ZAKONITOSTI PRIRODE
autor: Talidari

Ovdje otkrivamo zakonitosti po kojima je uređen naš svijet, a time i uspjeh i sreća u njemu. Drži se ovih univerzalnih zakonitosti pa će ti blagostanje biti prirodno stanje.

Prirodne, univerzalne zakonitosti određuju uspjeh i sreću.
Tko ne živi u skladu s njima, nema mu blagostanja.

Sadržaj:
(sve je na ovoj stranici)
bullet  Zakon kauzaliteta
bullet  Zakon reciprociteta
bullet  Zakon magnetizma ili
   privlačenja
bullet  Zakon neopiranja
bullet  Zakon polariteta
bullet  Zakon relativiteta
bullet  Zakon ritma
bullet  Zakon evolucije

   
Jedinstvena ponuda!
Besplatno do VIP članstva
Dobit ćete dostup svim našim ekskluzivnim sadržajima, odnosno kompletnim modulima svih naših tečajeva, tj. cjelokupnog programa Životne škole ako prevedete samo jedan naš članak/modul na engleski ili njemački jezik! Amateri su dobrodošli, ali ne uvažavamo prijevode preko Google automatskog prevoditelja s minimalnim korekturama (to bismo mogli i sami) jer prijevod treba biti u duhu jezika a ne doslovan. Dobit ćete VIP članstvo sa svim pogodnostima - za prijevod samo jednog jedinog modula dobit ćete besplatno preko 35 ekskluzivnih, kvalitetnih, multimedijalnih modula, plus sve ove pogodnosti, uključujući i ove poklone! Ako ne znate sami prevoditi, možete zamoliti nekog tko to zna da vam učini uslugu i učini to umjesto vas.
Molimo da nas zainteresirani kontaktiraju »

U svemiru, kao i u našem svijetu, postoji savršen sklad i red, a njegovi obrasci i zakonitosti su očiti kroz zbivanja koja su posljedica ljudskih misli, riječi i djela. Neki ljudi ne prepoznaju djelovanje tih zakona, jer je puno lakše vidjeti rezultat nego uzrok. Stoga mnogi krivo misle da svijetom vlada nepravda, kaos i zlo, da nema pravde ni Boga. Ovakvo viđenje svijeta je ograničeno, a može se otkloniti razumijevanjem ovog članka.

Naš svijet i naši životi uređeni su prema zakonitostima koje vladaju i tvore obrasce. Recimo, ako posijemo kukuruz, nećemo moći žeti rajčicu - po zakonima prirode žanjemo samo što smo posijali. Isto tako, ne možemo posaditi 10 stabla, a da izraste njih 20.
Ova prirodna pravila, principi i zakonitosti također vladaju našim mislima, riječima i djelima.

Ljudi općenito ne vole zakone i pravila, uglavnom zbog toga što žele biti slobodni i činiti što im je volja. No, ne shvaćaju da zakoni i pravila nisu tu da im se uskrati njihova sloboda ili da ih se sputava, ili što god takvo, već sasvim suprotno. Zakoni omogućuju pravu slobodu, a ne onu prividnu. Naime, ono što podrazumijevaš pod slobodom samo je mala, provizorna sloboda, no postoji mnogo veća sloboda u kojoj možeš uživati ako se prepustiš prirodnim tijekovima, tj. ako se uskladiš sa zakonima prirode.

"Cijela priroda nije zapravo ništa drugo negoli neka povezanost pojava po pravilima; i nigdje nema nikakve lišenosti pravila."
- Immanuel Kant
 

Kao što znaš, kod kršenja bilo kojeg zakona postoje konzekvence. I to uvijek, bez iznimke. Možda vjeruješ da možeš nekako nadmudriti zakon, biti iznad njega, izbjeći posljedice, a može biti da ti je to i pošlo za rukom nekoliko puta, no istini za volju i nije, jer si zasigurno to platio/la na ovaj ili onaj način. Recimo, možda si se uspio/la izvući da ne platiš parkirnu kaznu, ali si je zato svakako morao/la platiti na drugi način negdje drugdje, bilo kroz neki nenadani dodatni trošak ili te je to koštalo vremena (vrijeme je novac, jel' tako?), ili zdravlja, ili mira, ili bilo čega drugog. Uvijek, baš uvijek plaćamo za naše prijestupe, na ovaj ili onaj način. Najvjerojatnije ne uočavaš povezanosti jer inače bi se držao/la prirodnih zakona i time već živio/la u blagostanju.

Postoji toliko toga što ti nije jasno u životu, i ne razumiješ zašto ti se neke stvari događaju, a to je zato što kršiš neke prirodne zakone, ili nisi usklađen/na s njima. Ako ovo stvarno shvaćaš, onda si sada doživio/la a-ha moment pa stani malo da ti taj pomak svijesti sjedne i omogući buduće djelovanje u skladu s tim uvidom.

Da kažemo nešto o slobodi, pravoj slobodi. Možda misliš da znaš što je najbolje za tebe, ali si najvjerojatnije uglavnom u krivu i to ne svojom krivicom. Ako si kao većina ljudi, pod utjecajem svoje sredine, gledaš na kratke staze i ne uzimaš u obzir krupni plan, pa misliš da te neki zakon ili pravilo sputava, dok se zapravo radi o tome da te to samo tjera na to da se držiš svog pravog puta koji te vodi ka cilju postizanja veće, prave slobode.

Ako sloboda za tebe podrazumijeva puno novca, onda za postizanje financijske slobode trebaš svakako ići određenim putem do tog cilja, kao što je, recimo, raditi neki posao ili ulagati novce. No, ako želiš biti slobodan/na da činiš što ti je volja, onda te to navodi da često radije samo gledaš televizor, ili igraš igre, ili se zabavljaš s prijateljima. No, plandovanje ti neće donijeti veću, financijsku slobodu. Dakle, kako bi to postigao/la, očito su ti potrebna neka pravila, jer da je po tvome, ne bi ostvario/la tu slobodu.

Dakle, koju slobodu preferiraš, slobodu da lijenčariš i planduješ po cijele dane, ili financijsku slobodu? Što ti pruža veću slobodu? Možeš imati oboje, naposljetku, ali samo kad ostvariš financijsku slobodu, no ne možeš imati oboje, ako si prvo uzimaš slobodu da planduješ. Trebaš prvo ostvariti veću slobodu da bi si mogao/la priuštiti sve one manje slobode. Dakle, trebaju ti neka pravila da te usmjere, usredotoče i pomognu ti držati se svog puta kao i držati optimalan tempo, što je vrlo važno. Ništa ne požuruj ali i ne idi previše sporo.

Znaš li zašto nisi sklon(a) pridržavanju zakona, ako nisi? To je zato što imaš problem prihvaćanja autoriteta. A znaš li zašto imaš problem prihvaćanja autoriteta? Hm, ovo trebaš sam(a) dokučiti, ali je vjerojatno zato što imaš ili si imao/la velikih problema s ocem, ili možda majkom, ili nastavncima, ili nekim svećenikom (ako se iz neke vjerske zajednice), ili nekim drugim autoritetom još od ranog djetinjstva. BUM!

Lako moguće da si sada doživjeo/la Aha! trenutak. Sada konačno znaš zašto imaš probleme sa zakonom i/ili s pridržavanjem zakona! Preboli to. Tako je, prijeđi preko toga. Zaboravi ih. Tko god da je od tvojih autoriteta utjecao na to da nemaš poštovanja prema autoritetima općenito, nije vrijedan toga da zbog nje(ga) budeš zakinut(a) svega onog što ti drugi autoriteti imaju za pružiti! Nitko nije vrijedan toga da zbog njih uskraćuješ sebi vrijedne lekcije i smjernice. Jer to je ono što radiš sve vrijeme: dopuštaš svom ocu, ili komu već, da indirektno vlada tobom i tvojim životom i tvojim svijetom. Zašto im daješ takvu moć nad sobom? Nema potrebe za tim. Prereži lutkarske konce. Prestani biti lutka, već budi sam svoj lutkar. Samo tako. Odluči. Sasvim je lako kad shvatiš što se stvarno događa. Osvijesti sad i ovdje činjenicu da ti je bilo teško držati se uvijek zakona jer su ti neki autoriteti poljuljali tvoje povjerenje ili ga čak totalno srušili. Kad uvidiš ovu povezanost, prirodno ćeš prekinuti tu vezu i moći poštovati zakone, barem one prirodne.
Kako povratiti svoje izgubljeno povjerenje u auteritete »
(link vodi direktno na dio drugog članka o tome)

Shvati da se ne može generalizirati, da je opasno generalizirati. Ako je jedan autoritet loš, to ne znači da su svi takvi! Pa čak i ako su neka djela nekog autoriteta bila loša, to ne znači da su sva loša. Državni su zakoni dobri općenito i u korist općeg dobra, tako da ih ne bi trebalo kršiti ili ne prihvaćati kaznu kada ih prekršimo. Budi čovjek i suoči se s konzekvencama, pokaj se, ispričaj i iskupi, plati (za) to i ajmo dalje, ne gubi vrijeme i energiju više na to.

"Ne postoji logičan način za otkrivanje elementarnih zakona. Za to je jedini način intuicija."
- Albert Einstein

Iz škole znamo mnoge zakonitosti u prirodi po kojima se odvijaju svi procesi u svijetu. Nekad ih nazivamo i sile ili principi. Iz fizike, matematike, kemije i biologije znamo da priroda funkcionira po uređenim principima i zakonitostima. Kad shvatimo kozmičke zakone koji upravljaju našim životima, možemo u skladu s njima djelovati i tako uživati u blagostanju. Nevolje nam se događaju samo kad ih kršimo.
 

Zakon kauzaliteta

"Možemo tresti brezu koliko hoćemo, s nje neće pasti orasi."
- Ruska poslovica
 

Po univerzalnom principu kauzaliteta, prirodnom zakonu uzroka i posljedica, tj. sjetve i žetve, dobivamo ono što dajemo, i svaka akcija izaziva reakciju. Ovaj zakon se još zove i zakon moralne retribucije, a u indijskoj filozofiji zove se karma. U psihologiji se naziva zakonom podražaja i odražaja kao i uslovljavanje. Prema njemu pozitivni rezultati proizlaze iz pozitivnog doprinosa (a ne negativnog).

Jednako tako, negativna radnja ne može proizvesti pozitivne učinke. Znači, nema smisla lagati, varati, krasti ili činiti bilo što što ne valja jer ćemo si time samo nauditi. Sve ima svoje posljedice jer ovaj zakon to određuje. Ništa se ne događa bez razloga, odnosno, sve se događa s razlogom. Stoga je besmisleno preuzimati ulogu žrtve u bilo kojoj situaciji, jer na osnovu prirodnih zakona i vlastite vibracije (ovisi o modalitetu svijesti), odgovorni smo za sve što nam se događa i što privlačimo, iako nismo uvijek krivi ili svjesni toga. Podizanjem svoje svijesti i svjesnosti možemo uočiti sve veću i veću povezanost kauzalnost događaja, kao i svega ostalog, u svom životu i svijetu.

Bez obzira na učinak ili događaj koji doživimo, tomu je zasigurno prethodio lanac uzroka na čije pojedine karike svakako smo imali utjecaja. Samo su najsvjesniji i najiskreniji među nama sposobni uvidjeti svoju nehotičnu ulogu u negativnim događajima svog života, umjesto da za to okrivljuju druge i sudbinu.

S druge strane, većina ljudi je prilično brza u prihvaćanju zasluge kad god se nešto pozitivno dogodi u njihovim životima, lako uviđajući svoj udio u tome. Nimalo ne čudi, lakše je uvidjeti zakon kauzaliteta u pozitivnim slučajevima nego u onim negativnim, međutim, moramo biti iskreni prema sebi i otvoreni kako bismo ga mogli vidjeti na djelu u svako doba, preuzimajući pritom odgovornost, a ne krivnju.

Krivnja je zadnje što nam treba; odgovornost je ono što nam treba za uvečanje svoje moći manifestiranja. Ako smo mogli nešto privući na sebe, također možemo to i otjerati, kao i privući nešto bolje. Trebamo biti karakterni i tako biti voljni preuzeti odgovornost za sve događaje u svom životu. Kada smo u stanju uvidjeti svoj udio u svakoj situaciji, time se osposobljujemo za svjesno utjecanje na rezultate i događaje u svom životu. Time postajemo "glavni glumci" umjesto "statisti" u svom "filmu". Onda živimo po svom, a ne po defaultu.

"Što tko sije, to će i žeti!"
- Gal 6,7
"Ta eno tko sije oskudno, oskudno će i žeti; a tko sije obilato, obilato će i žeti."
- 2 Kor 9,6-11

Iz biologije, kao i iz vjeronauka, znamo da što sijemo to i žanjemo. No, svi koji se bave agrikulturom ili vrtlarstvom znaju da nije dovoljno samo posijati. Urod ovisi o nizu faktora, kao što su poznavanje što, kako, gdje i kada  posaditi, vremenske (ne)prilike, vrsta zemlje, gnojivo, štetočine itd.
Postoji izreka da svako sjeme ne urodi plodom ali je svaki plod bio jednom sjeme. Dakle, nema nam nikakvih plodova u životu bez sijanja, stoga svakako trebamo uvijek "saditi", doslovno i metaforički. No, i najbolje sjeme može ne donijeti nam plodove ako ga nismo pravilno posadili, zalijevali i zaštitili. Nije uvijek dovoljno napraviti pravu stvar; također bismo se trebali dobro zaštiti od negativnih sila, od kojih neke privlačimo na sebe nesvjesno zbog svojeg neznanja i nesvjesnosti. Podizanjem svijesti, tj. kultiviranjem vrlina to se riješava.

Neko sjemenje siješ namjerno, a neko nenamjerno – ono po putu opada s tvog "kamiona", da se tako izrazimo, samo zato što je u tvojem "kamionu". Kad god "voziš neravnim putovima", dio tvog „sjemenja“ pada po putu na plodno tlo te raste i donosi plodove, pa ćeš naići na njih drugom prilikom. To je jednostavno tako. Čak i ako to ne misliš i ne namjeravaš, ono što nosiš sa sobom ili u sebi ponekad će negdje pasti i neočekivano se jednom pojaviti na tvom putu, na ovaj ili onaj način, i možda blokirati ti put. Ovom metaforom želimo ukazati na važnost stalnog nošenja ili držanja dobrog "sjemenja", odnosno misli, riječi i djelovanja, jer nikad ne znaš kad će što od toga pasti na plodno tlo i uroditi plodom. Ako nesvjesno siješ ružne misli, riječi i djela, često ćeš po svom putu nalaziti "trnje".

Zakon kauzaliteta nam govori da sve što činimo ima posljedice te da sve pojave imaju svoje uzroke, no uzroci ni posljedice nisu linearni, izravni, jednodimenzionalni ni trodimenzionalni pa su zato prosječnim ljudima nedokučivi. Kauzalni odnos između postupaka i postignuća je tim više jasan kad znamo što sve ulazi u jednadžbu.

Ima onih koji nikako ne ostvaruju željeno iako su, po njihovom mišljenju, postupali u skladu s prirodnim zakonitostima. Tako ima mnogih koji rade marljivo i poslušno, a jedva krpaju kraj s krajem. Da je tajna uspjeha u teškom radu, onda bi magarac bio bogatiji od mlinara, kaže jedna njemačka izreka. U današnje vrijeme nije više snaga u mišićima. Osim toga, vrline poslušnosti i marljivost dostaju magarcima, ali nisu dostatne onima koji žele lakši život i blagostanje.

Hoće li netko ostvariti ili postići blagostanje ovisi o nekoliko faktora a ne samo jednom ili njih par. Ne postoji samo jedan uzrok nečeg; uvijek je riječ o kombinaciji. Kao ni marljivost, tako ni sama fakultetska diploma ni sve znanje svijeta ne garantira uspjeh i sreću. Svi oni koji se pouzdaju isključivo u obrazovanje kao sredstvo za blagostanje zabluđuju sami sebe.

Mnogi se ljudi zavaravaju misleći da različiti aspekti života nisu međusobno povezani i da ne utječu jedan na drugoga. Zavaravaju se da se neće morati suočiti s posljedicama vlastitih nedjela. Upravo to zabluđivanje razlog je zašto nisu u stanju shvatiti, primjerice, zašto njihov posao propada, ili zašto nisu dobili promaknuće na poslu, iako su učinili sve što su trebali za to. Ne razumiju zašto ne žanju ono što su posijali pa su zato uvjereni da u svijetu nema pravde.

Međutim, ne shvaćaju, na primjer, da će sputavanjem ili varanjem nekoga i oni sami biti sputani ili prevareni od nekog drugog kad-tad. Nadalje, ne vide povezanost između, recimo, njihove "neznatne" krađe na poslu i toga da je i njih same netko pokrao ili da su izgubili novčanik ili okladu. Uzroci i posljedice nisu nužno recipročni stoga se lančanom reakcijom i nelinearnom dinamikom mogu odvijati na složene načine koji su neshvatljivi prosječnom ljudskom umu. Dakle, čin krađe bi mogao izazvati lošu vibru u tebi pa bi zbog toga tijekom kasnijeg poslovnog sastanka propustio/la sklopiti profitabilan posao ili bi time doveo/la do toga da ti konkurent „ukrade” tvog klijenta.

Isto tako, neki neriješen sukob s članom obitelji može dalekosežnim posljedicama dovesti do bolesti srca ili raka, i stalna briga može utjecati na slabljenje imunološkog sustava što može dovesti do bolesti i time do nekih drugih komplikacija, poteškoća i propuštenih (poslovnih) prilika. Po istom principu, nepristojno ponašanje prema nekom konobaru može dovesti do trovanja hranom ili se takvo ponašanje može kao bumerang vratiti time da netko drugi bude prema tebi nepristojan.

To su sve samo provizorni primjeri koje ne treba shvatiti doslovno nego uočiti temeljni princip i shvatiti da bez obzira uviđamo li kauzalitete ili ne, ovaj zakon itekako vlada u prirodi pa je najpametnije da ga se držimo, odnosno da uvijek "sijemo" samo dobro "sjeme", znajući da uvijek žanjemo što smo posijali, na ovaj ili onaj način. Ako ne možeš to shvatiti, onda ti dostaje imati vjeru u postojanost tog zakona, jer je vrlina vjere moćan moderator za usklađivanje sa zakonima prirode i tako omogućava blagostanje.

Samo ljudi niskog stupnja svijesti nisu sposobni prepoznati djelovanje ovog zakona kao i ostalih zakona prirode, i to je razlog zašto nastavljaju s lošim ili neprimjerenim ponašanjem, misleći da će proći nekažnjeno jer se posljedice njihova ponašanja nisu pojavile odmah ili u istom području njihova života. Međutim, da su voljni pogledati istini u oči uvidjeli bi da im njihovi nepovoljni životni rezultati pokazuju da ipak, direktno ili indirektno, žanju što su posijali. Poanta je,  sve ima svoje posljedice, stoga će nas efekti našeg postupanja uvijek dostići, samo ne uvijek kada i gdje to očekujemo.

Ključ za potpuno razumijevanje ovog leži u podizanju svijesti kultiviranjem vrlina i u osviještavanju postojanja kozmičke inteligencije koja je superiorna onoj ljudskoj. Alkemijski proces pretvaranja metala u zlato, baš kao i biblijsko pretvaranje vode u vina, nisu nikakva čuda poznavaocima zakona prirode. Čude se samo oni koji ne poznaju zakonitosti po kojima se jedno energetsko stanje pretvara u drugo. Pa ako uistinu želiš ovladati procesima kojima se ostvaruje sve zamišljeno, onda je nužno da se dobro upoznaš s ovim zakonima prirode.

Sve u tvojoj vanjskoj stvarnosti - tvoje fizičke dispozicije, životne okolnosti, međuljudski odnosi i financijsko stanje - savršeni je odraz tvojeg unutarnje stvarnosti: tvojih misli, vjerovanja, uvjerenja i emocija. Emerson je rekao: »Čovjek je ono o čemu čitav dan razmišlja«. Svojim mislima i emocijama određujemo svoju sudbinu. Prema zakonima koji vladaju u prirodi, tvoja stvarnost odraz je sume svega onog čime se svakodnevno preokupiraš pa ako zbrojiš sve svoje misli, emocije, riječi i djela tijekom svakog dana te zbroj tvojih pozitivnih projekcija prevagne one negativne, onda prirodno imaš pretežito pozitivna iskustva u životu. A ako se opterećuješ mračim mislima, prirodno ćeš imati mračnu stvarnost.

Budući da je to tako uređeno prirodnim zakonima, od sada možeš vjerno računati na prirodne zakone da ako promijeniš uobičajeni obrazac svojih misli te ih usmjeravaš na ideje sreće, zdravlja, uspjeha, bogatstva i skladnih odnosa, da će se to prirodno i ostvariti. Kada okupiraš svoje misli spomenutim idejama, te će ideje, poput sjemena posađenog u zemlju, usaditi se u tvoju svijest i podsvijest te s vremenom postati dio tvog mentaliteta i karaktera pa tako i stvarnosti. Kao što svako sjeme proklije u svoju vrstu, tako će se i tvoje novo kontinuirano razmišljanje i osjećanje očitovati kao napredak, sreća, zdravlje, uspjeh, bogatstvo i skladni odnosi.

Pročitajte  u  Ivanovu  evanđelju  priču  o  pretvaranju vode u vino  u simboličnom smislu i recite sebi onako kako je rekao trgovački  putnik:   »Mogu   svoje  nevidljive   zamisli,  porive,  snove  i  želje  učiniti  vidljivima  jer  sam  otkrio  jednostavan,  sveopći zakon uma«. Zakon  koji je  dokazao  je  zakon podražaja  i  odražaja. To znači da su vaš vanjski svijet, tijelo, okolnosti, ambijent i financijsko stanje, uvijek savršeni odraz unutarnjih misli, vjerovanja, osjećaja i uvjerenja. Budući da je to istina, sada možete promijeniti unutarnji obrazac vaših misli zadržavajući se na ideji uspjeha, bogatstva i mirnog uma. Kada zaposlite svoje misli potonjim shvaćanjima, te će ideje postupno prodirati u vaš mentalitet poput sjemena posađenog u zemlju. Kao što svako sjeme (misli i ideje) proklije u svoju vrstu, tako će se i vaše uobičajeno razmišljanje i osjećaji očitovati kao napredak, uspjeh i mir uma.
Izvor: "Kako dobiti ono što želite" Autor: Joseph Murphy ;)

Ovaj zakon objeručke prihvaćamo kad nam se dogode lijepe stvari u životu - prihvaćamo ideju da smo to i zaslužili. No, kad nam se događaju nevolje, većina nas ne želi prihvatiti da smo i to nekako zaslužili. U takvim slučajevima zakon kauzaliteta kao da biva zamagljen u našem umu. Uglavnom je to zato, jer ne vidimo sebe kao negativce, koji bi mogli prouzročiti neko zlo ili nevolju, pogotovo ne sebi. Naravno da to ne namjeravamo, ali iz nekog razloga prouzročavamo sami sebi štetu. Sami sebi smo najgori neprijatelj. Radi se o egu; on nam stalno nanosi štetu.

Kad nas strefi neka teška bolest ili nesreća, ili dobijemo otkaz, teško je vidjeti svoj udio u tome. Ego nam to ne dopušta; drugim riječima, ne uviđamo svoju odgovornost jer ne kultiviramo vrlinu poniznosti. Ovdje je bitno shvatiti da se ovaj zakon kauzaliteta ne odnosi samo na naša djela i riječi, nego i na naše misli i emocije. Uglavnom su naše misli i emocije te koje nam nanose štetu, uključujući naša kriva uvjerenja, iluzije, predrasude, zablude, interpretiranja i slično. One snižavaju našu svijest i naše vibracije, čineći nas prijemčivima za negativne stvari i otpornima na one pozitivne.

Prema tome, to ne znači da smo zaslužili sve ono što nam se događa u životu, dobro i loše, već da smo svojim svjesnim i nesvjesnim mislima, riječima i djelima doveli do toga. Vanjski svijet samo odražava naš unutarnji.

"Kako si skuhao (zamijesio), tako ćeš kusati (jesti)."
"Kako prostreš tako ćeš i ležati"
"Tko vjetar sije, buru žanje"
"Dođe maca na vratanca"
- Narodne poslovice
 

Netko može biti najveća dobrica, ali ako ima, recimo, neke strahove i brige da će se nešto dogoditi, te snažne emocije i misli prirodno privlače te događaje kojih se boji, odnosno ti podražaji uzrokoju te odražaje. Stoga imamo ljude koji su iznimno dobri, a "žanju" neke naizgled loše stvari, pa onda oni koji su nesvjesni ovih prirodnih zakona krivo rezoniraju da svijetom vlada nepravda. Dakle, misli i emocije su, baš kao djela i riječi, podložni ovom zakonu. Stoga trebamo kultivirati određene vrline kako bismo iskoristili prednosti ovog prirodnog zakona.

Usto, valja naglasiti da, ako sumnjaš u postojanost ovog pravednog zakona zato što si svjedok loših događaja dobrim ljudima, osim što trebaš shvatiti da ne samo djela i riječi nego i misli i emocije uzrokuju životne okolnosti, također trebaš shvatiti da nevolje same po sebi nisu nužno negativne. Naša interpretacija i reakcija na te nevolje ono je što ih čini pozitivnima ili negativnima.

Mnogima su upravo nevolje donijele neke izrazito dobre stvari u životu jer su uslijed njih poduzeli nešto što inače ne bi, a što je imalo dobre posljedice. Svako zlo za neko dobro, kaže se u narodu. Međutim, oni koji u zlu vide samo nešto loše pa u nevolji djeluju negativno umjesto pozitivno, oni će propustiti dobro u zlu i zato stradati. Al' to se tiče zakona polarita o kojem će biti riječi u nastavku. Poanta je, nemoj biti površan/na i brzopleto prosuditi da dobri ljudi nepravedno doživljavaju loša iskustva jer je lako moguće da su ta tzv. loša iskustva u stvari vrlo korisna i konstruktivna za njih. Ništa nije kako se čini, kao što znaš.

Kao što je regulirano zakonom kauzaliteta, ne možemo namaći, recimo, bogatstvo u svoj život time da se preokupiramo mislima o oskudici. Samo se po sebi razumije, obilje se ne generira projiciranjem vibracija manjkavosti, niti se biva bogatašem razmišljajući kao siromah. Žaleći se o cijenama, visokim troškovima, inflaciji, bogatašima i sličnom zatvaraš samog/u sebe u matricu siromaštva, a jedini izlaz iz nje je da činiš obrnuto. Sirotinjsko razmišljanje uzrokuje siromaštvo, u skladu sa zakonom kauzaliteta. Jednako tako, bujna mašta i istovjetno izražavanje i djelovanje osigurava bujanje na svakom planu.


Postanite kum(a) ovog članka »
Pomozite održavanje ovog članka da bi mnogi imali priliku naučiti prirodne zakone i držati ih se kako za ostvarenje osobnog tako i društvenoig blagostanja!

 
Evanđelje po Luki,
6:37,38 -
Isus:
"Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se...
jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti."
 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

VIC

Uzrok nesreće

- Uzrok vaše nesreće je alkohol.
- Hvala vam doktore što ne bacate krivicu na mene!!!

 

Primjer: 

Igranje lutrije i ostalih igara na sreću, primjerice, ukazuje na gajenje sirotinjskog mentalnog sklopa što podupire siromaštvo i osujećuje zalaganje za prirodnim bogaćenjem. Bogati ljudi ne igraju lutriju i slične igre, osim za puku zabavu, jer se ne oslanjaju na sreću ili na slučajnost za postizanje ili održavanje bogatstva. Samo siromasi razmišljaju na taj način, samo se siromasi nadaju dobitku na lutriji. Oni zabluđeno misle da je to (jedini) način kojim mogu riješiti sve svoje probleme. No, nisu svjesni da dobitak na lutriji uopće ne donosi pozitivne promjene u dobitnikovu životu nego više one negativne.

Istraživanja su pokazala da se u roku par godina većina jackpot dobitnika nalazi u lošijem financijskom stanju nego prije dobitka jer su ostali bez svog novca i još su k tome opterećeni visokim nametima. A da ne govorimo o pogubnom utjecaju prvo dobitka  a zatim gubitka na psihu, zdravlje i međuljudske odnose.

POREZ NA GLUPOST - PLAĆANJE OVDJE

Ovo ne pali. Možda trebam novu strategiju.

LUTRIJSKI LISTIĆI - PRODAJNO MJESTO

Bolje!

Neki to nazivaju "lutrijsko prokletstvo", no nema tu nikakvog prokletstva ni nesreće u sreći, već se jednostavno radi o zakonu kauzaliteta - nitko ne može "sijati" pohlepu, razvratnost i škrtost, na primjer, i zatim "požnjeti" trajno bogatstvo. Većina dobitnika, ako ne svi, kada osvoje jackpot, ne osvoje istovremeno i novi misaoni sklop pa sa starim, siromašnim mentalnim predispozicijama nisu u stanju zadržati novostečeno bogatstvo. Dakle, čak ni glavni zgoditak na lutriji ne osigurava trajno bogatstvo onima koji ga nisu dostojni, koji ga nisu zavrijedili onim vrlinama koje su karakteristične za bogataše.

Viša primanja zahtijevaju viši stupanj svijesti - više odgovornosti, velikodušnosti, samodiscipline, financijske inteligencije i ostalog, pa ako se to ne uskladi, onda prirodno dolazi do propasti. Nema prokletstva, samo prirodni zakoni. Isto vrijedi i za sve one koji su se "preko noći" proslavili, koji postanu ovisnici o drogama i alkoholu, bankrotiraju i naginju samoubojstvu jer se ne mogu nositi sa slavom i bogatstvom na starom, nižem stupnju svijesti od onog koji je potreban za viši status.

Igrajući redovito lutriju, ti faktično afirmiraš da vjeruješ da se ne možeš obogatiti tako da zaradiš i zaslužiš bogatstvo, pa zato potežeš za očajničkim mjerama oslanjanja na sreću i slučajnost umjesto na svoje vrline, vještine i znanje. Dobitak na lutriji rijetko komu donosi dugotrajnu sreću i prosperitet jer ne implicira podizanje stupnja svijesti koje je nužno za trajno blagostanje.

Ako si osvojio lutriju s niskim stupnjem svijesti, kao što je to slučaj s većinom dobitnika jer zato i igraju lutriju jer su na stupnju svijesti koji odražava oskudicu, onda će tvoj niski stupanj svijesti uzrokovati gubitak novca zato što nisi u stanju donijeti ispravne odluke o novcu - tvoja svijest nije na razini pravih bogataša. Naravno, to ne vrijedi za svakog dobitnika lutrije, no, nažalost, prema istraživanjima i izvještajima, ovo vrijedi za oko 90% njih.

(Trenutno radimo na dodavanju teksta u ovom dijelu pa svrati sutra po ostatak)

Primjer: 

Krađa
Siromaški mentalni sklop očituje se i kod onih koji kradu pa makar se radilo i "samo" o sitnici na poslu ili internetu, izbjegavanju plaćanja poreza, plagiranju, pirateriji, kršenju autorskih prava, krađi intelektualnog vlasništva, i slično. Kada kradeš, time ukazuješ na to da gajiš uvjerenje da to trebaš činiti jer vjeruješ da nemaš dovoljno ili da ti manjka novac za to. Ovakvo manjkavo razmišljanje donosi još više manjkavosti.

Krađa onemogućuje dugoročni prosperitet. Istini za volju, zbog koristi od krađe uistinu se možeš osjećati bogatijim, no to je kratkog vijeka, dok je šteta dalekosežnija. Ako si zaista svjestan/na zakona kauzaliteta i njegovih učinaka, neće ti pasti na pamet da ukradeš nešto jer dobro znaš da će to imati pogubne posljedice za tebe. Kada shvaćaš, zbilja shvaćaš, da kradeći od drugih i drugi će zato krasti od tebe, onda bi bilo stvarno glupo to činiti, zar ne?

Kad god čuješ nekoga kako se žali da je bio pokraden, znaj da je to samo zato što je i sam nekoć nekoga pokrao. Nema druge. Zakon je zakon. Stoga, ne trebaš prema toj osobi osjećati sažaljenje kako to inače činiš. Ta osoba može biti žrtva u ovom slučaju, ali to je samo zato što je to "posijala" također ukravši nešto od nekog. Ako to ne tako kako jest, onda očito ne shvaćaš zakon kauzaliteta pa ga nećeš moći iskoristiti kako treba.

Treba reći još nešto o krađi. Većina ljudi neće si priznati da kradu. Iako tu i tamo to čine, uopće ne uzimaju ta svoja nedjela kao takva. Pa svi to rade, glasi njihovo opravdanje, kao da je normalno nužno i ispravno. Uzimaš li katkad negdje nešto bez pitanja? Jesi li ikad ikomu oteo/la njegovo samopoštovanje? Jesi li ikad ikomu ukrao/la djevojku/dečka? Kradeš li ponekad tuđe vrijeme? Kradeš li bogu dane? Ako si plaćen za svoje vrijeme, kao što to svi zaposleni i jesu, koristiš li radno vrijeme za privatne stvari? Ako uzmeš nešto iz tvrtke za koju radiš kako bi to iskoristio/la za nešto privatno, zapravo kradeš. Nema veze što je u pitanju, bilo da je riječ o vremenu, papirima, spajalicama, privatnim telefonskim razgovorima na trošak tvrtke, privatnom surfanju internetom, itd.

Koliko god mala ili velika bila, krađa je krađa, i kao takva odražava siromaštvo duha pa te sprječava u postizanju bogatstva. Možeš rezonirati koliko ti volja, iznaći sve vrste izgovora i opravdanja, no tako je kako je. Stoga, za svoje dobro prestani s tim. Radije daj nego uzimaj, budi velikodušna, časna i dostojanstven osoba. To će te napojiti energijom koja privlači prosperitet. Zakon kauzaliteta bit će na tvojoj strani.

 

Nadalje, zamjeranje ili zavist prema onima koji imaju više nego ti, koji su bogati, blokira te od toga da i ti postaneš bogat. To je također znak siromaškog mentalnog sklopa jer samo siromašni tako razmišljaju, dok bogati razmišljaju suprotno, odnosno ne misle ništa loše o bogatima samo zato što su bogati već samo najbolje. Budi razborit(a) i promisli bi li bilo inteligentno od Više Inteligencije da ti omogući da postaneš bogatašem ako se uvijek žališ na bogate? Umjesto toga, blagoslovi one koji imaju ili jesu to što i sam(a) želiš.

Zamjerke i zavist, baš kao i ljutnja, mržnja, kritike, pesimizam i mentalitet žrtve snižuju tvoju svijest na razinu siromaštva i tegoba. Tako dugo dok kultiviraš takve bijedne misli i osjećaje, bijeda će te pratiti. Prigrli svoju moć tako da usmjeriš svoje misli, emocije i djelovanje u pozitivnom smjeru i onda se s vremenom uvjeriš kakav će to snažan učinak imati na tvoj život. Pazi, nestrpljivost te također spušta po skali svijesti, daleko od tvog prirodnog stanja blagostanja, što kauzativno umanjuje tvoj potencijal. Isto vrijedi i za skepticizam ili bilo koje druge slabosti. Proširi svoju svijest novim, prijemčivim idejama o bogatstvu i primit ćeš ga. Proširi svoju svijest novim, prijemčivim nazorima o bogatim ljudima i bit ćeš primljen(a) među njih.

Nastavak o ovom zakonu kauzaliteta trenutno u izradi
 

 

 

Zakon reciprociteta

Kada su ga upitali postoji li riječ koja može poslužiti kao načelo ponašanja za život, mudri Konfucije je odgovorio: "To je riječ 'shu' - reciprocitet. Ne nameći drugima ono što ti sam ne želiš."

Ovaj je zakon reciprociteta također poznat kao zlatno pravilo, koje nam kaže da se trebamo odnositi prema drugima onako kako bismo htjeli da se drugi odnose prema nama.

Ovaj zakon nam kaže da, ako nas neki ljudi loše tretiraju, to je samo zato što smo i mi sami prema njima ili nekima drugima loše postupali (na ovaj ili onaj način). Često nismo svjesni svojih vlastitih loših postupaka prema drugima, ali to uvijek saznamo na ovaj ili onaj način i bude nam reflektirano u tome kako drugi nas tretiraju. Sve je recipročan odraz. Stoga, ako si žrtva nečijeg krivog ponašanja, dobro preispitaj svoja općenito te ih promijeni kako bi i sam(a) prestao/la biti žrtva.

"Tko jamu kopa, sam u nju pada, i tko kamen valja, na njega se prevaljuje."
- Biblija, Izreke 26:27

"...mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti."
- Luka 6,37-38

Kao što vidiš, ne trebaju ti nikakve vještine kako bi postigao/la to da drugi prestanu loše postupati prema tebi, već ti samo trebaju vrline - trebaš se prema svima odnositi onako kako želiš da se svi drugi prema tebi odnose. Dakle, s poštovanjem, razumijevanjem, suosjećanjem, pravedno, pošteno, iskreno, ljubazno, susretljivo, pouzdano, zahvalno ili kako god odgovara tvojim vrijednostima. Trik je u tome da se tako odnosiš prema svima, a ne samo prema nekima (onima koje trebaš), jer reciprocitet nema granica.

Stoga, ako si prema jednima zloban/na, ta će ti se zloba vratiti od tamo gdje to ne želiš, jer zakon ne mari za tvoju volju, proračunatost i ograničenost, nego se zakon provodi po onoj "tko pod drugim jamu kopa, sam u nju upada". Pa ti kopaj ako ti se pada. Ovo bi te načelo uzvraćanja istom mjerom trebalo naučiti da prestaneš biti neprijazan/na prema drugima.

Ako se, recimo, prema roditeljima odnosiš bez poštovanja, onda će se zauzvrat i prema tebi netko drugi nadređen (npr. učitelj ili šef) tako odnositi. Isto tako, ako ne poštuješ svoju djecu, ne samo da te oni neće poštovati, nego će se i neki drugi (npr. klijenti ili učenici) odnositi tako prema tebi. Osim toga, nitko ne postupa loše prema tebi zato što si ti dobar/ra prema njima - razmisli o tome. I ako se prema tebi odnose loše a prema nekima drugima dobro, nije li dio odgovornosti ipak na tebi?

Isto tako, ako primijetiš da neki ljudi bivaju loše tretirani (bullying, mobbing), ukaži im na ovaj zakon, kako bi prestali igrati žrtvu i preuzeli odgovornost preispitivanjem toga kako sami tretiraju neke (možda druge) ljude, pa ako to prestanu činiti i pokaju se što su to činili, time će, po zakonu prirode, također prestati maltretiranje njih samih. Nitko nije žrtva a da osobno nekoga nije stavio u poziciju žrtve! Gotovo svi nekoga bilo povrijede, ili uvrijede, maltretiraju, muče, gnjave, šikaniraju, eksploatiraju ili zlostavljaju - znači, čine druge svojom žrtvom pa nije čudo da i sami kad-tad postanu nečija žrtva! Djeca često plaćaju za grijehe svojih roditelja, no ne bez razloga, reći će oni koji vjeruju u karmu i reinkarnaciju.

"Najbolji način da promijenimo svoju djecu je da promijenimo sebe."
-
Talidari

"Ako postoji bilo šta što bismo željeli da promijenimo u našem djetetu, prvo bismo trebali ispitati i vidjeti, da to nije nešto što trebamo promijeniti u nama samima."
- Carl Gustav Jung
 

Usklađivanje s ovim zakonom daje ti ogromnu moć jer ga odsad možeš početi primjenjivati u svoju korist, umjesto na svoju štetu.
Dakle, ako primijetiš da je netko neljubazan prema tebi, stani i promisli prema komu si i sam(a) bio/bila neljubazan/na (često nismo svjesni svoje neljubaznosti prema nekima), zatim preobrati svoju neljubaznost u ljubaznost pa će se tako to preobrati i kod svih drugih u odnosu prema tebi. Čuda će se događati. Nije li to sjajno? Svi veliki duhovni učitelji su nam to ionako uvijek govorili: možemo promijeniti druge jedino mijenjajući sebe! To je također u skladu s učenjem psihologije: kada govorimo o drugima, zapravo govorimo o sebi. Žališ li se da je netko nepravedan prema tebi? To nam govori da se prema nekima odnosiš nepravedno, no odlićna vijest je ta da čim prestaneš to činiti, prestat će tvoja nevolja. Nije li to super?! Moć je u tvojim rukama.

Ovdje se radi o načelu uzajamnosti. Ova prirodna zakonitost uređuje uzajamnost u svijetu, uzvraćanje istom mjerom. Recipročnost se u prirodi odražava po principu pravednosti i tako osigurava sklad. Kako se mi odnosimo prema svijetu, tako se on odnosi prema nama. Kako se mi odnosimo prema drugima, tako se drugi odnose prema nama.

Zakon reciprociteta određuje da ono što se projicira, manifestirat će se kroz recipročan ishod. Dakle, SVI ishodi u našim životima ostvaruju se na osnovu toga što emitiramo kroz naše misli, emocije, riječi i djela.

Kao što su svi univerzalni zakoni (i sve ostalo) međusobno povezani, ovaj je zakon sličan zakonu kauzaliteta i zakonu privlačnosti, kao i svim drugima. Međutim, postoje neki aspekti zbog kojih se ovi zakoni razlikuju. Recimo, kod zakona kauzaliteta možemo izazvati da se nešto dogodi a da uzrok i posljedice ne budu nužno recipročni. Primjerice, ako istovremeno pojedeš šljive i popiješ vodu - to bi ti moglo uzrokovati proljev, zbog čega bi bio/bila spriječen(a) doći na poslovni sastanak gdje bi mogao/la ugovoriti nešto zbog čega bi mogao/la dobiti promaknuće, što bi ti pak omogućilo da zaradiš za vlastiti stan. Prema tome, to što i dalje živiš s roditeljima, može biti da je lančana reakcija toga što si jeo/la šljive s vodom. Očito, taj uzrok u posljedica nisu recipročni.

"Dajite i dat će vam se... jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti."
- Isus (Biblija, Lk 6:38)
 

Kao i svi drugi zakoni, i zakon reciprociteta daje nam moć da uređujemo svoj život po svome jer on uređuje to da bilo što da projiciramo u svijet, to će nam se vratiti istom mjerom. To onda znači da je glupo projicirati laži, kritike, strah, brigu, škrtost i ostalo, budući da će nam se vratiti recipročno svaki put bez iznimke. I da ako nešto dajemo i nama će to biti dano.

Zakon reciprociteta osigurava harmoniju u svijetu, to da što god projiciramo, ima eho efekt, uzvraćajući nam ekvivalentne rezultate. Zakon reciprociteta ne prosuđuje te projekcije (misli, emocije, riječi i djela), već samo odjekuje i privlači ono što iziskuješ tim svojim izborima. Tvoje projekcije su tvoji izbori. Dana ti je sloboda da biraš svoje misli, emocije, riječi i djela. Kada smo slabi, Ego nas preuzme i donosi odluke.

"Čovjek je onakav kako u sebi misli" stoji u Bibliji u Mudrim izrekama 23:7. Isto tvrde sva ostala Sveta pisma, slavni autori (kao što je James Allen) i znanstveni izvještaji. Stoga, nema smisla to poricati, već radije razmisli dobro prije nego što se upustiš u razmišljanja, govorenja ili činjenja ičega negativnog, ako ne želiš biti siromašan/na, bolestan/na ili išta drugo negativno.

Zato je nužno kultivirati vrline umjesto mana. Ako želimo od drugih više ljubavi, suosjećanja, velikodušnosti, oprosta, tolerancije, ljubaznosti, podrške, poštenja i drugih vrlina, onda je je jedini način da to dobijemo pomoću načela reciprociteta - ako prvi/a to učiniš, vratit će ti se istom mjerom.

To također znači i da ako su neki ljudi nepošteni ili egostični ili zlobni prema tebi, da je to samo zato što si i sam(a) nepošten(a) ili egoističan/na ili zloban/na bilo prema njima ili prema drugima. Pa ako čuješ da se netko žali kako ga je netko prevario, to ti je pokazatelj i da je i on sam prevarant (zato pazi) jer inače ne bi bio prevaren, barem ne u toj mjeri da se zbog toga žali. Postoji mnogo načina varanja, a tu su još i karmički dugovi, tako da nemoj odbaciti ovo ako slučajno ne možeš uvidjeti cijelu istinu. Na primjer, ako te je poslovni partner prevario, a ti ste siguran/na da ga nikad prevario/la, pa zato sumnjaš u zakon reciprociteta, onda je važno da shvatiš da se to dogodilo zato što si prevario/la nekog drugog bliskog sebi kao što je životni partner ili svoju djecu ili nekog drugog.

Kada u potpunosti omogućiš Zakonu reciprociteta da radi za tebe umjesto protiv tebe, time da projiciraš one vrijednosti koje želiš da ti budu uzvraćene, onda ćeš iz beskonačnog polja mogućnosti izvlaćiti blagodatne efekte.

Zaključak je, ti si uzrokovao/la sveopće događaje, uvjete i okolnosti koji su dio tvojeg životnog iskustva. SVAKI događaj, stanje i okolnost koje iskusiš u SVAKOM području svoga života ima vrlo specifičnu svrhu i uzrokovano je onime što TI projiciraš u svijet. Znajući ovo, od sada svjesno iskorištavaj ovaj zakon umjesto da budeš samo iskorištavan(a). Izvuci najviše što možeš iz ovog, kao i iz svih ostalih zakona, kultiviranjem vrlina i oslobađanjem od mana. Možeš puno više od onog što misliš.

Kad se prestaneš uvjeravati da su neke mane prihvatljive ili cool te se uvjeriš u to da zbog njih puno toga gubiš i patiš, onda će ti oslobađanje od njih i njihovo nadomještanje vrlinama biti puno lakše. A još lakše i brže od toga je kad se ne moraš uvjeravati nego na krilima vjere u postojanost zakona prirode jednostavno kultiviraš vrline umjesto mana.

Potražuj veću moć od svojeg Višeg Ja i prigrli svoje urođene vrline jer će ti biti uzvraćeno jednakovrijednim pogodnostima. Najbolje od svega je to da si TI ta(j) koji/a bira. Ako si sluga svom egu onda je nažalost on taj koji bira, a ako nisi, nego je tvoja duša gospodar tvog bića, onda iskoristi svoju slobodu i duhovnu moć da izabereš vrlinu umjesto mane svaki sat svakog dana i nagrade će početi teći tvojim putem. Ako ti trenutni vanjski događaji, stanja i okolnosti ne odgovaraju, onda promijeni ono što projiciraš na van - svoja razmišljanja, emocije, rijeći, ponašanja i djelovanja, pa će se tvoja situacija neizbježno srodno tomu promijeniti.

Zlatno pravilo morala: Čini drugima ono što želiš da i oni tebi čine.

To također znači da ako želiš nešto posebno iz univerzalnog polja mogućnosti, to ćeš i dobiti ako se uskladiš sa zakonom reciprociteta - što god želiš da ti bude uzvraćeno, prvo to sam(a) učini, kako bi ti to moglo biti uzvraćeno; i što god ne želiš da se dogodi tebi, nemoj to činiti drugima.

Dakle, ako se želiš izliječiti, pomozi drugima da se izliječe (primjerice, moli za njihovo izlječenje). Ako želiš (bezuvjetnu) ljubav, voli druge (bezuvjetno). Ako želiš više novca, doniraj ili ulaži više novca. Ako želiš ljubaznost od drugih, budi ljubazan. Ako želiš da te prihvate, prihvaćaj druge. Ako želiš ohrabrenje, ohrabruj druge. Ako želiš oprost, praštaj. Ako želiš poštovanje, poštuj. I tako dalje.

Isto tako, ako ne želiš da te drugi kritiziraju, da ti lažu, da te mrze ili nešto tako, onda ni ti sam(a) to nemoj nikada činiti. Kvaka je u tome da ovaj zakon nije ograničen pa funkcionira općenito – zato nemoj općenito raditi ove stvari jer zakon nije reduciran na određene ljude. Dakle, ako ne lažeš svojoj obitelji, ali ponekad lažeš drugima, članovi tvoje obitelj mogli bi ti svejedno podsvjesno lagati jer si i ti lagao/la općenito, budući da zakon reciprociteta funkcionira naširoko. Ako si prevario svoju ženu, možda te ona neće prevariti, no svakako će to te prevariti netko drugi, bilo privatno bilo poslovno - to je zakon. Stoga ne čini drugima ono što ne želiš da tebi čine.

Ovaj zakon reciprociteta ili korespondentnosti nam osigurava da ako dajemo, bit će nam dano. Ova simetrija je poznata i pod izrekama kao što su: "Milo za drago", "Sve se vraća, sve se plaća", "Dobro se dobrim vraća", "Ko pod drugim jamu kopa, sam u nju upada", "Tko se mača lača, od mača i pogiba", "Kakav gazda takva rakija", "Kakvo sjeme takvo pleme", "Suza suzu goni/stiže" i vjerojatno još koja.

Ovaj je zakon reciprociteta naglašen bezbroj puta u svetim spisima svih religija. Ovdje su neke reference u Bibliji:

Sve što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima - Matej 7:12
Kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima - Luka 6:31

U Očenašu: "otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima svojim."

Luka 6:37-38
Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se. Dajite i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti.

Ovaj zakon podrazumjeva da ako želimo nešto od, recimo, Boga, moramo mu nešto i dati, u najmanju ruku poslušnost - slijediti Božje zapovijedi. Samo slijeđenje tih zapovjedi omogućava blagostanje.

Kao što u Bibliji piše, „daruj i primit ćeš“, a ne obrnuto. Većina ljudi čini upravo suprotno: daju samo nakon što prime. Poput čovjeka koji sjedi u autu i govori mu: „Kad me odvezeš tamo gdje želim ići, onda ću ti uliti gorivo.“ Ili onaj koji sjedi pred kaminom čekajući da se vatra prvo upali da tek onda položi drva. Žele nešto za ništa, ili žele puno za malo, ne obazirući se na prirodne zakone. Nije čudo da ostaju siromašni.

Kao što u Kuranu piše, ljudi se zbog vlastite kratkovidnosti boje da će ih milostinja i žrtvovanje za druge učiniti siromašnima. Ali zapravo ono što damo drugima, privlačimo sebi. Naše misaone i emocionalne vibracije emitiraju nizove valnih slika te nam privlače odgovarajuće uzorke u obliku ljudi, predmeta, mjesta i iskustava. Sve je to veoma proporcionalno, recipročno. Ono što dajemo je ono što dobivamo. I što više dajemo, toga više imamo za dati.

Možemo dobiti sve što želimo u životu, samo kad dovoljno pomognemo drugim ljudima da dobiju ono što oni žele. Što činimo drugima, činimo samima sebi. Nismo svjesni koliko je ovaj zakon prisutan u međuljudskim odnosima, inače nam nikad ne bi palo na pamet da nekome naudimo.

U glazbi se ovaj zakon ogleda, između ostalog, u rezonanciji – harmonijskom fenomenu u akustici, kad jedan izvor titranja izaziva iste titraje u drugom obližnjem instrumentu. Ako imaš dva glasovira u istoj sobi i udariš ton C na jednom, vidjet ćeš da C žica na drugom glasoviru također vibrira istim tempom.

U poslovnom svijetu se ovaj princip uređuje uz pomoć novca - recipročno ili proporcionalno vrijednosti usluge koju pružamo dobivamo istu vrijednost u novcu od onog kome pružamo uslugu. Međutim, ovaj zakon nadilazi novac i sve ljudske interpretacije tog principa koje se ogledaju u frazama kao što su "uzvratiti uslugu", "podmiriti ili izravnati račune", "obračunati se", "Milo za drago", "Sve se vraća, sve se plaća", "Ruka ruku mije", "Kakav gazda takva rakija", "Ne počešeš li ti mene, neću ni ja tebe", "Mi se pretvaramo da radimo a oni se pretvaraju da nas kompenziraju" i slično. Čak i ako ne dobijemo nikakvu kompenzaciju za uloženi rad i nitko se ne revanšira, ipak dobivamo recipročnu vrijednost na ovaj ili onaj način. Ništa ne ostaje nerecipročno ili neuzvraćeno, jer zakon je zakon, bez izuzetaka.
Također, možemo najbolje zarađivati kad pomognemo drugima zarađivati - što više ljudi zarađuju zbog nas, to više i sami zarađujemo.

U međuljudskim odnosima zakon reciprociteta je posebno izražajan, s obzirom na to da bez obostranosti, odnosno sklada, nijedna veza ne bi mogla opstati ili cvjetati. U obitelji i prijateljstvima, čim jedna strana puno više prima nego daje, ili obrnuto, ta neravnoteža stvara nesklad u vezi, što kad-tad dovodi do sukoba i napetosti. Čak i ako jedna osoba dopušta drugoj da bude nepravedna, ovaj zakon to neće dopustiti. Zakon reciprociteta kao i kauzaliteta će se pobrinuti za to da nepravedne osobe dožive nepravdu, na ovaj ili onaj način. Da bi bilo koji ljudski odnos funkcionirao kako treba, treba biti obostran i odgovarati objema stranama uzajamno i donekle proporcionalno. Kod parova nije jednakost važna, već reciprocitet. Ljubav nije bilanca, no kad-tad se raspadne ako nije uzvraćena. Kod prave ljubavi ne postoji neuzvraćanje. Oni koji istinski vole prirodno čine i više od uzvraćanja istom mjerom.

Kod zdravlja, zakon recipročnosti ukazuje nam na to da se možemo najbolje izlječiti tako da pomognemo drugima da se izliječe od istog. Stoga istočnjački mudraci sugeriraju pacijentima da učine drugima ono što žele sebi, pa ako čovjek boluje od smrtne bolesti, onda mu sugeriraju da ide i spasi živote drugih kako bi spasio svoj.

Dalo bi se debatirati što u takvim slučajevima zapravo uzrokuje ozdravljenje, reciprocitet pomaganjem drugima da ozdrave (činiti dobru karmu) ili vrlina suosjećanja, no vjerojatno se radi o kombinaciji. Kao što je dr. Hawkins kalibrirao i verificirao, razina iscjeljivanja i čuda kalibrira na 570 i suosjećanje je sa svojom vrijednošću 560 najbliže tomu, ako izuzmemo još više (potentnije) vrline prepuštanja i mira.

Dakle, kad se fizički angažiraš oko onih koji trebaju iscjeljenje, što god činio/la (npr. molitva, druženje, motiviranje, itd.), pobrini se svakako da pritom kongruentno misliš i osjećaš suosjećanje. Kad su ti tijelo, um i srce u harmoniji, tj. kad se podudaraju pa svi troje izražavaju suosjećanje, njihovo djelovanje je zajamčeno, za vas oboje. U protivnom, ako im pomažeš samo zato da bi ti od toga nešto imao/la, bez da stvarno zračiš istinsko suosjećanje i vjeru u ozdravljenje, teško da će to donijeti neke značajne rezultate. Dakle, budi stvarno od srca suosjećajan/na, a ne licemjeran/na, kako bi po zakonu reciprociteta imao/la stvarne a ne samo prividne rezultate.

"Jedan od načina na koji se možemo izliječiti je taj da liječimo druge. U stvari, ne znam ni jedan drugi način da se izliječimo nego taj da učinimo to za druge ljude." - autorica Patricia Cornwell, najpoznatija po svojim kriminalističkim romanima, izjavila je za BBC HARDtalk kako se zbog istraživanja za knjige razbolila od posttraumatskog stresa (PTSP) i kako se liječi od toga pomoću reciprociranja - pomaganjem drugima da se od tog izliječe.




Postoji bezbroj priča o tome kako je reciprocitet utjecao na ozdravljenje, a ovdje ćemo spomenuti samo jednu, onu od majke svjetski poznatog američkog protestantskog pastora Joela Osteena kojoj je dijagnosticiran rak jetre. Rečeno joj je da ima još samo nekoliko tjedana života. U skladu sa zakonom reciprociteta, Dodie je tvrdila "ako ću biti izliječena, moram se tako i ponašati te pomoći drugima da se izliječe", stoga je odlučila živjeti normalno umjesto da leži u krevetu i pusti druge da se brinu o njoj. Nije se čak ni vratila u bolnicu na daljnje testove. Nije htjela dopustiti da bolnički nalazi poljuljaju njezinu vjeru. Smatrala je da, ako bi se ponašala bolesno, time bi iskazivala nedostatak vjere u izlječenje. Nije htjela ičime potkopavati svoju vjeru.
Kada se ponašaš bolesno, onda usredotočuješ svoj um toliko na sebe, na svoje stanje i potrebe da te to čini slabim, umara te i nagoni na samosažalijevanje, misleći na svoju bol, bolest i simptome. Zato je Dodie izlazila van i okupirala se potrebama drugih, molila za njih iako joj se nije dalo, zbog toga što je u Bibliji tako Job ozdravio nakon što je molio za svoje prijatelje (reciprocitet!) i zato što Jakov u 5:16 kaže: "molite jedni za druge da ozdravite! Mnogo može žarka molitva pravednikova." Kada ohrabruješ druge i daješ im nadu, i ti je sam(a) dobivaš. To je reciprocitet. Dodie je također radila sve za što je mislila da bi joj pomoglo da ozdravi, pa je tako i pisala pisma ljudima za koje je osjećala da im treba oprostiti kao i onima koji su trebali oprostiti njoj, jer je znala da je oprost moćni lijek. I kao što Biblija kaže: "Radosno srce je kao dobar lijek", Dodie je radila stvari koje bi je nasmijavale i držale u dobrom raspoloženju. Također, mnogo se ljudi molilo za nju, što je sigurno pomoglo. Ona prva kaže da ne radiš ono što je ona radila, već ono što tebi donosi mir i zadovoljstvo. Mir je barometar onoga što trebaš činiti u bilo kakvoj situaciji. Njezina e-book »

Kod liječenja od teške bolesti, gotovo svi oboljeli pokušaju ozdraviti koristeći pritom više metoda, stoga je nakon ozdravljenja teško reći koja je od njih najviše pomogla. Većina onih koji su čudesno ozdravili imaju svoje pretpostavke o tome što ih je od svega stvarno izliječilo, no najčešće se radi o nećem puno dubljem. Mnogo je ljudi reklo da ih je izliječio netko određen, no vjerojatno ih ta osoba ili metoda nisu izliječile, već njihova vjera i povjerenje u tu osobu ili metodu. Ne liječe nas ljudi ni metode već zapravo vrline koje kultiviramo prakticiranjem tih metoda ili podvrgavanjem sebe njima - vrline poput vjere, povjerenja, mira, radosti, oprosta, suosjećanja i drugih.
 

 

Poučna priča

Eho efekt

Otac i njegov sin penjali su se planinom. Iznenada, sin se spotakne i padne, ozljedi se i vrisne Auuuu! Na svoje iznenađenje, negdje iz planine začuje glas koji ponovi Auuuu!

Tko si ti, upita mali radoznalo.

Tko si ti, stigne odgovor.

Strašan si, zaviče opet klinac.

Strašan si, odgovori planina.

Kukavico, vikne mali.

Kukavico, ne osta mu planina dužna.

Tata, pa što je to, upita oca.

Pazi sad sine – reče otac umjesto odgovora i zaviče:

Najbolji si!

Najbolji si, vrati mu planina, a otac nastavi:

Ljudi ovo zovu jekom, ali to ti je zapravo život. Vraća ti sve što kažeš ili učiniš: život je jednostavno odraz naših djela. Želiš li više ljubavi u svijetu, stvori više ljubavi u svom srcu. Želiš li više uspjeha u svom timu, poboljšaj svoja znanja i vještine. To vrijedi za sve, sva životna područja, život će ti vratiti sve što si u njega uložio.

Život nije slijed slučajnosti, nego odraz tebe samoga.

 

 
Srodno

Ispunjenje želja
Želje su ono što te je dosad sprečavalo ostvariti blagostanje. Saznaj ovdje
što je bolje od želja i ciljeva za postizanje uspjeha
i sreće.   Opširnije »


Povratak prirodi
Odazovi se zovu prirode ne samo radi odmora i oporavka, nego iskoristite blagodati prirode za donošenje ispravnih odluka, pronalaženje rješenja itd.   Opširnije »

 

 

 

Zakon privlačenja ili magnetizma

Ovaj zakon regulira magnetske sile, upravljajući što privlači što. Mnogi ljudi pogrešno vjeruju da ovaj zakon nalaže da se samo sličnosti privlače, odnosno da se iste vibracije privlače. Plus privlači plus, a minus privlači minus, odnosno pozitivnosti se međusobno privlače, baš kao i negativnosti pa trebamo pozitivno misliti da bismo privukli pozitivne rezultate. To je istina u mnogim slučajevima, ali se ovaj zakon ne svodi na to. U nekim se slučajevima sličnosti privlače, u drugim se suprotnosti privlače, dok u sasvim drugim privlačimo ono što nam je potrebno za ravnotežu ili pak što trebamo naučiti, i naravno, također privlačimo u skladu s karmom. Ovaj se zakon često pogrešno interpretira, zato ga trebamo razjasniti kako bismo svi mogli izvući veću korist od njega.

Pragmatična objašnjenja ovog zakona uglavnom su sažeti u frazi "misli postaju stvari", ili u izjavi da naše misli privlače to što mislimo, pa ako smo preokupirani dugovima, bolešću, konfliktima i drugim problemima, onda ih time i dalje kreiramo, tj. privlačimo ili zadržavamo u svojoj stvarnosti. No, nije to baš tako jednostavno, kao što smo se svi imali prilike uvjeriti. Dobro znaš da ti konstantno razmišljanje o novcu nije donijelo više novca, naprimjer. Same misli ne stvaraju čuda, iako su veliki faktor u privlačenju. Emocije su još veći faktor, kao i djelovanje. Elektromagnetsko polje srca je pet tisuća puta jače od elektromagnetskog polja mozga, što znači da srce ima puno veću moć privlačenja od mozga, tj. emocije privlače puno jače od misli.

No, u igri su još i veće i snažnije sile koje utječu na privlačenje i manifestiranje. Naravno, tu je i nešto što se zove karma, kao i sudbina, a također su u igri i utjecaji drugih ljudi na naš život, kao i utjecaji planeta, a da ne spominjemo zakon polariteta. I nemojmo zaboraviti individualnu kao i grupnu svijest, koja se ne svodi na misli, osjećaje, riječi i djela već ih sve sumira i multiplicira - cjelina je mnogo veća od zbroja svojih dijelova.

Zakon privlačenja često se uspoređuje sa zakonom gravitacije radi lakšeg razumijevanja. Kod gravitacije znamo da Zemlja privlači materiju i da sve što bacimo u zrak mora pasti na zemlju jer je privučeno silom teže. Naravno, pod uvjetom da ne održavamo predmet u zraku nekom drugom silom ili elemntom (zrak, vatra, voda). Čak će i balon i avion pasti na zemlju kad im ponestane energije, goriva ili zraka. To je jedan od dokaza da postoji privlačna sila, ali i da može biti nadjačana drugim silama. Tu su također magneti i mnogi drugi dokazi privlačne sile.

Po zakonu privlačenja privlačimo ono na što se najviše fokusiramo, što često zamišljamo, čemu dajemo najviše pažnje, bilo negativno ili pozitivno. Znači, ako najčešće razmišljaš o tome što je loše u svijetu i pritom se loše osjećaš, onda to još više privlačiš. I obrnuto - kad se uglavnom fokusiraš na pozitivno, privlačit ćeš pozitivnosti u svoj život. Ono na što se fokusiraš odraz je tvog karaktera pa je točnije reći da privlačimo ono što jesmo.

magnetsko privlačenjeZakon je privlačenja postao vrlo popularan nakon što su kvantni fizičari objavili rezultate svojih istraživanja da mislima sve privlačimo - pozitivnim mislima privlačimo pozitivne stvari, a negativnim one negativne. Stoljećima su metafizičari to naučavali, no tek kad je to znanost uspjela dokazati u laboratorijima, nastao je veliki bum u korištenju ovog zakona za ostvarivanje blagostanja.

Zakon privlačenja djeluje po principu srodnih frekvencija, pa tako sve što privlačimo podudara se s našom vibracijom, i što god želimo privući trebamo se s tim vibracijski uskladiti – biti na istoj frekvenciji (npr. ako želimo ozdraviti/obogatiti se, trebamo se već sad ponašati kao zdrava/bogata osoba).

Svatko ima svoje energetsko polje koje vibrira na određenim frekvencijama ovisno o našem trenutnom stanju (pozitivne misli i emocije imaju više frekvencije, a negativne niže). Naše energetsko tijelo širi svoje vibracije prema van i tako, prema Zakonu privlačenja, povezuje nas s onom stvarnosti koja ima frekvenciju u skladu s našim vibracijama. Kao što se ulje ne može povezati s vodom, ni mi ne možemo ući i stvarnost koja nije u skladu s našom naravi. Dobivamo onu verziju stvarnosti koja odgovara našem mentalnom sklopu. Svojom naravi mi sami "namještamo" svoju stvarnost, prilično isto kao što namještamo stanicu ili televizijski kanal po tome što nam u danom trenutku paše. Ako pozitivno vibriramo, onda je i naša stvarnost pozitivna - privlačimo okolnosti pozitivnog naboja. Ponekad dobivamo stvarnost koju želimo, ponekad onu koju trebamo, a uvijek onu koja je na istoj frekvenciji kao i mi sami. Jedan od dokaza da je to tako je i taj da kad smo zaljubljeni, naše viđenje stvarnosti je posve drugačije nego kad nismo. Drugi dokaz su različiti opisi svjedoka nesreće. Svatko doživljava istu stvarnost na svoj način, što dokazuje da je stvarnost varijabilna.

U čak tri evanđelja Biblije piše: "Onaj tko ima, njemu će se još dati; a onaj tko nema, čak i ono malo što ima, bit će mu oduzeto." - Mk 4:25, Lk 8:18 i Mt 13:12 U tome je sažeto objašnjenje ovog prirodnog zakona po kojem, ako imamo nešto u sebi, privući ćemo još više toga k sebi, i obrnuto. Jer: Kako unutra, tako vani!

Malo je poznata činjenica da ustvari ne privlačimo ono što želimo ili na što se fokusiramo, već privlačimo ono što jesmo. Pročitaj to još jednom. To je vrlo važno razaznati, posebno za sve one koji pokušavaju željenjem nešto privući u svoju stvarnost a što se nikada ne manifestira pa zato sumnjaju u postojanje ovog zakona.

Još jedna izuzetno važna činjenica: željama i žudnjama odbijamo željeno jer se time postavljamo kao netko tko to nije ili nema pa to privlači okolnosti da i dalje to nismo ili nemamo. Kad nešto želimo, time ujedno odašaljemo vibracije nemanja toga pa se zato u stvarnosti rezultira daljnje nemanje.

Umjesto željenja, trebamo se osjećati, misliti, govoriti i djelovati kao da to već jesmo ili imamo - to privlači okolnosti s istom energetskom vrijednošću. Ne radi se o pretvaranju nego o afirmaciji drugih nevidljivih dimenzija stvarnosti u kojima je sve već ostvareno, i tako privući zamišljenu stvarnost u onu opipljivu. Opširnije »

Naravno, ako u toku dana više puta pomislimo kako nešto nismo ili nemamo nego što pomislimo da to jesmo ili imamo, onda će se logično manifestirati misli koje prevagnu. Stoga i nisu učinkovite vizualizacije i afirmacije koje radimo par minuta dnevno dok puno više minuta ili čak sati tijekom dana djelujemo suprotno - žalimo se, brinemo, bojimo, kritiziramo itd.

U slučajevima kada se sličnosti privlače, taj zakon određuje da naš um i srce (misli i emocije) privlače podudarajuće okolnosti. Pozitivni naboj u nama privlači pozitivne vanjske prilike, i obrnuto. Ljudski su um i srce kao magneti jer imaju elektromagnetsko polje, stoga čime god su um i srce konstantno preokupirani, to prirodno magnetski privlačimo, odnosno ostvarujemo. Poput magneta neprekidno privlačimo ka sebi ono što zračimo, ono s čime smo vibracijski usklađeni.

Jednako kao što mi privlačimo tako i nas privlače ljudi i stvari koji su našoj valnoj duljini. Pa, ako ti je cvijeće stalno u glavi, bit ćeš privučen(a) cvijeću i stoga okružen(a) cvijećem. Isto tako, ako ti je glava puna briga, tj. ako se stalno brineš o nekomu ili nečemu (npr. o svojoj djeci ili neimaštini ili bolesti), svojim brigama ćeš to dovući u stvarnost, iako se to inače ne bi ostvarilo.

No, trebamo uzeti u obzir i prirodni zakon polariteta koji osigurava da uvijek doživljavamo i kontraste zbog toga što oni omogućavaju dinamiku koja je neophodna za evoluciju. Dakle, ako i uspijemo uvijek pozitivno misliti, osjećati, govoriti i činiti, nemoguće je privlačiti samo pozitivne stvari u svoj život, baš kao što ne možemo utjecati da samo sije sunce i da više nikad ne padne kiša, ili da je uvijek dan ili svijetlo a nikad noć ili mrak.

Viši, pozitivniji stupanj svijesti, koji je dostupan kultiviranjem vrlina, nema svrhu mijenjati prirodni tok već da spoznamo pravu prirodu stvarnosti pa nam više ni jedna negativnost neće nauditi ili škoditi, kao i zato da ne privlačimo više negativnosti nego što treba. Negativnosti su također važne ili dobre za nas zbog toga što njima učimo i jačamo, te se tako razvijamo. Nije sve u pozitivnostima, no svejedno trebamo biti pozitivni, posebno usred negativnih okolnosti radi balansa i kako bismo se razvijali.

Također trebamo uzeti u obzir činjenicu da drugi ljudi utječu svojim magnetskim poljem na naše, tako da ako smo u društvu negativnih ljudi ili onih koji se brinu, boje ili su zaokupljeni bilo kakvim destruktivnim razmišljanjima, osjećajima, razgovorima ili djelima, to će se negativno odraziti na naše magnetsko polje. Zato trebamo birati naše prijatelje oprezno i držati odstojanje od zlovidih ljudi, osim ako smo na visokom stupnju svijesti i nastojimo im pomoći, u čijem slučaju trebamo zaštititi svoje polje da ne stradamo.

Naši karmički dugovi također u velikoj mjeri utječu na naše polje privlačenja - možemo sve raditi ispravno i pozitivno, ali svejedno stalno doživljavati neprilike, a to je zbog naše loše karme, odnosno davnih negativnih misli, riječi i djela. Žanjemo i ono što su posijali naši preci, osim ako smo te učinke eliminirali posebnim ritualom ili djelom ili snažnim skokom u svijesti. Kad smo već kod toga, kaže se da možemo očistiti svoju prijašnju karmu i u prisustvu prosvijetljenog gurua, pa možeš to učiniti ako smatraš da karma stoji na putu ispunjenja tvojih potencijala i snova. Sve u svemu, trebamo zadržati pozitivan stav i raditi si dobru karmu za ubuduće, tako da više ne moramo bespotrebno ispaštati.

Osobna psihička dispozicija je ishodište te je tako znatno odgovorna za privlačenje odgovarajućih ishoda, vanjskih okolnosti i ljudi. Međutim, ona mora biti dominantna da bi privukla srodne ishode. Nije dovoljno prakticirati pola sata pozitivnog razmišljanja, molitve, afirmacija ili vizualizacija, a ostatak dana provesti u brigama, strahovima, kritikama, ogovaranjima i ostalim negativnim razmišljanjima i emocijama. Ako tijekom dana pridaješ više pažnje negativnim stvarima, odnosno držiš svoju svijest u negativnim modalitetima nego u onim pozitivnim, onda se nemoj čuditi da privlačiš puno toga negativnog i ne uspiješ privuči nešto određeno pozitivno. Sati i sati negativnih misli i emocija tijekom dana eliminira učinkovitost svih onih malobrojnijih pozitivnih.

Postoje ljudi, uključujući i redovnike, koji provode bezbrojne sate u meditaciji ili duhovnoj kontemplaciji, no oni to ne čine zato što u tome uživaju već zato što vjeruju da to trebaju činiti kako bi duhovno napredovali i time nešto postigli. Stoga se u stvari prisiljavaju da to prakticiraju, što znači da se pritom osjećaju uglavnom loše ili nelagodno pa čak i frustrirajuće i utučeno kad percipiraju da ne napreduju nakon što su uložili puno vremena i truda u to. Nije ni čudo, da im takav gubitak vremena, tj. loše korištenje vremena ne donosi ništa.

Možda misliš da činiš veliku stvar time što meditiraš, ali ako to radiš s lošim vibrom, onda je to kontraproduktivno, tako da bi bilo bolje da to ne činiš. Meditacija sama po sebi ne donosi ništa, barem ne pomaže privući ili postići ono što želiš. Kvaka nije u samoj meditaciji nego u stupnju svijesti koji pritom kultiviraš, to jest, vrline koje pritom kultiviraš - u tome je trik. Isto vrijedi i za sve druge vrste prisiljavanja kojima mislimo nešto postići, kao što je slučaj u sportskim naporima i učenju sviranja nekog glazbenog instrumenta. Ako ne uživaš u procesu ili ne kultiviraš neke druge velebne vrline na svom putu do cilja, nego se uglavnom mučiš, uzalud ti sav trud.

Buddha je rekao: "Sreća je put, a ne destinacija", i Isus je rekao u Evanđelju po Ivanu 14:6 da je on put, a ne destinacija, pa bismo mogli uzeti njihove riječi tako da shvatimo da je put ili način važnije od same destinacije. Zbog toga, pobrini se da uživaš na svom putu do cilja, a ne da patiš na račun cilja ili nekog željenog ishoda. Umijeće učinkovitog korištenja zakona privlačenja leži u uživanju u samom procesu više nego u ishodu.

Čak i ako nam je psihička dispozicija uglavnom pozitivna, to ne znači da ćemo privući ono što želimo. Svakako ćemo privući pozitivna iskustva, ali ne nužno i ono što želimo, jer ono što želimo ne mora značiti da je pozitivno za nas, čak i ako se takvim čini. U osnovi, sve ima i pozitivan i negativan naboj u sebi, kao što nam to zakon polariteta nalaže. Možemo pomisliti da bi nam, recimo, napredovanje na poslu donijelo sve samo dobro, no naš um nije u stanju pretpostaviti sve ishode jednog takvog događaja, od kojih bi neki sigurno bili negativni, kao što je više posla i više odgovornosti koji mogu sa sobom donijeti više stresa, više radnih sati, manje slobodnog vremena, više ljubomore od strane kolega, zdravstveni problemi, propuštene druge prilike, i slično. Dakle, sve što smatramo pozitivnim ima svoju negativnu stranu i obrnuto, tako da je najbolje uzdići se od razmišljanja u pozitivnom i negativnom smislu te se prepustiti toku, uvijek djelujući s najvišim mogućim stupnjem svijesti kako bismo privukli čim više povoljnijih uvjeta i prilika.

Da bismo što bolje iskoristili zakon privlačenja, potrebno je podići svijest do nama najvišeg mogućeg stupnja, kao što je prikazano na skali svijesti, po mogućnosti podići je na nivo vjere, radosti, suosjećanja ili mira.

Albert Einstein: "Sve je energija. Stavi se na frekvenciju one stvarnosti koju želiš i nećeš moći, a da ne ostvariš tu stvarnost. Nema drugog načina. To nije filozofija. To je fizika."

Isus:  ”Zaista, kažem vam, ako imadnete vjere koliko je zrno gorušičino te reknete ovoj gori: ‘Premjesti se odavde onamo!’, premjestit će se i ništa vam neće biti nemoguće."
"Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit će vam!" "Kako vjerujete, tako će vam biti."

Buddha: "Sve ono što jesmo rezultat je onoga što smo mislili. Ako čovjek govori ili djeluje sa zlom mišlju, bol ga slijedi. No ako čovjek govori ili postupa s čistim mislima, sreća ga prati, poput sjenke koja ga nikad ne ostavlja. "

Ovaj zakon privlačenja lakše je shvatiti kada smo svjesni stvarnosti kakva ona stvarno jest, a ne kakvom se čini. U stvarnosti, naše su oči i um ograničeni. Oni doživljavaju stvarnost ne onakvom kakva ona jest već kakvi oni jesu. Ograničenom i kratkovidnom umu običnog čovjeka stvarnost izgleda sasvim drugačije nego umu prosvijetljene osobe, očito.

Vrlo je važne spoznati određene, neuvriježene činjenice o stvarnosti da bi se moglo iskoristiti ovaj, kao i druge univerzalne zakone:

  • materijalni svijet je prividan - ništa nije onako kako se čini
  • sva je materija u biti energija, što znači da je u srži vibrirajuća, promjenjiva, fluktuirajuća, podatna, nije kruta ni postojana te da se sve može transformirati
  • stvarnost je višedimenzionalna - ne svodi se samo na tri dimenzije, što znači da i druge oku-nevidljive dimenzije utječu na našu stvarnost. U višim dimenzijama stvarnosti sve što želimo već je manifestirano, tako da mi samo trebamo privući tu stvarnost u ovu opipljivu. Kako postajemo sve svjesniji svega toga, naša se svijest uzdiže i time se osposobljuemo da možemo svjesno privlačiti sve što zamislimo iz beskrajnog polja mogućnosti

Većina je ljudi prelijena da bi dubokoumno razmišljala pa uglavnom razmišlja površno i nepromišljeno. Razmišljaju lakomisleno umjesto razborito, nehotice umjesto navlaš, po navici umjesto svjesno, i konvencionalno umjesto svojom glavom. Pa tako često donose brzoplete prosudbe i odluke. Po liniji manjeg otpora i bez preveć razmišljanja ljudi dopuštaju negativnim mislima da ih obuzmu i dominiraju njihovim životom, umjesto da ih preispitaju, odnosno odagnaju ih ili ih preobraze. Previše se brinu i puno se toga boje. Vjeruju da su žrtve raznih okolnosti. Gaje svakojake predrasude, fiks-ideje i kriva uvjerenja. Sve zato što ne preuzimaju odgovornost za svoje misli puštajući ih da nekontrolirano kolaju u njihovom umu, uvjereni da su njihove misli točne samo zato što su njihovoj glavi. To je također zabluda, baš kao što su sva neproduktivna uvjerenja kriva ili negativna, iz perspektive dualnog pogleda na svijet. Misli su poput mišića, ako ih ne treniramo, postat će slabašne, nemoćne i kompromitirane vanjskim silama.

Na primjer, ako se redovito podvrgavaš vijestima, koje uglavnom izvještavaju o lošim događajima, onda, ako je tvoj um neotporan, neuvježban i podložan egu, pokupit će negativne vibracije i zadržati ih. Tromom umu lakše je podleći informacijama koje dolaze od renomiranog izvora nego bolje promisliti o njima ili ih blokirati da ne uđu bez veze u podsvijest. Tako tvoje misli postanu i ostanu turobne neko vrijeme, što onda zračiš na van i prirodno privlačiš turobne okolnosti u svoj život. Ako dopuštaš svojim mislima da besmisleno dolaze i odlaze, onda ćeš i privlačiti besmisleno. Neka te onda ne čudi i uznemirava kada razviješ neku tešku bolest, budeš žrtva prometne nesreće ili dobiješ otkaz. Nemoj misliti da to nema nikakve veze s tvojim vlastitim postupcima. Čak iako nisi ništa direktno skrivio/la, ipak si mislima kojima se prepuštaš, emocijama koje gajiš, riječima koje izgovaraš i općim ponašanjem nesvjesno odgovoran/na za to što privlačiš u svoj život. Kad podigneš svoj stupanj svijesti, uvidjet ćeš da u globalu sve ipak ima smisla.

Sposobnost da podignemo svijest na vrline visokog kalibra omogućava nam da usmjerimo zakon privlačnosti u svoju korist. Skala svijesti pokazuje te vrline poredane po jačini pozitivnog privlačnog polja. Ovu skalu može se razno interpretirati i ne treba je uzimati zdravo za gotovo. Vrline su poredane sukladno njihovoj moći da privuku pozitivnosti, međutim, svaka vrlina također ima svoje stupnjeve, pa na primjer, ljubav prema životinjama i ona prema ljudima nemaju isti stupanj moći u određenim situacijama. Kultiviranje neke vrline na kratko postaje odskočna daska. Možeš to učiniti meditiranjem, afirmacijom, te iskazivanjem te vrline u različitim situacijama ili na bilo koji drugi način. S vremenom i iskustvom bit će ti to sve lakše i prirodnije pa time i učestalije, što znači da će prosjek stupnja tvoje svijesti rasti i time stupanj tvog blagostanja.

Kao što zakon privlačnosti to nalaže, na što god se mi fokusirali obavezno će se proširiti, povećati ili rasti. Imamo moć da izaberemo hoćemo li gledati na pozitivnu ili negativnu stranu bilo kojeg iskustva, s obzirom na to da su oba pola prisutna u svemu, kao što to zakon polariteta nalaže. Kad se usredotočimo na ono što je negativno, time prizivamo još više negativnosti. A kad se usredotočimo na ono što je pozitivno, time prizivamo još više pozitivnosti. Ako se usredotočiš na ono što ti treba, ta potreba će  samo rasti. Ako usredotočiš svoje misli na ono što nemaš, takvim razmišljanjem o neimaštini privući ćeš još veću neimaštinu. Ako preokupiraš svoj um mislima o nekom gubitku, time povećavaš vjerojatnost da se to dogodi ili da još više izgubiš. Kad se bojiš da će se nešto dogoditi, svojom vibracijom to privlačiš da se stvarno dogodi iako se inače ne bi dogodilo.

Stvar sa Zakonom privlačnosti je ta da on reagira na našu pozornost i svijest. Na što god dosljedno usmjeravamo svoju pozornost ili svijest, to nam on privlaći. Ključ je u riječi dosljedno. Dakle, pozornost je pokretačka sila iza zakona privlačnosti. Pozornost = privlačnost.

Dakle, ako pridaješ pozornost onomu što ti nedostaje, nedostatak će se tim više manifestirati. A ako pridaješ pozornost izobilju oko sebe kao i u drugim dimenzijama stvarnosti, koji su nevidljivi našim kratkovidnim očima i nezamislivi našem ograničenom umu, to će se obilje onda sve više manifestirati u tvojoj fizičkoj stvarnosti. To je također razlog zašto mnogi dobri ljudi ne prosperiraju. Oni imaju sklonost da se brinu (za druge), da tuguju, strahuju, budu pesimistični iako to nazivaju „realističnim“, da nemaju ambicije za sebe niti dovoljno samopouzdanja ili samoinicijativnosti ili samodiscipline, žao im je drugih i nesvjesno kultiviraju mentalitet žrtve, što vuče njihovu svijest dolje po skali pa tako na sebe privlače loše stvari umjesto onih dobrih. S druge strane, kada dobri ljudi komplementiraju svoju dobrotu s ljubavlju, radošću, unutarnjim mirom i drugim vrlinama, onda svakako prosperiraju.

Ako tijekom dana često misliš kako nisi nešto ili kako nemaš nešto umjesto da misliš da to u biti jesi i da to zapravo imaš, onda je logično da takve dominirajuće misli oblikuju tvoju stvarnost upravo takvom. Zbog toga vizualizacije i afirmacije uglavnom nisu dovoljno djelotvorne ako ih radiš samo nekoliko minuta dnevno, dok ostatak minuta ili čak sati tijekom dana radiš skroz suprotno - žališ se, brineš, strahuješ, kritiziraš, okrivljuješ, itd.

Ako je tvoja stvarnost nepovoljna, to znači da većinom imaš nepovoljne osjećaje, misli i djela. To se da lako promijeniti tako da odabereš novi životni stil u kojem što više pozitivno misliš, osjećaš, govoriš i djeluješ. Ovakvom samodisciplinom natjerat ćeš vodu na svoj mlin. Kontroliranje uma isto je kao rad vjetrenjače - koristiš snagu svojih misli (vjetra) tako da ih vrtiš i usmjeravaš po svojoj volji što će rezultirati proizvodnjom (električne) energije koja ti je potrebna za ostvarenje ciljeva i blagostanja.

Ovaj se zakon očituje u činjenici da se istomišljenici privlače, a neistomišljenici su jedni drugima odbojni. Za to imamo i izreku: Svaka ptica svome jatu leti - svatko je privučen društvu sebi srodnih. Privlačni su nam oni koji se slažu s nama, a odbojni oni drugi.

Jesi li ikada pomislio/la na nekoga, a nekoliko trenutaka kasnije taj te je nazvao ili se pojavio? Kako si si to objasnio/la? Je li to telepatija? Slučajnost? Magnetska privlačnost? Toliko je uvriježen taj fenomen da za njega imamo i izreku: Mi o vuku, vuk na vrata. Mnogi ljudi ne razumiju ovaj fenomen pa ga ignoriraju. No kad osvijestimo što stoji iza njega, možemo ga iskoristiti za svoj boljitak. Naime, radi se o zakonu privlačenja - o tome da se sličnosti privlače.

Poznato je da na što se stalno fokusiramo, odnosno čemu pridajemo najviše pažnje, to nam se najviše pojavljuje u životu, pogotovo ako je objekt našeg fokusa u skladu s onim što jesmo. Ako pretežno razmišljaš o skupoći, nestašici, neimaštini i usto se često na sve to žališ, to će se po zakonu privlačenja uvijek iznova pojavljivati u tvom životu zato što se toga držiš i zato što je to postalo dio tvog karaktera.

Razmisli malo, koliko puta dnevno pomisliš na svoje blagodati, a koliko puta na svoje nedostatke? Ako prevagnu misli i riječi o nedostacima, ti nedostaci će prevagnuti u tvom životu. Da bi tome doskočio/la, sve što trebaš napraviti je preuzeti odgovornost za svoje blagodati tako da preuzmeš odgovornost za svoje osjećaje, misli, riječi i djela - budi izrazito i osjećajno zahvalan/na na svemu što već imaš, uviđajući da postoje milijuni ljudi širom svijeta koji bi bili presretni da imaju ono što ti imaš. Uz zahvalnost izrazi i svoju radost za sve što ti je na raspolaganju.

Zakon privlačenja uređuje da svojim mislima privlačimo jednakoznačne okolnosti u svoj život. Kao što čovjek misli, tako mu i bi. Isto tako, kao što mislimo, takvi smo, pa nam je takva i naša stvarnost. To potvrđuje Biblija u Mudrim izrekama (Salomona, sina Davidova, kralja izraelskog) 23:7: "...on je onakav kako u sebi misli".

Evo kako funkcioira manifestiranje privlačenjem. Kada osvijestiš svoju pravu namjeru ili cilj i mislima uputiš nalog u svemir, pobrini se za to da pritom budeš na višem stupnju svijesti - bilo koji od onih iznad 200 je dobar, ali što ti je svijest više na skali, tim više moći zadobivaš za privlačenje još boljih stvari.

Glavni razlog zašto nekima želje i molitve ne djeluju i zašto privlačenje ili manifestiranje ode u suprotni smjer, privlačeći ono što ne žele, taj je da su pritom na niskom stupnju svijesti, ispod 200, kao što je tuga, jad, potištenost, zabrinutost, tjeskoba, pesimizam, skeptičnost, osjećaj manje vrijednosti, strah, mentalitet žrtve ili bogca, nesamopouzdanje, sram, pohlepa, ili osjećaj nezadovoljstva sa svojom stvarnošću. Kada si u nekom takvom negativnom modalitetu svijesti, tvoja negativna energetska vibracija privući će ono što se vibracijski podudara - negativnosti koje ne želiš. Možda imaš pravo osjećati se potišteno i to ti se može činiti kao najprirodnijom reakcijom, ali znajući sve ovo sada, agiraj a ne reagiraj - odaberi mir i sreću umjesto da budeš u pravu. To je ključ!

Umjesto da budeš u pravu, prizovi osjećaj radosti zbog nečega, ili unutarnji mir, znajući da je sve onako kako treba biti za tvoje veće dobro i razvoj, ili uvidi ljepotu i savršenost svega oko sebe, koja je odraz igre polariteta. Također, vrline predanja Višoj snazi i vjera uvelike pomažu jer imaju vrlo visok stupanj moći privlačenja pozitivnosti. Ili dovedi svoju svijest u modalitet ljubavi ili nade ili nesebičnosti. Svaka od tih vrlina odlična je za kultiviranje u trenutku slanja svoje namjere u svemir, no pobrini se za to da to nije samo iznimka već i pravilo, tj. način života. Pobrini se za to da održavaš svoju svijest na tim višim stupnjevima što duže i što češće moguće, svjesno izbjegavajući sve one modalitete svijesti koji rangiraju ispod 200. To je za tvoje dobro, kao i za dobrobit svih.

Naše su misli energija koja je ujedno i moćna i kreativna. Neki ljudi vjeruju da je um kao magnet pa ono na što najviše usmjerimo svoju pozornost, to magnetski privlačimo k sebi.

A što je s onim da se suprotnosti privlače a sličnosti odbijaju?
Iz fizike znamo da plus privlači minus (električni naboji) a da se čestice istog naboja odbijaju. To se događa uslijed djelovanja elektrostatičke sile i elektromagnetskog polja koje nastaje uslijed gibanja električki nabijenih čestica. Nećemo ulaziti u složena znanstvena objašnjenja ovog fenomena već ćemo samo pojednostavljeno reći da se suprotnosti odista privlače jer priroda u osnovi tendira sintezi, ujedinjenju ili jednoti, neutralnosti, ravnoteži i harmoniji.

Kada kažemo da priroda ima tendenciju ka sintezi, ujedinjavanju i neutralnosti, ne mislimo time da jedno mora postati poput drugoga, već da se obje strane prirodno mijenjaju u ono što je ponad pozitivnog i negativnog, ponad suprotnosti – neutralno i savršeno.

Kao što je predstavljeno u yin i yang ilustraciji, suprotnosti su u biti dvije polovice jedne, savršene cjeline pa se zato prirodno privlače ako su odvojene. Jedno nije potpuno bez drugoga. Jedno treba drugo za razvoj i postizanje savršenstva, odnosno zlatne sredine. Na primjer, kada su spojeni, topao i hladan predmet neutraliziraju jedan drugog. Kada se prazna i puna posuda spoje njihovi se sadržaji izjednače,  tj. izravnaju. Suprotnosti su prirodno sklone ujedinjenju, tj. međusobnom privlačenju kako bi se neutralizirale, mijenjale i razvile.

Tijekom interakcije, suprotnosti ili kontrasti odašilju električnu silu koja proizvodi strujanje i dinamiku u svijetu. Bez toga ne bi bilo postojanja, nikakve sile koja bi poticala aktivnost i razvoj. Taj bipolarni magnetizam stvara promjenu, a promjena stvara razvoj, tj. evoluciju.

Zanimljiva, manje poznata, ali korisna činjenica: svaka čestica bilo da je pozitivna ili negativna, djeluje privlačnom silom prema neutralnim česticama. Dakle, neutralnost uvijek privlači, nikad ne odbija. Razmisli o tome. Razmisli kako to možeš iskoristiti u svom životu. Biti neutralan je siguran način da ne otjeraš nikoga i ništa od sebe. Jedna od najmoćnijih vrlina, unutarnji mir, koji podrazumijeva neutralnost, ima ogromnu moć da ti privuče ono što zamisliš jer ima bezgranično privlačno polje.

Ovo temeljno načelo privlačenja suprotnih polova odnosi se, naravno, i na suprotne spolove, odnosno na romantične odnose. To se najviše ogleda u primjerima kad, recimo, dobre cure privlače zločesti dečki ili kad, recimo, siromašne osobe privlače bogataši. Kao što znamo, suprotnosti se privlače, čak i u homoseksualnim odnosima jer i bez obzira na spol, partneri imaju različite karaktere - neke kontrastne ili komplementarne osobine, koje im imponiraju i privlače ih. Kao što znaš, nije suprotni spol ono što te privlači nekomu (ne privlače te svi pripadnici suprotnog spola). Partneri su privučeni jedni drugima jer svaki od njih ima nešto što drugi nema, a što im treba da bi se osjećali ispunjeni, razvili se, približili Višoj sili i procvali.

Stoga nam uvijek imponiraju osobe koje imaju ono što mi nemamo a to želimo ili vrednujemo, pa osjećamo privlačnost prema njima jer nas neki način upotpunjuju. Kao što smo već naveli, suprotnosti su samo dvije polovice jedne, savršene cjeline. Jedna osoba nije potpuna bez svog para, jer malo tko je savršen. Zajedno se upotpunjuju dok god poštuju svoje različitosti te ih koriste u svrhu osobnog rasta. Treba nam naša druga polovica da se razvijamo i približimo savršenstvu.

No, ne mogu svi međusobni kontrasti biti pozitivni ili prijatni, no svi do reda mogu svakako biti konstruktivni ako im pristupimo s konstruktivnim stavom. Prema tome, umjesto svađanja i kritiziranja, trebamo cijeniti i prigrliti međusobne razlike i koristiti ih za veće dobro. Na primjer, suočavanje s neprijatnom suprotnošću ili s nekim suparnikom može nam biti ogromna prilika za prakticiranje bezuvjetne ljubavi, suosjećanja ili sažaljenja, što su vrline koje podižu našu svijest i time nam pomažu da privučemo pozitivne stvari u svoj život, kao i to da pozitivno utječemo ne samo na dotične međuljudske odnose, već i na cijelu zajednicu.

Da se razumijemo, ne treba nam teoretski nitko da bismo bili sretni i imali idealan život, no kako u praksi gotovo nitko sam nije idealan niti živi u idealnim uvjetima, uvelike nam pomažu oni koji nas komplementiraju, tj. nadopunjuju, odnosno pružaju nam ono što nam nedostaje za idilu.

No, valja naglasiti da nisu oni koji nas dopunjuju ili naši pandani zapravo to što nam omogućuje bilo što, nego to čini ono što mi sami postajemo u takvoj interakciji, ovisno o našem stupnju svijesti, ili točnije rečeno, o našim vrlinama.

Dakle, čak i da se uspiješ združiti sa svojom „polovicom“ i drugim komplementarnim partnerima i prijateljima, ovisi o tebi samom/j, o tvom stupnju svijesti, tj. vrlinama koje kultiviraš, hoćeš li iskoristiti svaki takav odnos za rast ili za degradaciju. Isto tako, čak i da ne uspiješ privući svoj pandan, tehnički možeš i sam(a) sve ostvariti, no s njima je lakše i prirodnije.

Kao što priroda nalaže, često smo nesvjesno privučeni osobama koje imaju nešto što nama nedostaje. U povezivanju ili vezi s takvim osobama imamo priliku steći tu kvalitetu za sebe. To je svrha veze i braka – kroz interakciju se mijenjati, rasti i razvijati. Voljeti nekoga znači dati toj osobi dozvolu da nas promijeni, odnosno dati sebi dozvolu za promjenu kroz izazovni i smisleni odnos odnos s nekim. Ljubavni odnos naročito pruža priliku partnerima da obostrano usvoje ili iskoriste međusobne kvalitete i tako napreduju u životu.

Međutim, ono što nas privlači kod neke druge osobe, prema zakonu privlačenja nije neka prividna suprotnost niti nešto što nam nedostaje i čemu se divimo, iako se to tako čini, već nas privlači nešto puno dublje. Ono što vidimo u toj osobi kojoj se divimo, a mislimo da nam nedostaje, zapravo je ono što i sami jesmo ili što već imamo ali to još nismo razotkrili.

Zato nas prirodno i privlače osobe koje mogu to u nama pobuditi i inspirirati nas da i sami aktiviramo tu neku neotkrivenu, neizraženu kvalitetu u sebi i da je razvijemo. Nažalost, razne okolnosti u životu natjeraju nas da budemo nešto što nismo, a budući da je to potrebno ispraviti, zato nas po ovom prirodnom zakonu privlače ljudi koji su upravo ono što mi u suštini jesmo, ali mislimo da nismo. To je način na koji nas priroda podsjeća na to tko i što mi uistinu jesmo. Svaka takva osoba služi nam kao ogledalo u kojem se ogleda naša vlastita duša, odražavajući našu suštinsku prirodu kojoj stremimo jer nismo dokučili da je već u nama. Promisli dobro o tome. Vrlo je dubokoumno.

Isto vrijedi i za osobine koje nas kod drugih posebno iritiraju. Tako je, na primjer, sad već sveopće poznato da su najžešći protivnici prava homoseksualaca zapravo prikriveni homoseksualci, što se vrlo često poslije ispostavi i što su mnoge studije pokazale. Što će reći, nema razlike između homofoba i homoseksualaca, kao ni između ijednih drugih izrazito protivničkih grupacija.

Činjenica da nam je nešto ili netko odbojno, govori nam da na dubljoj razini nosi isti naboj kao i mi, kao što to fizika dokazuje (istoznačni se naboji međusobno odbijaju). Istraživanja pokazuju da su često oni koji ugnjetavaju druge i sami bili ugnjetavani, i moguće je da ne mogu prihvatiti jedne ljude jer nisu u stanju prihvatiti sebe kao takve.

Ako osjećaš instinktivno odbojnu reakciju prema nekoj grupi ljudi (npr. škrtcima, lažovima itd.), zapitaj se: "Zašto?" Većina ljudi to ne osjeća pa otkud tvoja osobna odbojnost prema tome? Je li to stvarno tako grozno ili je to samo tvoja projekcija? Kako psiholozi sugeriraju, te intenzivne emocije trebaju poslužiti kao poziv za samopreispitivanje. Umjesto da te nešto ili netko iritira, radije zadiri dublje u sebe i budi iskren(a) prema sebi kako bi uočio/la tu osobinu prikrivenu u sebi (ali vjerojatno vidljivu drugima) i po mogućnosti je promijenio/la. Čim to učiniš, neće te više takvi iritirati ni ljutiti.

Usto, čest je slučaj da nas privuče netko tko je samo po jednoj osobini suprotan, a po stotinu njih sličan, no ova jedna suprotnost više upada u oči. To znači da su nas u biti ipak više privukle neke sličnosti nego jedna jedina suprotnost. U praksi se pokazalo da se suprotnosti prvo privlače, a potom tlače. Osim toga, često se radi zapravo o različitosti, a ne suprotnosti, kad osjećamo privlačnost prema nekomu ili nečemu jer nam to čini život zanimljivijim i uzbudljivijim i razbija monotoniju.

Isto tako nas privlače druge stvari koje nemamo (luksuz, slava, uspjeh i drugo) - no ne zato što je to suprotno od onog što imamo, već upravo zato što je to naše pravo koje još nismo ostvarili. Zato nas i privlače stvari koje bi po prirodi već trebale biti naše, no kad ne djelujemo u skladu sa svojom prirodom, to nam je uskraćeno. One su već tu u jednoj drugoj, višoj dimenziji stvarnosti, na raspolaganju da ih privučemo u ovozemaljsko postojanje. Nije ni čudo da smo privučeni stvarima koje bi prirodno trebale biti naše, ali smo ih lišeni jer nismo u doticaju sa svojom istinskom prirodom. No, to se može odmah promijeniti, čim postanemo svjesni toga tko smo u biti, našeg božanskog podrijetla, naše božanske naravi, i kada djelujemo u skladu s tim, izražavajući sve svoje bogom-dane vrline.

Sve u svemu, kao što je prezentirano, zakon privlačenja ima puno veći doseg nego što to većina ljudi uviđa. Njegova magnetska sila nije ograničena onim što čovjekov um može dokučiti. Magnetsko povlačenje i potezanje stvara dinamiku koja omogućava život na našoj planeti. Kad se uskladimo s ovim zakonom i postanemo svjesni svih njegovih aspekata, možemo ga koristiti u svoju korist, a ne na štetu.

Kao što je već rečeno, ljudski je um preograničen da bi mogao dokučiti stvarnu stvarnost, sve njezine izričaje i dimenzije, zato se i ne možemo u potpunosti osloniti na njega za ostvarenje blagostanja. No, ono na što se možemo osloniti su naše vrline, koje nisu ograničene umom i emocijama, već su izraz našeg bitka, naše duše, našeg Višeg Ja, ili nadsvijesti.

Podižući svoj stupanj svijesti kultiviranjem vrlina koje kotiraju visoko na skali svijesti, stavljamo ovaj zakon i sve druge prirodne zakone u svoju službu, da se tako izrazimo, kao naš sustav za podršku. Sve vrline i mane imaju jednaku moć privlačenja, no neke su potentnije u kontekstu privlačenja pozitivnih stvari. Iako je skala svijesti točna, nije apsolutna već relativna, jer svaka vrlina i mana imaju svoju vlastitu skalu, ovisno o kontekstu. Na primjer, ljubav prema kućnim ljubimcima ne rangira isto kao bezuvjetna ljubav. To je razlog zašto se ista vrlina može naći na različitim nivoima skale svijesti. Također, nemoguće je predstaviti sve vrline i mane na dotičnoj skali jer ih je previše da bi sve stale na nju,  pa to također treba uzeti u obzir. Uzmi ovu skalu samo kao provizorni uvid, kao arbitrarno predstavljanje istine. Koristi je kao alat za podizanje svoje svijesti prema potentnijim vrlinama na putu do blagostanja.

Kao što se vidi na skali svijesti, da bismo umjeli privlačiti sve ono što naumimo u životu, trebamo se postarati za to da što češće kultiviramo ljubav, vjeru, radost, predanost, suosjećanje i pogotovo unutarnji mir, kao i bilo koje druge moćne vrline. Kao što se tamo vidi, prepuštanje Višoj sili vodi do ekstaze, pravog mira i prosvjetljenja. Takvo prepuštanje nema nikakve veze s odlaskom u crkvu ili postajanjem svećenikom/časnom sestrom ni s molitvom, već s prepuštanjem zakonima i zapovijedima Više sile. Dakle, dobro promisli sljedeći put prije nego što naumiš izustiti laž, počiniti preljub, krađu ili, ne daj Bože, ubojstvo. Sigurno se mogu iznaći razna opravdanja i izgovori za djelovanje protiv tih viših principa, ali sve je to uzalud. Zakoni su zakoni, stoga ćemo uvijek žeti ono što smo posijali, dobivati rezultate recipročne nama samima, i privući ono što jesmo.

Dok smo još kod teme zakona privlačnosti, valja spomenuti načine za usklađivanje s njim i za uzimanje onog najboljeg od njega. Naravno, kultiviranje vrlina najbolji je način, no možeš to nadopuniti s raznim odgovarajućim vještinama, kao što su afirmacije, vizualizacija, koncentracija, meditacija, molitva i slično. Namjerno kažemo vještine a ne tehnike jer iako su to tehnike, trebaju biti vješto korištene da bi imale učinak. Nekim su ljudima određene vrline i vještine sasvim prirodna i uobičajena praksa, dok drugima to nije, no sve nam je moguće snagom duha (a ne volje), koja se razvija kultiviranjem potentnih vrlina.

 
Sposobnost upravljanja svojim mislima i vladanja svojim emocijama jača tvoju sposobnost korištenja zakona privlačenja u tvoju korist. Vježbaj koncentriranje na neku velebnu misao, po mogućnosti na neku od vrlina kao što je mir, ljubav, (bezuvjetna) radost, suosjećanje ili neku drugu.
Pritom je izuzetno važna psihofiziološka koherencija ili kongruencija, odnosno to da sinkroniziraš mentalni, emotivni i tjelesni aspekt, kako ne bi slučajno išli suprotnim smjerovima (jedno misliš, drugo osjećaš, treće činiš). Misli, emocije i djelovanje ili ponašanje moraju se podudarati da bi proizveli tražene rezultate.

Drugim riječima, da bi tvoje privlačno polje funkcioniralo po tvom nije dovoljno pozitivno razmišljati, stoga trebaš generirati u sebi odgovarajuću emociju i tjelesni osjet (i po mogućnosti sukladno fizički djelovati). Što god zamisliš, manifestirat će se kad-tad, pod uvjetom da ne praviš kontradikcije, odnosno, da su tvoje misli, emocije i maniri sinhronizirani. No, najčešće to nije slučaj.
Na primjer, mnogi ljudi želi biti bogati, no govore loše o bogatim ljudima - ovaj čin ih sprečava da postanu jedni od bogatih ljudi. Nije sve u tome, ali to je samo jedan primjer kontradiktornosti kojima se sprečava privlačenje zamišljenog. Dakle, važno je biti u svakom pogledu to što želimo privući - uskladiti svoje misli, emocije i djela (mozak, srce i cijelo tijelo).

Proces vrlinologije nudi jednostavan i izravan način na koji se možemo prebaciti ​​u stanje psihofiziološke koherencije, pružajući vrlo učinkovito sredstvo za željenu transformaciju. Proces vrlinologije, odnosno proces podizanja svijesti aktivacijom pojedinih vrlina, podrazumijeva kombiniranje triju elemenata: 1) kognitivni, hotimičan pomak u pozornosti na određenu vrlinu, 2) generiranje srodne emocije, i 3) pozornost na fizičko područje srca ili trbuha ili između očiju.

Srce je ključni organ u orkestriranju aktivnosti na više razina. Ono djeluje kao sveobuhvatni provodnik kojim se provodi sva elektromagnetska interakcija. Elektromagnetsko polje srca djeluje kao modulirani nosilac valova koji komunicira informacije kroz cijelo tijelo i šire. Energetsko polje srca igra ključnu ulogu u (in)formiranju fizioloških funkcija, mentalnih procesa, emocija i ponašanja osobe, kao i okoline. Srce je pristupna točka s koje možeš smjesta provesti promjene svoje funkcionalnosti.

Dakle, usmjeri misli na predio srca i proizvedi emociju povezanu uz odabranu misao ili vrlinu tako da osjetiš kako to struji iz tvog srca i zrači na sve strane. Stvarno osjećaj tu misao ili vrlinu, umjesto da to kultiviraš samo u teoriji.
Za jačanje svog privlačnog polja u tijekom ovog procesa također pomaže proizvoljni, prigodni tjelesni stimulans kao što je usredotočenje na disanje, uspravna kralježnica, posebni položaj nogu i ruku, svjesno zračenje topline, oslušivanje otkucaja svog srca, gledanje treperavog svjetla svijeće, mirisati neki posebni miomiris i slično.
Ne valja osjećati tjelesnu neugodu ili neudobnost prilikom kultiviranja vrline radosti, ili nemirno disati tijekom aktiviranja unutarnjeg mira, pa to svakako uskladi.

Važna napomena: koherencija je suprotno od opuštanja (isključenje, povlačenje, distanciranje, nisko energetsko stanje, polu-auto hipnotičko, prijemčivo, transcendentalno stanje svijesti), tako da u ovom procesu ne bi trebao/la ciljati na opuštanje tijela i uma. Kod aktiviranja i kultiviranja misli i osjećaja neke vrline kao što je ljubav, zahvalnost, radost ili mir, kod psihološke tehnike koherencije sva tri aspekta bića dolaze u harmoniju. Umjesto da se opustiš, postaješ energiziran(a) i umjesto da budeš u pukom receptivnom, dekoncentriranom stanju, ti si u potpuno budnom, pozornom stanju, optimalnom za mentalne bistrinu, fokus, rješavanje problema i odlučivanje, kao i za fizičku aktivnost i koordinaciju.
Opuštanje ti pomaže postići transcendentalno stanje svijesti, a koherencija povišeno stanje svijesti. Transcendentalno ili izmijenjeno stanje svijesti pomaže do određene mjere a potom zapravo uglavnom postaje zapreka postizanju istinske samorealizacije (nasuprot one prividne). Kao što je dr. Hawkins rekao, ono može postati nepoćudni supstitut za napredne realizacije koje su nužne za istinski duhovni napredak. U transcendentalnom si stanju općinjen(a) i umišljaš da si nešto realizirao/la što je samo prividno. Istinsko stanje ogleda se u tome što je netko postao a ne u tome što percipira, misli, osjeća ili čini.

Kako budeš često mislio/la određenu misao ili vrlinu i to istinski osjećao/la, to će se sve više usaditi u tvojoj podsvijesti i staničnoj memoriji te tako postati navikom pa ćeš i nesvjesno (bez napora) govoriti i djelovati u skladu s tom mišlju ili vrlinom, koja će onda privući i manifestirati recipročne prilike u tvoj život. Kada postaneš iskusniji/a u fokusiranju svojih misli i emocija, proces privlačenja onog što odabereš postat će puno lakši, jednostavniji i brži.

Iako proces podizanja vlastitog stupnja svijesti (evocirajući određene vrline u svom umu, srcu i tijelu) očigledno donosi neposredne goleme pogodnosti, jer pomaže transformirati tvoje akutno stanje ili razinu zadovoljstva, to također doprinosi dugoročnom poboljšanju tvojih kognitivne sposobnosti, emocionalnih stanja i vitalnosti što utječe na mnoge aspekte tvog života, pozitivira tvoje privlačno polje i diže stopu tvog uspjeha u svemu. To je zbog toga što svaki put kada svojevoljno povisiš svoju svijest (kultiviraš vrline), time potičeš aktivnost u mozgu, srcu i cijelom tijelu, što rekreira nove koherentne obrasce u tvojoj živčanoj arhitekturi.

S konzistentnom praksom, ti se neuralni obrasci etabliraju u mozgu, i eto ti nove navike i karakterne crte koji ti privlače nove pozitivne stvari. To je upravo način kojim ti vrlinološki procesi daju moć – opskrbljuju te s pozitivnijim privlačnim poljem. Vrlinološki procesi omogućuju proces restrukturiranja tvog mozga i cijelog organizma, pri čemu se negativni obrasci stresova i neuspjeha postupno zamjenjuju pozitivnim obrascima ponašanja kao "automatski" ili prirodni način bivanja u ovom svijetu. S vrlinama u džepu, da se tako izrazimo, imaš novi repertoar za odgovor na izazove, što sve mijenja. To je kako zakon privlačenja stvarno funkcioira.

Opširnije o zakonu privlačenja i kako se njime okoristiti obavezno pročitaj u našem članku: Ispunjenje želja »

 

 

 

Primjeri:

Nakon mnogobrojnih oružanih nasilja i masovnih ubojstava po školama i ostalim javnim mjestima u SAD-u, započela je 2013. godine žestoka kampanja za pojačanom kontrolom oružja. Organizirane su mnogobrojne akcije i aktivnosti u cilju donošenja zabrane kupoprodaje vojnog oružja za civile i za postrožene provjere pri nabavi oružja. Čak se i sam Obama (i njegova vlada) zalagao za to da se uvedu strože zakonske mjere za oružje, no ni samo predsjedničko opiranje postojećim zakonima nije uspjelo, kao ni građansko niti medijsko. Ova kampanja ne samo da nije urodila plodom nego je kupovina vojnog i drugog oružja još više porasla. To je zato što su se pro-oružje organizacije udružile i uzvratile jakom kampanjom za oružje, puno jačom nego prije.


Occupy Wall Street
prosvjedi nisu postigli ništa od onog za što su se borili i čemu su se opirali. Čak i uz svu potporu, fantastični PR i medijsku podršku nisu uspjeli ostvariti svoj cilj - smaknuti bankare i glavešine s Wall Streeta ili ih potaknuti da promijene svoje poslovanje, ukloniti štetni utjecaj krupnog kapitala, nametnuti više poreze najbogatijim pojedincima i tvrtkama i tako prikupljenim sredstvima podržati federalne socijalne programe. Prema zakonima koji funkcioniraju u prirodi ne može se vatra gasiti vatrom pa tako ni jedna destruktivna sila drugom destruktivnom silom (blokiranje ulica, parkova i mosta, incidenti, tučnjave, kritiziranje, mržnja itd.). Nitko tijekom prosvjeda nije poticao konstruktivne emocije prema onima kojima su se opirali pa stoga nisu ni uspjeli.



Arapske demonstracije koje su smaknule vlade također nisu postigle svoj glavni cilj. Stanje u zemljama ne samo da se nije popravilo, nego se još i pogoršalo. Prisilnim svrgavanjem jedne vlade dolazi na vlast druga koja ako je došla krvlju i nasiljem ne može završiti dobro.

 

 

Evanđelje po Luki,
6:37,38 -
Isus:
"Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se...
jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti."

 

 

Zakon neopiranja se spominje u više naših modula poput:
 Inteligentna emocionalnost
 Pohlepa
 Kampanja za čast

Zakon opiranja, tj. neopiranja

Prema ovom prirodnom zakonu i zakonu fizike - Newtonovom 3. zakonu gibanja - zakonu akcije i reakcije, za svaku silu postoji protusila (za svaku akciju postoji jednaka, ali suprotna reakcija), djelovanju je uvijek suprotno i jednako po iznosu protudjelovanje. Svako opiranje nečemu prirodno jača ono čemu se opiremo. Prema tome, nema smisla protudjelovati, odnosno opirati se bilo čemu, jer jačanjem našeg otpora automatski i prirodno jača protuotpor.

Probaj se nekome opirati - taj će ti uzvratiti istom mjerom i ništa se neće postići, dapače, stvorit će se dodatni konflikt. Nema veze to što si u pravu ili što je tvoja sila pozitivna, jer njezino djelovanje neće imati željeni učinak zbog prirodnog protudjelovanja.

Načelo neopiranja potpada pod širu filozofiju nenasilja. Ovaj zakon je u skladu i s kršćanskim naukom (okreni drugi obraz) kao i s hinduističkim i budističkim etičkim načelom ahimsa (odricanje od nasilja u bilo kojem obliku - mentalnom, fizičkom, verbalnom i sl.), s taoizmom kao i s većinom drugih duhovnih disciplina, ako ne i sa svima njima.
Ovaj se zakon podudara sa zakonom najmanjeg truda (+ primjer), tj. zakonom obrnutog truda koji nalaže da, ako se previše trudimo, onda ustvari onemogućavamo ostvarenje cilja. Trud je precijenjen - ako se moramo pretjerano truditi da bismo nešto postigli, to znači da nam to nije prirodno ni namijenjeno.

U elektronici, otpornik zagrijava, a ako se ne ohladi lako će pregoriti i podbaciti. Provodnik, s druge strane, omogućuje protok struje. Najbolji provodnici su oni koji pokazuju najmanji otpor. Jednako tako, najbolje ćeš ispuniti svoje poslanje u životu ako se ničemu ne opireš i pustiš da sve ide svojim tokom. Mudra osoba pušta da se okolnosti odvijaju i događaji teku, stoga ide kroz život bez otpora. To je smisao djelovanja u skladu s Tao.

Opiranje nije pravi način za ostvarenje pozitivne promjene, jer svaki otpor stvara protuotpor pa time ono čemu se opiremo još više jača. Postoji učinkovitiji način za ostvarenje cilja. Majka Tereza odbila je svojedobno pozive za sudjelovanje u antiratnim demonstracijama rekavši da će jedino pristati pozovu li je na pro-mir demonstracije. Ista stvar, ali učinjena sa sasvim drugog stupnja svijesti, pozitivanog a ne negativnog, ima veću vjerojatnost stvoriti pozitivne umjesto negativne rezultate.

Nije smisleno ni svrsishodno opirati se ičemu što nam je predodredila sudbina, što nam je suđeno, što nam se događa kao posljedica svih prijašnjih naših i kolektivnih djela. Usud, ili kob, ili sudbina je predodređeni tijek događaja koji je izvan ljudske moći ili kontrole, s obzirom na to da je to ustvari izraz univerzalnih zakona, ali na temelju bivših ljudskih postupaka. To nipošto nije neka nepravedna okolnost, već apsolutna pravda, spoznatljiva umu koji nije ograničen. Mi smo predodređeni da prolazimo kroz razna iskustava i okolnosti koji su određeni zakonima prirode kao što su zakon uzročnosti, reciprociteta, privlačenja, polariteta i drugi, a koji pak djeluju na osnovi ljudskog djelovanja. Ovi su zakoni neminovni i njihov protokol je neizbježan. Stoga nema smisla opirati se ičemu. Sudbina je nužni red i njoj smo podvrgnuti u skladu s univerzalnim zakonima i izvan ljudske kontrole, premda je uzrokovana ljudskim djelima. Ove zakone može zaobići samo Onaj koji ih je stvorio, a mi ljudi sami nikako. Ipak, tako nešto povremeno se događa, no jedino po milosti Više sile, po čemu doživljavamo čuda koja su u suprotnosti sa zakonima. Ova milost ili božanska intervencija događa se, doduše, zahvaljujući ljudskoj intervenciji, kao što su posebne molitve, obredi, usrdno pokajanje i slično. Naša sudbina predodređena je do neke mjere svim našim prethodnim djelima, ali i onim tko smo (postali), odnosno stupnjem naše svijesti. Umjesto opiranja svojoj sudbini, trebamo je prihvatiti, izvući pouku i potruditi se živjeti u skladu sa zakonima kultivirajući vrline i time si osigurati bolju sudbinu za ubuduće. Svoju sudbinu možemo radikalno promijeniti radikalnim preokretom svijesti za što je nužno kultiviranje uzvišenih vrlina predočenih na skali svijesti.

Alternative otporu tj. opiranju

Otpor je djelo koje ljudi provode jedino protiv nečega što se percipira kao negativno. Ključna riječ je "percipira". U stvarnoj stvarnosti, dakle ne onoj prividnoj, sve ima i pozitivne i negativne značajke u sebi, kao što to diktira zakon polariteta, pa kad percipiramo nešto samo kao negativno, negirajući pozitivne aspekte, time odajemo kako ograničeno i površno rasuđujemo. Naravno da postoji destruktivna i konstruktivna strana svega što postoji pa kad se opiremo nečemu ili nekomu, ujedno se opiremo i konstruktivnosti toga, kao i zakonu polariteta. Otpor sam po sebi ne može biti konstruktivan, čak i ako ga percipiramo takvim, i čak ako je doveo do nečeg konstruktivnog. U globalu, a moramo uvijek gledati sve u cijelosti, otpor kakvim ga znamo načelno je destruktivan jer neminovno potiče destruktivne emocije, neizostavno podrazumijeva i neka destruktivna djela, uzrokuje štetu nekomu i pogotovo jer je u osnovi jednostran, jer se fokusira na negativnosti objekta, negirajući pozitivnosti, zakon polariteta i dualističku prirodu stvarnosti.
Kad smo već kod toga, kao što sve ima dva pola, i otpor nije samo negativan. Uglavnom ima negativne posljedice kada mu se pristupa po običaju, onako kako većina ljudi pruža otpor, sa svim negativnosti koje idu uz njega. No, ako se sve to eliminira i umjesto toga se upregnu vrline, otpor prestaje biti negativan i na kraju krajeva prestaje biti otpor kakvim ga znamo. Najviši oblik otpora nije njegova suprotnost, prihvaćanje, već nešto što je ponad tih suprotnosti - duboko razumijevanje koje dovodi do bezuvjetne ljubavi i radosti te naposljetku do mira.

Na engleskom postoje uzrečice "going with the flow" (ići svojim tokom, prepustiti se struji) i "what you resist, persists" (ono čemu se opirete ustraje), koje ukazuju na besmislenost opiranja i na validnost ovakvog životnog stila. Ako je istina da ono čemu se opiremo ustraje, onda bi suprotnost morala jednako tako biti istinita - da ono što prigrlimo nestaje. Dakle, ako želiš da nešto uznemirujuće nestane iz tvog života, onda trebaš to prigrliti.

U osnovi, nije neka tegobna situacija sama po sebi ono što uzrokuje bol i patnju, nego naš otpor prema njoj. Otpor stvara stres, a stres je prauzrok svih bolesti, poremećaja, neuravnoteženosti i nepogoda. Kako percipiramo i pridajemo značaj nekom iskustvu određuje kako se osjećamo. Uvijek imamo izbor vidjeti loše ili dobre strane. Obje su realne. Ako ne želimo biti površni i uskogrudni, možemo svaku nepriliku sagledati iz druge perspektive, staviti je u širi kontekst, pogledati je sa svih strana, kao i otkriti dubinske, odgovorne uzroke, a pogotovo višeznačno djelovanje. Možemo uvidjeti da u stvarnosti ništa nije samo po sebi ni dobro ni loše, nego ih naše misli takvim čine, kao što je to Shakespeare tvrdio.

Umjesto da sve događaje dijeliš na dobre i loše, dijeli ih na dobre i poučne. Negativna iskustva su izrazito poučna, što znači da imaju i pozitivnu stranu. Pomiriti se sa sudbinom, odnosno predati se i pustiti da se stvari odvijaju bez briga, strahova, kritiziranja i jadikovanja, prepustiti se tijeku događaja znači vjerovati da je sve što nam se događa prirodno, u skladu s prirodnim zakonitostima, i potrebno za naš razvoj, da se događa za nas a ne protiv nas.

Naravno, ne treba se nikako ponižavati, kompromitirati, dati se ugnjetavati, iskorištavati i slično. Svaka je promjena ostvariva i bez otpora popraćenog destruktivnim emocijama (mržnja, ljutnja, osvetoljubivost, frustriranost, okrivljavanje, kritičnost, kritiziranje, jadikovanje, prigovaranje, ogovaranje, agresivnost i dr.) koje prirodno vode u destrukciju. Pozitivna promjena ne može nikako proizaći iz negativnih djela, to bi bilo neprirodno i nelogično. Na taj način nismo ništa bolji od onih kojima se odupiremo, ako djelujemo negativno kao i oni. Kad kažemo da se ne treba opirati sudbini, to ne znači da trebamo podilaziti "vragu" i ostalim zlobnim pojedincima i nepravednim sistemima. Dapače. Često će nas upravo sudbina nagnati da se oslobodimo takvih destruktivnih sila u našem životu. No sigurno ne opiranjem destruktivnim emocijama kao što su mržnja, osvetoljubivost, kritiziranje, jadikovanje itd.

Dobar je primjer u indijskom duhovnom (hinduističkom) epu "Bhagavad Gita" u kojem je prirodni tijek doveo do toga da su se na bojnom polju našle dvije suparničke vojske s ratnicima koji su, iako protivnici, bili rođaci, prijašnji prijatelji i učitelji. Kad je došlo vrijeme smjene vlasti, vladajuća grupa rođaka nije htjela prepustiti vlast drugoj, što je bilo po zakonu, pa su se stjecajem okolnosti doveli u sukob. Arjuna, vođa ratnika koji su se zauzeli za pravdu, opirao se na samom ratištu tomu da ide u boj i ubije svoje bližnje. No kako je po indijskom kastinskom sistemu on spadao među kastu ratnika, njegov je poziv bio da ratuje kad dođe do rata, stoga mu je Krišna (oličenje božanstva) objasnio zašto se u tom trenu treba boriti i zašto to nije grijeh dokle god ostvaruje svoj poziv bez ikakvih želja, mržnje, straha, pohlepe i drugih mana, a u slavu Boga, tj. pravednosti, i po Božjoj volji. Naime, ovaj je rat bio Božja volja jer se njime uklanjalo demone (vladare koji su činili velika zlodjela i koji su odbacili sve pokušaje za mir, čime je mirno rješenje bilo nemoguće), a simbolički je predstavljao borbu između čovjekove više i niže prirode. Svatko u sebi ima osobine koje su pozitivne i koje su negativne. Mnogi svoje mane uzimaju kao dio svoje prirode i zbog toga se ne bore protiv njih, kao što se ni Arjuna nije htio boriti i ubijati svoje rođake. Kad dođe vrijeme za to, svatko od nas treba nadvladati (što nije isto što i opiranje) destruktivne sile u svojoj prirodi kako bi konstruktivne mogle djelovati. Kako je zlodušna vojska bila mnogobrojnija, a svejedno je izgubila rat, pouka je da s malo svojih vrlina možemo pobijediti svoje mane, dokle god smo u skladu sa Svevišnjim.
          
Središnje učenje Gite je to da je postignuće sreće, tj. slobode od robovanja životu moguće prije svega tako da obavljamo svoju dužnost. Ovim se epom ukazuje na to da duhovnost, ljubav i voljeti ne znači podilaziti, popuštati, tolerirati zloću i nepravdu, već podrazumijeva zalaganje za okolnosti u kojima ljubav može cvjetati - bez mržnje, ljutnje, osvete, pohlepe i sličnih mana, već preuzimanjem odgovornosti, poduzimanjem u skladu sa svojim pozivom i vrlinama. Možemo uvijek prepoznati radi li se opiranju nečemu ili ne, tako da prepoznamo jesmo li se pritom upustili u vrline ili mane i što su naši motivi.
Krišnin poticaj za ratovanjem ni u kojem slučaju nije poticaj za nasiljem niti za pružanjem otpora, već za praktičnim duhovnim aktivizmom. Da se razumijemo, radnja se odvija na bojištu, nakon mnogih neuspjelih pokušaja za mirnim razrješenjem i kad je već bilo prekasno za bilo što drugo, jer su vojske stajale jedna nasuprot drugoj, spremne za boj. Povlačenje ili predaja vodećeg ratnika bilo bi krivo interpretirano i s jedne i s druge strane, uglavnom kao kukavičluk i priznavanje poraza, stoga opiranje suprotstavljanju zlobnicima i onomu za što se tamo našao (borba za pravdu) te opiranje obavljanju svoje dužnosti ratnika nije bilo nimalo preporučljivo ni pozitivno u tim uvjetima. Zato mu Krišna to ni ne preporučuje.
Usto, ep ima mnogo pouka, poput onih o besmrtnosti duše, transcendenciji, prolaznosti, sagledavanje svega u kontekstu vječnosti, gledanje na uništavanje (trulog) kao na obnavljanje, nadmoći Božje volje nad ljudskom slobodnom voljom, važnosti usklađenja svoje duše sa Svevišnjim, jedinstvu, zlokobnosti želja itd. Opširnije »

U kršćanskoj mitologiji postoji priča u biblijskom Novom zavjetu u kojoj "Isus uđe u Hram i izagna sve koji su prodavali i kupovali u Hramu. Mjenjačima isprevrta stolove i prodavačima golubova klupe." (Mt 21:12). Ovdje se Isus suprotstavlja zlobnicima, što ne znači da im se opire.
Kršćanski nauk zagovara neopiranje što je najvidljivije u govoru na gori (Mt 5:38-48), gdje Isus govori:
"Čuli ste da je rečeno: Oko za oko, zub za zub! A ja vam kažem: Ne opirite se Zlomu! Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi. Onomu tko bi se htio s tobom parničiti da bi se domogao tvoje donje haljine prepusti i gornju. Ako te tko prisili jednu milju, pođi s njim dvije. Tko od tebe što zaište, podaj mu! I ne okreni se od onoga koji hoće da mu pozajmiš.
Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. A ja vam kažem:
Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima. Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici? I ako pozdravljate samo braću, što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani? Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!" Propovijed nad propovijedima »
Kao i Sokrat prije njega, Isus je na krilima časti i dostojanstva prihvatio svoju sudbinu, nije se opirao vlastima, iako je mogao izbjeći hvatanje i pobjeći.

Profet je Muhamed poučavao: "Nemojte govoriti: »Ako nam ljudi budu činili dobro i mi ćemo njima činiti dobro, a ako nam budu činili zlo i nepravdu i mi ćemo njima uzvratiti zlo i nepravdu«. Budite pri sebi. Ako vam ljudi učine neko dobro, učinite i vi njima dobro, a ako vam učine neko zlo, nemojte im uzvraćati zlim niti im zbog toga činiti neku nepravdu."

Svaku nepravdu možemo pretvoriti u pravdu ako postupamo pravedno i konstruktivno - uz konstruktivne emocije i istupe. U stilu Gandhija (vođa koji se nenasilno izborio za neovisnost Indije), Martina Luthera Kinga (čelnik američkog pokreta za građanska prava 1950-ih i 1960-ih), Dalaj Lame (pobornik mirnog oslobođenja Tibeta od Kine), Nelsona Mandele (pomirljivim stavom doveo do kraja aparthejda u Južnoj Africi) i Aung San Suu Kyi (političarka i aktivistica za mirno uspostavljanje demokracije u rodnome Mianmaru/Burmi) i drugih velikana koji se zalažu za društvenu i političku pravdu konstruktivnim taktikama i nenasiljem.

Flowers-growing-out-of-the-concreteOvaj stil nalaže da se ne smije nikoga uvrijediti, ne smiju se gajiti negativne misli i osjećaji, pa čak i prema tzv. neprijatelju. Sve je moguće postići bez prisile, poput vode koja se probija kroz planine ili poput cvijeća koje raste i kroz asfalt, unatoč svojoj mekoći. Prirodan će se tok uspostaviti i bez agresije. Pravednost se ne uspostavlja manama (nasiljem), nego vrlinama kao što su mir, ljubav, suosjećanje, mudrost, hrabrost, upornost, poštenje, integritet, iskrenost, dostojanstvo, čast, poštovanje, praštanje, milosrđe, sloga, dobročinstvo, ljubaznost, smirenost, snalažljivost, odlučnost, nepokolebljivost, dosljednost, samopouzdanje, vjera, optimizam, kreativnost i druge.
Budući da je popularnost Dalaj Lame i tibetanskog budizma izrazito porasla nakon okupacije Tibeta, može se reći da je Dalaj Lama uspio u svojoj misiji iako nije uspio osloboditi Tibet od Kine. Okupacija Tibeta izrazito je pogodovala širenju filozofije tibetanskog budizma, pa tako ni jedan drugi budizam ni budistički vođa nije toliko poznat i popularan. Tako su i mnogi naši prividni neuspjesi ustvari uspjesi kada ih sagledamo u širem kontekstu.

Svaku pojavu u životu puno je bolje i konstruktivnije dočekati u stilu ovog djeteta (pogledaj video).- održavati sretan stav bez obzira na nedaće koje nas zadese, znajući da u stvarnosti ne postoji nijedna vanjska situacija koja može odnijeti našu radost, ukoliko mi to sami ne dopustimo. Jer, kada naša radost ne dolazi iz vanjskog svijeta, vanjski svijet ne može je uništiti.

Ili, metaforički, u stilu Aikido tehnike zvane Munetsuki Kotegaeshi (pogledaj video) - kad se suočiš s nečim ili nekim nepoželjnim, umjesto da se opireš i kreiraš nepotrebni sudar sila, dodatno uzrujavanje i konfrontaciju, radije uzmakni i pusti suparničku silu da ide svojim tokom i kad je u silaznoj putanji umanjene snage, samo je izvrni bez opiranja. Ova tehnika metaforički objašnjava princip iskorištavanja protivnikove sile protiv njega tako što se napravi uzmak, a ne otpor te se u povoljnoj prilici manevrira suparnička energija u svoju korist i čak preobrati neprijatelja u prijatelja. Ova se tehnika može odlično iskoristiti kod suočavanja s nekom ozbiljnom bolešću, financijskim teškoćama, ratom i svim drugim nevoljama. Svima onima koji su nevoljama pristupili na opisani način one su im na kraju donijele više koristi nego štete, jer su kroz njih nešto naučili i promijenili u životu.

Vatra se ne gasi vatrom, već vodom ili pijeskom. Princip je taj da se vatri oduzme kisik kako ne bi mogla gorjeti. Metaforički, kao i vatru, tako i svaku nevolju možeš savladati ako je ne "potpiruješ" destruktivnim emocijama. Kad se opireš, ustvari dodaješ ulje na vatru jer pritom gajiš negativne emocije i misli. Umjesto toga, ovisno o situaciji, ponekad je konstruktivnije pustiti "vatru da sama sagori" - kad nešto protivno ili protivnik nastupi, a ti se ne opireš, ne potičeš to/ga da se "razbukta", nego to/ga ignoriraš i tako dopustiš da se situacija smiri ili potpuno nestane. Vjerujući u tvoju slabost jer se ne opireš, protivnik popušta na snazi i pažnji pa ga možeš lakše svladati drugom prilikom iznenadnim, zbunjujućim potezom, ako uopće treba, u stilu spomenutog Munetsuki Kotegaeshi zahvata.

Ovisno o situaciji, često je pametnije šutjeti i suočiti se sa situacijom ili osobom uz humor i poniznost (nije isto što i ponižavanje), kao i strpljenje. Viša sila i prirodni zakoni će već sve postaviti na svoje mjesto i nagraditi one koji unatoč izazovima njeguju vrline.

Za one napredne, najbolje je iskoristiti konstruktivnu moć ljubavi i uzvratiti ljubavlju - time osiguravamo obrat u situaciji/osobi. U našem članku o ljubavi možeš pročitati o tome kako kultivirati bezuvjetnu ljubav te iskoristiti iscjeljujuću, produktivnu i transformirajuću moć ljubavi.

U nevolji, bolesti i drugim nepoželjnim situacijama, najkonstruktivnije je svoju svijest uzvisiti kultiviranjem vrlina. Ne opirati se i umjesto toga na krilima ljubavi, mudrosti, odgovornosti, zahvalnosti, praštanja, bezuvjetne radosti, strpljenja, vjere, predaje Višoj sili, mira i ostalih vrlina podići svoju svijest i time se uzvisiti iznad nepoželjne situacije, obvezno nešto naučiti i tako transformirati okolnosti nabolje. Dokle god nismo naučili svoju lekciju zbog koje nam je sudbina donijela ovaj izazov, taj će se izazov tijekom života ponavljati. Umjesto da se tomu opiremo, važno je uočiti što možemo time naučiti, odnosno kako se možemo razviti - kultiviranjem vrlina i oslobađanjem od mana. Kad to uspjemo, izazov će nam poslužiti kao "odskočna daska" pomoću koje ćemo dospjeti na novu, višu i bolju razinu života, gdje nas čekaju nove blagodati.

Dakle, nemoj se ničemu i nikome protiviti, nego budi za ono što je suprotno od toga. Recimo, umjesto da se protiviš ratu, budi za mir; umjesto da se žališ na nekog predsjedničkog kandidata, hvali njegovog suparnika; umjesto da si protiv nekog tima, budi radije za drugi tim; umjesto da se nečemu suprotstavljaš ili opireš, predlaži nešto bolje... Najlakše je kritizirati i opirati se, to može svatko, no samo oni posebni, koji zaslužuju blagostanje, umjesto destruktivnih, čine konstruktivne stvari prilikom neprilika. Budi jedan/jedna od njih!

Ići linijom manjeg otpora

Kako se ovaj zakon neopiranja ne bi miješao s ovom negativnom karakternom crtom iz podnaslova, važno ih je razlučiti. Ići linijom manjeg otpora rijetko se kad, ako uopće, koristi u gore opisanom kontekstu opiranja prirodnim tijekovima i agresivnom protestiranju. Kad se kaže da netko ide linijom manjeg otpora, misli se na nepoduzetnost, lijenost, kukavičluk, apatiju, pesimizam, nepovjerenje, manjak samopouzdanja ili nesigurnost i slično. Misli se uglavnom na to da se osoba ne zalaže ili založi za nešto i da ne poduzima nešto što drugi misle da bi trebalo, a što nema veze s opiranjem. Stoga to nema veze s neopiranjem koje ovaj zakon diktira.

Kad se kaže da netko ide linijom manjeg otpora, misli se na nepoduzetnost u situacijama kao što su ove: bježanje od stvarnosti i problema; izbjegavanje kročenja neutabanim stazama; izbjegavanje rizika, promjena i usavršavanja; umjesto da riješi neki konflikt, uvijek izbjegava osobu s kojom je u konfliktu; kompromiserstvo - umjesto da se zauzme za sebe, čini ono što je lakše, što ne zahtjeva dodatni napor; umjesto da skuha nešto, osoba kupuje (polu)gotovu toksičnu hranu; umjesto da se sama izliječi prirodnim lijekovima (što zahtjeva istraživanje i eksperimentiranje), trpa sintetičke tablete u sebe i onda se žali na nuspojave itd.
Kako se vidi iz navedenog, ništa od toga nema veze s opiranjem i otporom koje se odnosi na ovaj zakon.

Usklađivanje sa zakonom otpora ne znači ići linijom manjeg otpora, već suprotno - činiti i ono što nam nije po volji, prihvatiti sudbinu, prepustiti se Božjoj volji i djelovati u skladu s njom, prepustiti se tijeku događaja kako god neugodni bili, učiniti sve što se od nas očekuje, ispuniti svoju dužnost bez obzira na sve - drugim riječima, ne žaliti se, kritizirati, forsirati suprotno i bilo kako negirati višu silu, već naprotiv, gajiti vrline zahvalnosti, vjere, optimizma, smirenosti, snalažljivosti, strpljivosti, izdržljivosti i druge.

Otpor i Manifestiranje

Postoje dvije osnovne sile u svemiru - privlačenje i odbijanje, tj. dopuštanje i otpor. Ako se tvoji ciljevi još nisu manifestirali, to je samo zato što pružaš otpor, odbijaš ih. Vrlo vjerojatno to radiš nesvjesno. Pružaš otpor jer nisi usklađen(a) s ovim zakonom ne-opiranja, što se odražava na raznim aspektima tvog života, uključujući i manifestiranje.
Kada je tvoja svijest na nivou kritiziranja, brige, straha ili bilo kojeg od nižih nivoa svijesti (mane), ti si u stanju otpora. To je još jedan razlog da to prestaneš. Lakše je reći nego učiniti, ali je i lakše nego što se čini.

Ako želiš privući ili dopustiti svojim ciljevima da se manifestiraju, trebaš već sad biti na istoj valnoj duljini s njima. To znači održavati dopuštajući stupanj svijesti (optimizam, mir, radost, ljubav itd.) - ponašati se kao da si ih već postigao/la, što zapravo I jesi, ali samo u paralelnom svemiru, u drugoj dimenziji stvarnosti, tako da je samo stvar njihova povlačenja u svoju materijalnu stvarnost. Naravno, samo ako su tvoji ciljevi usklađeni s tvojom životnom misijom i karmom.

Druga važna stvar u neopiranju tome da se ciljevi manifestiraju jest biti pozitivan prema svima onima koji su već postigli tvoje ciljeve. Znači, ako je, na primjer, tvoj cilj biti jednog dana šef, moraš održavati pozitivan stav prema svima onima koji su već šefovi. Osuđivanje i kritiziranje onih koji već jesu ili imaju ono što ti želiš, s pravom odbija tvoje ciljeve da se manifestiraju. Ne možeš pripadati nijednom klubu čije postojeće članove prezireš, da se tako izrazimo.
"Treba podnositi i rđave karaktere. U opticaju su potrebni i zlatnici i sitan novac"!
- Jean de la Bruyere

 

 

 

 

Svako zlo za neko dobro:
"Od kamenja koje ti drugi stavljaju na put sagradi si palaču."

 

The Monistic Theory
by
Nhân Tử Nguyễn Văn Thọ

Klikni na sliku za pristup besplatnom primjerku ove knjige koja objašnjava monističku teoriju u odnosu na misticizam, kabalu, zoroastrizam, sufizam, katoličanstvo, masonstvo, rosenkreuzere, teozofiju, brahmanizam, budizam, konfucijanizam, taoizam i drugo.

 

 

Evanđelje po Luki,
6:21,25 -
Isus:
"Blago vama koji sada gladujete: vi ćete se nasititi! Blago vama koji sada plačete: vi ćete se smijati!...
Jao vama koji ste sada siti: gladovat ćete! Jao vama koji se sada smijete: jadikovat ćete i plakati!"

 

 

 SVI SMO JEDNO: 

Evanđelje po Ivanu,
17:11,20-21 - Isus:
"Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu koje si mi dao, da budu jedno kao i mi."
"A ne molim samo za njih, nego i za one, koji na riječ njihovu vjeruju u mene, da svi budu jedno, kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi, da i oni u nama budu jedno..."

 

 

 

 

 

Zakon polariteta

klatnoOvaj zakon je u praksi najmanje osviješten kod ljudi pa su zato mnogi nesretni i nezadovoljni i kad nema potrebe. Naravno, svatko je svjestan polariteta i njegovih izričaja u prirodi i životu općenito, kao što su posvuda prisutni parovi suprotnosti (dan i noć, toplo i hladno, gore i dolje, dobro i loše…). Međutim, ta svijest nije dovedena na razinu razumijevanja koja potiče svakog pojedinca da se uskladi sa zakonom polariteta u cilju postizanja važnih ciljeva. Sreća i uspjeh apsolutno ovise o usklađivanju s ovim kozmičkim principom uspona i padova. Zakon polariteta uređuje izmjene suprotnosti, fluktuacije pozitivnosti i negativnosti, dualitet. Sve na svijetu funkcionira po tom principu osciliranja između dviju krajnosti, što omogućava vibraciju i promjene. Sve je na ovome svijetu u kontrastu s nečim, sve ima svoju suprotnost, kao dan i noć, i sve se odvija kao njihanje klatna između dvaju polova. Bez tog naboja, tj. titranja od minusa k plusu i obrnuto, nema kretanja, nema napretka i nema života. Čim to potpuno shvatimo, možemo prigrliti sve negativnosti u životu i ne shvaćati ih kao nešto loše, nego kao važan i dragocjen dio života. Zato, umjesto da ih izbjegavamo, trebamo se osnažiti duhom (vrlinama) kako bismo takve situacije lakše prebrodili, znajući da iza svake oluje ponovno dolazi sunce. Ali i da bez kiše nema duge. Osim toga, često je kiša potrebnija od sunca. Ratari to dobro znaju.

yin yangIma jedna izreka koja ide otprilike ovako: "Ne traži od života da ti put bude posut ružama jer kada one uvenu ostaje samo trnje." Ne smijemo željeti da nam u životu cvjetaju samo ruže, jer je to neprirodno i loše za nas. Sreća i uspjeh ne mogu postojati bez povremenih nesreća i neuspjeha, jer je sve to sastavni dio uravnoteženog života. Kao što svijet i život ne bi postojali da nema izmjene dana i noći, svjetla i tame, gore-dolje, naprijed-nazad, hladnog i vrućeg, plime i oseke itd., tako ne bismo ni mi postojali da i u našim životima i u našem svijetu nema ove izmjene polariteta, pozitivnog i negativnog. Stoga, prigrli svaku negativnosti s osjećajem zahvalnosti ali i olakšanja jer se nije dogodilo nešto negativnije od toga.

Očekivati samo jednu stranu suprotnosti u životu apsolutno je glupo i apsurdno, jer odaje nepoznavanje osnovnih prirodnih zakonitosti i principa. Osim toga, život bi bio potpuno dosadan kad bi sve išlo kao po loju. Nakon nekog vremena, bez ikakvih životnih izazova, život bi nam postao nesnosan. Kako bez kiše nema duge, tako i bez "kišnih" dana u životu nema istinske ljepote i čari postojanja.

Zato prigrli nevolje, ali ih ne izazivaj, jer izazivanjem nevolja privlačimo nevolje po zakonima kauzaliteta (sjetva/žetva), reciprociteta i magnetizma. Uzdigni se iznad nevolja, promatraj ih kao koristan dio života te prepoznaj njihovu korisnost - pouku ili priliku (odskočna daska za nešto bolje). Kad god si bačen(a) u "vatru", možda se ne radi o tebi. Možda će to jednog dana poslužiti kao odlična inspirativna priča, trijumfalno svjedočanstvo, koje će pomoći bezbroju ljudi da prevladaju svoje izazove i transformiraju svoje živote.

"Smrad. To je dio života. Cvijet ne može rasti bez gnojiva."
Nepoznati autor 

Ako ne znaš gubiti, nećeš znati ni pobjeđivati u životu. Jedno bez drugoga ne ide. Isto tako, nije uvijek nužno pobijediti kako ne bi izgubio/la. Dokle god iz svake situacije nešto dobiješ, bilo nagradu bilo lekciju, dotle si pobjednik/ca.

Stara izreka "Svako zlo za neko dobro" nastoji nas uvjeriti da u svakom zlu ima nešto dobro pa se zato ne trebamo bojati rizika i izbjegavati poraze i bolne situacije. Time se samo ograničavamo i oduzimamo si prilike za ostvarenje boljeg života. Razlika je između uspješnih i neuspješnih, između ostalog, u tome da uspješni ne odustaju tako lako, jer shvaćaju da su početni neuspjesi važan korak do uspjeha; oni su povratne informacije i lekcije.

"Bože, ne tražim od tebe da mi otkloniš sve kamenje s puta, nego da mi ojačaš ramena kako bih to kamenje mogao nositi s puta."
Sv. Augustin

"Uzmi kamenje koje drugi bacaju na tebe i iskoristiti ih da si izgradiš palaču."
- Nepoznat autor

Kad prihvatimo život kakav on jest, u svoj njegovoj raznolikosti i složenosti, tek tada smo u stanju uistinu se radovati životu i osjetiti zahvalnost zbog te radosti i svakog proživljenog trenutka, kakav god on bio. Najlakši način da prigrlimo raznolikosti ili različitosti jest da ih nadiđemo, odnosno izdignemo se iznad njih prepoznavanjem jedinstva ili jednote ponad svih raznolikih pojava.

Najvažnije što trebamo činiti u skladu s ovim zakonom jest održavati harmoniju - ravnotežu između pozitivnosti i negativnosti, tako da ih oboje jednako prigrlimo, što znači ne izbjegavati ili bježati od negativnih ljudi i situacija i samo vrednovati one pozitivne. Ako očekuješ da ti u životu sve ide glatko te izbjegavaš izazove, rizike i moguće negativnosti, tada je harmonija narušena. Prigrli i mračnu ili tešku stranu života tako da ojačaš svoja 'ramena' kako bi, kad naiđe neki teret, bio/bila dovoljno snažan/na nositi se s time. Duhovna snaga podupire svaku drugu.

Još jedna važna stvar koju trebamo činiti u skladu s ovim zakonom jest odabrati pridruživanje, ujedinjenje, integraciju, suradnju, pomirbu i udruživanje snaga kad god je to moguće, a ne odvajanje, podjele, konkurenciju, suparništvo, razvod i razilaženje. Uvijek trebamo težiti da budemo (kao) jedno jer u toj Jednoti je prava moć i jer smo u biti stvarno Jedno. Naravno, postoje razni načini da se to postigne, a ima ih i koji su krivo realizirani poput komunizma i globalizacije, ali kako svaki koncept ima svoje pozitivne i negativne strane, ne smijemo dopustiti da zbog nekih negativnosti ne vidimo pozitivnosti. Velika riba jede malu samo u sredinama u kojima se ne kultiviraju vrline i gdje vlada neznanje. Znalci vrlo dobro znaju da ima dovoljno za sve da prosperiramo, i da svatko od nas može uspjeti u životu dok surađajemo umjesto da se nadmećemo.

Gladstone i Disraeli su jednom oboje bili kandidati za poziciju britanskog premijera. Iz memoara Jennie Jerome, majke Winston Churchilla:
"Kad sam izašla iz blagovaonice nakon što sam sjedila pokraj Gladstonea, pomislila sam kako je on najpametniji čovjek u Engleskoj. No, kad sam sjedila pored Disraelia otišla sam osjećajući se kao da sam najpametnija žena."
Nije ni čudo, Disraeli je pobijedio na izborima. Netko tko je pun sebe, makar bio i sjajan, može ostaviti lošiji dojam od onog koji nije tako sjajan ali budi u drugima njihov sjaj.
 

Timski rad je uvijek bolji nego solo, kada članovi podržavaju, umjesto sputavaju jedni druge, i kada surađuju umjesto da se natječu među sobom. Umjesto da težiš onoj vrsti pobjeda u kojima drugi gube da bi ti mogao/la pobijediti, radije iznađi načina da svi tvoji trijumfi budu ujedno dobitni i za druge (engl. win-win), da profitiraju obje strane. Pravi pobjednici nisu oni koji ishode to da drugi izgube, nisu oni zbog kojih se drugi osjećaju kao gubitnici, već su pravi pobjednici oni koji postignu to da svatko nešto dobije, koji postignu to da se svi osjećamo kao pobjednici  ili to da se radujemo, tj. uživamo.

Dakle, najveća i najbolja pobjeda moguća je kada nadiđemo ograničeno razmišljanje da postoji samo bilo pobjeda ili gubitak, uspjeh ili neuspjeh. Ne mora uvijek biti ili jedno ili drugo. Ako nisi uspješan/na, to ne znači da si neuspješan/na, a u stvari i jesi uspješan/na po jednim drugim mjerilima. Iza svakog para polarnih suprotnosti postoji još bolje stanje od onog pozitivnog. Pozitivno i negativno su samo dvije strane jedne veće, objedinjujuće cjeline. Izmjena pozitivnog i negativnog je prema zakonu polariteta stalna pa se nema smisla vezati uz jedno ili drugo niti ovisiti o jednom ili drugom. Puno je bolje uzdignuti se iznad svake podjele i uživati u toj izmjeni. Čak i previše dobrog nije dobro, stoga prigrli svaku razmjenu suprotnosti. Uspjeh i neuspjeh su oboje jednako intoksinirajući.

Područje na kojem ovaj zakon polariteta dolazi posebno do izražaja su međuljudski odnosi. Kako sve na svijetu ima svoj pozitivni i negativni pol, tako imaju i ljudi. Negativni pol ne znači izričito nešto loše, već suprotno od drugog pola. Najčešći se problemi u međuljudskim odnosima događaju zbog očekivanja, netolerancije i nesporazuma. Kad se uzme u obzir ovaj zakon, shvaćamo da je prirodno da drugi ljudi imaju suprotna mišljenja od nas pa možemo shvatiti da to nije loše i da nema smisla svađati se. Neke stvari treba jednostavno prihvatiti, iako su drukčije ili suprotne od onog što mi zastupamo, zato što je to prirodno.

Svaki put kad netko pokaže svoju drugu stranu, svoj drugi pol (negativni), ne treba na to gledati kao da je osoba loša, već su loša (ili negativna) samo neka njezina djela i neke njezine osobine. Svaki je čovjek više od sume svojih djela i osobina - svi smo mi u srži savršene duše. Kad netko učini neku negativnost, većina ljudi osudi tu osobu kao negativca. To je ograničen pogled na svijet jer prema zakonu polariteta sve i svatko ima svoj pozitivni i negativni pol pa ako vidimo samo negativnosti, a ne i pozitivnosti u nekome, to znači da i sami nismo pozitivci, jer smo ograničeni i fokusirani na ono negativno.

To ne znači da trebamo tolerirati tuđu zlobu, već da promjenom perspektive, poznavanjem ovog zakona, pokušamo izvući iz drugih ono najbolje, tako što se usredotočimo na njihove pozitivne kvalitete i time im pomognemo da se promijene, ali i ujedno pomognemo sebi da ne budemo ponovno žrtva njihove zlobe. Kritiziranje, osuđivanje i prigovaranje samo pogoršavaju situaciju. Dakle, poznavanje ovog zakona polariteta daje nam uvid u to da ne smijemo gledati samo jednu, negativnu stranu neke osobe s kojom smo u konfliktu te da, ako želimo svoj mir i blagostanje, potrebno je upravo u takvim situacijama držati fokus na ono što je pozitivno, kako bi se uspostavila harmonija između dva pola i dovelo do rješenja.

Jednota ponad dualiteta

Pozitivne i negativne osobine svih ljudi, stvari i pojava samo su njihovi prolazni izričaji i ne označavaju njihov pravi karakter, koji nije ni pozitivan ni negativan. Sva patnja svijeta proizlazi iz ograničenog dualnog pogleda na svijet koji, između ostalog, dijeli sve na dobro i loše, što je zabluda - tko ne živi u blagostanju, živi u zabludi. Metaforički, pojevši jabuku spoznaje dobra i zla, čovjek je izbačen iz Rajskog vrta, a odbacivanjem te iluzorne spoznaje vraća se u taj raj na zemlji – u blagostanje. To je moguće spoznajom jednote ponad različitih i oprečnih pojavnosti.

Svi mi imamo svije pluseve i minuse, uspone i padove, uspjehe i neuspjehe na ovom ili onom polju, kao i sve druge dualitetne izričaje, a da bismo se uzdigli iznad dualiteta i ostvarili trajno i bezuvjetno blagostanje, potrebno je uvidjeti da su ti dualiteti samo prividni, samo lice i naličje jedne cjeline. Baš kao što medalja ima dvije strane, tako i sve drugo ima dvije strane, no ono što je bitno i što ima vrijednost nije jedna ili druga strana, već sama "medalja", s objema svojim stranama - negirati jednu znači negirati i drugu stranu, odnosnu cijelu "medalju".

Kad nadvladaš svoju površnost i spoznaš cijelu "medalju", a ne samo njezine površne dvije strane, onda ti obje te strane više neće biti važne nego "medalja" kao cjelina - prigrlit ćeš obje strane, umjesto izbjegavati onu nepoželjnu ili se zbog nje žalostiti. U skladu s time, gledaj na sve svoje i bilo čije neuspjehe, gubitke, slabosti i sve drugo što smatraš negativnim - uoči drugu stranu toga ili, još bolje, prepoznaj njihovu suštinu ili cjelinu.

Kada ti netko da medalju ili novčić, nije ti nimalo važno na koju ih je stranu okrenuo jer ne vidiš vrijednost u stranama, već u cjelini. Isto tako, kada ti ljudi pokažu jednu svoju stranu, recimo, onu negativnu, trebao/la bi znati da to nije sve što oni jesu, da i oni imaju svoje druge pozitivne strane, koje tebi nisu vidljive ili ih nisi svjestan/na, pa bi trebao/la na svakoga gledati u cjelosti i biti svjestan/na suštinske ljudske kvalitete koja nam je svima zajednička, te pristupati svakoj osobi na temelju te uzajamne ljudskosti.

Tako je sa svime u životu, sve je samo prividno i kratkotrajno ovo ili ono, a u stvarnosti sve je dio jednog jedinstva. Prema tome, s obzirom na to da je dualnost iluzorna i površna, treba spoznati da u apsolutnim uvjetima nema ni kraja ni početka, ni pravde ni nepravde, ni ispravnog ni krivog, ni dobrog ni lošeg, ni dobitka ni gubitka kao ni ničeg što naš ograničeni um spoznaje kao jedno ili drugo. Sve je po svojoj prirodi i jedno i drugo, ovisno o kontekstu i perspektivi. Zapravo, ništa nije ni pozitivno ni negativno.

Budući da je polaritet ili dualnost samo izraz jednote i jedinstva, ovaj zakon služi samo u svrhu omogućavanja svemu u svemiru da proizlazi iz jednote i razvija se prema njoj. Čim je ta svrha ispunjena, polaritet ne treba više imati utjecaja na osobu koja je "progledala" ili se duhovno probudila. Dakle, da bi se bilo izvan ovog zakona, izvan doživljavanja negativnosti uz pozitivnosti u svom životu, potrebno je ispuniti tu svrhu. Ukratko, trebaš biti svjestan/svjesna jednote na kojoj se temelje svi dualiteti te se razvijati u smjeru te jednote ili jedinstva. No, što to točno znači u praksi?

Kako dani prolaze, doživjet ćeš i pozitivne i negativne trenutke. Sada kada si svjestan/svjesna ovog zakona, trebaš prepoznati oba pola u svakoj situaciji i osobi koje susrećeš. Dakle, kada se nešto čini negativnim, trebaš se odmah podsjetiti da je to samo jedan aspekt toga i da mora biti i nešto pozitivno u tome, pa onda nastoj shvatiti što je to. To bi mogla biti neka pouka, ili prilika, ili neki uzrok za nešto pozitivno u budućnosti, ili bi to mogao biti poticaj da učiniš nešto drugačije ili da jednostavno prestaneš nešto ili pak usporiš. Čak i ako ne možeš shvatiti koja se to pozitivnost skriva iza određene negativnosti, ne očajavaj, nego imaj vjeru da ništa nije kao što se čini tvom prirodno ograničenom umu i da će zaista nešto pozitivno proizaći iz svega. Iz tog proistječe unutarnji mir, kao i bezuvjetna radost te veći stupanj svijesti će te uzdignuti na novu razinu postojanja, koja će ti donijeti određene značajne pogodnosti. Samo imaj vjere i održavaj viši stupanj svijesti gajenjem vrlina mira, radosti i drugih.

Kad smo kod toga, treba reći i da se uz novi stav prema negativnostima u životu to treba uravnotežiti i novim stavom prema pozitivnostima - pozitivnosti također sadrže negativnosti. Ovo može zvučati kao razočaranje, no mora se ukazati i na to i biti sagledano onako kako jest, a ne kao što se čini, što znači ne kao razočaranje, već kao otkrivenje koje donosi trajan mir i radost. Kako ništa nije stvarno onako kao što se čini, već je sve iluzorno i izvan očiglednog, površnog izražavanja, tako i pozitivnost nije uvijek skroz pozitivna. Sve što smatraš isključivo pozitivnim, to zapravo nije tako. To, naravno, ne znači odmah da je negativno, nego da također ima intrinzičnu negativnu stranu, što treba uzeti u obzir. Ta strana možda nikad ne dođe do izražaja, ali je prisutna i treba biti toga svjestan, ali ne do te mjere da uništava tvoju radost i mir. Jednom kad shvatiš da tobožnje pozitivnosti nisu ono što se čini da jesu, to će te spasiti od nemira i teškoća oko njihova stjecanja, ili od razočaranja, ili tuge zbog njihova gubitka. Razmisli o tome. Razmisli dobro.

Dakle, što to jedinstvo ili jednota zapravo znači za tebe? Jednota je savršenstvo. Jednota je neutralna. (Biti neutralan u tom smislu ne znači biti nezanimljiv ili nezainteresiran ili ravnodušan, ili ništa takvo.) Jednota znači vidjeti temeljnu narav, jednodušnost i jednakost svih bića i stvari. Biti svjestan toga olakšava ti voljeti bezuvjetno, imati suosjećanja prema drugima, gajiti toleranciju ili bilo koju drugu vrlinu, što zauzvrat omogućuje privlačenje blagostanja i svih povoljnih uvjeta u životu.

Jedinstvo se ne može shvatiti tako da ga pokušamo razumjeti iz perspektive življenja u dualnosti. Može se shvatiti jedino iz perspektive jedinstva. Kao što je za razumijevanje, recimo, teorije struna nužno pristupiti joj iz znanstvene perspektive, a ne iz neke druge. Percepcija ovisi o perspektivi (kutu gledanja). Dobivaš potpuno drugačiji pogled na stvarnost kada je promatraš s krošnje stabla i onda kada to činiš s njegova podnožja. Radi se o istom području na koje gledaš, no kada ga gledaš iz različitih perspektiva, ono ima sasvim drugačiji izgled. Još jedna usporedba: kada si prosvijetljen(a), vidiš svijet na potpuno drugačiji način nego kada je tvoje stupanj svijesti na nižoj razini. Ljudi različitih stupnjeva svijesti mogu na istu situaciju gledati potpuno drugačije i imati pritom sasvim različita iskustva.

Stoga je razumljivo da ti se ova ideja jedinstva i jednote čini apsurdnom, s obzirom na to da si iz tvoje perspektive naviknut(a) vidjeti stvari u dualnim odnosima. Ako tvoj um ne može pojmiti jedinstvo svega što postoji, onda je nužno prepustiti to srcu i duši kultivirajući vrlinu vjere te vjerovati u to umjesto to znati ili razumjeti. Ne moramo sve znati i razumjeti da bismo imali od toga koristi, kao što, recimo, i kad ne znamo kako televizor proizvodi slike, svejedno ga možemo koristiti za svoju razonodu, informiranje i edukaciju. Trebaš imati vjere u ljude koji sjede u krošnjama, da se tako izrazimo, odnosno u one koji su prosvijetljeni, koji vide svijet iz više perspektive. Ne možeš vidjeti šumu zbog drveća ako ne podigneš svoju svijest do perspektive iz koje možeš vidjeti cjelinu.

Ovo gledište, poznato i kao monizam, koje pripisuje jedinstvo ili jednotu svakom dualističkom ili pluralističkom konceptu, gledište je koje zauzimaju mnoge religijske, filozofske i znanstvene frakcije, stoga nije avangardno ili besmisleno, kao što se to možda čini onima koji nisu s time upoznati ili se tomu protive. Samo da spomenemo neke od učenja i pojedinaca koji su poznati po tome što su se suprotstavljali dualističkom svjetonazoru ili se slagali s monističkim: stoicizam, neoplatonizam, Rumi, Giordano Bruno, Baruch de Spinoza, Gottfried Willhelm Leibniz, Hegel, Schopenhauer, panteizam, konfucionizam, daoizam, hinduizam, madhyamaka škola mahayana budizma, zen budizam, židovska kabala, islamski sufizam, kršćanska gnostička doktrina valentinizam, masoni, rozenkrojceri, teozofija, Swami Vivekananda, Fritjof Capra, Alan Watts i drugi.

U zen budizmu kažu: Ako vidite Buddhu, ubijte ga. Ovaj neobični koan treba tumačiti u kontekstu nedualnog razmišljanja koji prakticiraju zen budisti. Smisao mu je aktivirati izravno buđenje kod svojih praktičara i stvoren je ponajviše za one nesigurne među njima koji žude za vanjskim manifestacijama za provjeru valjanosti njihove prakse. Što se podrazumijeva pod tom izrekom jest da ako imaš predodžbu da je išta u stvarnosti izvan tebe, trebaš je se riješiti. Budističko gledište je da ne postoji unutra ili vani – to je aspekt uma koji misli da je tako. Ovo se dakako čini apsurdnim duhovno neprobuđenim ljudima. Razumljivo, prosvijetljeni i neprosvijetljeni ljudi vide stvari različito. Tko se želi prosvijetliti treba se povoditi prosvijetljenim umjesto neprosvijetljenim ljudima i nazorima te za vrijeme dok još vlastiti um nije sposoban pojmiti neke koncepte, jednostavno kultivirati vjeru.

Sam po sebi um nema svoje unutra i izvana, već je naše razmišljanje koje to diferencira. Stoga, ako percipiraš nekoga i nešto da je izvan tebe, odnosno odvojeno od tebe, trebao/la bi odbaciti tu iluziju jer sve je projekcija uma. Ono što mi doživljavamo da je izvan nas odraz je onoga što je u nama. Drugim riječima, nema odvojenosti između nas i drugih, nema dualnosti tipa ja i drugi (uključujući i Buddhu). Zato i ne bi trebao/la vidjeti Buddhu, već bi trebao/la biti Buddha. Dakle, ako misliš da vidiš Buddhu, onda bi trebao/la "ubiti" tu iluziju kojom vidiš Buddhu izvan sebe. Također ne trebaš postati Buddha jer ti (od)uvijek jesi Buddha. Trebaš se duhovno probuditi i spoznati Buddhinu (ili Kristovu) prirodu u sebi. Tada ćeš iskusiti prosvjetljenje i spasenje. Pa ako čuješ neke kršćanske teologe mistike i njihove zagovornike da kažu: Ako vidite Isusa, ubijte ga, nemoj ih krivo shvatiti.

U praktičnom smislu, monistički svjetonazor pomaže kad god se suočiš s nečim što te uzrujava. Iz perspektive onoga koji je duhovno probuđen i vidi stvari iz šire perspektive, trebamo gledati na sve u svojoj cjelovitosti i prema tome kakve veze ima s nama samima, što znači prestati s jednostranim ili uskogrudnim viđenjem i umjesto toga zauzeti nepristrano ili neutralno gledište, koje omogućuje uvid u jedinstvo svega što postoji, unutarnji mir, ili  radost, ili suosjećanje, ili nadu, ili bilo koji drugi visokofrekventni modalitet življenja. Nešto ti smeta ili te uzrujava jedino kada vjeruješ da je to loše ili negativno u nekom smislu, tj. kada vidiš samo jednu stranu toga. Ali ako "otvoriš oči" (duhovno se probudiš) i uvidiš sve aspekte, onda ćeš uvidjeti i pozitivne strane te shvatiti da ne postoji ništa što bi ti moglo smetati ili te uzrujavati jer su po zakonu polariteta sve pozitivnosti i negativnosti dio veličanstvenog "polarnog plesa", tj. ritma i dinamike nužnih za rast i razvoj. Ljepota i čarolija života je upravo u harmoniji suprotnih polova, a ne u neumjerenosti, tj. ekstremitetu pozitivnog.

Pojam "monizam" u kršćanskoj antropologiji odnosi se na holističku prirodu svih ljudi, za razliku od bipartitnih i tripartitnih gledišta. Kršćanstvo inzistira na razlikovanju Stvaratelja i stvorenja, dobrog i zla, kao što tvrdolinijaški kršćani tvrde da je Bog stvorio svemir ex nihilo (ni iz čega), a ne iz vlastite supstance, te da postoji zlo u svijetu. Međutim, postoje i druge interpretacije izvornih kršćanskih učenja koje nisu bukvalne i koje su na istoj valnoj duljini s monizmom, iako nisu nužno deklarirane kao monističke.

"Oko kojim ja vidim Boga je isto ono Oko kojim Bog vidi mene."
- Meister Eckhart
 

Tijekom povijesti mnogi kršćanski teolozi izražavali su svoju odbojnost prema radikalnom dualizmu tvrdeći da Bogu nema nikog ravnopravnog, a time ni oprečnog (zla, vraga i sličnog). Sveti Augustin protivio se dualizmu tvrdeći da zlo nije suprotnost dobru, već samo odsustvo dobra, da je ono nešto što ne postoji samo po sebi. Meister Eckhart, kršćanski mistik i akademski teolog Katoličke crkve, propovijedao je da je sve što je Bog stvorio u potpunosti sjedinjeno i da su sva bića, uključujući i ljude, identična Bogu, kao i to da kako bi spoznao/la Boga, moraš biti ne kao Njegov sin, već moraš biti sin – drugim riječima, moraš odagnati osjećaj odvojenosti i postati jedno sa svime i sa svima.

U Bibliji, u Prvoj poslanici Korinćanima 12:27 stoji:
"A vi ste tijelo Kristovo i, pojedinačno, udovi."
Prva poslanica Korinćanima 2:16: "A mi imamo misao Kristovu."

Neki se kršćanski teolozi otvoreno deklariraju kao monisti, poput Harvardskog profesora teologije Paula Tillicha. Po njemu, kako je Bog taj „u kojem živimo, mičemo se, i jesmo“ (Biblija, Djela apostolska 17:28), to znači da je sve u Bogu i da sve ima obilježje Boga. Prema tome, postoji nešto zajedničko i povezujuće svim stvorenjima.
Ova spoznaja uklanja osjećaj odvojenosti i nadilazi sav dualizam i pluralizam.

U Bibliji, u Prvoj poslanica Korinćanima 12:12,13 stoji:
"Doista, kao što je tijelo jedno te ima mnogo udova, a svi udovi tijela iako mnogi, jedno su tijelo - tako i Krist. Ta u jednom Duhu svi smo u jedno tijelo kršteni, bilo Židovi, bilo Grci, bilo robovi, bilo slobodni. I svi smo jednim Duhom napojeni."
Druga poslanica Korinćanima 3:17,18
"Gospodin je Duh, a gdje je Duh Gospodnji, ondje je sloboda. A svi mi, koji otkrivenim licem odrazujemo slavu Gospodnju, po Duhu se Gospodnjem preobražavamo u istu sliku - iz slave u slavu."

Kršćanski su teolozi u posljednje vrijeme sve više i više spremni prihvatiti monistički svjetonazor. Ovi učenjaci predstavljaju ne samo nedualističnu kršćansku antropologiju tijela i duha koja je utemeljena u Bibliji već i monistički sentiment koji se nalazi u odlomcima poput onog u Kološanima 1:16-17, gdje sveti Pavao govori o Isusu Kristu: „Ta u njemu je sve stvoreno … i sve postoji u njemu“. To se može interpretirati tako da je Krist supstancija na koju se ukupnost svemira svodi.

U praktičnom smislu, ovo bi ti trebalo reći da se odnosiš prema svima i svemu kao što bi se odnosio/la prema Isusu Kristu, zato što smo svi u biti jedno u Kristu, kao i pomoći ti da uočiš temeljnu božansku narav (Kristovu prirodu) čak i u prividno zlim ljudima – vrlo važno. Kada shvatiš da u stvari ne postoji zlo kao takvo, moći ćeš konačno priznati da ne postoji razlog da se ne raduješ.

Kršćanski znanstvenici jedni su među onima koji uče da je zlo iluzija. Osnivačica pokreta, Mary Baker Eddy, napisala je: „Grijeh, bolest, i što god se čini stvarnim u materijalnom smislu, nestvarno je.“ Ako pristupamo zlu s višim stupnjem svijesti, tada vidimo ljepotu i savršenstvo u svemu pa tako i u zlu, stoga nam ono ne predstavlja neugodnost ni problem jer ga vidimo kao nužnu komponentu Višeg Reda koje omogućuje dinamiku za rast i razvoj.

Nemojmo zanijekati da ako prihvaćamo da je Bog stvorio čitav Svemir, tada je, logično, stvorio i zlo, a ako je Bog savršen, onda je i sve što je On stvorio savršeno. Tko smo mi da sudimo o ičemu što je Bog stvorio?! Naš ograničeni ljudski um ne može vidjeti sve značajke tog velikog Božjeg plana, stoga umjesto uskogrudnog osuđivanja svega kao ovakvog i onakvog, ili gubljenja vremena na žestoke debate, ili narušavanja svog polja privlačnosti padom na skali svijesti (snižavanjem svog stupnja svijesti), trebali bismo radije uvažiti božansko podrijetlo svega stvorenog te tako prestati percipirati bilo što kao zlo, krivo ili protivno, i tim podizanjem svoje svijesti omogućiti si polet prema rješenju i radosti.

Pojam monizam izvorno je skovan kako bi se prevladao nesklad duha i tijela, no danas ima općenitiju primjenjivost, izražavajući da je na određenoj razini sve u našoj stvarnosti povezano, srodno, homogeno i sveobuhvatno, i naposljetku neodvojivo i jedno. Da ne ulazimo u detalje o različitim vrstama monizma, važno je razumjeti da monizam općenito drži da je cijela stvarnost svediva na jednu supstanciju ili esenciju, i da je svaki diverzitet stvarnosti tek prividan jer su to samo različiti modaliteti ili aspekti jedne te iste stvari, kao što su valovi zapravo ocean, a ocean zapravo voda, a voda samo molekule i tako dalje.

Dakle, prihvaćanje koncepta Jednosti i Jedinstva ne znači negirati dualitet, raznolikost, polaritet ili vlastitu jedinstvenost i individualnost, već se uzdignuti iznad tih pojavnosti, kao i iznad reduciranja ičega na pozitivno ili negativno, uviđajući svekolikost svega, ali i suštinu koja je svemu zajednička. To pomaže u pomirenju svih protivnika i za oslobađanje od želja. Ništa i nitko nije dobar ni loš već oboje, i mi već jesmo ono što želimo biti ili imati, stoga shvaćanjem ovog koncepta možeš uzeti ono najbolje u svakoj situaciji, iznaći rješenje za bilo koji problem i održavati svoju radost.

Trenutačno je monizam, moglo bi se reći, u modi u filozofiji, duhovnosti i teologiji, ponajviše zbog popularnosti nekolicine mističnih tradicija koje opisuju vrhunsko iskustvo božanstva kao monističko sjedinjavanje, ali i zbog kritičnosti prema dualizmu radi porasta intelektualizma, vjerskog elitizma, društvenih nepravdi, ali i zbog moderne duhovnosti koja cvate i počiva na sveobuhvatnom sinkretizmu, koji je započeo s istraživanjem sličnosti između istočnih i zapadnih religija. Sinkretizam, odnosno integriranje ili sinteza različitih filozofskih ili vjerskih učenja također je veliki trend današnjice. Tendencija je usuglasiti i ujediniti suprotstavljene forme, što je karakteristika monizma.

„Sve je Jedno!“ famozan je slogan holističkog pokreta. To je odlično geslo, impozantan zborni poklik. Krilatica je to koja pridonosi uklanjanju granice između ljudi. Ako je sve Jedno, onda si ti Bog – nije ni čudo da to  privlači one koji se osjećaju bespomoćnima, kao i one koji žude za moću. No, ako je sve Jedno, onda su i sva druga bića Bogovi pa ih trebaš i tretirati kao takve, umjesto kritizirati, mrziti, iskorištavati i slično. I ako je sve Jedno, onda si također vrag. No, nemoj se gubiti u semantici toga da si ti Bog, ili da je Bog u tebi, ili da si ti u Bogu, zato što će te to zavesti na krivi put, dok je pravi smisao otkriti Jedinstvo svega i time se osloboditi od lažnog osjećaja odvojenosti i superiornosti ili inferiornosti te na krilima te spoznaje i slobode živjeti u beskrajnoj radosti.

U svojoj pjesmi „Imagine“ John Lennon pozvao nas je da zamislimo svijet u kojem smo svi kao jedno, i čak i ako ga shvaćaš kao sanjara i riječi njegove pjesme samo kao zgodan jingle, ipak je smisao toga puno dublji i sigurno će ti donijeti radost ako ga shvatiš ozbiljno. Razmisli o tome.

Umjesto slaganja ili neslaganja s monističkim pogledom na svijet, pozivamo te da ga prigrliš barem u teškim trenucima kako bi podigao/la svoju svijest prema modalitetu koji ti dopušta da odbaciš negativan stav, pogotovo u trenucima kada nisi u stanju gledati iz šire perspektive ili kada nisi u stanju vidjeti bilo što pozitivno u trenutnoj negativnoj situaciji. To znači da, kad god si suočen(a) s nečim negativnim, ne moraš se uvijek prisiljavati na to da tražiš pozitivnu stranu ili očekivati pozitivan ishod, ako ti je u tom trenutku to teško, nego se radije uzdigni iznad tog dualističkog, pozitivno-negativnog gledanja na stvari. Pozivamo te da malo istražiš monistički pogled i iskoristiš ga za prevladavanje raznih tegoba nastalih zbog tradicionalnih dualističkih i pluralističkih načina razmišljanja i prakse.

"kura yakete
sawaru mono naki
tsukimi kana"

"
Izgori štala.
Sad ništa ne ometa
pogled na mjesec."
- Masahide

Za one koji ne mogu vidjeti pozitivnu stranu neke negativne situacije koja im oduzima radost, monistički svjetonazor nudi značajnu utjehu i potporu za održavanje bezuvjetne radosti. Stoga, ako je, kao u poznatoj haiku pjesmi, tvoja štala spaljena, no svejedno ne možeš vidjeti mjesec, monističkim pristupom možeš vidjeti da ti ne treba štala ni mjesec da bi uživao/la u životu, jer izvor radosti nije u samim stvarima, već u suštini svega što postoji, koja je čisti izvor radosti.

Ako ćemo iskreno, upravo smo tijekom najtežih vremena svjedoci veće mjere tuđeg suosjećanja, velikodušnosti, milosti, pažnje, pažljivosti, razumijevanja, strpljenja, milosti, susretljivosti, brižljivosti, obzirnosti, bezuvjetne ljubavi, međusobnog dubljeg povezivanja i neograničenosti ljudskog duha. Ovi poučni trenuci naših života pružaju priliku da nešto shvatimo, naučimo i da rastemo. Kultiviranjem vrlina možemo živjeti u punini, radosno, raskošno i smisleno te inspirirati druge da čine isto, čime se grade zajednice koje cvatu u dobrim i u lošim vremenima.

Kažu da se „pad čovjeka“ dogodio pojavom dualističkog razmišljanja. U kršćanskoj mitologiji čovjek je izbačen iz Raja kada je pojeo jabuku sa zabranjenog stabla spoznaje dobra i zla. Ljudi pate zato što nisu svjesni izvornog jedinstva, tj. jednote svega postojećeg, živeći u iluziji prividne raznolikosti. Ova se iluzija može činiti stvarnom, no ipak je iluzija. Prema monizmu, rješenje za patnju je u tome da shvatimo i uvijek se sjetimo savršene, ujedinjavajuće esencije u svemu, što je lijepo i vrijedno.


Jednota ponad pripadnosti

Jedna od najpogubnijih predodžbi u društvu je ta da moramo pripadati određenoj grupi da bismo bili sretni i ispunjeni – bez obzira na to radilo se o nekoj određenoj religiji, nacionalnosti, političkoj stranci, profesiji, porodici, tajnom društvu ili o nečemu drugom. Iako to samo po sebi i nije loše jer pruža bliskost, zajedništvo, sigurnost i podršku unutar grupe, no time riskiramo gajenje opasnog mentaliteta "mi naspram oni". Pogotovo kad se pritom ljudi fokusiraju na razlike i mane drugih grupa, umjesto na ono što nas ujedinjuje i što je dobro u drugima. Pogubno je jer su svi ratovi proizašli iz toga.

Opasno je i zbog toga što se pripadnost obilježava određenim oznakama što ljude limitira i sputava. U raznim okolnostima mnogi ljudi nas krivo gledaju ili ne poštuju ako kažemo da smo, recimo, muslimani, ili Židovi, ili Albanci, ili iz nepopularne zemlje, ili iz oporbene stranke, ili konkurentne firme, ili iz obitelji koja je na lošem glasu, ili vegani, ili nešto drugo. Naravno da se događa i obrnuto da zbog pripadnosti nekoj grupi dobivamo povlašteni tretman i profitiramo, no u krupnom planu takav odnos nas više razdvaja nego spaja, i time više gubimo nego dobivamo. Makni sve oznake koje nam društvo nameće pa će većina nas spoznati da imamo puno više zajedničkog nego što smo mislili. Učini to i primijetit ćeš da tvoj život poprima sasvim novu, uzvišeniju dimenziju.


"Ljepota je u očima promatrača."
- Plato

 

 

 

 

 

 

 

 

 


Anđeo i Vrag kraljica
Frida Kahlo

Zakon relativiteta

"Ništa nije samo po sebi ni dobro ni loše, nego ih naše misli takvim čine."
- William Shakespeare

Zakon relativiteta određuje da ništa nije dobro ni loše, veliko ni malo, ovakvo ni onakvo... Osim u odnosu (relaciji) prema nečemu drugomu. Svemu u našem fizičkom svijetu pridana je vrijednost samo u odnosu ili usporedbi s nečim. Na primjer, ako uspoređuješ svoju situaciju s nečim puno boljim, onda će ona izgledati loše - živjet ćeš pod dojmom da su tvoje okolnosti loše i da ti puno toga nedostaje. Ali ako je usporediš s nečim puno lošijim, onda će ti izgledati  jako dobro. U stvarnosti ne postoji ni dobro ni loše, ispravno ni pogrešno, jeftino ni skupo, lijepo ni ružno, osim kad uspoređujemo. U stvarnosti sve jednostavno jest.

Svi znamo za relativitet sa satova fizike pod imenom Einsteinova teorija relativnosti, ali kako ga primjenjujemo u životu? "Sve je relativno", slavne su Einsteinove riječi. Što je pod tim mislio slavni genijalac i kakvo to značenje ima za naš život?

Osnovna ideja Einsteinove teorije relativnosti je da će dva promatrača, koji se nalaze u međusobno relativnom gibanju, izmjeriti različite vremenske i prostorne intervale za iste događaje, ali da će fizikalni zakoni obojici izgledati jednako. Teorija nosi naziv relativnosti jer po njoj ne postoje apsolutne veličine ni apsolutni referentni okvir, nego je sve u odnosu (relaciji) jednog prema drugom. Ništa nema apsolutnu vrijednost, odnosno vrijednost koja je konstantna i nepromjenjiva – sve se mijenja i razlikuje u različitim uvjetima. Određene vrijednosti mjerljive su samo u odnosu na nekog promatrača.


"Ne sudi ni o kome dok nisi hodao u njegovim cipelama."

- narodna izreka
indijanskog plemena Cherokee
 

Drugim riječima, vrijednost nečega ovisi o nizu faktora pa se za ništa ne može tvrditi da je apsolutno ovakvo ili onakvo budući da ne postoji apsolutni referentni okvir. Tako, iz svog kuta gledanja, svatko ima pravo. Prema tome, nema smisla tvrditi da je netko u krivu u vezi s nečim jer je u krivu samo iz našeg kuta gledanja, a iz nekog je  drugog, pogotovo svog, u pravu. Stoga, s obzirom na relativnost svega, nema smisla suditi ni ništa uzimati previše ozbiljno ili k srcu jer sve mijenja svoju vrijednost relativno kontekstu. Ni za koga i ni za što ne možemo reći da je dobro ili loše jer sve ovisi o kontekstu, referentnim okvirima, perspektivi  i raznim drugim faktorima.

U vezi s tim, nemojte misliti da je predsjednik vredniji čovjek od, recimo, smetlara, jer u stvarnosti oboje imaju jednaku vrijednost, ali ovisno o kontekstu, jedna osoba ima veću vrijednost od druge, no postoji bezbroj konteksta i ne možemo vrednovati osobu u svim kontekstima, što je ionako beskorisno. Jedino što vrijedi je znati da u širem smislu svi imaju jednaku vrijednost u suštini. Iako moja čistačica meni vrijedi više od predsjednika države, ja ih jednako cijenim.

U osnovi ništa nije apsolutno ni dobro ni loše, ni ispravno ni krivo. Sve je relativno jer sve u sebi sadrži obje krajnosti, obje strane iste medalje, oba naboja polariteta. Yin i Yang. Nož nas može porezati, ali i nešto za nas odrezati. Vatra nas može opeći, ali i ugrijati. Kaput nam je zimi prijatelj, a ljeti neprijatelj... Kako god okreneš, sve je relativno.

Možeš odabrati hoćeš li koristiti ovaj zakon u svoju korist ili na štetu. Usporedi se ili identificiraj s ljudima i situacijama koji pogoduju tomu da dobro ispadaš i dobro se osjećaš. Ništa u životu nema nikakvo značenje osim onoga koje mu pridajemo, prema tome učini sve da iskoristiš zakon relativiteta po svojoj volji, pridajući svemu značenje koje pogoduje ostvarenju tvog blagostanja.

Kada nečemu pridaješ određenu vrijednost, svejedno je li velika ili mala, tada koristiš ovaj zakon protiv sebe. Počni koristiti ovaj zakon u svoju korist. Znajući da je sve relativno, pobrini se za to da ne prianjaš vrijednostima jer su ionako varijabilne, i tako se poštedi žalosti kada dođe do nekih promjena nagore, i umjesto toga budi spreman/na na sve. Uzdigni se iznad dualnosti, uočavajući esencijalnu jednotu svega što postoji.

Najvjerojatnije ti ovdje nismo rekli ništa novo, no moguće je da se svejedno još nisi dovoljno okoristio/la ovim zakonom. To je zato što znanje samo po sebi ne donosi rezultate. Kao i kod svih drugih univerzalnih zakona, vrline su te koje pomiču planine. Fleksibilnost, neutralnost, objektivnost i umjerenost neke su od vrlina za usklađivanje s ovim zakonom. A to će onda omogućiti kultiviranje vrlina s visokim faktorom privlačenja kao što su bezuvjetna radost i unutarnji mir. Kako aktivirati i kultivirati svaku potrebnu vrlinu predmet je za sebe, koji je pokriven u našem zasebnom programu.

 


 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme. Vrijeme rađanja i vrijeme umiranja; vrijeme sađenja i vrijeme čupanja posađenog. Vrijeme ubijanja i vrijeme liječenja; vrijeme rušenja i vrijeme građenja. Vrijeme plača i vrijeme smijeha; vrijeme tugovanja i vrijeme plesanja. Vrijeme bacanja kamenja i vrijeme sabiranja kamenja; vrijeme grljenja i vrijeme kad se ostavlja grljenje. Vrijeme traženja i vrijeme gubljenja; vrijeme čuvanja i vrijeme odbacivanja.Vrijeme deranja i vrijeme š§ijenja; vrijeme šutnje i vrijeme govorenja. Vrijeme ljubljenja i vrijeme mržnje; vrijeme rata i vrijeme mira.
- Biblija, Propovjednik 3

 

Zakon ritma ili periodičnosti

Po definiciji, ritam je kretanje ili radnja karakteristično po stalnom, ravnomjernom i odmjerenom ponavljanju elemenata u istom ili izmijenjenom obliku, odnosno obrazac koji se ponavlja.
Slično, periodičnost je definirana kao pravilno vraćanje određenih pojava u određenim vremenskim razmacima, odnosno povremenost.

Zakon ritma je zakon u prirodi koji je zadužen za cikličku periodičnost i regularnost svih pojava, uključujući i naša osobna iskustva. Upravlja kružnim tokom svih sila u svijetu, njihovim redovitim ponavljanjem, kao što je vidljivo u regularnoj smjeni godišnjih doba, mjeseci, dana u tjednu, dana i noći, plime i oseke, budnosti i spavanja, itd. Prema tom prirodnom zakonu ritma sve cirkulira, protječe u ciklusima, ima prirodnu tendenciju da se repetira u redovitim vremenskim intervalima.

Ovaj se zakon odnosi na ljudsku prirodu koliko i na majku prirodu. Kako mikrokozmos odražava makrokozmos, manifestacije i utjecaji ovoga Zakona prirode odražavaju se na ljudske aktivnosti i iskustva. Pritom ne mislimo samo na to da priroda utječe na ljudsku psihu (npr. ljeti smo poletniji i raspoloženiji nego zimi), nego da se ritmični proces cikliranja događaja odvija jednako u makrokozmosu i mikrokozmosu. Samo se po sebi razumije, Zakon ritma, baš kao i svi ostali zakoni prirode, nepromjenjiv je kao i sveprisutan u svim aspektima ljudskog života. Prema tome, naša fizička kondicija, mentalna oštroumnost i emocionalna stanja pod utjecajem su Zakona ritma. To je naš osobni bioritam i objašnjava nam zašto ponekad nemamo dovoljno fizičke energije ili psihičke bistrine ili se ne osjećamo tako poletno kao inače. Ispostavilo se da mnoga od naših raspoloženja nisu toliko pobuđena određenim događajima i situacijama koliko su u stvari odraz ritmova koji kolaju u nama samima.

Sve na svijetu i u životu ima svoj ritam i svoje vrijeme, kontinuirano dolazi i odlazi, u ovom ili onom obliku. Ovaj zakon određuje da je u prirodi svijeta da sve u njemu prolazi kroz određene faze ili periode, sve se kreće u prirodnim ritmovima koji se redovito ponavljaju. Ritmovi se očituju kao sezone, ciklusi, doba, razdoblja i faze razvoja. Svaki ciklus odražava pravilnost i stabilnost našeg pulsirajućeg svemira.

Živjeti u skladu s ovim zakonom ritma podrazumijeva prihvaćanje prolaznosti i privremenosti - shvaćanje da sve ima svoj početak i kraj, ali i da se sve ritmički ponavlja. Kao što su godišnja doba, plime i oseke i slično. Tako je i s osobnim usponima i padovima, pobjedama i porazima - sve je to dio ritmičkog "kozmičkog plesa". Za život u blagostanju potrebno je prigrliti ove izmjene, shvatiti da je sve prividno prolazno; iako prolazi, opet se vraća pa ustvari ništa nije prolazno, odnosno sve je i prolazno i neprolazno u širem kontekstu, a dualitet je prividan.

Prema ovom zakonu, sve je i konačno i beskonačno istodobno, prolazno ali i vječno u širem kontekstu, sve vrijeme reciklirajući, mijenjajući formu. Poput jezerske vode, naprimjer, koja se isparava u obliku magle, a zatim se kondenzacijom pretvara u oblak te se potom spušta natrag kao kiša, snijeg ili neka druga oborina da bi se onda vratila u prvotni oblik vode; tako se taj obrazac recikliranja odražava u svemu što postoji, jer su vječita preobrazba i cikliranje potrebni za evoluciju. Sve je inherentno energija koja nikada ne može prestati postojati, samo mijenja oblike, a ponekad se čak i dematerijalizira i ponovno materijalizira. Energija se ne stvara niti uništava, već samo preobražava, tako da, uzevši da je sve u srži energija, ništa ne može biti ni stvoreno ni uništeno, nego samo prolazi kroz transformacije i cikluse. Cvijeće cvjeta i lišće lista, pa onda uvenu, da bi ponovno narasli iduće proljeće.

Kao što voda poprima razne oblike - magla, oblaci, kiša, rosa, mraz, snijeg, led, itd. - također sve ostalo u našoj biosferi mijenja oblike i funkcije, uključujući i sve nas i naše tekovine. Svi mi kontinuirano prolazimo kroz uspone i padove, kroz uspjehe i neuspjehe na ovom ili onom polju, kroz svjetlo i tamu, kao i sve druge faze i dualitetne izričaje, a da bismo se uzdigli iznad dualiteta i ostvarili trajno i bezuvjetno blagostanje, potrebno je uvidjeti da su ti dualiteti samo prividni, samo lice i naličje jedne cjeline - dvije strane iste medalje. Kad povisiš stupanj svoje svijesti i spoznaš cijelu "medalju", a ne samo njezine pojedine strane, onda ti one više neće biti važne nego sama medalja - neće ti biti važne pojedine faze ciklusa, nego ciklus i evolucija/napredak.

Sve u životu je samo prividno i kratkotrajno ovo ili ono, a u stvarnosti sve je dio jednog jedinstva. Prema tome, s obzirom na to da je dualnost iluzorna, treba spoznati da u apsolutnim uvjetima nema ni kraja ni početka, ni dobrog ni lošeg, ni dobitka ni gubitka kao ni ničeg što naš ograničeni um spoznaje kao jedno ili drugo. Sve je po svojoj prirodi i jedno i drugo, ovisno o kontekstu i o fazi ciklusa.

Stoga, znajući da ništa i nitko ne umire niti nestaje zauvijek, već samo mijenja formu, besmisleno je strahovati, brinuti kao i tugovati zbog, recimo, nečije smrti, uništenja nečega ili gubitaka, jer u stvari ništa nije zapravo otišlo i, kad za to dođe pravo vrijeme, ponovno će se vratiti u istom ili unaprijeđenom obliku. Štoviše, uzimajući nešto kao mrtvo, zauvijek nestalo, izgubljeno, uništeno, potrošeno ili propalo, nerazumno reduciraš vlastite resurse za postizanje sreće i općeg blagostanja. U stvarnosti su naši resursi neograničeni i u izobilju, prezentni u različitim oblicima, vidljivim i nevidljivim, tako da sve što je potrebno da bi se postiglo blagostanje jest prepoznati to beskrajno obilje u svim svojim izričajima i, naravno, iskoristiti sve to, umjesto da se uglavnom osjećamo snuždeno uslijed iskrivljenog, tj. ograničenog pogleda na stvarnost. Zapamti to.

Sve duhovne discipline ukazuju na primjenu ovog zakona ritma. Naprimjer, Biblija (SZ, Propovjednik 3,1-8) kaže: „Sve ima svoje doba, i svaki posao pod nebom svoje vrijeme: vrijeme rađanja i vrijeme umiranja; vrijeme sjetve i vrijeme žetve…“ A u Jeremija, 8:7 piše: „Čak i roda pod nebom zna svoje vrijeme, grlica, lastavica i ždral drže se vremena kad se moraju vratiti.“
U hinduizmu, ovaj prirodni ritmički tijek stvari naziva se 'Rta' u drevnim Vedama. Rta upravlja svim sezonskim varijacijama, promjenjivim strujama, regularnim kretanjem planeta u njihovim orbitama, i svim ostalim. Rta označava brojne stvari od kojih je jedna 'pravi ritual' ukazujući na ispravnost prirodnih procesa. Sanskrtska riječ 'Rtam' i naša riječ 'ritam' imaju slične konotacije. Rtam je ritmički poredak svemira; ordinarni način na koji je svijet reguliran. Glavni smisao riječi "ritam" i "harmonija" je onaj o koheziji kontrapunkta koja producira organsku cjelinu. Nadalje, kozmički plesač Šiva je personifikacija dinamičnog svemira. Svojim kultnim plesom Šiva održava mnogobrojne pojave u svijetu, objedinjujući ih tako da sve podloži ritmu i pridobi ih da sudjeluju u plesu – ovo je veličanstvena ilustracija dinamičnog jedinstva svemira.
U budizmu, također, karma predstavlja ritmički povratak harmoniji, a usklađivanje sa Zakonom ritma realizira se odabirom tzv. srednjeg puta, kultivirajući vrlinu umjerenosti, što vodi do oslobođenja ili prosvjetljenja. U vezi s tim, reciklirajuća priroda svega stvorenoga prirodno podrazumijeva i ponovno rađanje, čime koncept reinkarnacije dobiva na vjerodostojnosti.

Naravno, postoji puno više referenci za ovaj zakon u raznim mjerodavnim duhovnim učenjima nego što mi to možemo ovdje spomenuti, koje se mogu samostalno istražiti, no nemojmo zaboraviti bit, da iz pouzdanih izvora znamo da je usklađivanje s ovim zakonom presudno za ljudski boljitak.

Kao što si vjerojatno primijetio/la, mnogo je preklapanja između univerzalnih zakona, pa tako Zakon ritma upotpunjuje Zakon polariteta time što on formira dinamiku dvaju polova, odnosno sinkronizaciju suprotnosti, u cilju potenciranja sklada neophodnog za evoluciju. Međuigra oprečnih elemenata tvori savršeni ritam života. Da nema kontrasta i dinamike među njima, život bi bio monoton i dosadan te ne bilo napredovanja, tj. evolucije. Zakon ritma također se podudara s ostalim univerzalnim zakonima prirode u kontekstu postizanja uspjeha u bilo čemu s pomoću vrlina. Da i znaš sve što se može znati, i da si vještiji/a od svih, sve će ti biti uzalud ako po pitanju vrlina nisi na visini da možeš uhvatiti ritam života i iskoristiti različite faze u ciklusu.

Djelovanje u skladu s vrlinama glavna je komponenta u mehanizmima koji utječu na povoljan tijek promjenjivih uvjeta u životu, jer kad s pomoću vrlina podižemo svoju svijest, ujedno se uzdižemo iznad svojih okolnosti, preoblikujemo svoju stvarnost, pomjeramo granice mogućeg, i zavrćemo kolo sreće u svoju korist. Vrline igraju ključnu ulogu u transcendiranju svake vrste, djelujući na harmoničnu ritmičnost različitih faza tijekom ostvarivanja bilo kojih ciljeva koji služe evoluciji. Primjenom određenog skupa vrlina i iskorištavanjem njegove moći, možemo napraviti značajne iskorake i iskusiti tzv. kvantne skokove, koji dinamiziraju naše uzašašće prema višim, osnažujućim stanjima svijesti koji nam podaruju blagostanje. Dakle, vrline koje nas usklađuju sa Zakonom ritma su strpljenje, ustrajnost, upornost, izdržljivost, predanost, privrženost, odlučnost, hrabrost, dosljednost, postojanost, otpornost, zahvalnost, mudrost i neke druge, ovisno o kontekstu, od kojih je većina pokrivena opširno u našem programu „Vrlinologija“.


“Život je ritam koji se mora spoznati. Ja osjećam taj ritam, upravljam se po njemu, i prepuštam mu se.”
- Nikola Tesla
 

Da bismo se prepustili prirodnom toku stvari i živjeli u ritmu prirode, trebamo transcendirati naše ograničene predodžbe o toku i brzini odvijanja pojedinih procesa te u skladu s ovim zakonom doći do razumijevanja procesa razvoja, rasta i sazrijevanja za koje su potrebni određeno vrijeme i pogodna klima. To zahtijeva kultiviranje ključnih vrlina za uspjeh kao što su strpljenje i ustrajnost, tj. prevladavanje nestrpljenja i nagona za odustajanjem. Tok u kojem se ponekad nađeš mogao bi biti uzburkan pa ćeš trebati usvojiti određene gore navedene vrline da bi mogao/la prebroditi sve neugodnosti na putu do blagostanja i ostvariti svoje ciljeve.

Osviješten čovjek živi po impulsima prirode, prati njihov ritam i usmjerava se po njima. Za takvog čovjeka priroda je uvijek blagonaklona. Kao Tesla.

Da bismo se uskladili s ovim zakonom i time ga iskoristili, umjesto da budemo iskorišteni i uvijek ispadamo žrtva sudbine, trebamo prigrliti činjenicu da kako postoje sezonske promjene u prirodi, tako postoje i odgovarajuće "sezone ili doba" u našem osobnom životu. To podrazumijeva ne ubrzavati stvari, podjednako uvažavati sva svoja doba (blagorodno i krizno vrijeme, uspone i padove, sreću i nesreću, radosne i tužne trenutke…), ne podilaziti frustracijama kada nešto ne ide po tvom, učiniti sve što treba kada je za to vrijeme jer žetva zahtijeva sjetvu, ne misliti da nešto nije u redu s tobom kad stvari krenu nizbrdo, ne osjećati se loše kad si u silaznoj putanji, znajući da će se putanja promijeniti i da će stvari biti bolje čim izvučeš pouku i pritom kultiviraš vrline umjesto mana. Možeš tresti stablo jabuke koliko ti volja zimi, ali s njega neće pasti ni jedan jedini plod, no dođi u pravoj sezoni i nećeš trebati ništa učiniti, već samo sjesti ispod krošnje i jabuke će ti same padati u krilo. Poznavati pravo vrijeme za sađenje i berbu je iznimno važno, kako u polju tako i u životu, kao i znati da je potrebno vrijeme da stvari sazru ili dođu na red.

Nužno je prihvatiti to da postoji pravo vrijeme za jedno i za drugo, za napredovanje, ali i za povlačenje, za rad i za odmor, za sjetvu i za žetvu, kao što se očituje u svim pojavama svijeta. Noć slijedi dan i obrnuto. Poslovično je smiraj pred oluju, ali i nakon nje. Tako je sa svim trendovima u našem životu i svijetu.

Prema tome, u doba tuge, trebaš osvijestiti njezinu prirođenu prolaznost, ali i njezinu neutemeljenost vis à vis prave prirode stvarnosti, tako da ne tuguješ predugo ili da to ne eskalira, znajući da ćeš po zakonima prirode uskoro opet biti vraćen(a) u modalitet radosti ako se samo prepustiš prirodnim tokovima. Prepustiti se znači ne opirati se, kao i ne biti zapreka držeći se za događaje iz prošlosti ili za brige o budućnosti, kao ni za iluzorne predstave o tome što je ispravno, umjesno, opravdano ili normalno.


"Sve patnje proizlaze iz vezanosti i krivog kuta gledanja."
- Buda
 

Skala svijesti
- klikni za uvećanje

 


 

 

 

 

 

 

"Vrlina je nagrada sama po sebi, i donosi sa sobom pravi i najveći užitak; ali ako je kultiviramo samo zbog užitka, onda smo sebični, a ne religiozni, pa nikada nećemo polučiti pravi užitak, jer nikada ne možemo posjedovati vrlinu."
- John Henry Newman


Virtue is its own reward, and brings with it the truest and highest pleasure; but if we cultivate it only for pleasure's sake, we are selfish, not religious, and will never gain the pleasure, because we can never have the virtue.

 


ok... hm... baš nekako ne kužim ovaj koncept
Ako je tako, pročitaj još jednom i još jednom ako treba.

Stoga, ako ti je, naprimjer, dijete umrlo pa zato misliš da više nikad ne možeš biti sretan/na, ili da ne bi bilo u redu da budeš sretan/na s obzirom na okolnosti, ili da imaš svako pravo osjećati se jadno, onda promisli ponovno jer, istini za volju, živiš u poricanju ili, točnije, u zabludi. Tvoje dijete nije izumrlo (zauvijek ni skroz umrlo) kao što ti praznovjerno vjeruješ; vjerovao/la ili ne i dalje možeš biti u duhovnom kontaktu s njim, isto kao da živi u drugom gradu. Duh nikada ne umire i tvoje je dijete zapravo sada još više prisutno u tvom životu nego ikada prije jer nije zaokupljeno svjetovnim stvarima. Ako otvoriš kanale duhovne komunikacije, znat ćeš što mislimo, kao i milijuni drugih koji su se uvjerili iz prve ruke. I to je samo jedan primjer. Bit je da sve prirodno teče i mijenja oblike i polove, i da možeš bez teškoća zadržati bezuvjetnu radost i duševni mir, ako se ne držiš zabluda o stvarnosti k'o pijan plota. Ako ne živiš u blagostanju, znači da živiš u zabludi. Kao što je Buddha rekao (vidi citat lijevo), patiš samo kad krivo percipiraš stvari i vežeš se uz ta svoja gledišta (ali i razne druge stvari).

Drugi način za suočavanje s "kišnim danima" u životu je da si nabaviš "kišobran", da se tako izrazimo, tako da ne „pokisneš“ i da ti životne nepogode ne nanesu štetu. Najbolja zaštita su, i opet, vrline, dakako. Naravno da ne možeš spriječiti kišu da pada, ali možeš spriječiti da te smoči ili ti nešto onemogući; možeš lako odoljeti učincima bilo koje vrste nepogoda uz pomoć neke zaštite ili strategije s malo pripreme, poduprto odabranim vrlinama. Osim toga, čarolija života nije u čekanju da oluja prođe ni u skrivanju od nepogoda; nego je u razigranom plesanju na kiši, metaforički rečeno. To je ono pravo što trebaš učiniti, naučiti plesati po kiši, uživati i usred nevolja. Tako se uzvisuješ i nadilaziš svoje okolnosti. Ne možeš biti pravi vrlinoljubac ako ne umiješ "plesati na kiši". Vrlinologija ti pokazuje kako i pruža opremu za to. Neke od vrlina koje te opremaju za dostojanstveno i elegantno plesanje kroz sve životne nedaće su zahvalnost, mudrost, bezuvjetna radost i unutarnji mir, a sve su detaljno razrađene u našem programu „Vrlinologija“.

Ključ za zavrtanje kola sreće u svoju korist i doskočivanju ćudljivoj naravi sudbine te preuzimanju moći potrebne za upravljanje vlastitim životom, za razliku od življenja po tuđim mjerilima, jest u usklađivanju s univerzalnim zakonima prirode kao što je ovaj Zakon ritma, koje se izvodi kultiviranjem pridruženih vrlina. Cijeli asortiman vrlina u svako ti doba stoji na raspolaganju da ih aktiviraš i iskoristiš. Sve što trebaš je unutra, a ne vani.

Svi pojedinci koji su postigli bilo koji stupanj samokontrole naučili su izbjeći da ih zanesu priljevi i odljevi, odnosno usponi i padovi života, da nisu pod hirom trendova dok iskorištavaju zakone vrhovnog Trendsetera. Usklađivanjem s ovim univerzalnim zakonom ritma korištenjem svoje slobodne volje i određenih urođenih vrlina kao što je odlučnost, možeš čvrsto odlučiti da odbijaš dopustiti tvojim neugodnim raspoloženjima i negativnim psihičkim stanjima da upravljaju tobom, tako da ih se odrekneš postupkom neutralizacije. Kad osvijestiš polarnost, prolaznost i reciklažu svega, možeš se uzdići iznad svih dualnosti i biti neutralan/na, tj. ići srednjim putem, tj. održavati ravnotežu. Kad se u tome usavršiš, kao visoko osviještena osoba ili kao vrlinolog, možeš još više potencirati svoju moć te promišljenom ili svjesnom primjenom svojih najpotentnijih vrlina, kao što je prikazano na skali svijesti, bit ćeš u mogućnosti postići veliki stupanj uravnoteženosti i moći, što će ti privući sve što poželiš.

Kako budeš napredovao/la u podizanju svoje svijesti i uspjevao/la je zadržati što duže na visini, to će ti zasigurno uvelike poboljšati kvalitetu života, no i dalje ćeš biti podvrgnut(a) ovom zakonu ritma, kao i svima ostalim zakonima, ali ćeš znati profitirati od njega. Uzašli majstori ne doživljaju manje nedaća u životu od drugih, neki od njih su čak bili zatvoreni, mučeni pa i ubijeni, što ih nije poremetilo. Kao i svi, oni također prolaze kroz uspone i padove, uspjehe i neuspjehe, pohvale i kritike, jer je to sve dio reda i ustrojstva prirode koja time evoluira.

Međutim, ono što je različito kod naprednih i prosvijetljenih pojedinaca je da oni ne percipiraju kritike, neuspjehe ili negativne faze i pojave kao nešto loše ili vrijedno silaženja niz skalu svijesti na modalitete svijesti kao što su tuga, žalost, brige, strah, ljutnja, kritiziranje, apatija, kajanje, sram ili bilo koje drugo destruktivno stanje jer time sami sebi uskraćujemo blagostanje. Percepcija je ključna, odnosno interpretacija. Ono zbog čega patimo nije ništa što se događa u našem svijetu, već naša percepcija ili interpretacija onoga što se događa, naše viđenje svega, naš osobni doživljaj, stoga čim promijenimo svoju percepciju, mijenja se odmah i naše stanje. Dakle, patnju možemo otkloniti otklonom u percepciji. Stoga, ako želimo promijeniti (svoj) svijet, trebamo početi od sebe.

Napredovat ćeš i postići više moći za ostvarenje svojih ciljeva i blagostanja općenito, čim prestaneš gledati na svijet ili na život kao borbu dobra i zla, užitka i boli, gdje jedno ili drugo ima primat u pojedinim trenucima, i umjesto toga vidjeti svijet kao savršenu ravnotežu suprotnosti, gdje su obje jednako važne za evoluciju. Kad je sve ružičasto u tvom životu, ne osjećaš potrebu za poboljšanjem ničega ni sebe. Zato ti i trebaju teška vremena, da se razvijaš. Priroda podređuje sve evoluciji i svi zakoni prirode tu su zato da služe evoluciji. Treba znati da je evolucija spiralan a ne linearan proces. Ako se ne razvijaš, priroda će ti uvijek iznova poslati situacije koje će te natjerati da učiš i razvijaš se. Stoga, bolje je za tebe da izvučeš pouku ili poruku već prvom prilikom, da ne bi morao/la uvijek iznova prolaziti kroz slične situacije sve dok nešto iz toga ne polučiš. Umjesto da se vrtiš u krug uvijek ponavljajući iste greške i podilazeći stalno istim napastima, osvijesti spiralnost evolucije i prepusti joj se time da naučiš svoju lekciju, ne ponavljaš iste greške i ne podaš se napastima.

Da za rast i usavršavanje trebamo neugodnosti, dokazuje nam priroda na sve strane. Kao što znaš, cvijeće također ne bi raslo da nema gnojiva. Lopoč raste iz mulja. Mitološki se feniks diže iz pepela. Da nema kiše, ne bi bilo duge. Sve slijedi taj obrazac, uključujući i nas ljude.
Kad postaneš potpuno svjestan/na toga da prljavština i neugodnosti omogućuju razvoj, rast, ekspanziju i savršenstvo, prestat ćeš percipirati krizu, teška vremena i sve negativnosti kao nešto loše i prestat ćeš ih koristiti kao jalovi izgovor za spuštanje svoje svijesti na niže modalitete kao što su tuga, žalost, brige, strah, ljutnja, kritičnost, apatija, kajanje, sram ili bilo koje druge štetne, znajući da time sam(a) sebi uskraćuješ blagostanje.

"Naša najveća slava nije u tome da nikada ne posrnemo, već da ustanemo svaki put kad posrnemo."
- Konfucije
 

Nije problem u tome da te to spopadne, nego u tome koliko dugo na tome ostaneš. Očigledno, što prije se skineš s toga, to bolje. U svako doba se možeš vratiti na više stanje svijesti, uz svoju slobodnu volju i urođene vrline, koje je potrebno u određenom trenutku aktivirati i kultivirati. Pritom pomaže svjesnost da je važnije biti sretan nego u pravu te da nitko nije vrijedan toga da ti oduzme tvoju sreću - ne smiješ nikome i ničemu svojevoljno dati moć da ti oduzmu tvoj mir i zadovoljstvo, što ti je potrebno za postizanje velebnih ciljeva.

Prema tome, kad ti netko ružno govori ili ti čini nešto neugodno, razmisli o ovome i onda gledaj na njih kao instrumente rasta koje ti je dobrodušno dodijelio svevišnji kreator univerzalnih zakona prirode, umjesto da na te osobe gledaš kao zlobnike. Sve dok ne naučiš lekciju iz dotične situacije, to će ti se ponavljati, pa ovisi o tebi koliko će ti takvih izazovnih instrumenata biti poslano.

Znaš kako se u narodu kaže da je sreća kad se golub pokaka na tebe (evo i istinite priče kako je nekome to donijelo dobitak na lutriji + Paddy's Lucky Pigeon TV Advert). Tako je i sreća kad to bilo tko drugi učini, i simbolično, jer svako zlo za neko dobro. S obzirom na to da se negativnosti i pozitivnosti moraju ritmički izmjenjivati da bi se omogućio sklad i dinamika potrebni za evoluciju, odnosno tvoj napredak, smatraj da ti se sreća osmjehnula kad ti netko napravi nešto nažao jer to pridonosi tvom napretku i jer je to gotovo uvijek puno bolja negativnost nego da te zadesilo nešto gore, neka zla kob. Gledaj na to kao na sreću u nesreći, izvuci pouku, održi svoju svijest na visini i tako ćeš jednu negativnost imati iza sebe što znači da je red na nove pozitivne trenutke i na neko poboljšanje ili progres.

Kad prolaziš period koji se naziva krizom, osim spoznaje da je to samo prolazna životna faza koja će, kao i sve, jednom proći, važno je i da shvatiš da je to izrazito konstruktivan period pogodan za rast, napredak, preporod, ekspanziju, unapređenje, restrukturiranje, učenje, vađenje pouka, nova otkrivanja, pripreme za novi procvat i slično.

Ima onih koji na zimu gledaju kao na nešto grozno jer je stalno hladno, tmurno, turobno, manje je sunca i koliko znaju ništa ne raste, ni cvjeta niti nosi plodove. S druge strane, mnogi drugi imaju oči za nebrojene prednosti zime, poput prilika za skijanje, klizanje, vožnja na snowboardu, uživanje u snijegu, grudanju, pravljenju Snješka Bijelića, lješkarenju pred kaminom, Božiću, nošenju mekih pulovera i tako dalje, tako da su naučili radovati se mnogim njezinim specifičnostima. Stoga, i ti kad prolaziš kroz "zimske", odnosno turobne periode života, umjesto da si zlovoljan/na, prigrli sve zanemarene dobrobiti tog perioda.

Kad smo već kod toga da je besmisleno patiti uslijed teškoća, treba reći i da jednako tako nema smisla likovati zbog lakoća. Jedino tako je moguće postići i održati sklad te se uzdići iznad borbe dualnosti. Ako stremiš samo za užicima i nastojiš izbjeći boli, kao što to čini velika većina ljudi, time namećeš sebi neuravnoteženi život koji kao takav otežava napredak i uzrokuje patnju. Užici će te svakako učiniti sretnim/nom tu i tamo, no njima ćeš svako malo pomicati granice onog što te zadovoljava, a što ne, i s vremenom će ti trebati sve više i više toga da te učini zadovoljnim/nom, kao što su tomu dokaz povlaštena djeca kojima je teško ugoditi i koja se zato okreću drogama i drugim nepodopštinama, po zakonima prirode koji nameću ravnotežu suprotnosti nužnu za evoluciju.

“Ne radovati se pohvalama, ne žalostiti se pokudama, nego dobro poznavati svoje vlastite vrline ili moći karakteristike su izvanrednog čovjeka.”
- Satchel Paige

Dakle, umjesto stremljenja za užicima na račun potiskivanja i izbjegavanja boli, radije kultiviraj vrline bezuvjetne radosti i unutarnjeg mira, kao i bilo koje druge vrline (one su užici same po sebi), pa ćeš uspjeti izbjeći zamke burnih mentalnih i emocionalnih zanosa prema gore i dolje. Kako se te vrline aktiviraju i kultiviraju detaljno je obrađeno u zasebnim modulima našeg programa Vrlinologija a djelomično i među člancima u rubrici vrline.

Možda ste čuli za onaj izraz koji koriste uspješni Amerikanci, posebno među sportašima, kad žele reći da su u nečemu uspjeli jer su bili "in the zone". Misli se na stanje usredotočene pažnje ili energije, tako da se nečiji nastup poboljša do maksimuma. Mi bismo to možda preveli kao "biti u elementu", a Srbi možda kao "biti u fazonu". Kako god, biti u tome znači biti u stanju u kojem sve ide glatko i sve se postiže bez muke. E sad, kako se to postiže, pitanje za milijun. Odgovor je upravo ovdje. Ući u tu tzv. zonu, zapravo znači ući u ritam s prirodom, uhvatiti ritam. Dakle, uhvati ritam (uskladi se sa Zakonom ritma) i osvojit ćeš ne jedan nego više milijuna u svakom smislu!

Razlika između onih koji žive u obilju i onih koji se bore sa životom je u tome da, ne poznavajući ovaj zakon ritma, potonji prerano odustaju u određenim poslovnim prilikama i tako gube priliku da napreduju i ostvare cilj(eve). Treba poznavati cikličnost svih pojava i procesa, prigrliti periode uhodavanja u nešto, kako ne bismo nepotrebno gubili, patili, ljutili se, frustrirali se i odustajali od ostvarenja svojih snova.

Sve u svemu, važno je percipirati stvarnost onakvom kakva uistinu jest, u svoj svojoj višedimenzionalnoj pojavnosti i sa svim svojim zakonitostima, kako bi se izbjegao mentalni i emocionalni roller-coaster i postiglo stanje svijesti kao što je staloženost, unutarnji mir, blaženstvo, prava sloboda od svega što nas veže i ograničava, posebno od vlastitih demona, kao što su ego i strah. Da bi se vidjelo stvarnost onakvom kakva ona doista jest, a ne samo onakvom kakvom se čini, nije potrebno da išta učiš. Proces osvještavanja, tj. buđenja nema veze sa stjecanjem novih informacija ili znanja; već je to više proces pročišćavanja - kao čišćenje vlastitih prozora da vidiš bolje vanjski svijet ili čišćenje naočala. Figurativno govoreći, samo trebaš gledati dalje od svog nosa, razbistriti svoje viđenje, proširiti svoj kut gledanja, svoje horizonte, promijeniti perspektivu, odučiti se kojekakvih uvjerenja i osloboditi se svih zavaravajućih zabluda.

Poučni ulomak iz literature

Svi smo mi konstantno rastrgani između svojih želja koje narušavaju naš mir i zadovoljstvo. Sve se te želje svode na to da želimo manje patiti, a više uživati. Tako bol i užitak postaju lutkari koji povlače naše konce. Izbjegavanje jednog (boli) i stremljenje ka drugom (užitku) je nažalost, na što se uglavnom naši životi svode, jer prilikom donošenja životnih odluka kao na vazi važemo moguće ugodnosti i neugodnosti te mjerimo sreću prema omjeru tih stremljenja: više ugode - više sreće, više boli - manje sreće.

Slobodni smo voditi svoj život težeći za užitkom i izbjegavajući boli, ali ako umjesto toga odlučimo prigrliti naše temeljne, unutarnje vrijednosti i na njima graditi svoj život, iskusit ćemo preporod i takvu sreću za koju nismo ni znali da je moguća, kad naše materijalne i duhovne mogućnosti više nisu žrtve hira vanjskih utjecaja.

Kroz iskustva znamo da smo upravo kroz životne izazove, koliko god oni bolni bili, iskusili važne uvide i doživjeli preporode. S druge strane smo isto tako često uvidjeli da oni užici za kojima smo toliko stremili kad smo ih ostvarili nisu nam donijeli dugotrajnu sreću. Kad se više ne bojimo boli i neugode i ne stremimo isključivo površnim užicima, tada možemo biti slobodni da iskusimo trajnu i istinsku sreću.

Ulomak iz iz knjige "Čarobno drvo" autora Talidari »


 

Poučna priča

I to će proći

Prema drevnoj sufističkoj pripovijesti, nekoć je u jednoj od bliskoistočnih zemalja živio kralj neprestano rastrgan između sreće i potištenosti. I najmanja sitnica mogla ga je jako uzrujati ili izazvati intenzivnu reakciju, a sreća bi mu se brzo okretala u razočaranje i očaj. Došao je trenutak kad se kralj naposljetku umorio od samoga sebe i od života te počeo tražiti izlaz. Poslao je po mudraca koji je živio u njegovu kraljevstvu i za koga se govorilo da je prosvijetljen.

Kad je mudrac stigao, kralj mu se obrati: »Želim biti nalik na tebe. Možeš li mi dati nešto što bi u moj život unijelo ravnotežu, vedrinu i mudrost? Platit ću ti koliko zatražiš«.

Mudrac odgovori: »Možda bih ti mogao pomoći. No, cijena je tako velika da ni čitavo tvoje kraljevstvo ne bi bilo dovoljno. Stoga će to biti dar ako ga budeš znao cijeniti«, kaže mudrac te ode.

Nekoliko tjedana poslije vrati se i preda kralju ukrašenu kutiju od žada. Kralj otvori kutiju i u njoj pronađe jednostavan zlatni prsten. Na prstenu su bila urezana slova. Pisalo je: "I to će proći".

»Što to znači?«, upita kralj.

Mudrac odvrati: »Uvijek nosi taj prsten. Što god se dogodi, prije nego što stigneš reći je li dobro ili loše, dodirni prsten i pročitaj natpis. Tako ćeš uvijek biti smiren«.
I to će proći.

Izvor: 2012-transformacijasvijesti.com
Druga verzija ove priče »
Treća verzija ove priče »

Pouka: priča ukazuje na činjenicu prolaznosti koja nam, kad je prepoznamo, omogućuje da se ne vežemo ni za ugodne niti za neugodne životne okolnosti. U trenucima ugode ova nas spoznaja o prolaznosti može ražalostiti, ali još bolje pripremiti na vrijeme kad nastupi promjena. U neugodnim trenucima pruža nam utjehu i nadu te nam daje snagu da ustrajemo. Neopiranje, neosuđivanje i nevezanje tri su vida istinske slobode i prosvijetljenog življenja.

"Svi želimo neku promjenu, a nitko se ne želi promijeniti - sebe a ne samo svoje djelovanje."
- Talidari

 

 

 

Zakon evolucije

Sve na svijetu je podložno promjeni. Sve se mijenja i napreduje.

Ako se ne mijenjamo nabolje, promijenit ćemo se na gore. Ako stagniramo ili nazadujemo, priroda će se pobrinuti da dobijemo impulse za napredovanjem.

Svatko tko ne ide ukorak s promjenama i ukorak s vremenima, kad-tad nailazi na nevolje, jer nije u skladu s prirodom i njezinim zakonitostima. Ne mijenjati se je kršenje prirodnog zakona, prirodnog ciklusa.

"Borimo se sa životom jedino kad se borimo protiv promjena. Prigrli promjene pa će te život maziti."
Talidari 
 

Razlika između onih koji žive u blagostanju i onih koji se bore sa životom je ta da se jedni priklanjaju promjenama, a drugi se bore protiv njih.

Htjeli mi to ili ne, moramo se mijenjati, usavršavati, jačati, rasti (fizički, psihički i duhovno). Inače nam se loše piše jer ćemo onda ići u drugom smjeru - pogoršavati, oslabiti, degenerirati. Priroda je uredila tako da sve vibrira od plusa do minusa pa ako ne idemo prema plusu, idemo prema minusu. Ako ne napredujemo, to znači da nazadujemo, što nas sprečava da ostvarimo svoje ciljeve i blagostanje.
 

Man in the Mirror
- Micheal Jackson

I'm gonna make a change
For once in my life
It's gonna feel real good
Gonna make a difference
Gonna make it right...
As I, turn up the collar on my favorite winter coat

This wind is blowin' my mind, I see the kids in the street with not enough to eat. Who am I, to be blind? Pretending not to see their needs.
A summer's disregard
A broken bottle top
And a one man's soul
They follow each other on
The wind ya' know
'Cause they got nowhere to go.

That's why I want you to know, I'm starting with the Man In The Mirror
I'm asking him to change his ways and no message could have been any clearer:
If you wanna make the world a better place
Take a look at yourself
And then make a change

(Na na na, na na na, na na, na nah)

I've been a victim of a selfish kind of love
It's time that I realize
That there are some with no home, not a nickel to loan. Could it be really me
Pretending that they're not alone?

A willow deeply scarred
Somebody's broken heart
And a washed - out dream
They follow the pattern of
The wind, ya' see
Cause they got no place to be.

That's why I'm starting with me, I'm starting with the Man In The Mirror
I'm asking him to change his ways. And no message could have been any clearer:
If you wanna make the world a better place
Take a look at yourself and then make a change...

Sveto ogledalo

Univerzalni su zakoni jako jednostavni i lako ih se slijedi, no svejedno ih većina ljudi zanemaruje i ne živi prema njima, a onda se čude zašto je njihov život težak. Oni koji vjeruju da se drže tih zakona, no svejedno životare, očito imaju kriva uvjerenja. Ovdje ćeš konačno shvatiti zašto ne možeš manifestirati sve ono što želiš korištenjem zakona privlačnosti i drugih univerzalnih zakona, i ne samo to - dobit ćeš alat kako to isto obrnuti, kako manifestirati što god zamisliš.

Glavni uzrok tvoje nesposobnosti korištenja zakona privlačnosti i drugih univerzalnih zakona u svoju korist jest nerazumijevanje ili ograničen pogled na njih. Kada ti se kaže da se "sličnosti privlače", time ti se želi reći da privlačiš ono što ti sam(a) jesi, a ne ono što želiš ili na što se nakratko fokusiraš.

Također, kada ti se kaže da "što siješ, to ćeš i žeti", ono što taj zakon kauzaliteta znači jest da u životu dobivaš ono što daješ. Ako ne dobivaš nešto, to je samo zato što to i sam(a) ne pružaš, u ovom ili onom obliku. Isto tako, ako ne dobiješ puno, to je samo zato što ni ne daješ puno (iz perspektive primatelja). Ako misliš da daješ više nego što dobivaš, to znači da imaš iskrivljen pogled na bilo primanje, bilo davanje. Ono što daješ možda nema toliku vrijednost drugima. Ili zapravo dobivaš puno, ali to ne uviđaš ili ne cijeniš zato što si previše fokusiran(a) na negativnu stranu života. Nadalje, ako daješ jedno, ne bi trebao/la očekivati nešto drugo zauzvrat; kao što kad posiješ kukuruz, ne očekuješ ubirati jagode. Na primjer, mnogi roditelji daju jako puno svojoj djeci, no ne dobivaju zauzvrat poštovanje ni zahvalnost. Ne možeš dobiti ono što ne daješ. Poštuješ li svoju djecu i jesi li im zahvalan/na?

Dakle, kako bismo ova dva univerzalna zakona stavili u drugu perspektivu, radi tvog boljeg razumijevanja, usporedit ćemo ih s ogledalom. Oba zakona, zakon privlačnosti i kauzaliteta, kao i zakon reciprociteta, funkcioniraju poput ogledala jer reguliraju to da je tvoja vanjska stvarnost odraz tvoje unutarnje stvarnosti. Ne postoji objektivna stvarnost, samo subjektivna percepcija stvarnosti. Vanjska stvarnost reflektira samo ono što razmišljamo, osjećamo i radimo većinu vremena, bez obzira na to jesmo li toga svjesni ili ne.

Ako stvarno shvaćaš što to znači, preispitat ćeš dublje svoju savjest da bi otkrio/la kako si uistinu kreirao/la vlastitu stvarnost. Jednom kad to uvidiš, dobit ćeš moć kreirati sasvim drugu, poželjnu stvarnost za sebe. To se postiže podizanjem svoje svijesti na razinu onoga što želiš manifestirati, ali ne samo na nekoliko minuta već kao norma. Dakle, ako želiš manifestirati nešto što te raduje, trebao/la bi kultivirati unutarnju radost kako bi se ona reflektirala ili manifestirala na van i zakonom privlačenja privukla nove uvjete za radost, uključujući i to što si zamislio/la.

Ova svjesnost o reflektirajućoj stvarnosti (poput ogledala) potaknut će te da budeš pozornija osoba jer time postaješ svjestan/na da si stalno u procesu kreiranja svoje stvarnosti. Ovo razumijevanje da tvoje unutrašnje stanje kreira vanjsko stanje neizmjerno je važno i ključno za ostvarenje blagostanja jer utječe na sve što činiš i svako tvoje iskustvo stavlja u novu perspektivu. Znajući da si kreator(ica) vlastite stvarnosti prirodno preuzimaš odgovornost za svoj život, umjesto da izigravaš žrtvu i kriviš druge ljude ili okolnosti i koristiš izgovore. Tvoja iskustva odraz su onoga što jesi i nema smisla to poricati jer negiranje samo održava status quo. Ako želiš promjenu u svojoj stvarnosti, trebaš je kreirati promjenom u sebi.

Ovo novo razumijevanje svodi manifestiranje na elementarni proces. Ako nešto u tvome životu nije kako treba, nema smisla tražiti uzroke izvan sebe, kao što je to uobičajena praksa onih koji ne mogu manifestirati željeno. Umjesto da kriviš sebe ili vanjske sile, trebao/la bi povisivati svoju svijest kultivirajući vrline i mijenjajući svoja uvjerenja u cilju ostvarenja blagostanja.

Ovo znanje o reflektirajućoj stvarnosti (poput ogledala) daje ti moć i poticaj da budeš bolja osoba i tako stvoriš vlastitu stvarnost na svoju sliku i priliku. Kao što je Bog stvorio čovjeka na svoju sliku i priliku, tako i ljudi kreiraju svoje svjetove na svoju sliku i priliku jer svako stvaranje i kreiranje nije ništa drugo doli projekcija.

Srodno: Čarobno ogledalo »
 


Ako ti se sviđa ovaj članak, molimo potvrdi to klikom: 

Prijava  
Članstvo
Prijavi se na našu mailing-listu primatelja besplatnog e-magazina Životne škole kako bi povremeno dobivao/la najnovije korisne sadržaje i poklone! Nećeš požaliti. Pogledaj sve pogodnosti prijavljenih korisnika »

ocjene

Besplatni e-magazin

E-mail adresa:

 
arrow  upis
Pridruži nam se!
Postani naš član!
Svojim učlanjenjem pridonosiš jačanju vrlina u društvu i dobivaš mnoge fantastične pogodnosti koje su opisane na stranici s prijavnicom i ostalim detaljima:
Opširnije »

 

 

16/11/2014 
Slađana, 43g, Zagreb
Prekrasan tekst kao i ostali clanci Zivotne skole.Ja sam se uclanila u "zivotnu skolu" jer sam uz vase tekstove promijenila sebe i svoj zivot na bolje.Shvatila sam da je zivot dar koji treba slaviti,uzivati,naravno i raditi ,ali u radosti.Jednog dana nas nece biti,zamaramo se sa promjenama koje su zapravo blagoslovi,postoji visa sila koja sve savrseno kreira...mi smo tu da joj se prepustimo,slavimo ,uzivamo i ucimo u radosti...
Volim Vas
Sladana Kastelan
21/08/2013 
Ana, 27, Split
Draga Aleksandra,

i ja bih voljela znati tu rečenicu. :))
ogovara autorica članka: Aleksandra je to davno napisala i od tad se ne javlja. Ako se ne varam, mislim da se radi o ovoj rečenici: Naj rečenica »
19/08/2013 
R,46,Zg
Kada bi bar bilo tako sve lijepo i jednostavno kako opisujete na Vašim stranicama,život i postojanje bi bili med i mlijeko. Nažalost,istina je potpuno drugačija i realnija.Nekada ( imam 46g.) smo samo u Alanu Fordu čitali kako ljudi kopaju po smeću,a evo,danas se to događa svakodnevno.Uvidio sam da u ovom bezobzirnom društvu koje je uslijedilo kod nas nakon raspada Jugoslavije te pojavom kapitalizma u najgorem mogućem obliku, život za dobre i poštene ljude nema nikavog smisla.Svako samo gleda svoju korist i nikome više nije stalo do ama baš ničega osim do samoga sebe i vlastite koristi.Ljudi za koje sam mislio da su mi prijatelji ne žele ni prstom mrdnuti da bi pomogli.Tako da sve ove Vaše teorije koje ste iznjeli u raznim savjetima i člancima jednostavno a govore o tome kako se dobro vraća dobrim,jednostavno "Ne drže vodu". Kad bi ti Zakoni koje ste naveli postojali,onda bi dobri i pošteni ljudi hodali okolo sa smješkom na licu i živjeli sretni i zadovoljno.Nažalost,u današnje vrijeme,ljudi sa takvim stavom i kvalitetama su građani drugog reda,zbog toga što u ovakvo "Novo"vrijeme prosperiraju samo oni koji su nepošteni,pokvareni te bezobzirni prema drugima.
ogovara autorica članka, Talidari: Očito niste razumjeli o čemu se kod nas radi. Mi promoviramo vrline radi sveukupnog i trajnog blagostanja. Nas se ne tiču oni koji nepošteno materijalno prosperiraju jer oni uopće ne žive u sveopćem i trajnom blagostanju. Tko je materijalist i površan onda samo vidi da su bogataši nepošteni, a tko nije, može prozrijeti dublje i uvidjeti da izvor blagostanja nije vani nego unutra, nije u materijalnom već u duhovnom. Očito ste naš sadržaj pročitali površno i niste ga primijenili kako biste znali "drži li vodu ili ne". Ove zakone nismo mi izmislili, za njih svatko iole bistar zna. Probajte posijati korov pa ćete vidjeti mogu li izrasti smokve. Tako, tko naokolo kritizira, širi pesimizam, jadikuje, okrivljuje druge i slično taj sije korov pa ne može očekivati da ubire zlato. Nije istina da su ljudi koji se drže vrlina građani drugog reda i da za takve život nema smisla, jer mi se držimo vrlina i ne samo da nismo građani drugog reda nego živimo u blagostanju, materijalnom i duhovnom, i život nam ima jako puno smisla. Problem je taj da mnogi ljudi sebe vide dobrima i poštenima, a zanemaruju mnoge druge vrline pa im zato i je tako kako je. Ne poznam Vas ali je očito iz Vaših riječi da ne kultivirate dovoljno razne vrline potrebne za blagostanje kao što su optimizam, mudrost, vjera, velikodušnost, odgovornost, zahvalnost, radost, prilagodljivost, snalažljivost, entuzijazam i druge, jer se iz navedenog vidi da Vama vladaju mane koje sprječavaju blagostanje kao što su pesimizam, kritičnost, nepovjerenje, predrasude i ostale zablude, a i ego, ako Vas ovo vrijeđa. Molim pročitajte naš tekst o Zabludama materijalnog blagostanja kako biste otklonili svoje zablude i saznali koje točno vrline su potrebne za materijalno blagostanje ako Vam je do toga toliko stalo http://www.zivotna-skola.eu/clanci/financijska-sloboda.html#z.
Svatko žanje što je posijao pa ako su Vam Vaši prijatelji okrenuli leđa, sigurno nije toliko problem u njima nego u Vama jer tražite pomoć a ne dajete je. Vaš svijet odražava samo ono što je u Vama. To nisu naše riječi nego izreke svih mudraca, gurua i Biblije, pa ako Vi mislite da ste pametniji onda se zamislite kako to da Vam Vaša pamet nije pomogla i je li to uopće tako kako Vi mislite. Nema smisla zavaravati se i živjeti u zabludi. Ako ne živite u blagostanju to znači da živite u zabludi. Možete kritizirati koliko hočete, svaljivati krivicu na druge za svoje teškoće, gledati na sve oko sebe crno ali to će Vam samo pogoršati život. Umjesto toga prihvatite se stvarno potrebnih vrlina i oslobodite se svojih mana pa ćete vidjeti koliko ima istine u onome što pišemo. Ne možete kritizirati nešto što niste probali. To što niste objavili svoje ime pokazuje koliko stojite iza svojih riječi. Kad budete više kultivirali i dostojanstvo, čast, odgovornost i slične vrline, vidjet ćete da će se puno toga promijeniti nabolje. Kad Vam životna radost ne ovisi o drugima, drugi Vam je ne mogu ni uzeti. Najlakše je problem vidjeti u drugima a ne u sebi.
Površnost je mana mnogih ljudi koji pate jer misle da bi trebalo biti samo dovoljno biti dobar i pošten a sve druge vrline ne kultiviraju. Površnost je i očigledna kod onih koji samo vide površinski život "nepoštenih bogataša" jer ispod površine njihov je život pun problema i teškoća o kojima oni koji gledaju površno na njih i ne znaju. Naša udruga ne promiče površnost ni takvu vrstu prosperiteta, a tko nam ne vjeruje, nek vjeruje što god hoče i dalje živi bijedan život cinika, pesimista i kritičara. Na vašu zadnju rečenicu nudim uputu iz Biblije: "Ni u svojoj misli ne kuni kralja, ni u svojoj ložnici ne kuni bogataša, jer će ptice odnijeti glas i kleveta lako okrilati."
14/03/2013
mira,60g,st.pazova
Pa zbilja ne znam šta bi se tu moglo dodati ili oduzeti.
SVE JE BAŠ TAKO KAKO JESTE.
Totalna punoća i razumevanje.
Treba samo znati živeti po ZAKONIMA PRIRODE.
Pa dobro zar nismo mi zato učenici u ŽIVOTNOJ ŠKOLI.
od srca H V A L A. sve najbolje
28/02/2012
ALEKSANDRA MARIC
pozdrav svima
ja sam proucavajuci zakone sredila svoj zivot u potpunosti, i u svakom aspektu samo jednom prosto porsirenom recenicom, koja deluje bilo kada, bilo gde bez ikakvih uslova koje ljudski mozak moze da zamisli, tako da vam mogu reci samo priroda nam je besplatno dala zivot, roditelje, zdravlje, bolesti,i sve blagodati, a kada smo je narusavali nismo je postovali, dobili smo i dalje besplatne, bolesti,brige, i ostalo...tako da je mani dala i besplatan odgovor..HVALA JOJ STO POSTOJI.
KO ZELI DA SAZNA TU RECENICU OTVORENA SAM ZA KONTAK,BEZ USLOVLJAVANJA BILO KOJE VRSTE...
VOLIM VAS SVE NA PLANETI I ZELIM VAM SVU LEPOTU ZIVOTA
16/04/2012
Karmen
Aleksandra, voljela bih znati tu rečenicu :)
odgovor autora članka Talidari: Aleksandra se nije javila, ali pretpostavljamo da se radi o ovoj: "Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe" (na 8 mjesta u Bibliji) ili ovoj "Kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima." (Lk 6:31 i Mt 7:12)

 

Poruka za  
urednike
  Dopuštamo da objavite naše članke pod uvjetom da navedete izvor i link.
  Molimo vas da nas obavijestite kad i gdje će koji članak biti objavljen - kontakt.
Home | Uvjeti korištenja | Zaštita podataka | Sitemap
Copyright © 2009 by Talidari :: Designed by Talidari