INICIJATIVA
"Hektar zemlje
svakoj obitelji"

autor: Talidari


Print Friendly and PDF
Priključi se
 
Volontiraj
 
Doniraj
 
Potpiši peticiju

Prijedlog moderne agrarne reforme, tj. za uvođenje jedne jedine zakonske mjere kojom se jednopotezno rješava niz problema i ostvaruje raj na zemlji, a koja državu ništa ne košta, nego dapače popunjava državni proračun, a ta je: svaka punoljetna osoba ima pravo na posjedovanje jednog jutra svoje domovine bez oporezivanja, što znači da država ima dodijeliti svakoj voljnoj obitelji jedan hektar plodnog zemljišta na trajno posjedovanje.

Sadržaj:
(sve je na ovoj stranici)
 
bullet  Prijedlog uredbe i podmjera
bullet  Prednosti agrarne reforme
   bullet  Ekonomičnost za državu
   bullet  Prednosti za ugrožene
bullet  Provedivost uredbe
bullet  Videoprilozi

Ova se inicijativa odnosi na sve zainteresirane zemlje, a radi naših ograničenja uzet ćemo za primjer
Hrvatsku i njezine statistike. 

Mole se svi ljudi koji se slažu s ovim prijedlogom da podrže ovu inicijativu (agrarnu reformu) time da šire glas o njoj i proslijede je svima koje znaju, pogotovo onima koji su na vlasti. Opcije »

Ovom građanskom inicijativom predlažemo agrarnu reformu, točnije uvođenje jedne zakonske uredbe kojom će se jednopotezno riješiti niz problema kojima se svaka država suočava a neki od njih su:

siromaštvo
 
nezaposlenost
 
izljev kapitala
zbog uvoza hrane
 
zagađenje okoliša
 
kriminal
 
pad nataliteta
 
rast stope razvoda
 
propadanje ruralnih područja i plodne zemlje

Ova građanska inicijativa poziva vladu da u sklopu dugoročne strategije održivog razvoja i modernizacije sistema sprovede agrarnu reformus i objavi sljedeću zakonsku uredbu:

Dekret kojim se svakoj obitelji daje na trajno raspolaganje hektar (ili dva jutra=1,15 ha) plodnog zemljišta u državnom vlasništvu, s građevinskom dozvolom i pravom nasljeđivanja, a bez prava prodaje i dugoročnog iznajmljivanja, uz oslobođenje poreza na sve što se od tog zemljišta privredi.
Time se postojećim privatnim, obiteljskim zakupcima obustavlja zakup i ustupa vlasništvo. Površine u vlasništvu države oko kojih se vode pravni sporovi povrata zemljišta imaju se time povratiti - hektar po obitelji.

Država ima u vlasništvu puno plodne zemlje koja truli i propada jer je nitko ne kultivira, a s druge strane većina ljudi živi skučeno u prenapučenim gradovima i jedva se mogu prehraniti.
Stoga je nužno da se zemlja podari obiteljima koje bi je kultivirali i time skrbili za sebe.
Osim toga, ovom uredbom bi se riješio niz problema cijele zemlje i omogućilo blagostanje.
Ovo je jedina uredba koja ima moć omogućiti blagostanje cijeloj zemlji i svim njezinim građanima.

Namjena zemljišta obuhvaćenog ovim dekretom jest u privatne svrhe - za stanovanje, uzgoj povrća, voća i bilja te za djelomično pošumljavanje i vodnu površinu (ribnjak, jezerce ili dr.). Odobrava se prodaja viška uroda bez poreza i knjigovodstva.

Glavni cilj uredbe jest proizvodnja hrane za domaće potrebe.
Plodno zemljište ima se dodijeliti u  svrhu  namirivanja obiteljskih potreba, obavljanja  poljoprivredne  proizvodnje  i/ili  prerade  proizvoda; podizanje novih i/ili restrukturiranje postojećih nasada; uređenje i trajnije poboljšanje kvalitete poljoprivrednog zemljišta u svrhu poljoprivredne proizvodnje; građenje i/ili opremanje objekata za prodaju i prezentaciju vlastitih poljoprivrednih proizvoda.

Pozivamo vladu da donese zakonsku uredbu kojom svaki stanovnik ima pravo na jutro zemlje, odnosno svaka obitelj na hektar zemlje (dva jutra=1,15 ha)u svojoj domovini. Ovom uredbom treba se omogućiti svakoj obitelji posjedovanje imanja na kojem može stanovati i uzgajati hranu za svoje potrebe, koje mogu uključivati i potrebu zarađivanja za život prodajom uroda. Obiteljsko imanje ne smije biti predmet oporezivanja niti je obitelj dužna voditi knjigovodstvo za sve što privredi od svoje zemlje. Obitelj nema pravo ustupljeni posjed prodati ni dugoročno iznajmljivati. Ako obitelj promijeni prebivalište ili boravište, dužna je vratiti zemlju državi.

Obrazloženje za obitelji i pojedince zašto je nužno imati svoj hektar zemlje i na njemu živjeti pročitajte u članku "Raj na zemlji".

Predlažemo da u ovu zakonsku regulativu budu uključeni slijedeći propisi i mjere:

  • Povijest Agrarnih reformi u RH » 
    U Hrvatskoj su do 1990. provedene četiri agrarne reforme, 1851–1910., 1919–1941., 1941–1943. i četvrta nakon 1945. godine, ali su sve bile nedovršene, bez postizanja postavljenoga konačnog cilja. 

    Dodjela besplatnog integralnog sjemenja i sadnica za sadnju povrća, voća, bilja i drveća (koje nije hibridno ni genetski modificirano) - to se financira iz fonda koji ubire porez na korov (onima koji ne oplođuju zemlju, nego je zapuštaju).

  • Kreiranje novog, modernog, inovativnog tipa naselja koje nije ni grad, ni selo - udruživanje obiteljskih imanja u moderne agrarne zone koje će agrarcima pružiti infrastrukturu nužnu za opstanak i razvoj (škola, ambulanta, trgovina, kulturni centar itd.). Svrha agrarnih zona bila bi udruživanje obiteljskih agrarnih gospodarstava radi njihove veće efektivnosti i organizacije zajedničkih aktivnosti (za namirivanje potreba obitelji).

    Agrarne zone definiramo kao infrastrukturno opremljena naselja definirana prostornim planovima, namijenjena obavljanju agrarnih aktivnosti i življenju. Osnovna karakteristika agrarnih zona je zajedničko korištenje infrastrukturno opremljenog i organiziranog prostora od strane agraraca kojima se unutar agrarne zone omogućuje racionalizacija i korištenje raspoloživih resursa s ostalim korisnicima agrarne zone.

    Predlažemo da se svaka agrarna zona sastoji od 100-150 obiteljskih imanja i da je za svaku agrarnu zonu odgovoran jedan saborski zastupnik ili vladin dužnosnik koji u toj zoni posjeduje imanje i živi.

    Neka uspjeh pojedinih agrarnih zona bude mjerilo kompententnosti njihovih zastupnika kojim se zadobiva povjerenja birača i novi mandat, umjesto retorike i pukih obećanja. Tko ne dokaže da može pomoći jednoj maloj zoni da prosperira, ukazuje da takav ne može pomoći ni većoj državi.

    Država dodijeljuje plodna zemljišta za poduzetničke zone, no agrarne zone su jednako važne ako ne i važnije kao i primjerenije za površine koje su plodne.

  • One obitelji koje se odluče živjeti na svom zemljištu i od plodova svoje zemlje, treba osloboditi plaćanja svih poreza i davanja na zemlju, urod i proizvode od uroda.

  • Korekcije poreza na dodanu vrijednosti po pitanju hrane i proizvodnje hrane kako bi se poljoprivrednicima i proizvođačima svježe hrane olakšalo poslovanje, ali i kako bi hrana bila dostupnija krajnjim korisnicima, potrošačima. Kako stvari stoje, poljoprivrednici su u nezavidnom položaju - pritišću ih financijske obveze i niz parafiskalnih nameta kao i visoki troškovi proizvodnje, zbog čega nisu konkurentni, pa time ni uspješni.

  • Francuska ograničava privatno vlasništvo nad poljoprivrednim zemljištem te ako ga se ne koristi više od 15 godina oduzima se tom privatnom vlasniku. Švedska ne dozvoljava nasljeđivanje poljoprivrednog zemljišta izravnim putem ako se poljoprivrednik ne bavi poljoprivredom.
     

    Naplačivanje tzv. "poreza na korov" nakon tri godine za dodijeljenu zemlju koja se ne obrađuje - sankcioniranje zemljoposjednika za neobrađivanje zemljišta. Time se kažnjavaju oni koji predaju zahtjev za dobivanje zemlje na dar samo da bi zemlju posjedovali, a ne i kultivirali jer smisao davanja zemlje je da se zemlju obrađuje, a ne da je se zapusti. To je mjera kojom država daje na znanje da daruje zemljišta samo onima koji ga žele oplođivati. Naplaćeni porez na korov trebao bi ići direktno u fond za kupnju organskog sjemenja i sadnica koje se dodjeljuje obiteljima koje drže do svoje zemlje.

    Svaki dio naše domovine je domoljubima toliko vrijedan da ne bi smio biti zapušten, nego pretvoren u mali raj na zemlji. Svatko tko je domoljub ne bi smio odobravati one koji zapuštaju dijelove naše domovine (bez obzira na izgovore), umjesto da je pretvaraju u raj na zemlji. Svatko je odgovoran za svoj dio domovine i nitko mu ništa nije dužan da bi je oplođivao, pa ni država.

    Oplođivanje zemlje ne ovisi o gospodarskim mogućnostima pojedinaca jer za to nisu potrebna nikakva financijska ulaganja (sjemenje i sadnice dobivaju se besplatno ili u bescjenje, a za malo obiteljsko imanje nisu nužni nikakvi strojevi), a uz provođenje principa permakulture i biološko-dinamičke poljoprivrede nisu nužna ni vremenska ulaganja izuzev početnog uređenja i sadnje.

    "Porez na korov" nužan je kako one obitelji koje u stvari ne misle oplođivati svoju zemlju ne bi predavale zahtjev za zemljištem i kako bi se osiguralo da plodna zemlja ne bi završila u krivim rukama, nego u rukama onih koji su je voljni kultivirati.

    Ovaj je "porez" već na snazi, no ne provodi se. Prema važećem Hrvatskom Zakonu o poljoprivrednom zemljištu (čl. 4 i 66) prekršaj je ne obrađivati poljoprivredno zemljište i time umanjivati njegovu vrijednost. Izvadak iz Zakona (odnos kune i eura):

    čl. 4: Poljoprivredno zemljište mora se održavati pogodnim za poljoprivrednu proizvodnju. Pod održavanjem poljoprivrednog zemljišta pogodnim za poljoprivrednu proizvodnju smatra se sprečavanje njegove zakorovljenosti i obrastanja višegodišnjim raslinjem, kao i smanjenje njegove plodnosti.
    Vlasnici i posjednici poljoprivrednog zemljišta dužni su poljoprivredno zemljište obrađivati primjenjujući potrebne agrotehničke mjere ne umanjujući njegovu vrijednost.

    čl. 66: Novčanom kaznom od 10.000,00 do 30.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba koja ne održava poljoprivredno zemljište pogodnim za poljoprivrednu proizvodnju i ne obrađuje ga sukladno agrotehničkim mjerama umanjujući njegovu vrijednost (Članak 4. stavci 1 ., 2. i 4.).
    Novčanom kaznom od 500,00 do 15.000,00 kuna (cca. 2000 €) kaznit će se fizička osoba za isti prekršaj.

    Prije više godina porez za neobrađenu zemlju pokazao se promašajem iz razloga koji nemaju veze s okolnostima vezanim uz ovu uredbu pa se stoga ne može uspoređivati. Neki neupućeni i neosviješteni ljudi mišljenja su da ako država ne obrađuje zemlju u svom vlasništvu, onda ne može nametati porez drugima koji se isto ponašaju kao i ona. No, osviješteni ljudi shvaćaju da je država aparat, a ne ljudska snaga te da su državni zaposlenici administratori, a ne fizički radnici ili poljoprivrednici pa je stoga besmisleno očekivati da državni aparat, odnosno njezini činovnici oplođuju zemljišta. Državni aparat daje zemlju u zakup i to u bescjenje, no nažalost nema dovoljno zainteresiranih ljudi da obrađuju zemlju pa je zato puno zemljišta u državnom vlasništvu neobrađeno.

    Smisao predložene uredbe, tj. vladinog darovanja zemljišta jest ta da se zemlja oplođuje pa oni koji to ne čine nisu je ni zaslužili, stoga ova mjera nije represivna, nego stimulativna i pravedna jer se njome omogućuje predodjela zemlje onima koji je zaslužuju svojim zalaganjem. Oni koji traže od države zemlju samo zato da bi je zapustili nisu dostojni te zemlje i trebaju biti kažnjeni jer su ne samo umanjili vrijednost zemlje nego i onemogućili nekoj drugoj obitelji da je oplođuje i uživa u njezinim blagodatima.

  • Propis o oduzimanju zapuštenog zemljišta - pet godine nakon dodjele zemljišta provjerava se je li ono oplođeno ili zapušteno i u potonjem slučaju kompletno zemljište oduzima se posjednicima koji ga ne kultiviraju u cijelosti. Oni koji su kultivirali samo dio zemlje dokazali su da je hektar zemlje za njih previše pa se u tom slučaju neobrađeni dio oduzima i pripaja susjedima koji brojčano ostvaruju pravo na to (obitelj s više od četiri člana), ili se kompletna parcela dodjeljuje drugoj obitelji, a njima dodjeljuje druga, manja parcela negdje drugdje.

    Prijedlog je da državna agencija za upravljanje poljoprivrednim zemljištem nakon određenog roka (tri godine) i neuvaženih opomena ulazi u posjed dotičnog zemljišta i dodijeli ga teritorijalno najbližoj obitelji koja je predala zahtjev. Ovom mjerom i zakonom o izvlaštenju ujedno se rješava problem neriješenih vlasnika i nasljednika kad u gruntovnom izvatku ima upisano po desetak nekakvih stranih imena i prezimena koji se o zemlji uopće ne brinu, odnosno ne koriste je i ne drže do nje.

  • Uvođenje prava prvenstva - usmjeriti proces dodjeljivanja plodnog zemljišta na postojeće zakupce, tražitelje povrata zemljišta i na rođene u tom kraju.

  • Odrediti propise u slučaju rastave - prijedlog: ako supružnici nisu sami postigli sporazum, rastavom pravo na zemljište gubi ona osoba koja se ogriješila o zakon - recimo, preljub, (fizičko) zlostavljanje, neko kriminalno djelo i slično.

  • Uredba kojom primatelji novčane naknade na burzi rada dobivaju na izbor hoće li zemljište ili novčanu naknadu. Budući da je naknada puno manje vrijednosti od jednog hektara plodnog zemljišta, svi će se odlučiti za zemljište, čime će se iznos državnih troškova na naknade nezaposlenima drastično srezati, ako ne i eliminirati.

  • Kompjuterski program koji dodijeljuje zemlju - kako bi se spriječila korupcija i favoriziranje trebalo bi dizajnirati kompjuterski program u koji svaka obitelj upisuje svoj zahtjev i unosi postavke po kojima onda kompjuter automatski dodijeljuje onu parcelu koja odgovara postavkama kao što su mjesto rođenja, mjesto prebivanja roditelja, mjesto rada itd.

  • Stimulacije za trgovačke lance i turističke tvrtke da kupuju i promiču upravo proizvode domaćih poljoprivrednika i agraraca (obitelji koje posjeduju poljodjelsko zemljište i koje su korisnici ove agrarne reforme).

Ovom se uredbom daje direktna odgovornost svakom punoljetnom stanovniku da potpuno skrbi za sebe i da svoj dio domovine oplođuje i od njega napravi mali raj na zemlji, umjesto da to očekuje od drugih, uključujući i od vlade. Kad svaka obitelj napravi od svog hektara zemlje mali raj na zemlji, uz mnogobrojno takvih malih rajeva cijela će se država pretvoriti u raj na zemlji.

Za evoluciju i razvoj nužno je ići ukorak s vremenom, biti inovativan i prigrliti modernizaciju. U pokazatelje modernizacije spadaju uvjeti obitavanja, briga o zdravlju, razina naobrazbe, način života, tehnologija privređivanja te raznolikost prehrane. Ova inicijativa zalaže se za modernizaciju sustava pri čemu predložena zakonska uredba omogućuje:

  • modernije uvjete stanovanja koji su u skladu s višim stupnjem svijesti modernog čovjeka i prirodom
  • napredniju brigu o zdravlju kojom se naglasak stavlja na prevenciju, a ne na liječenje, kao i na liječenje prirodnim, a ne umjetnim sredstvima
  • višu razinu naobrazbe kojom se čovjek obrazuje o prirodnim zakonima, vrlinama i življenju s prirodom
  • progresivni stil života koji omogućuje blagostanje svima, a ne samo nekima
  • višu tehnologiju privređivanja kojom čovjek i priroda kontroliraju automate, a ne obrnuto
  • zdravu prehranu koja je raznolika, bogata nutritivnim vrijednostima, ukusna, svježa, regionalna i sezonska (u skladu s prirodom)

Politika upravljanja poljoprivrednim zemljištem jest jedna od ključnih politika održivog razvoja svake zemlje. Poljoprivredno zemljište je neprocjenjiv obnovljivi prirodni resurs, što znači da ga trebamo održivo koristiti na način da mu se ne smanjuje kvantiteta ni kvaliteta. Globalni trendovi za proizvodnju hrane vrlo su loši zbog intenziviranja klimatskih promjena, dezertifikacije, porasta cijena nafte, većih poljoprivrednih površina za proizvodnju energije, građevinske ekspanzije te špekulativnog investiranja. Poljoprivredno zemljište postaje tako ključni globalni geostrateški resurs.

Upravljanje poljoprivrednim zemljištem jest dio poljoprivredne politike, no važnost upravo ovog segmenta nadilazi okvire poljoprivredne politike. To je i pitanje okolišne politike zbog raznolikosti, utjecaja na klimatske promjene te zagađenja tla i voda. To je pitanje i socijalne politike s obzirom na cijenu i kvalitetu hrane, ali i s obzirom na siromaštvo u ruralnim krajevima. To je pitanje i ekonomske politike s obzirom na segment koncentracije vlasništva i monopola na poljoprivrednim te sustava državnih i EU poticaja. To je i pitanje politike nacionalne sigurnosti s obzirom na sve veću globalnu nesigurnost u proizvodnji i transportu hrane. To je pitanje prostorne politike s obzirom na prenamjene poljoprivrednog zemljišta u druge namjene i špekulacije na tržištu nekretnina.
 
Poljoprivredno  zemljište  ima  iznimnu  uporabnu  vrijednost  za  čovjeka  jer  se  radi  o resursu koji je potreban čovjeku za proizvodnju hrane, a hrana je neophodna za život.

Izvor: Analiza hrvatske politike upravljanja  poljoprivrednim zemljištem -
autor: Zelena akcija ( projekta Održivo korištenje obnovljivih prirodnih resursa)
financirala Europska unija, program IPA 2009. civilno društvo
u suradnji s Fakultetom političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu

Privatizacija plodnog zemljišta koje je u vlasništvu države ne samo da je korisna za obje strane - davatelje (vlada) i primatelje (obitelji), nego je i apsolutno neophodna za gospodarski razvoj, kao i za rješavanje cijelog niza problema zemlje i njezinih stanovnika, kao što ćemo objasniti u nastavku.

Površno gledajući, ova uredba izgleda idealno za obitelji, a nepovoljno za državu, no dubioznim razmatranjem i stručnim analizama dolazi se do zaključka da je ova mjera jednako povoljna za obitelji kako i za državu, kao što ćemo to obrazložiti u nastavku.
Usto, u prilog govori i činjenica da je ova uredba već na snazi u Rusiji, nakon dugogodišnjih službenih analiza potencijalnih efekata ove uredbe. Ovaj je dekret potpisao predsjednik Putin i već je u praksi od 2016. u Rusiji. (izvor)
Sve druge zemlje mogu iskoristiti analize ruskih stručnjaka i time uštedjeti vrijeme i resurse na vlastite analize te tako uzeti prečac do ostvarivanja svih prednosti ove uredbe. Konkretne dokaze iz prakse moguće je na međunarodnoj razini dobiti iz ruskih vladinih organizacija pa skepticima predlažemo da podnesu zahtjev ruskoj vladi ili da o tim analizama pročitaju u knjizi Vladimira Megrea.

Trebamo se suočiti s činjenicama, a ne naprečac donositi zaključke, stoga ovdje podastiremo mnogobrojne činjenice, s obrazloženjima i dokazima povoljnosti za cijelu državu i sve njezine stanovnike. One koji se iz nekog razloga protive ovoj uredbi, pozivamo da se educiraju i dobro prouče sve činjenice izložene u nastavku kako bi uvidjeli da mnogobrojnost svih prednosti ove uredbe uvelike nadjačavaju možebitne mane. Prirodni zakon polariteta uređuje to da sve ima svoje pozitivne i negativne strane pa one koji su skloniji fokusirati se na negativnosti nego na pozitivnosti, pozivamo da prouče sve pozitivne strane ove uredbe:

Rubrike

Kutak za

Ostalo

Pridruži nam se

Pokrovitelji

Naša top ponuda
vertikalni baner
E-tečaj
"Vrlinologija"
Inovativni, multimedijalni online tečaj za jačanje vrlina i vještina te za oslobađanje od mana u cilju ostvarenja sreće i uspjeha u životu.
Opširnije »
 
E-program
Blagostanje
Ne propusti sudjelovati u ovom programu gdje ćeš saznati kako ostvariti i sreću i uspjeh na svim životnim poljima.
Opširnije »
 

 

 

 

 

Prednosti predložene uredbe

Slijede prednosti i obrazloženja o tome kako predložena mjera jednopotezno rješava sve mnogobrojne probleme i potrebe države i njezina sveukupnog stanovništva, a ne samo onih koji su izravni korisnici ove uredbe. Iznesene prednosti samo su neke od mnogobrojnih i nisu poredane po značaju.

Sudeći prema broju prednosti ove uredbe i njihovu značaju, lako se da zaključiti da je ova uredba itekako korisna i nužna za sve uključene.


    Put do pakla, kažu, popločan je dobrim namjerama. A put do raja popločan je... Ne, nije popločan, nego je kultiviran dobrim namjerama.
     
  • Značajan porast razine sreće i blagostanja stanovništva
    Mnogi ljudi krivo misle da je prava svrha zakona osiguravanje pravde, reda i mira. Naravno, zakoni to i čine, ali i puno više od toga. Zakoni također štite naša prava, omogućuju dobivanje satisfakcije i kompenzacije, reguliraju suživot svih stanovnika, uređuju pravila ponašanja itd. No, sve to ima dublji smisao koji se svodi na sretan suživot. Država je dužna podići životni standard obitelji i pojedinaca, stoga bi trebala uvoditi mjere koje omogućuju sreću i blagostanje njezinih stanovnika, a nema bolje mjere od te da se svakoj obitelji omogući stvoriti svoj raj na zemlji time da im se ustupi djelić domovine.

    Blagostanje jedne zemlje nemoguće je ostvariti bez blagostanja njezinih pojedinaca, a ono je moguće uz ovu besplatnu mjeru uz uvjet da se obitelji educiraju o tome kako iz svoje zemlje izvući ono najbolje. Blagostanje je nemoguće ostvariti bez života u prirodi, bez kreiranja svog raja na zemlji na svom obiteljskom imanju. O tome zašto mnoge obitelji koje već imaju svoje imanje nisu ostvarile sreću i blagostanje bit će govora u nastavku, pri čemu će biti ponuđeno i rješenje.

    Samo je ljubav sposobna podići dobrobit čovjeka na najvišu moguću razinu - ne novac ili palače, već samo stanje ljubavi. Predložena uredba omogućuje stvaranje povoljnih uvjeta za obnovu energije ljubavi u obiteljima. Obitelji se sve više otuđuju i jaz generacija je sve veći. Članovi suvremenih obitelji vole se u teoriji a ne toliko u praksi. Ne postoji ni jedan zakon koji može ovaj trend preokrenuti. No, predložena uredba ima moć ojačati odnose bračnih parova kao i odnose između djece i roditelja. U prirodnoj sredini, spajanjem moderne tehnologije, višeg stupnja svijesti i zemlje, stvaraju se uvjeti za blagostanje u kojima mladi neće visjeti pred ekranom u bijegu od surove stvarnosti, nego će ispunjeni ljubavlju uživati u ko-kreiranju raja na zemlji.

  • Ono što jednu zemlju čini snažnom i prosperitetnom nisu političke stranke, ni industrijski i financijski koncerni, već njezina jezgra, a jezgra svake zemlje je obitelj. Štiteći obitelj, štitimo cijelo društvo. Ovom uredbom svaka obitelj ima priliku, neovisno o drugima, skrbiti se za sebe i osigurati si egzistenciju bez siromaštva. Kad omogućimo obiteljima da svaka napravi jedan hektar raja na zemlji, onda će multiplicirano cijela zemlja postati raj na zemlji! Kad omogućimo obiteljima da svaka za sebe ostvari blagostanje, onda će multiplicirano cijela zemlja ostvariti blagostanje! Blagostanje većine obitelji odrazit će se višestruko na sveopće blagostanje jer poznato je da je cjelina uvijek više od zbroja njezinih sastavnih dijelova. Predložena uredba ima moć ojačati gospodarski položaj države u cjelini. Jake obitelji čine jaku državu.

  • Značajan porast životnog standarda - jedna od svrha svih zakonskih uredbi jest podignuti standard života, što se ovom uredbom omogućuje kao ni jednom drugom. Svaka obitelj koja posjeduje imanje moći će samostalno namiriti mnoge svoje potrebe čime će životni troškovi biti znatno smanjeni i time životni standard povećan. Ova uredba omogućuje smanjenje potrebe za novčanim sredstvima za zadovoljenje životnih potreba jer će se one namiriti kroz vlastito poljoprivredno gospodarstvo i jer neće biti potrebe za najamninom stana ili hipotekom (u slučaju jeftine samogradnje) kao i raznim drugim troškovima kao što su prijevoz, poljoprivredne namirnice itd. Značaj ove prednosti potkrepljuju statistike koje ukazuju na pad životnog standarda uslijed postojećih zakonskih mjera i na nužnost promjene nekih zakonskih uredbi.
    U 2013. godini prosječna hrvatska četveročlana obitelj mjesečno je u prosjeku ostvarila 7 830 kuna prihoda, dok joj je za zadovoljenje osnovnih troškova ili potreba bilo potrebno u prosjeku 11 130 kuna, što je iznos kojim ne raspolaže čak 76 posto hrvatskih kućanstava.

Primjerice, tri četvrtine hrvatskih građana nema dovoljne prihode za podmirenje osnovnih životnih potreba, a slične nepovoljne statistike vrijede i za cijelu regiju, kao i za većinu zemalja u svijetu.

Najveći udio troškova kućanstva, u prosjeku 33 posto, otpada na hranu i piće, a dodaju li se tomu i troškovi stanovanja, proizlazi da 54 posto prihoda kućanstva troše na zadovoljenje osnovnih egzistencijalnih potreba. Od ostalih troškova, najveći broj kućanstava izdvaja novac za energente, usluge mobilne telefonije, fiksnog telefona te prijevoz. Potom za odjeću i obuću, medicinske usluge i kulturu, rekreaciju i zabavu, duhan i cigarete, trajna potrošna dobra i obrazovanje.

Prema statusu stanovanja, 88 posto hrvatskih građana ima vlastiti stan ili kuću dok ih oko 11,5 posto živi u unajmljenom stanu ili kući. Vlasnici stanova mogu prodati stan, otplatiti hipoteku i ostatak iskoristiti za građevinski materijal pri izgradnji svoje kuće na novom obiteljskom imanju. Također, stanovi se mogu iznajmljivati turistima i time otplaćivati hipoteku, ako ušteđevina dostaje za samoizgradnju kuće od prirodnog, jeftinog materijala (kamenje, drvo i slama s vlastitog imanja).

  • Samodostatnost - posjedovanje vlastite plodne zemlje veličine jednog hektara omogućuje obitelji samodostatnost, tj. neovisnost i slobodu. Na vlastitoj zemlji mogu uzgajati svu hranu koja im treba za život, a višak prodavati i time namaknuti sredstva za preostale potrebe. Ako jedna obitelji ne uzgoji sve vrste hrane koju želi jesti, može s okolnim obiteljima razmjenjivati dobra. Za mnogim komercijalnim proizvodima na koje inače čovjek troši novac neće biti potrebe jer se to sve može namiriti prirodnim proizvodima sa svog zemljišta. Recimo, svi kozmetički preparati puno su niže kvalitete od onih koje čovjek može u svojoj radinosti sasvim lako pripraviti. Također, pića se mogu lako spraviti kod kuće kao što su sokovi od voća, bazge, kombucha; kefir, mlijeko itd. Rukotvorine su puno ljepše i kvalitetnije od mašinskih tvorevina pa se sav namještaj, odjeća, stolnjaci, posuđe, tegle, ukrasi i sve ostalo mogu izraditi u vlastitoj radinosti, i to ne samo za svoje svrhe već i za prodaju jer su na cijeni.

  • Eliminiranje bezukusne, hibridne i GMO hrane - sjeća li se još tko kakav je okus imalo povrće i voće prije 20-tak godina? Jeli smo rajčice kao jabuke i nismo ih trebali začinjavati jer su bile toliko ukusne same po sebi. A što je s jagodama? Današnje jagode uopće nemaju okus po jagodama. Gotovo sve voće i povrće, pogotovo ono kupljeno u supermarketima, izgubilo je pravi okus i aromu, pa i ne čudi da mnogi, pogotovo mladi, radije jedu slatkiše i drugu hranu s aditivima tj. pojačivačima okusa.

    Kako će povrće imati okus kad su to uglavnom hibridi koji nisu vidjeli sunca ili koje se uzgaja u umjetno oplođenoj zemlji, praši pesticidima, polijeva kiselim kišama na zagađenom zraku? Većina toga danas se uzgaja u plastenicima, sve se praši, umjetno oplođuje, genetski modificira i da dalje ne nabrajamo sve štetne postupke kojima se danas hrana uzgaja i proizvodi iz kapitalističkih pobuda. Posljedica toga je da hranom ne unosimo dovoljno hranjivih tvari pa zato ljudi obolijevaju i nemaju dovoljno energije.

    Osim toga, većina tzv. svježih namirnica uopće nije svježa, nego samo tako izgleda jer su to mutirani hibridi i genetski modificirani plodovi. Kad ljudi jedu bezvrijedne mutante, prirodno je da i sami postaju bezvrijedni mutanti skloni boleštinama.

    Usto, od velikog značaja za okus i hranidbenu vrijednost jest i energija kojom se hrana uzgaja i proizvodi. Nije isto ako se to čini s ljubavlju i radošću i ako se to čini radi novca jer se energija prenosi s ljudi na hranu i obrnuto.

    Također, nije ista energija i hranidbena vrijednost u hrani ako se čitav proces od sadnje do branja provodi organskim, ljudskim rukama i ako je sve automatizirano i provođeno anorganskim strojevima. Isto tako, nije isto ako proces izvode najamni radnici i sami zemljoposjednici koji tu hranu jedu. Sve što se čini samo zbog novca i s negativnom energijom sadrži u sebi lošu energiju koja se prenosi na hranu, čime se hranidbena vrijednost plodova znatno umanjuje. Mnoga loša hrana nas samo zasiti, a ne i nahrani.

    Stoga je više nego nužno da se uzgoj hrane vrati u ruke samih obitelji koja će svoju hranu uzgajati s ljubavlju i radošću, s vlastitim rukama, a ne strojevima, koristeći prirodne, a ne umjetne metode i cjelovito, a ne hibridno sjemenje. To je izvedivo pomoću zakonske uredbe koju predlažemo ovom inicijativom. Svako obiteljsko imanje moći će ne samo prehraniti svoju obitelj i još nekoliko drugih nego će zdravom, svježom i ukusnom ekohranom povoljno utjecati na njihovo zdravlje te uštedjeti na izdacima za dodatke prehrani kao što su vitamini, minerali i ostalo.

  • Porast zdravlja i smanjenje troškova za zdravstvene usluge
    Kad se obitelji počnu hraniti plodovima svoje zemlje, dakle zdravom hranom, koja je prilikom sađenja impregnirana pozitivnim mislima ljubavi i radosti, njihovo će fizičko i psihičko zdravlje biti osigurano i pod vlastitim utjecajem. Bolesti ne padaju s neba. One su plod nezdrave ishrane i nezdravog stila života. Životom u prirodi, prehranom svježim, visokohranjivim namirnicama, reduciranjem stresa odmakom od gradske vreve, kultiviranjem ljubavi, radosti i unutarnjeg mira, svaka osoba osobno preuzima odgovornost za svoje zdravlje i liječenje.

  • Značajno reduciranje ili čak eliminiranje kriminala - zašto ljudi postaju kriminalci? Razloga je bezbroj, a svi se svode na nezadovoljstvo i egzistencijalne probleme. Predloženom uredbom rješavaju se egzistencijalni problemi i pružaju uvjeti za zadovoljstvo što će sasjeći u korijenu pojavu većine oblika kriminala. Boravkom u prirodi, na svom imanju, okupiranost kreiranjem svog raja na zemlji, hraneći se zdravo i ostalim nuspojavama ovakvog zdravog života eliminirat će se potreba u mnogim ljudima da ogreznu u kriminal, da se bave prostitucijom i posežu za drogama i ostalim opijatima. Usto, pomoću predložene uredbe postići će se značajno snižavanje društvenih napetosti, posebno u takozvanim ‘kriznim područjima’, kao i potpuni prestanak sukoba.

    Kada se narod sastoji od mnoštva obitelji, koje rađaju svoju djece u prirodnom okruženju ljubavi, neće patiti od bezakonja ili inflacije. Takav narod neće imati potrebu boriti se protiv kriminalnih tendencija jer će one jednostavno nestati iz društva.

  • Rehabilitacija postojećih zatvorenika - ovom će se uredbom ispuniti glavni cilj zatvaranja zatvorenika u zatvore: rehabilitacija. Glavni cilj nije kažnjavanje, nego rehabilitacija. Većina zatvorenika vraća se kriminalu po izlasku iz zatvora jer nije rehabilitirana, već dapače stigmatizirana, što joj otežava integraciju u društvo, a da ne govorimo o utjecajima udruživanja s ostalim kriminalcima za vrijeme zatvora. Kada se svim zatvorenicima po izlasku iz zatvora ponudi imanje za njihovu obitelj, oni će još za vrijeme zatvora planirati svoj život na imanju, umjesto da provode vrijeme u brigama i iznalaženju načina za preživljavanje po izlasku. Dobit će priliku da privređuju za sebe i svoju obitelj što će ih rehabilitirati. Jedan od glavnih uzroka kriminala i vraćanja kriminalu jest nezaposlenost i činjenica da su ljudi pušteni iz zatvora bez ikakve mogućnosti za obnovu života u našem društvu. To se ovom uredbom rješava, a time i problem kriminala i rehabilitacija kriminalaca.

  • DSZ:
    Stopa registrirane nezaposlenosti u Hrvatskoj za listopad 2017. iznosila je 11,6%. Oko 200.000 ljudi je bez posla. Njih manje od 20% prima novčanu naknadu od HZZ-a.
     

    Značajno reduciranje ili čak eliminiranje nezaposlenosti - predloženom uredbom riješit će se problem nezaposlenosti i dovesti na nulu. Mnogi ljudi koji posjeduju svoj hektar zemlje neće imati potrebu za zapošljavanjem jer će sve svoje egzistencijalne potrebe moći namiriti sami. Kad obitelj bude imala svoju zemlju i kuću i veliki dio hrane, neće više imati visoke troškove stanovanja i prehrane, pa će trebati puno manje novca da preživi i uživa u životu. Sve ono što ne može namiriti u svojoj radinosti, može pribaviti od drugih obitelji s kojima može obaviti razmjenu dobara. Ako samo desetak posto članova obitelji nakon što dobiju svoj hektar zemlje odluči samostalno privređivati za svoj život prodajući urode sa svog obiteljskog imanja i/ili se baveći samostalnim zanatom, već se samim time dovodi stopa nezaposlenosti na nulu.

    Zatim, mnogi članovi obitelji koji će posjedovati imanje, a koji su trenutačno zaposleni odlučit će se na poluradno vrijeme, što će otvoriti radna mjesta trenutačno nezaposlenima. Stoga je u interesu svih nezaposlenih da podupru ovu uredbu. Kad se životom na svom imanju životni troškovi srežu više nego pola i još se k tomu ostvaruju prihodi od prodaje uroda na obiteljskom imanju, nema potrebe za radom s punim radnim vremenom. Za poslodavce je povoljnije imati dvoje ljudi za jedan posao jer tako uvijek imaju rezervu u slučaju da jedan ne može doći na posao, a usto je poznato da ljudi kvalitetnije odrađuju svoj posao kad rade kraće radno vrijeme nego duže. Osim toga, ljudi koji rade poluradno vrijeme puno manje obolijevaju pa je manje bolovanja, puno su zadovoljniji pa je manje konflikata u uredu itd.

    Kad bi samo 20% ljudi u zemlji počelo raditi poluradno vrijeme, odnosno kad bi se jedno radno vrijeme podijelilo na dvije osobe, već samim time bi nezaposlenost bila ukinuta. Prihodi od pola radnog vremena dostajat će obiteljima koje imaju svoje imanje i nemaju troškove stanovanja i prehrane.

    Osim toga, ovom će se uredbom mnogi ljudi početi baviti zanatima na svom imanju pa će umjesto da traže posao, privređivati od vlastitog zanata kao što su izrada rukotvorina, umjetnina i suvenira, tkalje, kolari, mlinari, travari, krojači, postolari, kovači, lončari, grnčari, korpari, licitari, pčelari, izrađivači glazbenih instrumenata, umjetnici, glazbenici, kao i od ruralnog turizma itd. Time će mnogi nezaposleni imati veće šanse za zapošljavanjem.
    140 Types of Activities in an Kin's Settlement »

  • Prema izvješću HZZ-a, tijekom 2016. godine bilo je prosječno mjesečno 39.907 korisnika novčane naknade te je prosječno isplaćena novčana naknada iznosila 1917 kn. To znači da je prošle godine Hrvatska država isplatila gotovo milijardu kuna, tj. 122 milijuna eura nezaposlenima. Kad bi država nezaposlenima dala zemlju umjesto naknade, uštedjela bi godišnje 122 milijuna eura!
     

    Značajno reduciranje ili čak eliminiranje troškova burze rada (zavoda za zapošljavanje) na novčane naknade
    U prijašnjoj točki objašnjeno je kako će se ovom uredbom ukinuti nezaposlenost. Usto, svatko tko je trenutačno na burzi rada odriče se prava na novčane naknade ako primi potporu države u obliku zemljišta koje može oplođivati i tako namiriti egzistencijalne potrebe. Novčane naknade na burzi ionako su premale da bi pokrile životne troškove, što je logično, jer mnogi onda ne bi ni radili ako ne moraju, stoga je dobivanje plodnog zemljišta puno bolja varijanta pa će je gotovo svi prihvatiti, što će znatno popuniti državni proračun. Treba uzeti u obzir i to da će se ovom uredbom znatno smanjiti potreba za velikim brojem zaposlenika Zavoda za zapošljavanje pa uz uštedu kod isplata novčanih naknada treba uračunati i uštedu na isplati velikog broja plaća.

  • Rast raznih gospodarskih grana kao što su poljoprivreda, šumarstvo, građevinarstvo, trgovina ekohranom, (ruralni) turizam, proizvodno obrtništvo i druge.

 

  • U Hrvatskoj je tijekom 2013. sklopljeno 19 169 brakova, što je za 5,7% manje u odnosu na prethodnu godinu, odnosno 18,0% manje nego u 2008. Ni na razini Europske unije podaci se ne razlikuju previše od podataka za Hrvatsku.
    Usto, mladi sve kasnije stupaju u brak pa je u 2015. godini mladenka pri izricanju sudbonosnog “da” imala prosječno 28,2 godina, a mladoženja čak 31 godinu. To je oko pet godina više nego prije 20-ak godina! U skladu s tim, raste i dob žena pri porodu: prosječna prvorotkinja u 2011. godini imala je 27,9 godina, a raste i broj izvanbračne djece.

    Značajan rast sklapanja brakova (stope nupcijaliteta)
    Obitelj je osnovna društvena jedinica, a brak je kao zakonski i društveno uređena zajednica osnova stvaranja obitelji. Nažalost, broj sklopljenih brakova opada iz godinu u godinu, a da još stvar bude gora, broj razvoda sve više raste, što znači da imamo sve manje i manje obitelji, tj. osnovnih društvenih jedinica. Ovaj trend predloženom se uredbom ne samo zaustavlja nego i mijenja smjer prema boljem.
     
    Mladi se sve kasnije odlučuju na sklapanje braka. Na tu činjenicu u velikoj mjeri utječe splet društvenih i gospodarskih čimbenika. Sve veći obuhvat mlađih generacija visokoškolskim obrazovanjem vrlo je važan čimbenik u pomicanju te dobi u starije dobne skupine. Također, tomu je uvelike pridonijelo osamostaljivanje žena koje se sve više uključuju na tržište rada.

    Predložena uredba pruža mladima egzistencijalnu sigurnost koja uvelike utječe na sklapanje brakova. Mnogi žive u izvanbračnim zajednicama jer si ne mogu priuštiti dom pa čekaju bolja vremena i u tom čekanju se mnogi razilaze. Kad država kao vjenčani dar ponudi mladima zemljište na kojem mogu izgraditi svoj raj na zemlji, bit će im lakše odlučiti se na sklapanje braka i to u ranijoj dobi nego što bi se inače odvažili na taj korak.

    Procentualni prikaz alarmantnog trenda opada obiteljskih kućanstava u RH:

    Prema popisu stanovništva Hrvatske iz 2011:
    Broj stanovnika: 4 284 889
    Broj obitelji – ukupno: 1 215 865
    Broj obitelji s djecom: 867 680
     

    Prema statističkom izvješću, broj hrvatskih obitelji drastično je opao, a isto je slučaj i s drugim zemljama regije. Primjerice, u 2001. je broj hrvatskih obitelji bio 1 252 025, a u 2011. 1 215 865 - dakle, u samo deset godina Hrvatska ima više od 36 000 obitelji manje! Nije li to alarmantno? Ništa što je vlada dosad učinila da zaustavi taj trend nije urodilo plodom. Predložena uredba jedino je rješenje. Zauzmite se za to uredba stupi na snagu ako vam je stalo do obitelji.

Prednosti predložene uredbe

  • Prema Zavodu za statistiku Hrvatske u 2016:
    Sklopljeni brakovi: 20 467
    Razvedeni brakovi: 7 036
     

    Značajno reduciranje broja razvoda i izvanbračnih zajednica
    Broj razvoda raste pa se sada u Hrvatskoj raspada svaki treći brak. Slično je u svim drugim zemljama regije kao i u mnogim drugim državama svijeta, pogotovo na Zapadu.
    Prema popisu stanovništva Hrvatske iz 2011. bitno je narastao broj samohranih majki.
    Sve je više izvanbračne djece kao što prikazuje ova tabela Državnog zavoda za statistiku Hrvatske:

    Sve su ovo alarmantni podaci i zato je više nego nužna zakonska uredba poput predložene ovom inicijativom, koja pomaže bračnim parovima stvoriti uvjete za skladan suživot i za podizanje obitelji.

    Hrvatska je zemlja samaca - polovica ljudi nije u braku, a čak 35 posto muškaraca nije se ženilo »
    Prema podacima o obiteljskim strukturama u Hrvatskoj, koji su prikupljeni u Popisu stanovništva 2011,  udio razvedenih raste i u razdoblju od prošlog popisa, od 2001. godine, narastao je za ogromnih 25%: na 1000 oženjenih ili udanih stanovnika 2001. godine dolazilo je 60 razvedenih, a sada ih dolazi 75.  Žene mnogo rjeđe nakon razvoda ulaze u novi brak ili zajednicu i jošk tomu bitno dulje žive pa je udio samica znatno veći od samaca - svaka treća Zagrepčanka starija od 15 godina je sama! I svaka deseta žena starija od 45 godina u Hrvatskoj nije rodila. Jedan od najporaznijih podataka je taj da čak 45 posto stanovništva čine samci, odnosno oni koji ne žive s partnerom.

    Također je porazan podatak da sve manje bračnih parova imaju djecu. Broj obitelji s djecom u vremenu između dva popisa stanovništva (2001-2011.) pao je za čak 50.000, a od oko 867.000 obitelji s djecom, u polovici njih raste samo jedno dijete. Tek svaka deveta obitelj ima više od dvoje djece.

  • Prema Zavodu za statistiku Hrvatske u 2016:
    Živorođeni: 37 537
    Umrli: 51 542
    Prirodni prirast: -14 005
     

    Znatni porast nataliteta - koliko se o tome stalno priča, to već znaju i vrapci na grani: nacija nam izumire, Hrvati su ugrožena vrsta. No, bez obzira na sve vladine poticajne mjere, ovaj se trend ne poboljšava, nego pogoršava. Ovo je problem ne samo naše regije nego i mnogih drugih tzv. razvijenih zemalja, iako je stanovništvo planete u stalnom porastu, pod utjecajem tzv. nerazvijenih zemalja. Stručnjaci mnogih zemalja lome koplja oko najučinkovitijih strategija za rješavanje problema kontinuiranog pada nataliteta, no sudeći po statistikama koje im ne idu u prilog, potrebna je jedna sasvim nova poticajna mjera kao što je ona predložena u ovoj inicijativi.

    Predloženom uredbom država osigurava pogodne uvjete za planiranje i podizanje obitelji s više djece. Svaki bračni par koji ima svoje imanje i time uvjete za podmirivanje svih svojih egzistencijalnih potreba i to u prirodnom okruženju, rado će podizati višečlanu obitelj.

    Prema tome, svi kojima je stalo do toga da naš narod ne izumire, pozivaju se da učine sve što je u njihovoj moći da ova uredba stupi na snagu, počevši od prosljeđivanja ove inicijative svima koje znate kako bi po principu lančane reakcije pristiglo do dovoljnog broja ljudi, uključujući i do onih na vlasti, te se tako stvorio momentum za donošenje ovog zakona.

    Ako je demokracija oblik vlasti u kojem sve odluke neke države donosi izravno ili neizravno većina njezinih građana, onda da bi demokracija došla do izražaja, njezini građani trebaju izraziti svoju odluku.

    Na slici statistička tabela koja se odnosi na Hrvatsku


  • "Hrvatska trenutačno uvozi čak oko 50 % hrane." - Zelena akcija

    Prema podacima HGK, uvoz prehrambenih i poljoprivrednih proizvoda raste i u prošloj je godini iznosio 2,6 milijardi eura.

    Ukupan izvoz Republike Hrvatske u siječnju 2017., iznosio je 994,9 milijuna eura, a uvoz 1,5 milijardi eura. Vanjskotrgovinski deficit iznosio je 486,9 milijuna eura.
    - izvor Državni Zavod za statistiku 

    Značajno smanjenje izljeva kapitala iz zemlje, tj. smanjenje uvoza - smanjenje negativne bilance odnosa uvoza i izvoza.
    U zemljama naše regije puno više se uvozi nego izvozi, što znači da time država sve više osiromašuje jer vanjskotrgovinskom politikom više kapitala izlazi iz zemlje nego ulazi. Vanjskotrgovinski deficit (manjak u robnoj razmjeni) Hrvatske u 2016. godini iskazan u eurima iznosi 7,36 milijardi eura te je 5,9 posto viši nego na kraju 2015. godine - izvor.

    Statistike ukazuju na trend rasta uvoza prehrambenih proizvoda. Sve više uvozimo hranu. Od izvoznika poljoprivrednih proizvoda pretvorili smo se u uvoznika, od sektora koji je sudjelovao sa 12 posto u BDP-u došli smo na šest posto. Od gospodarske grane koja je pokretala gospodarstvo spali smo na granu koja se doživljava kao uteg. Poljoprivreda, šumarstvo, ribarstvo, proizvodnja prehrambenih proizvoda i pića odnosi nam iz zemlje skoro milijardu i pol kuna mjesečno!

    Ovaj ogroman izljev kapitala iz zemlje može se drastično smanjiti uvođenjem predložene mjere kojom bi obitelji same sebe prehranjivale umjesto da kupuju uvoznu hranu i kojom bi prehranjivale gradske obitelji viškom svog uroda, a svoju konkurentnost naspram uvozne hrane potvrđuju iznimnom kvalitetom (nutricionistički i ukusom).

    Problem nekontroliranog uvoza hrane, kao i onaj pada domaće proizvodnje, ali i propadanja domaćih poljoprivrednika poprima sve dramatičnije razmjere. Rastu i bizarnosti kao što je, recimo, to da Hrvatska uvozi smrznuti kruh i pecivo, dok domaći poljoprivrednici nemaju komu prodati pšenicu, kao i to da dok domaće povrće propada, uvozi se ono koje je četiri puta skuplje (?). Dok uvozni lobiji i korumpirani političari trljaju dlanove, očigledno je da moramo poduzeti nešto konstruktivno u vezi s tim - svi mi, umjesto da kritiziramo i žalimo se, što je destruktivno.

    Sudeći prema statistikama, nijedna kampanja (npr. Kupujmo hrvatsko!) ni zakonska mjera, uključujući i propis o uvozu voća i povrća s povećanjem taksi na uvoz voća i povrća za čak 22 puta, nije urodila plodom, a neke su čak nanijele nepredviđene štete (primjer). Znači, trebamo sasvim novu mjeru koja je sasvim druge prirode, a koju predlažemo ovom inicijativom.

    Ono što bi smanjilo negativnu bilancu i čak dovelo pozitivnu bilancu je značajno smanjenje uvoza, i to uvoza poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, što je izvedivo upravo ovom predloženom mjerom, kojom bi mnogi naši ljudi podmirivali svoje prehrambene potrebe onime što uzgoje na svojoj zemlji, umjesto da kupuju uvoznu robu.

    Također, većina obitelji koje kultiviraju svoj hektar plodne zemlje imat će viška uroda pa će ga prodavati drugim ljudima, koji onda također neće trebati kupovati uvoznu hranu, barem ne u onoj mjeri u kojoj to sada čine. Kada jedna obitelj kultivira svoj vrt primarno za sebe i s metodom permakulture ili biološko-dinamičke poljoprivrede, činit će to s ljubavlju i radošću, pa će urod biti toliko kvalitetan da će mnogi htjeti otkupiti njihov višak. S takvom kvalitetom neće se moći mjeriti nijedan uvoznik.

    Kao što smo već pisali u jednoj od prethodnih točaka, gotovo sva uvozna hrana bezukusna je i bez dovoljno hranjivih vrijednosti, tako da hrana domaćih obitelji, uzgojena i proizvedena s ljubavlju i radošću, a ne s kapitalističkim motivima i strojevima, bez umjetnog gnojiva, oprašivanja i drugih hazardnih čimbenika, bit će konkurentnija od uvozne. Cijena ekohrane viša je samo na prvi pogled jer računica je bitno drukčija ako se uzmu u obzir troškovi liječenja i bolovanja zbog bolesti koje nastaju prehranom proizvodima tretiranim kemikalijama, kao i izdaci na dodatke prehrani kao što su vitamini, minerali i drugi koji su nužni kad se konzumira industrijska hrana (nema dovoljno nutritivnih sastojaka).

    Osim financijskih, tj. ekonomskih razloga, smanjenje uvoza poljoprivredno-prehrambenih proizvoda nužno je i iz zdravstvenih razloga. Naime, poljoprivredno-prehrambeni proizvodi trebali bi se konzumirati u roku od najkasnije tri dana od kad su ubrani, a neki čak i isti dan, jer se time u organizam unese dovoljan broj hranjivih sastojaka te hrane. Što je hrana starija i što se više drži u hladnjačama i transportira, to se njezina hranidbena vrijednost umanjuje, što se odražava na zdravlje i na potrebu za kupovinu dodataka prehrani, kao što su vitamini i minerali u tabletama, kako bismo zadovoljili dnevne hranidbene potrebe organizma.

    Dakle, kad uredba predložena ovom inicijativom stupi na snagu, neće biti potrebe za tolikim uvozom hrane. Ako vam je stalo do toga da vaša zemlja prestane osiromašivati pretjeranim uvozom hrane, tj. izvozom kapitala i do toga da ima dovoljno zdrave i ukusne svježe domaće hrane na tržištu, učinite što je u vašoj moći da ova uredba stupi na snagu. Za početak, proslijedite ovu inicijativu svima koje znate kako bi oni i njihovi poznanici bili u mogućnosti uključiti se u ovu akciju.

  • Značajno reduciranje ili čak eliminiranje zagađenja okoline
    Nakon što ova uredba stupi na snagu, masovna selidba u ruralna područja uzrokovat će masovno manje motornih vozila na gradskim ulicama, što će znatno reducirati emisiju  plinova koji onečišćuju zrak i okoliš. Općepoznato je da izgaranje fosilnih goriva oslobađa energiju koja zagađuje atmosferu. Dušikovi i sumporovi oksidi izgaranjem fosilnih goriva odlaze u zrak i miješaju se s kišom, što uzrokuje kisele kiše. One uzrokuju koroziju metalnih i kamenih predmeta, promjene na lišću, mijenjaju sastav tla, zagađuju rijeke, potoke, jezera i cijeli ekosustav vodenog staništa. U većim gradovima i industrijskim središtima ekološki i zdravstveni problem predstavljaju dim, čađa i smog. Strujanjem zraka zagađuju se također sva okolna i udaljena područja. Daljnje zagađivanje može se znatno zaustaviti ovom uredbom koja omogućuje ljudima da žive sretno na svojim obiteljskim imanjima u ruralnim područjima.

    Nadalje, oko 50% zagađenja vode u Europi uzrokovao je masovan uzgoj stoke. Otpad koji krave proizvode glavni je uzročnik zagađenja voda: krava ispusti oko 200 litara metana, jednog od glavnih uzročnika globalnog zagrijavanja. Dušik iz gnojiva uskladištio se u podzemne vode u tolikoj mjeri da neke mineralne vode više ne zadovoljavaju kriterije pitke vode. Stočne farme uzrokuju 85% ukupnog isparavanja dušika u obliku amonijaka koji se smatra glavnim uzročnikom umiranja šuma. Amonijak iz životinjskih otpada i umjetnih gnojiva uzrokuje kisele kiše koje uništavaju vodeni i biljni život. Plin amonijak koji dolazi iz staja gdje se drže goveda uzrokuje više štete nego svi automobili i tvornice na svijetu zajedno. - Izvor: Prijatelji životinja »

    Ove se porazne statistike odnose na masovan uzgoj stoke, no kada veliki broj ljudi dobije svoje imanje na kojem mogu, ako žele, uzgajati svoju stoku u znatno manjem razmjeru, onda neće doći do tolikog koncentriranog zagađivanja niti će zemljoposjednici imati potrebu kupovati meso i time podržavati zagađivače - mesnu industriju.

Poljoprivrednim zemljištem  smatraju se poljoprivredne površine: oranice, vrtovi, livade, pašnjaci, voćnjaci, maslinici, vinogradi, ribnjaci, trstici i močvare kao i drugo zemljište koje se uz gospodarski opravdane troškove može privesti poljoprivrednoj proizvodnji.

U plodno tlo se još ubrajaju i šume.

Obradiva zemljišta su samo ona na kojima se mogu saditi kulture.

Planeta Zemlja ima oko četiri milijarde hektara obradive površine (1.5 se već koristi a 2.7 milijardi se ne koristi - izvor), a ako se pribroje milijarde hektara druge plodne površine, kao što su šume, ribnjaci i drugo, onda je taj broj znatno veći. Ako uzmemo da na Zemlji živi oko dvije milijarde obitelji, to bi značilo da u svakom slučaju ima za sve jedan hektar plodne zemlje.

  • Znatno povećanje ekološkog uzgoja - moderni, ekološki osviješteni čitatelji ne trebaju objašnjenja o važnosti orijentiranja ka ekološkom uzgoju pa ćemo zato samo naglasiti da se predloženom uredbom ujedno promiče ekološki uzgoj. Budući da će se obiteljska imanja prvenstveno baviti uzgojom radi vlastitih potreba, logično je da će to činiti bez upotrebe štetnih umjetnih gnojiva i pesticida. Svježi ekološki uzgojeni proizvodi sadrže duplo više vitamina, minerala, enzima i ostalih mikronutrijenata te su neusporedivo boljeg i prirodnijeg okusa od industrijski uzgojene hrane.
  • Zemlja nam sve više propada!
    1910. na prostoru današnje Hrvatske bilo je ukupno 3,45 milijuna hektara plodnog zemljišta a trenutačno smo spali na 2,69 milijuna hektara.
    - izvor Poslovni dnevnik
     

    Znatno povećanje kvalitete poljoprivrednih dobara.

  • Sprečavanje propadanja i neiskoristivosti plodne zemlje - predložena uredba rješava probleme neobrađenog poljoprivrednog zemljišta, omogućava sprečavanje daljnje erozije tla i povećanje plodnosti tla. Zbog suzbijanja dezertifikacije (pojednostavljeno, pretvaranje zemljišta u pustinju) i globalne degradacije zemljišta, sve zemlje svijeta pozvane su da uvedu hitne promjene u načinu korištenja zemljišta preko poljoprivrede prilagođene klimatskim promjenama, preko prava na pristup zdravim tehnologijama i davanjem prava na vlastita zemljišta malim ekološkim poljoprivrednicima.

    Tlo u Hrvatskoj sve je lošije, a nema zakona koji bi ga štitio. Prema podacima Agencije za zaštitu okoliša RH, u Hrvatskoj je čak 90% površine zemljišta izloženo eroziji vodom i vjetrom različitog intenziteta. Zatim, onečišćenje tala teškim metalima, pesticidima i petrokemikalijama utjecalo je na povećani trend kiselosti, zbijanja tla, salinizacije i alkalizacije. Stalno smanjenje sadržaja humusa u našim tlima veliki je problem kojeg mnogi nisu svjesni.

    Sve više divlje prirode i zdravog ekosustava s kvalitetnom bioraznolikošću, pretvara se u nepregledne oranice monokulture ili GM žitarica koje se koriste za proizvodnju hrane za ljude i stoku. “Te goleme oranice postale su poligoni najvećih kemijskih korporacija koje u partnerstvu s korporacijama za proizvodnju poljoprivredne opreme troše fosilna goriva, pridonoseći rastu emisija CO2 i velikom ekološkom otisku u poljoprivredi”, tumače u Press centru za okoliš. - Izvor

    Svim tim problemima stali bismo na kraj kad bismo razdijelili zemlju obiteljima da se brinu o svom hektaru zemlje. Povećanje plodnosti tla jamčilo bi proizvodnju hrane na način da se zadovolje prehrambene potrebe lokalne zajednice i pobjedi u borbi protiv siromaštva.

    Predložena uredba jedino je rješenje koje imamo. Ako netko ima bolje rješenje, neka ga samo ponudi, a do tada prihvatimo ovo. Trenutačno sve agencije traže više novca za obnovu poljoprivredne proizvodnje zastarjelim sredstvima. Vlada nema novca koji zahtijevaju. No, najgori scenarij bio bi taj da se njihovi planovi realiziraju novim zaduživanjem u inozemstvu i daljnjim korištenjem kemijskih gnojiva koja nanose veliku štetu. Taj će dug morati biti otplaćen s velikim kamatama, stanje zemljišta još će se više pogoršati, a cijeli će problem pasti na ramena naredne generacije.

    Agrarna reforma omogućuje obnavljanje plodnosti tla kroz prirodne procese. Ne zahtijeva dodatne kapitalne izdatke od strane vlade, a jednim potezom, jednom uredbom rješava mnoge probleme te u potpunosti uklanja probleme koje danas stvaramo našoj djeci zbog našeg odnosa prema zemlji.

  • Ruralni razvoj - predložena uredba uvelike pridonosi unapređenju životnih i radnih uvjeta u ruralnim područjima čime će se ona revitalizirati. Ovo je ujedno i inicijativa za obnovu poljoprivrednih i degradiranih šumskih površina s ciljem ponovne uspostave njihovih ekoloških funkcija i doprinosa održivom ruralnom gospodarstvu.

  • Obnova naselja u ruralnim područjima - razumnom zemljišnom politikom umjesto da jedna obitelj posjeduje više hektara u jednom naselju pa nema zemlje za dovoljno drugih obitelji, predlažemo da se zemljište raspodjeli hektar po obitelji, čime se razvija infrastruktura čitavog naselja jer kad više obitelji ima svoj dom i zemlju u jednom naselju, onda se isplati po više djece poslati školski autobus, imati trgovinu, gostionicu,  itd. čime počne cijelo naselje bujati. Kad se hektari raspodijele tako da svaka obitelj dobije po jedan hektar, puno će više ljudi ostajati na selu, kultivirati zemlju s ljubavlju i radošću, uzgajati kvalitetno voće, povrće, bilje, šumarke. A ovako kako je sada, čisto hladnokrvno, strojno ratarenje i zauzimanje ogromnih površina najveći je ubojica hrvatske poljoprivrede i sela.

  • Generacijska obnova u poljoprivrednom sektoru
    Dobna struktura poljoprivrednika u Republici Hrvatskoj vrlo je nepovoljna. Više od 58,8% nositelja obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava je iznad 55, dok je samo 4,1 % ispod 35 godina. Ekonomska kriza i prethodna ratna zbivanja pridonijeli su migracijskim kretanjima s ruralnih u urbana područja, posebice mlađe populacije, rezultirajući općim opadanjem ruralne populacije i povećavanju starosti populacije. Ovo čini ozbiljnu prijetnju daljnjem razvoju, pa čak i preživljavanju samih ruralnih područja. Mladi ljudi ključni su resurs za razvoj modernog i konkurentnog poljoprivrednog sektora, prvenstveno zbog njihove želje i sposobnosti lakše prilagodbe tehnološkim promjenama, novim praksama i promjenama tržnih uvjeta što je uvjet za povećanje produktivnosti i konkurentnosti. Posljedično, treba poticati generacijsku obnovu na poljoprivrednim gospodarstvima. Razvoj poljoprivrede i diversifikacija poljoprivrednih gospodarstava pridonijet će zadržavanju i zapošljavanju mladih ljudi u poljoprivredi, pritom umanjujući negativni trend nekontrolirane migracije u gradove. Iz navedenog proizlazi potreba stvaranja uvjeta za poticanje sudjelovanja mladih ljudi u poljoprivrednom sektoru, stvarajući bolje i privlačnije životne i radne uvjete za mlade koji žele biti poljoprivrednici, pružajući podršku pri korištenju novih tehnologija i stvaranju pozitivnog i dinamičnog ozračja za poduzetništvo u poljoprivredi. - Izvor: Hrvatska Poljoprivredna Agencija

  • Povećanje učinkovitog korištenja vode u poljoprivredi i prilagodba klimatskim promjenama
    Hrvatska je sve češće izložena ekstremnim vremenskim uvjetima koje uzrokuju suše i poplave, a pripisuju se klimatskim promjenama. Suša se u Hrvatskoj javlja u prosjeku svakih tri do pet godina, a ovisno o intenzitetu i dužini trajanja, može smanjiti prinos usjeva od 20-70% i izazvati milijarde štete u poljoprivrednoj proizvodnji. S obzirom  na prirodne  potencijale  Hrvatske, a  to  su povoljna  umjerena  klima, kvalitetna  tla i  bogati  vodni resursi,  navodnjavanje  se ne  provodi  u onolikoj  mjeri  kolike su  stvarne mogućnosti,  o  čemu  govori i  činjenica  da se  u  2011. godini  u  Hrvatskoj navodnjavalo  tek  1,1% poljoprivrednih površina. Uvođenje održivih  tehnika  navodnjavanja na  poljoprivrednom gospodarstvu omogućit će poboljšanje gospodarske učinkovitosti poljoprivrednih gospodarstava i olakšati proces  restrukturiranja  i modernizacije  te  osigurati učinkovit  mehanizam  na razini  farme  za  prilagodbu klimatskim promjenama i ublažavanje šteta uzrokovanih sušom. Modernizacija i rekonstrukcija postojećih sustava navodnjavanja na farmi dovest će do povećanja učinkovitosti vode. - Izvor: Program ruralnog razvoja RH za razdoblje 2014-2020.

Za umjetničko ukrašavanje fasada, zidova i površina nisu nužna financijska ulaganja jer korištenjem moderne tehnologije svaki vlasnik može sam oslikati sve površine - npr. uz pomoć posuđenog ili iz kućne radinosti bilo grafoskopa ili projektora odabranu sliku je moguće projicirati na bilo koju površinu pa je samo treba bojama nanijeti na podlogu.
Naravno, postoje i druge tehnike, kao što je korištenje šablona, ljepila i spužve i slično.

  • Ruralni turizam - ruralna naselja postaju sve atraktivnija turistička destinacija pa je to prilika i za razvojem u dva smjera: poljoprivreda i turizam. Obitelji koje predloženom uredbom dobiju svoje seosko imanje ne trebaju zaposlenje ako se bave ruralnim turizmom kako treba. Ljudi iz gradova, a pogotovo stranci, vrlo će rado posjećivati imanja koja odišu tradicionalnom i umjetničkom posebnošću, stoga se isplati urediti svoje imanje i gostinske sobe u staroslavenskom duhu kao što prikazuju slike, recimo ovdje » i ovdje » i urediti se narodnim nošnjama. Turistima se može ponuditi boravak i noćenje u osebujnom ambijentu te im prodavati rukotvorine, umjetnine, suvenire, delikatese, plodove vrta i voćnjaka. Dobitna kombibacija: etno ambijent + ukusna, zdrava hrana + kulturni program.



20130817-_D8H3837



Ne možemo sve prednosti detaljno obrazložiti jer bi se mogla napisati cijela knjiga o tome pa ćemo daljnje prednosti predložene zakonske uredbe samo kratko navesti u nadi da će čitatelji, koristeći zdrav razum, sami spoznati puni značaj tih prednosti.

  • Bolje iskorištavanje prirodnih resursa - održivost prirodnih resursa (uporaba prirodnih resursa unutar održivih granica)
  • Očuvanje krajobraza i bioraznolikosti - uredbom se osigurava očuvanje značajnih i karakterističnih obilježja krajobraza te održavanje bioloških, geoloških i kulturnih vrijednosti koje određuju njegovo značenje i estetski doživljaj.
  • Očuvanje autohtonih i zaštićenih biljnih vrsta
  • Obnova šumskih površina konverzijom i sadnjom biljaka
  • Povećanje kvalitete zraka, tla i vode
  • Povećanje proizvodnje i korištenja energije iz obnovljivih izvora
  • Diversifikacija djelatnosti i otvaranje novih radnih mjesta u ruralnim područjima
  • Razvoj lokalne komunalne, društvene, prometne i turističke infrastrukture
  • Jačanje savjetodavnih usluga u poljoprivredi i šumarstvu
  • Unapređenje gospodarenja šumama privatnih šumoposjednika
  • Razvoj malih poljoprivrednih gospodarstava
  • Razrješenje većine pravnih sporova oko povrata zemljišta
  • Jačanje mirovinskog i zdravstvenog sustava

 

 

 

 

Obrazloženje zašto većina postojećih zemljoposjednika ne uživa u blagostanju

Činjenica je da većina seljaka i poljoprivrednika ne uživa u blagostanju, iako mnogi drugi to ipak čine, stoga je pravo pitanje zašto uopće jedni uspijevaju u životu, a drugi ne? To pitanje se ne odnosi samo na zemljoposjednike, nego općenito na sve ljude, uključujući i građane koji ne posjeduju zemlju.

Istini za volju, postoji li uopće netko tko živi u blagostanju, a da živi u gradu, u stanu ili kući bez jednog hektara zemlje? Tko su ti koji uživaju u blagostanju? Svi odreda žive u prirodi, u skladu s prirodom, a većina ih ima svoju zemlju i svoj vrt. Oni koji ne uživaju u blagostanju su oni koji ne žive u skladu s prirodnim zakonima i koji žive u zabludi. Blagostanje ne ovisi samo o posjedovanju zemlje nego i o stupnju svijesti.
Osim toga:
  • Kvaka je u količini zemlje - za jednu obitelj optimalno je kultivirati jedan hektar zemlje od koje je barem trećina ili do pola pošumljeno. Manje od hektara zemlje premalo je da bi se stvorili optimalni uvjeti za blagostanje obitelji, a više od hektara zahtijeva ili previše posla ili najam radnika što šteti kvaliteti uroda, između ostalog.

  • Kvaka je u kvaliteti zemlje - za kvalitetu zemlje problematična je koncentracija na nekoliko kultura: najčešće kukuruz, pšenicu i soju. Iako je podjela kultura kratkoročno isplativa za poljoprivrednike, dugoročno gledajući time se uništava zemlja. Stručnjaci upozoravaju na to da je podjela kultura neodrživ trend te da će dovesti do pretvaranja plodnog tla u neplodno, pa čak i u pustinju. Takva zemlja iziskuje dodatne troškove na umjetno oplođivanje i održavanje pa postaje neisplativo.

    Kako bi zemlja dugoročno ostala plodna i kvalitetna, potrebna je bioraznolikost i plodored – pravilna prostorna i vremenska izmjena usjeva. Ako se predugo forsira jedna kultura, dolazi do preeksploatacije i isušivanje zemlje, koja ostaje bez humusa. Takve površine imaju slabu kvalitetu, a daljnja proizvodnja na njima moguća je samo uz “doping”, masovnu primjenu mineralnih dodataka, herbicida i navodnjavanje. Humus je blago zemlje. Ono što je za banke zlato, to je za zemlju humus.

    U Hrvatskoj se, recimo, na dvije glavne kulture, pšenicu i kukuruz, odnosi gotovo 60 posto poljoprivrednih površina. To su kulture koje isušuju zemlju i uništavaju humus. Slabo se poštuje plodored i zemlja je sve kiselija, žedna i jalova. Sljedeće generacije morat će ulagati puno više u navodnjavanje, gnojenje i herbicide da bi zadržale današnju razinu proizvodnje hrane. Usto, ovakva zemlja postaje nepogodna za uzgoj velikog broja drugih kultura. - Izvor

    Neki kratkovidni poljoprivrednici izlaz za probleme s kvalitetom poljoprivrednog zemljišta nalaze u GMO tehnologiji, što donosi neke rezultate, ali samo prvih godina, a poslije se zemlja potpuno kontaminira i iziskuje enormne troškove oplođivanja pa postaje neisplativo.

Kvaliteta zemlje ovisi o kvaliteti njezinih posjednika. Svako izrabljivanje zemlje, umjesto njezino prirodno kultiviranje, zemlja vraća istom mjerom, jer što sijemo, to i žanjemo. Stoga, oni poljoprivrednici koji su se specijalizirali samo na jednu kulturu ili nekoliko njih pa imaju velika polja, recimo, žita i/ili kukuruza, nanose štetu i sebi i zemlji i ne čudi da ispaštaju.

  • Umjetne metode kultiviranja zemlje - kultiviranje hibrida umjesto izvornih sorti, korištenje umjetnih gnojiva i pesticida kao i strojeva ima svoje dobre i loše strane. Površno i kratkoročno gledajući, dobre strane omalovaže one loše koje su u stvari puno veće, što se odražava negativnim ishodom. Kaže se, plod nikad ne laže - ako žanjemo kukuruz, ne možemo nikoga prevariti da smo posadili raž. Svaki je ishod plod niza uzroka. Tako ni ishod nikad ne laže - što žanjemo u životu, to smo na ovaj ili onaj način i posijali. To poučava ne samo priroda i biologija nego i kršćanski nauk. No, običaj mnogih ljudi je kriviti druge, uključujući i vladu za svoje negativne ishode u životu. To rade oni koji su na nižem stupnju svijesti na kojem ne preuzimaju odgovornost za sve u svom životu, nego sebe vide žrtvom pa sa stupnjem svijesti žrtve uglavnom okrivljuju i kritiziraju druge, što ne vodi ničemu dobrom. Time samo privlače na sebe zlu kob jer je to destruktivno, a ne konstruktivno. Treba okrenuti ploču.

    Rješenje je u povisivanju svog stupnja svijesti, tj. kultiviranju vrlina kao što su odgovornost, konstruktivnost, unutrašnje zadovoljstvo, zahvalnost, dostojanstvo, čast, vedrina, entuzijazam, razumnost, mudrost, kreativnost, nesebičnost, velikodušnost, ljubav, jednostavnost, vjera, bezuvjetna radost, duševni mir i druge.

    Kad povisimo stupanj svoje svijesti, imamo puno bolji odnos prema svojoj zemlji i prirodi općenito. Kako se odnosimo prema zemlji, tako se ona odnosi i prema nama. Ako je izrabljujemo i uništavamo kojekakvim kemikalijama i rovanjem, umjesto da je prirodno kultiviramo i volimo, uzvratit će nam istom mjerom. Prema zemlji se trebamo odnositi kao i prema sebi. Ono što ne želimo činiti svojem tijelu, ne smijemo činiti ni zemlji jer je zemlja sa svom svojom florom i faunom živo biće, baš kao i mi sami.

    Nema potrebe za zlostavljanjem zemlje jer postoje sasvim prirodne metode koje ni ne zahtijevaju ljudski rad. Recimo, ako se vrt posadi blizu drveća, lišće drveća poslužit će kao organsko gnojivo, kao i otpad stoke i konja. Zatim, umjesto pesticida i genetskog modificiranja dovoljno je dopustiti prirodnu otpornost biljaka kao prevenciju protiv štetočina i bolesti. Među neophodnim mjerama ekološkog uzgoja su:

    • malčiranje - zemljište se ne preorava i ne prekopava, već se malčira. Malčiranjem se čuvaju zemljišne životinje (gliste) i mikroorganizmi. Malč sprečava razvoj korova i kopanje je nepotrebno. Korištenjem malča štedi se vrijeme i novac potreban za oranje i kopanje, a dobiva plodno zemljište. Količina vode koja se koristi za zalijevanje smanjuje se jer malč smanjuje isušivanje i omogućava racionalnije trošenje vode.
    • održavanje bioraznolikosti - više biljnih i životinjskih vrsta zajedno jer se tako međudjelovanjem živih bića smanjuje pojava štetočina (29. 12. je Međunarodni dan biološke raznolikosti).
    • rotacija usjeva također pridonosi smanjenju korova
    • više o tehnikama integralne samoodrživosti preporučujemo saznajte preko permakulture » i biološko-dinamičke poljoprivrede »
  • Negativan odnos prema svojoj zemlji i svojem blagu (flori i fauni) - bez ljubavi i radosti, već s mukom - mnogi poljoprivrednici ne znaju svoje blago cijeniti do te mjere da ga vole i da mu se raduju i ne znaju prirodne metode oplođivanja zemlje koje ne zahtijevaju mukotrpan rad.

    Biblija naučava na više mjesta da ono što sijemo, to ćemo i žeti.
    U Novom zavjet naučava se princip sjetve i žetve:
    2. Korinćanima 9,6-8
    i
    Galaćanima 6,9
     

    Umjesto da sve na svojoj zemlji vole, mnogi čak to mrze jer ne vole fizički raditi. Osim toga je imidž seljaka vrlo loš, pa i taj psihološki faktor utječe na mnoge da svjesno ili nesvjesno mrze biti "seljaci" i da, priželjkuju biti "građani", stoga ne vole biti na selu, a tako ni svoju zemlju. A oni koji navodno vole svoju zemlju, najčešće je ta ljubav samo teoretska, dok u praksi njihovo živo blago uopće ne prima ništa od njihove ljubavi, već uglavnom stres, napor, muku, brige, nezadovoljstvo i sličnu negativnu energiju. A budući da žanjemo što sijemo, kad sijemo nezadovoljstvo, nezadovoljstvo i žanjemo, na ovaj ili onaj način.

    Zemlju koja se tretira s ljubavlju, radošću, posebnom pažnjom i sa znanjem o prirodnim zakonima ne samo da je ne treba kopati, plijeviti, ekstra fertilizirati (umjetno oplođivati), navodnjavati i štititi od štetočina pesticidima, nego joj takve stvari čine više štete nego koristi. S druge strane, zemlja koja se tretira s visokim stupnjem svijesti prirodno se obnavlja, oplođuje i štiti pa se čovjek uopće ne treba mučiti fizičkim radom oko nje - slijedeći principe permakulture i biološko-dinamičke poljoprivrede nije potrebno kopati, plijeviti, gnojiti, ni prašiti vrt pa prema tome nema mukotrpnog posla oko zemlje.

  • Najam radnika umjesto osobnog kultiviranja sve svoje zemlje - najamnici se ne odnose prema zemlji s ljubavlju i radošću jer rade na tuđoj zemlji samo radi novca. Mnogi nadničari čak i mrze to raditi, rade to jer misle da moraju da bi preživjeli pa njihova toksična energija šteti zemlji i urodu. Dakle, kvaka je u tome da svoju zemlju treba svatko sam kultivirati i to s ljubavlju i radošću, a ne plaćati drugima da obrađuju njihovu zemlju. Zato je važno ne posjedovati više od jednog hektara. I zato zemljoposjednici koji se prema svojim težacima loše odnose obolijevaju jedući plodove svoje zemlje i ne mogu ostvariti blagostanje. S druge strane, ako su plodovi zemlje uzgojeni vlastitim rukama, u ozračju ljubavi i radosti, onda oni imaju ljekovite sastojke koji mogu ne samo nahraniti nego i izliječiti sve bolesti, poremećaje i teškoće.

  • Svađe s ukućanima i susjedima štete zemlji jer se kroz svađe, pogotovo oko zemlje, nesvjesno bacaju uroci (negativna energija) na zemlju pa da bi zemlja bila plodna treba je ekstra "čistiti" i kultivirati, što zahtijeva puno posla i muke i ta muka još dodatno šteti kvaliteti zemlje i uroda.

To su samo neki od razloga zašto mnogim poljoprivrednicima nije uspjelo postići blagostanje i pritom ne želimo omalovažiti eksterne nepovoljne faktore kao što su oni klimatski, vladine mjere i druge, no ipak sve eksterne nepovoljnosti samo su odraz onih unutarnjih koje su toliko kompleksne da ih je teško pojmiti prosječnim ljudskim razumom, ali ih svejedno treba uvažiti. Općepoznato je da je naša vanjska stvarnost samo projekcija naše unutarnje stvarnosti pa se pozitivnim mislima i osjećajima kreira pozitivni rezultati i stvarnost općenito.

Dakle, besmisleno je voditi se logikom da ako mnogi postojeći zemljoposjednici nisu uspjeli ostvariti blagostanje, to neće biti moguće ni onima koji predloženom uredbom dobiju svoj hektar zemlje. Baš kao i novac, zemlja sama po sebi ne pruža blagostanje, nego uvjete za blagostanje, a na svakom pojedincu je da te uvjete iskoristi najbolje što može, a s višim stupnjem svijesti, odnosno kultiviranjem vrlina, blagostanje je zagarantirano.

Dakle, formula za blagostanje jest: kultivirati hektar zemlje i vrline zajedno!

 

Ekonomičnost predložene uredbe - obrazloženje financijskih prednosti za državu:

Ključne stavke predložene zakonske uredbe su:

  1. dodjela plodnog državnog zemljišta obiteljima u trajno posjedništvo s pravom nasljeđivanja
  2. oslobođenje od poreza na sve urode obiteljskog imanja - kako na sam urod (voće, povrće, drveće, cvijeće itd.), tako i sve prehrambene proizvode od tog uroda (marmelade, namazi, ukiseljeno povrće, suho voće, sokovi, ulja, vina, med, kolači, keksi i druge delikatese).

Slijedi obrazloženje kako predloženom uredbom, odnosno darovanjem zemljišta i oslobađanjem od poreza na nju i njezin urod, država ne samo da ništa ne gubi nego i uvelike dobiva. Mnogobrojne prednosti ove uredbe za državu već smo naveli, a ovdje ćemo naglasiti financijski aspekt. Punu ekonomičnost predložene uredbe nemoguće je ovdje pokriti jer je opseg toliki da bi se o tome mogla napisati cijela knjiga i jer je za to potrebno obaviti istraživanja i analize na najvišem nivou. Međutim, i samo nekoliko stavaka, koje ćemo ovdje predočiti, dovoljno je intelektualnim kao i intuitivnim ljudima da uvide visoku ekonomičnost predložene uredbe.

Iako se darovanje državne zemlje obiteljima i oslobađanje od poreza na prvi, površni i neupućeni pogled čini dobitkom za jedne a gubitkom za druge, dubljim razmatranjem uviđa se win-win situacija u kojoj su obje strane na dobitku.

Važno je prvo se informirati i educirati, a onda donositi zaključke. Dubioznom analizom vrhunskih ruskih stručnjaka već su potvrđene gore navedene prednosti, a do tih se analiza može doći direktnim zahtjevom relevantnim institucijama raznih zemalja kao što su Rusija i Ukrajina, kao i zahtjevom fondaciji Anastazija, čitanjem serijala knjiga "Zvonki cedar ruski" u kojima se govori o tim analizama, kao i istraživanjem na internetu.

No, i bez uvida u znanstvene analize, dovoljno je korištenjem zdravog razuma i poznavanjem prirodnih zakona shvatiti da se nijednim davanjem ne gubi, nego samo dobiva na duge staze. Neupućeni, "kratkovidni" i neosviješteni ljudi žive u zabludi da se davanjem gubi pa zato škrtare i ne kultiviraju vrlinu velikodušnosti, što se uvelike odražava na ono što žanju u životu - siromaštvo. Nikad ništa nije izgubljeno jer vraća se na ovaj ili onaj način. Ne treba sve gledati kroz novac. Svako davanje je jedna vrsta ulaganja kojim se ono što se uloži višestruko oplođuje. Naravno, vrijedi ona "ne treba bacati bisere pred svinje" pa se davanje i ulaganje treba vršiti mudro.

Državna zemljišta koja su ovom uredbom obuhvaćena ne ostvaruju državi nikakvu dobit, a velika većina trune pa darivanjem njih država nema što izgubiti.
Što se tiče ne oporezivanja uroda s obiteljskih imanja, ono se odnosi samo na zemljište, urod kao i hranu koja se od tog uroda proizvede, no ne i na sve drugo što će obitelji koje dobiju svoje imanje moći privrijediti - ruralni turizam, prodaja rukotvorina, umjetnina i suvenira, obavljanje zanata i drugih biznisa. To su sve prihodi do kojih inače ne bi došlo pa su porezi na njih dodatna vrijednost kojom će se popuniti državni proračun.

Dakle, umjesto zakupnine i poreza na zemlju i sav njezin urod, država će popuniti svoj proračun ovim prihodima:

  • porez na dohodak ili porez na dobit obiteljskog imanja (izuzev na prihode od prehrambenih proizvoda) - mnogi će članovi obitelji dodatno prihodovati na što će država ubirati porez, koji inače ne bi, pogotovo ako su ti pojedinci inače na Zavodu za zapošljavanje, bave kriminalom, u zatvoru, u mirovini, invalidi i drugo.
  • porez na dodanu vrijednost - ruralnim turistima, kupcima rukotvorina, umjetnina i suvenira, korisnicima zanata i drugih biznisa, itd.

  • porez na korov - porez na obradivo neobrađeno zemljište - dio tog poreza bi trebao odlaziti u fond za kupnju sjemenja i sadnica koje se dodjeljuju novim obiteljskim imanjima, a ostatak u državni proračun

  • smanjenje dosadašnjih rashoda - svi oni resursi koji su inače išli za razne potpore i subvencije, kao što su:

    • subvencije poljoprivredi - u RH svake godine milijarde kuna odlaze na to, a nema pomaka u efikasnosti. Potpore sektoru poljoprivrede i ribarstva iznosile su 4.878,4 milijuna kuna u 2015. godini - izvor. Prosjek je 14.000 kn potpore jednom OPG-u s 5 ha, a oni OPG-ovci koji realiziraju svoj poslovni plan maju pravo na čak 15.000 eura. Samo kroz podmjeru 6.3 u okviru Programa ruralnog razvoja država daruje malim OPG-ovcima 265,88 milijuna eura potpore do 2020. godine
    • naknade sa Zavoda za zapošljavanje - obrazloženo u jednoj od točaka s prednostima ove uredbe
    • isplate mirovina uslijed preuranjenog odlaska u mirovinu - u posljednjih je 20 godina velik broj ljudi u punoj radnoj snazi otišao u mirovinu. Ljudi koji privređuju sa svog imanja neće imati potrebu ići ranije u mirovinu jer će biti zdravi i jer će se baviti onim što vole i što im pruža radost.
    • isplate za bolovanje - zdrav život i ishrana kojima doprinosi predložena uredba utjecat će na znatno manje obolijevanje
  • i mnogi drugi.

Ne zaboravimo da državu čine njezini ljudi, koji imaju svoje obitelji pa ako je predložena uredba povoljna za obitelji, onda je povoljna i za državu. Državom upravljaju političari, činovnici i ljudi drugih profesija, koji su i sami članovi obitelji i kojima je stalo da njihove obitelji kao i obitelji njihove rodbine i prijatelja ostvare najbolje moguće uvjete za život. Budući da to ova uredba omogućuje, svim je državnim zaposlenicima u interesu da je podrže.

Ne zaboravimo i to da je državni aparat stvoren za ljude, a ne obrnuto. Država treba služiti ljudima a ne obrnuto. Vlast se treba prilagoditi potrebama naroda a ne obrnuto. Čak i ako se ova uredba pokaže i prvo vrijeme neekonomičnom za državni aparat, onda će se taj državni aparat trebati preustrojiti da bi akomodirao potrebe naroda. Recimo, državna birokracija na grbači je poreznih obveznika, no ovom mjerom mnoge će birokratske aktivnosti postati suvišnima te mnogi koji rade u državnim institucijama neće trebati posao (na puno radno vrijeme) ako se odluče uzeti hektar zemlje i živjeti od svoje zemlje u svom malom raju.

Podsjećamo, demokracija je društveni poredak kojim bi se vrši volja naroda pa ako se referendumom ili peticijom ustanovi da je volja većinskog naroda da svaka obitelj naše zemlje ima pravo na hektar svoje zemlje, onda će se volja naroda i izvršiti.

prosvjedi poljoprivrednika

Svi bi htjeli poticaje, a nitko ne bi htio plaćati poreze...
Zašto je država ikomu dužna davati poticaje?
Ne bi li bilo bolje nositi transparete tipa: "Hoćemo zemlju, nećemo milostinju!"

Bolje je upaliti svijeću nego proklinjati tamu.

Evo zašto ni jedna vrsta protesta ne može uroditi plodom: zakon neopiranja »

 

 

 

Obrazloženje prednosti za sve one koji se osjećaju ugroženima ovom uredbom:

Slijedi obrazloženje ekonomičnosti predložene uredbe za sve one koji se njome osjećaju ugroženima.

Mnogobrojne prednosti ove uredbe za sve ljude smo već naveli, a ovdje ćemo izdvojiti prednosti za one koji bi mogli nastojati spriječiti uvođenja ove uredbe ako im se čini da su njome ugroženi.

Iako se darovanje državne zemlje obiteljima i oslobađanje od poreza na prvi, površni i neupućeni pogled čini dobitkom za jedne, a gubitkom za druge, dubljim razmatranjem uviđa se win-win situacija u kojoj su svi na dobitku. Važno je prvo se informirati i educirati, a onda donositi zaključke i shodno postupati. Kao što smo već naveli na početku, sve prednosti ove uredbe toliko su dalekosežne da čak i kratkovidni ljudi mogu uočiti prednosti za sebe, čak i onda kad se čini da ovom uredbom nešto gube.

Sve one obitelji koje već posjeduju hektar zemlje pa se neće moći okoristiti ovom uredbom u smislu da i oni dobiju hektar zemlje, umjesto da iz jala kritiziraju ovu uredbu, pozivamo ih da se educiraju i tako saznaju sve prednosti ove uredbe jer će time uočiti mnoge prednosti koje će i oni time imati.

Poljoprivrednike i uvozne lobiste koji vide ovu uredbu kao mjeru kojom bi se njihovi profiti reducirali jer bi se obitelji od konzumenata pretvorile u konkurenciju, pozivamo da prigrle ovu uredbu kao priliku za restruktruiranje u cilju postizanja svog blagostanja. Trenutačna je situacija izrazito nepovoljna za postojeće poljoprivrednike iz razloga koje smo naveli u prethodnom segmentu, a pravo rješenje nije u održavanju broja konzumenata i smanjenju broja konkurencije, već u svemu onome što smo naveli u tom segmentu. Tako da nema smisla strahovati od konkurencije i od redukcije konzumenata kao što nema smisla općenito strahovati i od čega. Strah je destruktivan stupanj svijesti koji nema veze sa stvarnošću, nego sa zabludama. Puno je konstruktivnije kultivirati druge, više modalitete svijesti i uzimati u obzir krupni plan. Put do blagostanja popločan je vrlinama!

Naftna i kemijska industrija, koje proizvode umjetna gnojiva i herbicide te koncesionari vodnoga gospodarstva i farmaceutska industrija neće profitirati od ove uredbe pa one čija egzistencija ovisi o profitu tih industrija pozivamo da prilagode svoju djelatnost potrebama sofisticiranog, modernog čovjeka te da svoje profite baziraju na oplođivanju, a ne uništavanju zemlje. Zdrava hrana prijetnja je farmaceutskoj industriji, a električni auti naftnoj industriji, no svako se daljnje lobiranje koje je kontra održivog razvoja pokazalo besmislenim. Isto je i s lobiranjem protiv privatizacije plodnog tla u vlasništvu države. Dugoročno održavanje blagostanja ovisi o blagostanju prirodnog svijeta i odgovornoj uporabi prirodnih resursa - to i vrapci na grani već znaju. Stoga, nema smisla protiviti se uredbama za održiv razvoj, već je smislenije prilagoditi se i profitirati od novih izvora energije.

Kako je to Einstein lijepo rekao, ne možemo riješiti ni jedan problem s istim stupnjem svijesti koji ga je kreirao. Prema tome, pozivamo sve da povisimo stupanj svoje svijesti i da na krilima pozitivnih modaliteta svijesti usredotočimo se na rješenja i pozitivne strane ove uredbe.

Ističemo samo neke od prednosti kojima će se okoristiti svi, uključujući i oni koji se osjećaju uskraćenima ili ugroženima: reduciranje nezaposlenosti u zemlji, pad kriminala, rast nataliteta (trenutačno nacija odumire), pad uvoza prehrambenih proizvoda čime se reducira izljev kapitala iz zemlje, tj. siromaštvo, reduciranje zagađenja okoline, revitalizacija ruralnih područja, sprečavanje propadanja plodne zemlje, pogodni uvjeti za ostvarenje blagostanja većine ljudi, a time i cijele zemlje.

Ističemo samo neke od gospodarskih grana koje će profitirati ovom uredbom i na koje se mogu preusmjeriti svi oni koji strahuju da će im predloženom uredbom egzistencija biti ugrožena: trgovina ekohranom, poljoprivreda, šumarstvo, građevinarstvo, (ruralni) turizam, proizvodno obrtništvo i druge.

Podsjećamo da ovom uredbom svaka obitelj ima pravo na hektar zemlje na kojoj može stvoriti svoj raj na zemlji i tako si osigurati bezbrižnu egzistenciju. Stoga se ovom uredbom nitko ne može osjećati ugroženim, nego, dapače, samo profitirati!

Provedivost predložene uredbe

Slijede obrazloženja ostvarljivosti predložene uredbe za sve one koji sumnjaju u mogućnost njezine provedbe.

Svaki dobar pokret prolazi kroz pet etapa: ravnodušnost, ismijavanje, vrijeđanje, represiju i poštovanje.
- Mahatma Gandhi

Svaka istina prolazi kroz tri faze; prvo joj se ismijavaju, zatim joj se nasilno suprotstavljaju, i na kraju je prihvaćaju kao očiglednu!
- Arthur Schopenhauer

Kad god se pokrene neka nova inicijativa, nešto što bi trebalo promijeniti ono što je uvriježeno, sasvim je prirodno da će se stvoriti opozicija među ljudima koji nisu vizionari i onima koji su na stupnju svijesti koji ne može pojmiti sve prednosti toga te među onima koji iz svojih interesa brane status quo.

Na nama je da svim ljudima dobre volje predočimo svoju viziju i sve njezine prednosti pa smo zato kreirali ovu rubriku kako bismo i onima koji nisu vizionari već prije skeptici, cinici, realisti (prikriveni pesimisti) ili nešto drugo, dodatno argumentirali svoju viziju koja stoji iza ove inicijative.

"Kalibrirane razine svijesti zapravo mjere prevalenciju iluzije, a ne stvarnost. To je mjera vlastitog stupnja svjesnosti Jastva kao stvarnog "Ja". Razine prvenstveno označavaju otpor prema pravoj stvarnosti."
- dr. sc. David R. Hawkins
iz "Ja: stvarnost i subjektivnost"

Kao prvo, pozivamo sve skeptike da revidiraju svoju skeptičnost i da dobro promisle prije nego što i dalje počnu opravdavati svoju skeptičnost i nepovjerljivost. Pozivamo ih da pogledaju skalu svijesti koju je izradio tim stručnjaka i znanstvenika, predvođenih dr. Davidom R. Hawkinsom koji je imao najveću psihijatrijsku praksu u SAD-u. Oni tu skalu nisu izmislili, nego su do nje došli kineziološkom metodom istraživanja. Znači, vrijednosti pojedinih razina svijesti nisu proizvoljno definirane, nego se do njih došlo ispitujući staničnu memoriju određenih mišića koja je u vezi s kozmičkom memorijom, tj. izvorom sveg znanja. Više o tome napisali smo u našem članku "Osnove blagostanja" koji je dostupan svima koji se kod nas besplatno registriraju, kao i u prilogu kolumne na temu Kalibriranje.

Uvidom u skalu svijesti možete vidjeti kako koji stupanj svijesti rangira. Sve što je ispod 200 je negativan, tj. destruktivan modalitet svijesti a sve iznad 200 je pozitivan. Što je kod nekog stupanj svijesti viši, to je osoba konstruktivnija i vođena više svojom dušom (istinom), a što je stupanj svijesti niži, to je osoba destruktivnija i vođena više svojim egom (zabludama). Kako možete vidjeti, skeptičnost kotira ispod 200, točnije na 185, što ni za koga nije dobro a pogotovo za same skeptičare. Istina, bolje je biti skeptičan nego bilo što drugo što kotira niže od 185, no ipak nije konstruktivno. Konstruktivnije je pristupati svemu, uključujući i ovoj inicijativi s višeg stupnja svijesti, s višeg od 200.

Biblija:
"Ne ogovarajte, braćo, jedni druge! Tko ogovara ili sudi brata svoga, ogovara i sudi Zakon...
A tko si ti da sudiš bližnjega?"
- Jakovljeva poslanica 4:11-12

"Zato nemaš isprike, čovječe koji sudiš, tko god ti bio. Jer time što drugoga sudiš, sebe osuđuješ." - Rimljanima 2:1
 

Kritiziranje, odnosno kritičnost još je negativniji stupanj svijesti od skeptičnosti, kalibrirajući sa 120 na skali svijesti, jer time privlačimo na sebe zlu kob. Podsjećamo, što sijemo, to i žanjemo. Što govoriš, to postojiš, kaže se u narodu. Čak i ako je kritiziranje konstruktivno, znači bez ismijavanja, vrijeđanja, omalovažavanja, ogovaranja i drugih destruktivnih radnji, već s valjanim argumentima i savjetima kako bi bilo bolje, to jest pozitivno (210), no puno konstruktivnije su vrline optimizma, entuzijazma, nade, vjere i druge.

Podsjećamo da svojim mislima kreiramo svoj svijet. Znači, ako se udružimo s mislima koje su pozitivne, optimistične, pune nade i vjere, možemo postići ono što je nemoguće onima koji su na nižem stupnju svijesti.

Ne trebamo biti previše bistri da shvatimo da dosadašnja agrarna politika nije održiva i da trebamo nešto iz korijena promijeniti. Takve promjene nisu svima lake jer zahtijevaju preustroj, pogotovo u redovima onih koji zarađuju na onome kako je danas, no i takvima će preustroj dobro doći pa će dugoročnije i šire gledajući još više profitirati od novog ustroja, ako se na vrijeme i pravo preustroje, umjesto da koče razvoj i modernizaciju sistema.

U daljnjem tekstu smo odgovorili na nekoliko mogućih opaski skeptika i kritičara:

1 Nema šanse da naša režimska vlada ikad svim obiteljima daruje išta, a kamoli svima jedan hektar zemlje.
S pravom su mnogi ljudi nepovjerljivi prema onima na vlasti koji su ih više puta iznevjerili i pokazali da nemaju sluha za progresivne ideje, no ne valja trpati sve u isti koš i biti pesimističan. Ljudi na vlasti također imaju obitelji i prijatelji im imaju obitelji pa je razumljivo da će podržati jednu takvu mjeru koja pogodi obiteljima a ne šteti državni proračun. Osim toga, saborskim zastupnicima je u interesu podržati građanske inicijative ovog tipa jer time punktiraju na više nivoa, u što nećemo sad ulaziti.

Također, poznato je da država i gradovi redovito daruju obiteljima razne potpore, kao što su one za socijalno ugrožene obitelji, besplatan vrtić i školovanje, besplatan obrok u školi, sufinanciranje nabavke udžbenika, roditeljima s nižim primanjima za kupnju knjiga i školskog pribora, obiteljima s novorođenom djecom, naknade plaće koja se isplaćuje za vrijeme korištenja roditeljskog dopusta, razne vrste potpora za djecu s posebnim potrebama, za prevenciju, liječenje, tretman, rehabilitaciju i resocijalizaciju ovisnika, kao i subvencije, npr. program kreditiranja malog obiteljskog poduzetništva u turizmu, te razne druge potpore koje nisu novčane kao što su porodiljni dopust itd.

Hrvatska vlada već je darovala zemlju za poduzetničke zone, što pokazuje spremnost vlade da daruje zemlju u konstruktivne svrhe. Vlada RH je, recimo, od 2004. do 2011. godine u svrhu projekata uspostave novih poduzetničkih zona darovala nekretnine u vrijednosti milijardu kuna i 27 milijuna četvornih metara (2700 ha) površine (Izvor NN). Predloženom uredbom se traži od vlade da također daruje zemlju poduzetničkim obiteljima koje se mogu grupirati u agrikulturne ili agrarne zone.

Međutim, najvažnije je znati da mislima i osjećajima kreiramo svoju stvarnost, što znači ako dovoljno ljudi održava vrline optimističnosti umjesto pesimističnosti ili skeptičnosti, onda će energija naših misli i emocija prevagnuti u korist onoga za što se zalažemo.


2 Nema dovoljno plodne zemlje za sve obitelji, pa ako ova uredba ne može biti za sve ljude jedne zemlje, . Takvo što mogu tvrditi samo neupućeni ljudi. Svatko tko se imalo informira, može brzo saznati da ne samo da svaka država ima dovoljno plodne zemlje ne samo za sve obitelji nego i za sve obitelji druge generacije. Treća generacija naslijedit će zemlju od prve generacije, tako da njima neće trebati zemlja od države. Ovo vrijedi za sve zemlje.

Uzmimo za primjer Hrvatsku, a slični omjeri su u svim zemljama ove regije, pa i šire, a moguće i u svim zemljama svijeta - puno je više hektara plodne zemlje nego obitelji. Na primjer, Hrvatska ima 2,69 milijuna hektara plodnog tla i 867.680 obitelji.

Kao što piše u Strategiji upravljanja i raspolaganja imovinom u vlasništvu RH za razdoblje od 2013. do 2017. godine koja je objavljena u Narodnim novinama: Nekretnine koje RH ima u svojem vlasništvu do sada nikad nisu u cijelosti popisane, podaci o njima nisu objavljeni, niti su izvršene projekcije i procjene njihove uporabne, odnosno gospodarske vrijednosti. Čak ni poljoprivredna zemljišta, šume i šumska zemljišta, građevinska zemljišta, zgrade, stanovi, ceste, javna vodna dobra i drugo do danas nisu cjelovito evidentirana, sistematizirana ni procijenjena.

Mjerila za izračun ukupnih poljoprivrednih površina razlikuju se ovisno o izvoru, ponajprije zbog različitih kriterija koji se uzimaju u obzir. Prema Statističkom zavodu Europske unije, Eurostatu, Hrvatska ima 2,3 milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta. No, posljednji podaci Ministarstva poljoprivrede, s kojima se išlo i prema EU, kažu kako Hrvatska danas ima 2,69 milijuna hektara poljoprivrednih površina, a od toga je u vlasništvu države 890.214 ha, a 1.804.823 ha je u privatnom vlasništvu. Od 2,69 milijuna hektara obrađuje se samo oko 1,2 milijuna hektara. To znači da se oko 1,5 milijuna hektara podnog tla ne obrađuje, odnosno truli jer se ne kultivira i ne iskorištava.

Dakle, Hrvatska ima na raspolaganju dodatnih oko 1,5 milijuna hektara poljoprivrednih površina koje bi se mogle dati na raspolaganje 1,5 milijuna obitelji, što je više nego duplo više od broja obitelji kojima treba hektar zemlje!

2,69 milijuna hektara poljoprivrednih površina, koliko ima RH, dovoljno je da namiri sve egzistencijalne potrebe za 2,69 milijuna obitelji. Prema popisu stanovništva od 2011 Hrvatska ima 867.680 obitelji s djecom. U vlasništvu države je 890.214 ha, znači više nego što imamo obitelji u cijeloj zemlji, a kad se oduzme broj obitelji koji već posjeduje minimalno hektar zemlje, onda je broj obitelji bez zemljišta puno manji, manji od 640.000, što još više govori u prilog činjenice da država ima više nego dovoljno plodnog zemljišta da podmiri sve obitelji u zemlji.

Krajem 2012. u Hrvatskoj je evidentirano 230.173 obiteljska gospodarstva koja koriste 1,1 milijun hektara zemljišta i 2155 tvrtki koje koriste 210.000 hektara zemljišta. - Izvor
 

Budući da broj obitelji s djecom opada pa je ove godine još manji od 867.680, i s obzirom na to da se već obrađuje 1,2 milijuna hektara, odnosno da veliki broj obitelji već posjeduje hektar zemlje, i s obzirom na to da to da će veliki broj obitelji odabrati gradski život ili ostati živjeti u svom stanu ili kući, odnosno neće predati zahtjev za dobivanje zemljišta (zbog "poreza na korov" neće predavati zahtjev one obitelji koje stvarno ne misle oplođivati svoju zemlju), možemo sa sigurnošću tvrditi da RH ima više nego dovoljno plodne zemlje da daruje ne samo današnjim generacijama nego i budućim koje to budu htjele.

A kako se zemlja nasljeđuje, neće biti potrebe za darovanjem zemlje svim budućim generacijama. Osim toga na jednom hektaru zemlje može uredno živjeti obitelj s više generacija, što je i jedan od ciljeva da se mlađe generacije brinu za starije.

Podaci o osobama koje zbog zdravstvenog stanja imaju poteškoća u obavljanju svakodnevnih aktivnosti te im za to treba tuđa pomoć govore da je takvih u Hrvatskoj gotovo 760.000, odnosno oko 18 posto, što ukazuje na porast tog trenda jer je u prijašnjem popisu stanovništva iznosilo 12 posto.

Još nešto važno u vezi s kritikom da ako država da hektar zemljišta svima koji to žele, neće biti dovoljno parcela za sve, pogotovo za mlađe generacije: u današnje vrijeme suočeni smo s akutnijim problemima koji pobijaju navedenu bojazan, a ti su da u stvari a) nema dovoljno ljudi koji žele kultivirati obradivu zemlju, b) da je sve manje novih generacija jer u našoj regiji svake godine umire više ljudi nego što ih se rodi, i c) propadanje zemlje.

Tako da ne samo da nije problem da nema dovoljno zemlje za ljude, nego je obrnuto problem, da nema dovoljno ljudi za svu zemlju!

Trenutačno je ova uredba jedino rješenje za to da se optimira ovaj srazmjer između količine zemlje i broja ljudi koji kultiviraju zemlju. U protivnom, ako ova uredba ne stupi na snagu pa se nastavi urbanistički trend, prijeti nam ne samo odumiranje nacije već i zemljišta. Stoga je ova uredba ne samo konstruktivna nego i apsolutno neophodna!


3 Nije istina da na zemlji ne treba ništa raditi.
Da ne bi bilo nesporazuma, ne kažemo da na zemlji ne treba ništa činiti, nego da mnoge uvriježene radnje nisu potrebne ako se koriste prirodne metode održivog razvoja kao što su permakultura, biološko-dinamička poljoprivreda i druge. Puno je manje posla ako se dopusti prirodi da odradi svoje, umjesto da se umjetnim metodama narušava ekosustav zemlje. Kad se nanese šteta zemlji, onda ju je nužno dodatno obrađivati i to zahtijeva puno posla.

Kad se svaka obitelj upozna s prirodnim metodama kultiviranja zemlje, ne samo da svoj angažman neće doživljavati kao rad nego će i uživati u kultiviranju svoje zemlje. Permakultura i slične prirodne metode kultiviranja zemlje nisu za lijenčine, već za ljude koji su na višem stupnju svijesti. Oni poljoprivrednici i ostali ljudi koji su na nižem stupnju svijesti neće biti u mogućnosti pojmiti velebnost permakulture, stoga će biti nužno da se osvijeste.

Razlog zašto naglašavamo ovaj aspekt je taj što je zbog mnogih poljoprivrednika koji su na nižem stupnju svijesti stvoren dojam da će svima koji se bave poljoprivredom biti onako kako je njima. Mnogi poljoprivrednici uživaju u blagostanju dok su pak mnogi drugi u vrlo teškom položaju i ti su najglasniji. Oni koji su zadovoljni šute, a oni koji nisu, stalno kukaju, kritiziraju i protestiraju pa se njih najviše čuje i time stvara slika da je bavljenje poljoprivredom teško i neisplativo, što ne samo da nije istina nego je daleko od istine.

S višim stupnjem svijesti nije potrebno fizički raditi, već kreirati. Kreiranje je prava riječ za odnos prema zemlji, a ne rad. Obitelji koje se voljne aktivirati svoju vrlinu kreativnosti, koja je svima urođena, dat će oduška svojoj kreativnosti i od svoje zemlje kreirati raj na zemlji. Kreiranje podrazumijeva kreiranje krajolika sa svim njegovim elementima kao što su povrtnjaci, vrtovi s cvijećem, okućnica, voćnjaci, šumarci, jezerce i sve što obitelj treba da bi od svojeg imanja napravila raj na zemlji.

Kreiranje podrazumijeva dizajniranje, uređenje i sadnju. Kad je to napravljeno kako treba, u skladu s prirodom i njezinim zakonitostima, onda nema potrebe za radom, odnosno svim onim teškim radnjama koje su u praksi danas kod većine poljoprivrednika.

Oni koji se žele baviti stočarstvom, što nije predmet ove reforme, imat će posla oko stoke, no u to ne ulazimo jer za to se i ne zalažemo ovom inicijativom.


4 Gradski stanovnici neće htjeti koristiti ovu uredbu jer neće htjeti postati seljaci ni preseliti se u ruralno područje.
Kao prvo, ovom uredbom promijenit će se imidž seljaka, a kao drugo, ova uredba nikoga ne pretvara u seljaka, nego u zemljoposjednika ili agrarca.

Samo selo nije tip naselja koji se ovom agrarnom reformom ili zakonskom uredbom promiče, pa stoga i seljak nije pravi naziv za one koji se njome okoriste. Kao što smo predložili na početku, tip naselja bio bi agrarna zona u kojoj svaka obitelj posjeduje hektar zemlje pa stoga nećemo imati kuću do kuće kao u klasičnim selima. Znači treba razlikovati zaostala sela od modernih agrarnih zona ili naselja, baš kao i tipove ljudi kao što su seljaci, poljoprivrednici, zemljoposjednici i agrarci. Svi ljudi jednako vrijede, no nisu svi jednako osviješteni.

Neinteligentna logika:
Seljaci su ovakvi ili onakvi.
Seljaci imaju svoju zemlju.
Znači, svi koji imaju svoju zemlju su takvi.

Istina, imidž seljaka i poljoprivrednika prilično je loš, a tomu su pridonijeli razni faktori koji apsolutno nemaju veze s posjedovanjem i oplođivanjem zemlje. Ono što seljake stigmatizira nije njihova zemlja, nego karakter. I to koarakter samo nekih seljaka, mora se reći. Svako vrednovanje ovisi o stupnju svijesti uključenih. Stupanj svijesti mnogih seljaka nije na visini koja im omogućuje donošenje ispravnih odluka i osigurava ugled i poštovanje od drugih.

"Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni... jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti."
- Isus (Evanđelje po Luki, 6:37,38)
 

Iako su seljaci i poljoprivrednici sami svojim stupnjem svijesti stvorili imidž o sebi koji im ne ide u prilog, jednako tako druga strana sa svojim stupnjem svijesti održava taj imidž u svojoj glavi. Ne kaže se uzalud: ljepota je u očima promatrača. Rugoba također. Kao i sve ostalo.

Pozivamo sve građane da ne sude ni o kome, pa ni o seljacima jer će se onda i njima suditi, kao što to prirodni zakon kauzaliteta i reciprociteta uređuju i kršćanski nauk nalaže. Osim toga, neispravno je generalizirati.

Sve više intelektualaca ne samo da ne sudi o seljacima, već im se i sve više priklanjaju, uviđajući nepogodnosti gradskog života i blagodati ruralnog života. A bogataši oduvijek imaju svoj komad zemlje negdje izvan grada.

Opširno o tome zašto bi svatko pametan trebao učiniti sve što je u njegovoj moći da se domogne jednog hektara zemlje i da živi na svom imanju daleko od grada otkrili smo u ovom članku: Raj na zemlji »

Ova inicijativa potječe od gđe. Anastazije iz Sibira. Više o tome možete pročitati u serijalu knjiga "Zvonki cedar ruski" koje prenose Anastazijine poruke i uvide koje je zapisao Vladimir Megre - besplatno preuzimanje knjiga »

 

5 Ne vjerujem da se nezaposlena obitelj može financirati a kamoli ostvariti blagostanje uz pomoć jednog hektara vlastite zemlje.
Kao što smo već napomenuli, blagostanje ovisi ponajprije o stupnju čovjekove svijesti. Oni čiji je prosječan stupanj svijesti na nivou skeptičnosti ili niže, neće se moći obogatiti, pa čak i da osvoje jackpot na lutriji. Poznato je već da velika većina dobitnika na lutriji izgubi sav novac u nekoliko godina, i čak su onda u lošijoj financijskoj situaciji nego prije dobitka.

Dovoljno je povisiti prosjek svog stupnja svijesti na nivo iznad 200 i s vremenom ga povisivati. Preuzimanjem odgovornosti za svoj život i financijsku situaciju te kultiviranjem vrlina konstruktivnosti, marljivosti, ustrajnosti, pozitivnosti, strpljivosti, zadovoljstva, optimizma, entuzijazma, a pogotovo korištenjem zdravog razuma, kultiviranjem ljubavi, vjere, radosti i unutrašnjeg mira, financijska situacija čovjeku će se sve više popravljati.

S višim stupnjem svijesti odnos prema zemlji je drugačiji nego s nižim stupnjem svijesti, pa je tako i drugačiji odnos zemlje prema čovjeku. Ne zaboravimo, što sijemo, to i žanjemo - u svakom smislu riječi. Tko sije pozitivnost, taj će je i žeti. Zemlja je živa tvar, a ne mrtva, stoga i daje plodove ili ne daje, ovisno kako se čovjek prema njoj odnosi. Kad je čovjek izrabljuje i devastira, uzvraća mu milo za drago.

Korištenjem zdravog razuma, svaki iole bistar čovjek može sam napraviti računicu i uvjeriti se u bogatstvo koje hektar zemlje pruža kad se njime upravlja prirodno i inteligentno. Slobodna procjena vrijednosti cijelog obiteljskog imanja je više od milijun eura. Već samo od prodaje viška svog uroda, bilo kao svježu hranu ili prerađenu (marmelade, namazi, ukiseljeno povrće, suho voće, sokovi, ulja, vina, med, kolači, keksi i druge delikatese) može se od toga jako dobro živjeti ako je kvaliteta bolja od one u trgovini, a trebala bi biti, ako se zemlju kultivira s ljubavlju i radošću i ako se ne sade hibridi, nego organsko sjemenje. Konkurencija je toliko loša da se nje mogu samo bojati oni čiji proizvodi nisu kvalitetni.

Nadalje, zarađivati se može od izrade i prodaje rukotvorina, seoskog ili etno turizma, svog zanata i umjetnosti.

Unuci će moći zarađivati na prodaji drva iz novo posađene šume jer treba jedno 80-100 godina da drvo izraste u svrhu korištenja za namještaj, ambalažu, izgradnju kuća, ogrjev i drugo. Ako posadite, recimo, 300 stabala, vjerojatno će se ona sasjeći za jedno osamdeset do stotinu godina, pa će vaši nasljednici dobiti od toga oko 400 kubičnih metara drvene građe. U to vrijeme će cijene drva porasti, a usporedbe radi, danas dobro sušene i obrađene klade za obradu vrijede najmanje sto eura po kubnom metru, što znači ukupni prihod od 40.000 eura. Naravno, ne valja sasjeći cijelu šumu od jednom, nego postupno i odmah saditi novo drveće na mjesto sasječenih.
Hrvatski cjenik »


Alternativa
Tko ne želi čekati da ova uredba stupi na snagu, ima na raspolaganju dvije opcije: kupiti zemlju ili uzeti državnu zemlju u zakup.
U Istri, recimo obitelj može kupiti izuzetno lijepe parcele poljoprivednog zemljišta po cijeni od 1-5 € po m2.
Danas se cijene godišnjeg zakupa u Hrvatskoj kreću od 300 do 2000 kuna godišnje po hektaru, ovisno o kvaliteti zemljišta. - izvor
Jednog dana kad predložena zakonska uredba stupi na snagu, postojeći zakupnici imat će pravo prvenstva pa će moći zadržati zemlju koju su zakupili.

Nadamo se da smo odgovorili na sva najvažnija pitanja. Budući da su naši korisnici iz više zemalja i da mi, autori ove inicijative, živimo u Njemačkoj, nismo u mogućnosti zalagati se osobno u svim zemljama za ostvarenje ove inicijative. Stoga je potrebno da se svi ravnopravno založe za to da predložena zakonska uredba stupi na snagu.

Pozivamo sve građane da se založe za predloženu agrarnu reformu na svoj način. Aktivizam je nužan za evoluciju društva i unapređenje kvalitete života.

Priključi se
 
Volontiraj
 
Doniraj
 
Potpiši peticiju

Ako ova inicijativa sa svim svojim obrazloženjima ne pruža dovoljno valjanih argumenata za uvođenje predložene uredbe, pozivamo vladu da povjeri odgovarajućem institutu za znanstveno istraživanje obavljanje analize njezine učinkovitosti.

Povezani sadržaj: Obrazloženje za obitelji i pojedince zašto je nužno imati svoj hektar zemlje i na njemu živjeti pročitajte u članku "Raj na zemlji".

 
Prijava  
Članstvo
Prijavi se na našu mailing-listu primatelja besplatnog e-magazina Životne škole kako bi povremeno dobivao/la najnovije korisne sadržaje i poklone! Nećeš požaliti. Pogledaj sve pogodnosti prijavljenih korisnika »

ocjene

Besplatni e-magazin

E-mail adresa:

 
arrow  upis
Pridruži nam se!
Postani naš član!
Svojim učlanjenjem pridonosiš jačanju vrlina u društvu i dobivaš mnoge fantastične pogodnosti koje su opisane na stranici s prijavnicom i ostalim detaljima:
Opširnije »

 

Poznaješ li nekoga komu bi dobro došlo da pročita ovaj članak?
Pošalji im e-mailom link na ovaj članak!
Time ćeš učiniti veliku uslugu i nama i njima.
Još jedno dobro djelo za danas :-)

Ako ti se sviđa ovaj članak, molimo potvrdi to klikom: 


 

 


Ivan Klasnić,
05/10/2017
Draga moja Natalija!
Apsolutno podržavam tvoju ideju, ali na žalost od toga ništa.Osobno sam slao dopise u min. poljoprivrede,Hrvatski sabor- odbor za poljoprivredu, pa čak na jednom sastanku s ministrom Tolušićem,tražio sam da svatko tko se bavi poljoprivredom ima pravo na zakup državnog zemljišta, a ne kao do sad da netko može dobiti i 1000 hektara u koncesiju a netko ništa,nisam dobio pozitivan odgovor. A dali znaš zašto- pa morao bi uzeti ovima što imaju puno i kojima je i to malo - a ti su podobni i zaštićeni kao lički medvjedi.Ali vi mladi nemojte odmah pokleknuti , borite se za svoja prava ako vam je stalo do ove napaćene Hrvatske,a mi koji razmišljamo kao vi uvijek ćemo vam biti na raspolaganju sa savjetima ,iskustvima i tome slično.
Lijepi pozdrav i SRETNO!

Odgovara autor:
Dragi moj Ivane,
kažeš "na žalost od toga ništa" jer ti si to još prije pokušavao i nisi uspio, no ako tebi nije uspjelo, to ne znači da nama neće, zar ne? Nemaju svi istu moć uvjeravanja. Meni samoj također ne bi uspjelo. Uspjeh ovisi o kolektivnom zalaganju.
Osim toga, takve stvari se ne mogu preko noći ostvariti. Ne znam koliko je prošlo od tad kad si se ti zalagao i koliko si ustrajao i jesi li prerano posustao, pokleknuo nakon par obeshrabrujućih komentara. Megreu je trebalo više od 10 godina ustrajanja, koliko znam, da se to sprovede u Rusiji i uspio je. Ne bi uspio da je posustao nakon prvih ismijavanja i da mu nisu drugi pomogli.
Usto, vremena se mijenjaju pa i ljudi. Ako treba, novo-osviješteni će narod dovesti novu vlast, nove ministre koji će to odobriti, ali ne uz pesimizam koji ti širiš, i možda ne odmah nego za deset ili dvadeset godina - bolje ikad nego nikad. Da bi se neka ideja materijalizirala, pogotovo jedna ovakva ideja, potrebno je da se puno ljudi udruži sa svojim optimističnim mislima, osjećajima i djelima. Pesimizmom i širenjem pesimizma ništa se ne postiže, jel tako?
Osim toga, ovu inicijativu nisam napisala samo za Hrvatsku, nego i za druge zemlje. U Rusiji i Ukrajini je to već stupilo na snagu pa bude i u Hrvatskoj jednog lijepog dana, ali samo ako se dovoljno ljudi založi za to, umjesto da šire pesimizam.
Očito nisi shvatio našu inicijativu. Mi se ne zalažemo za to da se ikomu išta oduzima (osim onima kojima se da i onda zapuste zemlju, tj. ne žele je iskoristiti) nego za to da ona zemlja koja propada, koja je u vlasništvu države - da se nju raspodjeli, a ne da se drugima otima.
Znam, tvoj pesimizam nije pao s neba, imaš pravo na njega. S pravom su mnogi ljudi nepovjerljivi prema onima na vlasti koji su ih više puta iznevjerili i pokazali da nemaju sluha za progresivne ideje, no ne valja trpati sve u isti koš i biti pesimističan.
Tvoje komentare sam već predvidjela, zato sam odmah i napisala segment na kraju teksta Inicijative pod nazivom "Provedivost predložene uredbe" stoga predlažem da to pročitaju svi koji su skloni pesimizmu, umjesto da površno prijeđu preko teksta.
Svaka čast za to što si se založio za ovu ideju i prije nas te si slao dopise na sve strane i čak sastančio s ministrom zbog toga! Zamisli da na stotine i tisuće ljudi učini isto što i ti! Misliš li da to ne bi imalo nikakvog utjecaja? Promisli dobro. Naša snaga je u tome što nas ima puno više koji podržavamo ovu inicijativu nego onih koji su protiv nje, samo treba tu svoju snagu izraziti, izjasniti se gdje treba, a ne sjediti kući i po birtijama i samo kukati i kritizirati druge. Stoga, ustraj, ne daj se i širi dobar glas o ovoj inicijativi i optimizam pa će nam svima biti bolje :) Evo kako »
Srdačno,
Natalija :)


Mateo, 48,Vinica, Makedonija
03/10/2017
BRAVO za ove fantasticne predloge i hvala vam na vasim naporima za nase blagostanje u Hrvatskoj i svuda oko nas.....Perfektna analiza i sugestije ste dali,svaka vam cast..Pustamo ovaj predivni tekst i u Makedoniji da nam osvetli ovaj predivni dan sa vakvim najdivnijiim predlozima za blagostanje nase Duse -Duha....svako dobro i svetla postignuca vam zelim svima u Hrvatskoj i vama licno..<3

Lepa, 63, Perth Australia
02/10/2017
"Hektar zemlje svakoj obitelji" - Vas predlog je fantastican. Procitala sam knjige Anastasia u kojima upravo ima takve predloge. Zelim zaista svaki uspeh i ostvarenje ove ideje u svim zemljama sveta.

Ana Marija Liber
01/10/2017
Ovo je neš najbolje što čuh zadnjih godina!
Poruka za  
urednike i blogere
  Dopuštamo objavljivanje ovog članka pod uvjetom da navedete autora (Talidari), izvor (Životna škola) i link.
  Molimo vas da nas obavijestite kad i gdje ćete članak objaviti - kontakt.
Home | Uvjeti korištenja | Zaštita podataka | Sitemap
Copyright © 2017s by Talidari :: Designed by Talidari