je da se neka pitanja odnose na tekst koji je u ekskluzivnom dijelu.
Alternativa je poslati e-mailom link na ovaj članak (uz par rečenica srdačne preporuke) istodobno trima osobama i nama. (molimo ne slati sebi, jer to nećemo uvažiti)

  1. Vjera je vrlina koja nam dopušta da izađemo iz svojih …
  2. Po Erichu Frommu vjera nije vjerovanje u neke ideje već unutarnja...
  3. Što osnažuje vjera?
  4. Kako se zove lijek koji koristi vjeru?
  5. Sve što možemo zamisliti, to možemo i …
  6. Što određuje našu sudbinu?
     
1.
2.
3.
4.
5.
6.

Popuni križaljku i onda narančasta slova ubaci umjesto ikseva u ovaj link
(ako ne vidiš narančasta slova pogledaj to u drugom browseru/pregledniku kao što je Firefox):
http://www.zivotna-skola.eu/nagrada/xxxxxx.html
kopiraj link - s malim slovima iz narančastih polja križaljke umjesto ikseva - u internet preglednik
pa ćeš dospjeti na internet stranicu na kojoj je nagrada
- pristup kompletu e-knjiga na temu vjere.
Pitanja i odgovori vezi s nagradnom igrom »

 

Poznaješ li neke koji bi trebali kultivirati vjeru?
Pošalji im e-mailom link na ovaj članak!
Time ćeš učiniti veliku uslugu i nama i njima i sebi.
Još jedno dobro djelo za danas :-)

 

Ako ti se sviđa ovaj članak, molimo potvrdi to klikom: 


20/10/2014
boris,41,rijeka:

Tekst je odlican!

 

 

Poruka za  
urednike
  Životna škola ima ekskluzivno pravo na ovaj članak, prema tome drugima nije dopušteno njegovo objavljivanje.
  Imamo mnogo drugih članaka koje možete objaviti pod uvjetom da navedete izvor i link - ispod članaka pogledajte na dnu
  poruku za  urednike. -
Top članci.
Home | Uvjeti korištenja | Zaštita podataka | Sitemap
Copyright © 2009 by Talidari :: Designed by Talidari