Print Friendly and PDF

PRECIJENJENOST RAZUMA
autor: Talidari

Razum je u nas toliko uvažen da se smatra gotovo svetim, a sve što se protivi razumu je, ako ne svetogrđe, onda svakako bezvrijedno. Ovdje otkrivamo što je još bolje od razuma i kako neuravnoteženost uma i duha izaziva probleme.

Razum treba biti naš sluga, a ne gospodar! Ego nas tjera da se služimo razumom kao svojim gospodarem, a duša nas vodi da se služimo razumom tek kao svojim slugom.

 
Osiguraj rezultate - spriječi gubljenje vremena čitanjem ovog članka površno
Nema smisla čitati ovaj članak na brzinu i površno jer time nećeš ništa dobiti, nego samo gubiti svoje vrijeme.
Ili ga pročitaj kako treba ili nastavi dalje surfati radi razonode a ne učenja. Učenje je proces koji zahtijeva kultiviranje određenih vrlina kao što su predanost, otvorenost, prijemčivost, prihvaćanje, poniznost, vjera, fleksibilnost, odvažnost, nesebičnost i druge.
David Lynch: "Ako imate svijest veličine loptice za golf, kada pročitate neku knjigu, imat ćete razumijevanje veličine loptice za golf. No, proširite (podignete) li svoju svijest, onda kada pročitate tu knjigu, imat ćete puno više razumijevanja."
Prije nego što kreneš čitati bilo koji naš modul, raščistimo jednu stvar bez koje nema smisla išta dalje čitati: jesi li podučljiv(a)?
Provjeri na ovom linku i povećaj svoj:


Indeks podučljivosti »
Prije nego što kreneš s čitanjem ovog poučnog članka, preporučujemo da ukloniš energetske blokade koje te sprečavaju da to pročitaš do kraja i da prihvatiš uvide za ostvarenje blagostanja. Obavi ovaj kratak jednostavan postupak - duboko udahni i izdahni par puta, skroz se opusti, zamisli kako kroz tebe struji svjetlo, kako svijetliš, i postavi si ova pitanja:
1. Mogu li otpustiti blokadu koja me sprečava da uživam u
    čitanju ovog članka do kraja i da polučim ono najbolje?
 
2. Hoću li otpustiti tu blokadu? 
3. Kada je mislim otpustiti? (poziv da to učiniš odmah :))

Čovječanstvo ima ljubavnu aferu s razumom koja je započela još u doba prosvjetiteljstva (18. st.), kad se stvorio bunt protiv svega iracionalnog, praznovjerja i religioznih dogmi te tako otišlo u drugu krajnost. Tadašnja društvena elita, koju su sačinjavali ljudi kao što su Voltaire, Jean-Jacques Rousseau, Immanuel Kant, Descartes i Isaac Newton, zagovarala je prestiž razuma nad svim ostalim, tvrdeći da možemo sve u životu racionalizirati i da ljudski razum može riješiti sve ljudske probleme. Ti ljudi, ti veliki mislioci svoga vremena, formirali su kako čovječanstvo još dan danas doživljava svijet. Kao rezultat tog doba, ljudi se priklanjaju razumu nauštrb duše i nastoje živjeti vođeni glavom, kao da je ona kruna svega.

Ludo smo se zaljubili u razum i marginalizirali uglavnom sve što ima veze s dušom i duhom (formalno obrazovanje zapostavlja ili stavlja razvoj duha u drugi plan). Čak i sve duhovno racionaliziramo, iako to nema smisla. Tako su naše misli dobile na snazi, postale su uzrok svega i uzdanica koja bi nam trebala omogućiti blagostanje. Samo, je li to stvarno tako? Jesu li intelektualci stvarno uspješniji i sretniji od drugih? Je li razum stvarno toliko vrijedan koliko mu dajemo za pravo? Nismo li malo pretjerali?

Dostup svemu onomu što se ne može razumjeti i objasniti, svim mističnim duhovnim iskustvima, čudima i čudesnim doživljajima, potisnut je i marginaliziran kao nešto u najmanju ruku nelogično, pa time i nevažno.

Stoga su za vrijeme svog života mnogi mistici i čudotvorci zbog društvenih sprega bili institucionalno neprihvaćeni, nenagrađeni i neodlikovani. Na dan na koji je rođena ljubav prema razumu odlučili smo da je Bog razumno biće i da za sve što nam se događa u životu mora postojati razlog, ne samo razlog nego i logičan razlog. Prema tome, sve što se ne može razumom objasniti i što nema logike prema shvaćanju razuma smatrano je bezvrijednim i čak ismijavano. Time su mnoge visokovrijedne, prosječnom razumu-nepojmljive ideje i opcije šikanirane umjesto da ih se primijeni za neku dobrobit.

Takvu smo orijentaciju prihvatili i primijenili je i kod zdravlja. I to je ono što ovdje stavljam pred sud – kako možemo razumjeti i racionalizirati neku bolest te je tako liječiti bez poznavanja pravog uzroka? Kad si teško bolestan/na onda ti je najčešće nejasno zašto si obolio/la, zašto se to dogodilo baš tebi, a i sami doktori najčešće uopće ne znaju prave uzroke, nego samo spekuliraju ili iskreno kažu da ne znaju. Medicina liječi simptome a ne uzroke. Je li moguće izliječiti se kako treba i to zauvijek ako ne znamo pravi uzrok bolesti? A kad se i izliječimo je li to stvarno zbog lijeka (materijalno) ili placeba (duhovno)?
I ako je "sveti" razum stvarno tako moćan, zašto nije sposoban uvidjeti prave uzroke i onda prevencijom omogućiti svim razumnim bićima da nitko više nikad od toga ne oboli? Razmisli malo o tome!

Istina, možeš racionalizirati i razumno zaključiti da si se prehladio/la jer je došla nagla promjena vremena ili  se nisi dovoljno toplo obukao/la ili je netko na poslu donio virus i slično, no isto tako su mnogi drugi bili podloženi istim tim uzrocima pa se nisu prehladili. Kako to objašnjavaš razumom? Kako objašnjavaš svoju osjetljivost ili podložnost promjenama? Kako objašnjavaš da je tvoj imunitet slabiji od drugih? I koliko su tvoja objašnjenja stvarno točna?

Također, možeš racionalizirati, recimo, SIDU time da se osoba upustila u spolni odnos sa zaraženom osobom bez zaštite. No, znaš li da ima mnogo onih koji su zaraženi virusom SIDE, a nisu oboljeli od SIDE, odnosno nemaju simptome SIDE? Kako si to objašnjavaš razumom? Jesu li ta objašnjenja istina ili spekulacija?

Bolesti bi bile već davno istrijebljene da je stvarno razum toliko sposoban koliko mu dajemo za pravo. Da razum stvarno umije spoznati prave uzroke i povezanosti već bismo davno iznašli preventivni lijek za svaku bolest. I da je razum stvarno toliko moćan onda nitko od razumnih ljudi ne bi činio išta za što znaju da dovodi do bolesti (stres, pušenje, alkohol, junk-food itd.). Ako i dalje zastupaš stav da trebaš svemu pristupiti s razumom, imat ćeš i dalje sve isto kao i prije. No, ako se otvoriš mogućnosti da postoji nešto još više i moćnije od razuma, time omogućuješ evoluciju.

Konvencionalna medicina inzistira na razumnom poimanju bolesti, na pacijentovu korištenju razumijevanja i razuma u izboru i prihvaćanju neke terapije, no 9 od 10 oboljenja, kažu stručnjaci, dolazi upravo iz glave (psihosomatika). No, ako je glava uzrokovala problem, zar je moguće očekivati da nas ista dovede i do rješenja - da odabere pravu vrstu terapije u masi izbora? Ako nas je glava dogurala do bolesti, može li nas ona i izvući? Možemo li se tim toksičnim instrumentom izliječiti? Možemo li se stvarno i trebamo li se uopće osloniti na svoju toksičnu psihu, tj. na razum za razumijevanje i iscjeljenje?

Psiholozi će reći 'da', jer psihološkom analizom liječimo psihu da bismo izliječili tijelo. No, kako možemo s toksičnom psihom analizirati svoju psihu? To je kao da vatrom gasimo vatru, zar ne? Nameće se zaključak da trebamo uključiti i duhovni aspekt prilikom liječenja. Trebalo bi upregnuti svoju dušu za iscijeljenje.

Koliko je razum stvarno efektivan? Da bi se odgovorilo na to pitanje objektivno, nažalost ne možemo koristiti razum, zar ne? Razum neće samog sebe negirati ili omalovažavati.

Razum nam govori da kad obolimo, trebamo ići liječniku. Naš razum nije sposoban iznaći rješenje tj. lijek pa je razumno tražiti pomoć nekog razumnijeg i obrazovanijeg po tom pitanju, zar ne? No hajmo uključiti svoj razum i malo ga jače upregnuti te se upitati: je li u interesu liječnika da budemo zdravi? Od čega bi liječnici živjeli kad bismo stalno bili zdravi i (gotovo) nikad obolijevali? Ima nas dosta koji gotovo nikad ne obolijevamo pa znamo da je to i svima drugima moguće.

Dakle, ako liječnička egzistencija ovisi o tome da obolijevamo, zar je onda razumno očekivati od liječnika da stvarno drže do našeg zdravlja? Zato i ne sprežu od toga da nam nude lijekove s nuspojavama, koji jedno liječe, drugo destruiraju. Za jedno pomažu, a za drugo odmažu i tako smo stalno ovisni o njima.

Naravno, nijedan liječnik ne odmaže svjesno svojim pacijentima, dapače. No, cijela je ta razumom-vođena industrija postavljena tako da nas čini ovisnicima o njihovim proizvodima i uslugama jer to potiče gospodarstvo. Razum je na strani profita, a ne duha.

Sve više i više savjesnih liječnika uviđa manjkavosti medicine i dostatnost alternativnih metoda liječenja pa ih sve više uvode u svoju praksu. Recimo, sve se više koristi placebo i to ne samo kod davanja lijekova nego i kod operacija (pacijentima se kaže da su bili operirani iako to nisu) jer se pokazalo da ono što u stvari liječi jest sama vjera u lijek ili operaciju ili liječnika. Naravno, to nema veze s razumom, no ipak je tako.

Prečesto se događa da ljudi koji teško boluju zadobiju nove boli, ne od onog što je prouzrokovalo bol, već ih još više boli to što razumijevanjem ne mogu doseći zašto su oboljeli. Bol im se produbljuje jer racionaliziranjem samo pogoršavaju stvari, uzrokuju psihičku bol koja produbljuje onu fizičku. Mori ih frustracija, razočarenje, gorčina i slično.

Naravno, ima onih koji su se izliječili uz pomoć psihičke terapije, temeljene na razumu, ali uglavnom samo privremeno i samo površno, i možda samo prividno. Psihičke terapije rijetko kad stvarno izliječe već samo zaliječe. Ima jedan vic u kojem Mujo ide na psihoterapiju zato što kaka u gaće pa ga pita Haso pomaže mu li to, a on će mu „Kako da ne, i dalje kakam u gaće, ali sad barem znam zašto.“

Taj čitav anakroni model korištenja razuma nije funkcionalan, iako ima svoje dobrobiti. Da jest, ne bi nam se događalo to što nam se događa uvijek iznova, niti bi nam intelektualci bili mizerni kao što jesu. Pogledaj malo oko sebe i uoči tko su ljudi koji su stvarno sretni i uistinu zdravi i ispunjeni ljubavlju i žive u blagostanju. Jesu li to akademici, prosvjetni radnici i drugi koji se vode isključivo razumom? Ili su to neki drugi manje obrazovani, manje razumni ljudi? Čak i ako intelektualci imaju dobar status i ugled u društvu, to ne znači da su sretni i zadovoljni. Zašto sve visokoškolovane ljude razum nije doveo do blagostanja i zadovoljstva u životu? Pitaj se i ne traži odgovore razumom jer ćeš se samo vrtjeti u krug.

Da je razum uistinu tako savršeni "ljubavnik", bismo li u toj "ljubavnoj vezi" patili ili bili presretni? Tko je od onih koji se oslanjaju prvenstveno na svoj razum i intelektualne sposobnosti danas stvarno sretan? Većina intelektualaca sklona je svađanju (debatiranju), kritiziranju, ogovaranju, osuđivanju, pametovanju baš kao i pozitivnim razmišljanjima. Usto imaju rasulo na financijskom, ljubavnom, kao i na zdravstvenom planu. Ipak su razumnost i intelektualnost, bez dvojbe, puno pozitivnije od nerazumnog ponašanja i gluposti, na što ukazuje i skala svijesti. Nitko ne dvoji da razum valja, nego je pitanje u kojoj mjeri, odnosno ima li što još bolje od razuma.

Mnogi si intelektualci neće priznati da žive život nedostojan visokoobrazovanog čovjeka i da znanje i obrazovanje, kao i razum, nisu ispunili njihova očekivanja. Um im nije otvoren za nerazumne odgovore.
Um, baš kao i padobran, jedino nam koristi kad je otvoren. 

Kako sebi intelektualac racionalizira tolika desetljeća provedenih u učenju i razvijanju intelektualnih sposobnosti, da bi na kraju živio životom kojim nije zadovoljan? Kako sebi intelektualac racionalizira toliki trud uložen u izgradnju nečega, bilo da su to znanje, vještine, brak, prijateljstvo, biznis ili nešto drugo, a da od svega toga na kraju ima svakodnevne probleme, patnju, razočarenja, konflikte, narušeno zdravlje itd.?

Tko je uistinu otvoren pogledati svojim predodžbama u oči, svojim dugogodišnjim uvjerenjima, i reći:
"Dosta je bilo! Očito nešto krivo shvaćam kad grcam u dugovima, živim da plaćam račune (drugima), ne mogu si priuštiti pristojan odmor, ne spavam noćima, zdravlje me ne služi, kljukam se tabletama, pravih prijatelja i nemam, na ljubavnom planu katastrofa, a o intimnosti da i ne pričam! Snove i ideale sam i zaboravio/la. Ako me je razum dovde dogurao, onda je bolje da ga se riješim!"

Što se događa s razumom po pitanju ljubavi? Tu razum nema puno toga reći. Zaljubiš se i ne pitaš zašto i kako. Tko uopće sluša razum kad se zaljubi? Tako i treba jer onda vidimo radije pozitivnosti nego negativnosti i pritom uživamo u životu. A kako završavaju brakovi sklopljeni iz interesa (vođenih razumom)? Gdje nema ljubavi i poštovanja, što su plodovi duha, a ne razuma, nema dugovječnosti ni u braku, ni u biznisu ni u međuljudskim odnosima.

Što je onda to što nam može ponuditi spasenje? Koja nam je alternativa? Sigurno nije odbaciti razum, ni biti nerazumnim – to sigurno nije rješenje. Razum nam treba biti sluga, a ne gazda. Razum, tijelo i osjećaji su sluge u službi jednog i jedinog pravog gospodara – ljudske duše (koja je izdanak Više sile). Prema tome, bolje od razuma je voditi se glasom svoje duše koja komunicira s nama preko intuicije, savjesti, šestog čula, mašte, inspiracija, vizija, snova, instinkata (kad nam je svijest iznad 200 na skali svijesti), tzv. "slučajnosti" i slično.

Svaka bolest i svaka kriza, bilo financijska, ljubavna ili zdravstvena, jest duševna kriza. Zato se i kaže da su gotovo sve bolesti psihosomatske. Duša je ta koja uslijed njezina zapostavljanja pati pa nam se događa to što nam se događa. Dokle god hranimo um, a ne i dušu događat će nam se isti obrasci koji će dovoditi krize na naša vrata. Dokle god radimo posao koji ne volimo i doživljavamo konflikte s drugima, bez obzira na logična objašnjenja i razumne izgovore, imat ćemo duševne probleme jer to nije u skladu s našom prirodom, našom dušom. Dokle god slijedimo svoje predodžbe i uvjerenja (govor uma), a ne intuiciju ili savjest (govor duše), ići ćemo u krivom pravcu, suprotnom od blagostanja.
 
Često se događa da nam razum govori da se primimo nečega zbog tog i tog razloga, a "nešto u nama" tjera nas u drugom pravcu. No, većina se ljudi vodi razumom i napravi kako misli da je najbolje. A duša pati. I što imamo od toga? Imamo posao (koji ne volimo), krov nad glavom (zbog kojeg smo u dugovima i nije idealan), neskladan brak, (toksičnu) hranu na stolu, djecu (na koju i nismo baš tako ponosni), auto (koji nas više košta nego što pruža) i tako to. Al' pitanje ostaje isto: što imamo od svega toga? Nezadovoljstvo, dugove, patnje, bolesti, svađe i pokoji sretan trenutak koji nema veze sa svim navedenim, nego s onim što je duši milo.

I što nas je razum naučio? Šuti i trpi. Budi sretan s onim što imaš. A da? Zašto biti sretan onim što te ne čini sretnim? Gdje je tu logika? Tko od toga ima koristi? Nitko. Svatko prolazi neku svoju životnu školu, a većina je prolazi s negativnom ocjenom, da se tako izrazimo. Bezuvjetna radost koju propagiramo mi ovdje u našoj Životnoj školi nema veze s interpretacijom razuma po kojoj biti sretan s onim što imaš znači ništa ne poduzimati za ostvarenje blagostanja. Dapače!

Nema smisla prkositi razumu niti ga omalovažavati – to čine nerazumni ljudi. Razum je itekako važan instrument u poimanju svijeta i suočavanju s mnogim životnim situacijama i izazovima. U nekim nam situacijama najbolje služi razum, u nekima fizičke sposobnosti, u nekima treba biti naglasak na osjećajima – sve su to važni instrumenti. Problemi nam dolaze jedino uslijed neuravnoteženosti, onda kad neki od tih instrumenata postane jedinim čime se služimo u pojedinim životnim situacijama, ili kad zanemarujemo svoju dušu. Tada dolazi do narušavanja ravnoteže i čovjek postane neuravnotežen i gubi "tlo pod nogama", a time i štošta drugo. Kad su naši temelji nepostojani, kad gradimo svoju kuću na "pijesku", kad-tad ćemo propasti jer to je tako uređeno zakonima prirode.

Ne smijemo nikad zaboraviti tko je zapravo taj koji se služi tim instrumentima - razumom, osjećajima, tijelom i tjelesnim čulima. Tko je taj koji odlučuje hoće li slijediti svoj razum ili srce, na primjer? Ego ili duša? Ego vlada razumom, pa kad slušaš svoj razum, znači da se vodiš svojim egom. Duša je puno suptilnija, nije tako glasna kao ego, ali je dio naše prirode koji je u izravnoj vezi s Višom silom, pa kad slušaš govor duše (intuiciju, šesto čulo, maštu, savjest, instinkte, vizije, snove i slično) to znači da dopuštaš Višoj sili da te vodi.

Njegovati svoju dušu i dopustiti joj da ona vlada životna je misija svake osobe koja uviđa prave vrijednosti. Nije um taj koji treba vladati, nisu ni emocije, a niti tijelo, već duša, koja da bi tobom vladala mora biti zbrinuta, mora biti njegovana ili "nahranjena", da se tako izrazimo. Kad god je duša pothranjena, tijelo se razboli, emocije padnu, a um se poremeti. Poremećenog uma imamo premećene vrijednosti, a da toga nismo ni svjesni. S druge strane, čim dušu "nahranimo", stvari se mijenjaju, događaju se čudesna ozdravljenja, čudnovati susreti i nemoguće postane mogućim.

A što je to što hrani dušu? Sve što nas dira duboko, što čini to da zaboravimo na vrijeme, što nas toliko zasiti da zaboravimo i jesti te nemamo potrebu za slatkišima, alkoholom, drogama ili bilo čim drugim čime nastojimo zatomiti svoju patnju prouzrokovanu egom koji manipulira naš um. Za svakog je to nešto drugo, kao npr.: neko inspirativno umjetničko djelo, kreativne aktivnosti, boravak u hramu ili crkvi, bezbrižna šetnja parkom, odlazak u prirodu, u kazalište ili bilo koje druge mjesto užitka, slušanje produhovljene glazbe ili ptica i drugih zvukova prirode, pjevušenje, ples, gledanje prekrasnog krajolika ili posebnih igranih filmova, razgovor s osobom koja je na istoj valnoj duljini, plivanje s dupinima, smijeh, gledanje bebi u oči, čitanje poezije, prakticiranje meditacije, molitva, i da ne nabrajam.

Sve što hrani tvoj ego uskraćuje hranu tvojoj duši. Stoga, suzdržavaj se od toga da hraniš svoj ego nauštrb svoje duše jer ćeš time onemogućiti svojoj duši da te vodi do blagostanja. Ego te neće nikad dovesti do blagostanja, barem ne do onog dugotrajnog ili trajnog. Ego te tjera da se služiš razumom kao svojim gospodarem, a duša te vodi da se služiš razumom tek kao svojim slugom.

Razum ima svoje dobre i loše strane, a ako ne živiš u blagostanju, onda živiš u zabludi – tvoj um je pun zabluda: predrasuda, krivih uvjerenja i predodžbi koje nemaju veze sa stvarnošću. Um je sam po sebi dobar sluga, štoviše odličan sluga dokle god je čist. No, nažalost rijetko komu je um čist tj. nezagađen zabludama, predrasudama, krivim uvjerenjima i predodžbama. Sama činjenica da si u minusu i dugovima, da obolijevaš, da imaš probleme s raznim ljudima ili neke druge repetirajuće poteškoće, govori jasno i glasno da je tvoj um pomućen. Stoga, nema šanse da će ti takav um pomoći ostvariti blagostanje. Jer, ako ti razum nije dosad pomogao da ga ostvariš, po kojoj logici bi ti odsad pomogao?

Dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju, sveučilišni profesor (Princeton), autor svjetskog bestsellera „Misliti brzo i sporo”, Daniel Kahneman u svom je inovativnom radu na području psihologije proučavao racionalan model prosuđivanja i donošenja odluka. Svojim otkrićima promijenio je način na koji mislimo o mišljenju. Njegova glavna poruka ne može biti važnija, a ta je, da ljudski razum prepušten samom sebi sklon je navesti nas na niz zabluda i sustavnih grešaka, pa ako želimo napraviti bolje odluke u našim osobnim životima i kao društvo, trebamo biti svjesni tih predrasuda i iznaći načina kako da ih se riješimo.

Uvriježeno je mišljenje da trebamo slušati svoj unutarnji glas, poglavito kod važnih životnih odluka. No, pritom je važno znati što se točno pod "unutarnjim glasom" misli i kako razlučiti različite unutarnje glasove. Neki dolaze iz podsvijesti (strahovi, predrasude...), a neki iz nadsvijesti (duše). Povoditi se svojim podsvjesnim instinktima preporučuje se samo osobama kojima je svijest iznad 200 na skali svijesti jer oni kojima je prosjek svijesti ispod 200 navikli su se povoditi svojim slabostima pa će se, primjerice, instinktivno plašiti ako su inače bojažljivi. Ponekad "čujemo" unutarnji glas ega a ponekad duše pa je nužno rapoznati ih, što je sasvim lako.

Recimo, netko tko je u strahu, prijemčiv je za unutarnje glasove ega koji ga drže u strahu. Strah nije izričaj duše nego ega - ego se boji za sebe; duša je besmrtna pa se ne treba ničega bojati. Sve što ima veze s vrlinama, izričaj je duše, a sve što ima veze s manama i slabostima, izričaj je ega. Stoga, ako želiš čuti što ti tvoja duša savjetuje u pojedinim trenucima, obavezno podigni svoju svijest iznad 200 na skali svijesti. Nemoj nikad donositi odluke dok si u stanju ispod 200, kao što su strah, brige i slično, nego podigni svoju svijest što više i onda donesi odluku.

Kako podići svoju svijest objašnjeno je već u mnogim drugim našim člancima (npr. o željama) a kako podići svoju svijest na neku određenu vrlinu objašnjeno je u ekskluzivnim modulima na temu pojedinih vrlina i općenito u našem online tečaju Vrlinologija.

Rubrike

Kutak za

Ostalo

Pridruži nam se

Pokrovitelji

Naša top ponuda
vertikalni baner
E-tečaj
"Vrlinologija"
Inovativni, multimedijalni online tečaj za jačanje vrlina i vještina te za oslobađanje od mana u cilju ostvarenja sreće i uspjeha u životu.
Opširnije »
 
E-program
Blagostanje
Ne propusti sudjelovati u ovom programu gdje ćeš saznati kako ostvariti i sreću i uspjeh na svim životnim poljima.
Opširnije »
 

 

 

 


David Lynch:
"Ako imate svijest veličine loptice za golf, kada pročitate neku knjigu, imat ćete razumijevanje veličine loptice za golf. No, proširite li svoju svijest, podignete li je, onda kada pročitate tu knjigu, imat ćete puno više razumijevanja."

 

 

 

Ima vas koji se ne slažete s tim da je (raz)um precijenjen jer se to kosi s vašim dugogodišnjim uvjerenjima, a ako vam to stvarno donosi više dobrog nego lošeg, onda dobro, a ako ne, budite otvoreni i hrabri te dajte svom umu oduška, pošaljite ga malo na odmor i vidite kako će se to odraziti na vaš život. No nikako mu nemojte dati otkaz jer vam treba kao "sluga".

Neki će reći da nije problem u umu, nego u onome čime ga hranimo pa da samo treba bolje hraniti svoj um i biti razumniji te tako promijeniti svoj život na bolje. Nema smisla natezati se oko toga jer to je ono što jedino um radi i voli, iako to ničemu ne vodi doli tome da činimo ono što godi egu, a ne duši. Stoga nećemo ići tim putem, već ti predložiti da u svom iskustvu testiraš jedno i drugo i da se sam(a) uvjeriš. Možeš učiti na svojim pogreškama ili na tuđima, tvoja stvar.

Oni koji su slijepo zaljubljeni u razum, odnosno u ideju da je razum superiorniji od duše, neće slušati nikoga tko po njima omalovažava razum, nego moraju sami to iskusiti i dokučiti. Neka se i dalje "spotiču", "opeku", neka životare još neko vrijeme, nek' se razbole još koji put, nek' im još pokoja svađa unese nemir u život pa će im, nadamo se, jednog dana iz podsvijesti izmigoljiti riječi mnogih duhovnih učitelja te će se konačno prestati voditi razumom i dati kormilo svojoj duši.

Da, ima onih koji se nerado rastaju sa svojim idealima, pa makar ih oni vodili u siromaštvo duha i svako drugo. Da bi opravdali svoju nespremnost na promjenu i neotvorenost novim-starim idejama, nastojat će ovu prastaru ideju o primatu duha nad razumom ismijavati besmislenim usporedbama kao što je idejno vraćanje u srednji vijek, što ukazuje na njihovu neobrazovanost. Svatko obrazovan izvan formalnog obrazovanja upoznat je s činjenicom da se evolucija svijesti i ideja odvija nelinearnim, cikličkim i spiralnim kolanjem tako da su dodirne točke s prijašnjim epohama ne samo prirodne nego i nužne za evoluciju. Osim toga, kulturna epoha prije prosvjetiteljstva bila je, moja omiljena, barok i još prije nje renesansa, a tek onda srednjovjekovlje, i po mnogim njihovim kolosalnim karakteristikama, ne bi ni bilo loše da od njih nešto naučimo i preuzmemo.

Kao i svaki kraj ljubavne avanture, i ovaj s razumom mogao bi donijeti mnogo gorčine i ostaviti pokoji ožiljak, ali ući svjesno u doživotni brak s ljubavnikom koji te vara i ne usrećuje jednako je ludilu. Iz iskustva znamo da je razum varljiv, ograničen, pun zabluda i često prepreka blagostanju. Sjeti se kad su ti nekoć prijatelji tupili da će ti neka tadašnja ljubavna avantura doći glave pa im nisi vjerovao/la dok se to nije stvarno dogodilo. Valjda si sad malo pametniji/a. Ili?

Kao ljudi imamo sposobnost uskladiti svoju prevladavajuću energetsku vibraciju s bilo čime što želimo i tako manifestirati sve što žarko zamislimo. To je dubokoumni koncept. Koncept koji se ne razotkriva intelektualnim metodama, već energetskim, intuitivnim ili duhovnim sredstvima. Dakle, o spremnosti da predamo kormilo svojoj duši ovisi naša moć manifestiranja poželjne stvarnosti. Razum to ne želi pa u podčinjavanju razuma leži naša prava moć.

 

 
Prijava  
Članstvo
Prijavi se na našu mailing-listu primatelja besplatnog e-magazina Životne škole kako bi povremeno dobivao/la najnovije korisne sadržaje i poklone! Nećeš požaliti. Pogledaj sve pogodnosti prijavljenih korisnika »

ocjene

Besplatni e-magazin

E-mail adresa:

 
arrow  upis
Pridruži nam se!
Postani naš član!
Svojim učlanjenjem pridonosiš jačanju vrlina u društvu i dobivaš mnoge fantastične pogodnosti koje su opisane na stranici s prijavnicom i ostalim detaljima:
Opširnije »

 

Poznaješ li nekoga komu bi dobro došlo da pročita ovaj članak?
Pošalji im e-mailom link na ovaj članak!
Time ćeš učiniti veliku uslugu i nama i njima.
Još jedno dobro djelo za danas :-)

Ako ti se sviđa ovaj članak, molimo potvrdi to klikom: 


 

 

 
 
Poruka za  
urednike i blogere
  Dopuštamo objavljivanje ovog članka pod uvjetom da navedete autora (Talidari), izvor (Životna škola) i link.
  Molimo vas da nas obavijestite kad i gdje ćete članak objaviti - kontakt.
Home | Uvjeti korištenja | Zaštita podataka | Sitemap
Copyright © 2009 by Talidari :: Designed by Talidari